REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2947/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, Zagreb, Šubićeva 40/III, zastupanog po punomoćnici Sandri Grilec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika Instituta za pravne istrage, OIB: 25444607626, Zagreb, Ulica Mirka Viriusa 14, zastupanog po predsjednici ĆJĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ivane Macanić, javne bilježnice iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 30513/2023, UPP-OS-Ovrv-438/2023, od 20. srpnja 2023. kojim je tuženiku Institutu za pravne istrage, OIB: 25444607626, Zagreb, Ulica Mirka Viriusa 14, naloženo isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, Zagreb, Šubićeva 40/III, iznos od 99,52 EUR (devedeset i devet eura i pedeset i dva centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 7,96 EUR od 1. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od 1. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 13,27 EUR od 1. studenoga 2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od 1. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od 1. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od 1. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR od 1. srpnja 2021. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europske središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150,77 EUR (sto pedeset eura i sedamdeset i sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu (za 12,50 EUR) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je protiv ovršenika, sada tuženika, 21. travnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja novčane tražbine, i to na cjelokupnoj imovini ovršenika.

2. Dana 20. srpnja 2023. Ivana Macanić, javna bilježnica iz Zagreba, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv- 30513/2023, UPP-OS-Ovrv-438/2023.

3. Protiv navedenog rješenja ovršenik, sada tuženik, je pravovremeno podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti navodeći kako ne postoji dug prema tužitelju.

U ostale navode tuženika, nejasnog sadržaja i smisla, a kojima se u bitnom poziva na slobodu mišljenja i izražavanja misli, kao i slobodu savjesti i vjeroispovijesti te slobodnog javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja, ovaj sud nije ulazio s obzirom na to da nisu ni u kakvoj vezi s predmetom ovog spora. Isto tako, ovaj sud nije ulazio u filozofska promišljanja tuženika o tome da "dionici ovog postupka ne znaju čitati misli" te da "samo onaj dionik koji je pisao određeni tekst zna što je s navedenim tekstom mislio, a ostali dionici postupka ne znaju što je mislio dionik postupka koji je pisao određeni tekst, (…)", kao ni u njegovo tumačenje toga da nedostaje otisak pečata Republike Hrvatske, a slijedom čega bi po njegovom shvaćanju rješenje bilo ništetno ab initio, sve s obzirom na to da su, osim što su pogrešni, predmetni navodi ujedno i pravno irelevantni za odlučivanje o ovoj stvari.

4. U postupku sud je pročitao cjelokupni spis predmeta javnog bilježnika, poslovni broj Ovrv-30513/2023, UPP-OS-Ovrv-438/2023, kao i cjelokupnu dokumentaciju u ovom spisu pod poslovnim brojem Povrv-2947/2023.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP-a) jest novčano potraživanje tužitelja na ime dospjelih, a neplaćenih dnevnih parkirališnih karata (dalje u tekstu: DPK), i to:

- za DPK broj 3657006 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 7,96 EUR od 13. travnja 2021. (stranica spisa 50),

- za DPK broj 3675571 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 19,91 EUR od 10. lipnja 2021. (stranica spisa 51),

- za DPK broj 3809826 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 13,27 EUR od 13. listopada 2021. (stranica spisa 52),

- za DPK broj 3823405 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 7,96 EUR od 10. studenoga 2021. (stranica spisa 53),

- za DPK broj 3864070 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 7,96 EUR od 10. prosinca 2021. (stranica spisa 54),

- za DPK broj 3910278 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 13,27 EUR od 13. siječnja 2022. (stranica spisa 55),

- za DPK broj 3881651 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 13,27 EUR od 13. siječnja 2022. (stranica spisa 55), kao i

- za DPK broj 4032563 za osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 7,96 EUR od 10. svibnja 2022. (stranica spisa 56),

a koja vozila su vlasništvo tuženika kako to proizlazi iz spisa predmeta (stranice spisa 47-48), a koja činjenica među strankama ni nije sporna pri čemu za svaku DPK postoji i odgovarajuća fotografija osobnog vozila s datumom i vremenom fotografiranja (stranice spisa 57-63).

7. Prije svega, neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju s obrazloženjem da nikada nije potpisao ikakav ugovor s ovrhovoditeljem, sada tužiteljem, odnosno da nikada nije ušao ni u kakav obveznopravni odnos s tužiteljem.

Naime, člankom 34. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/2018., 110/2018. i 32/2020.) propisano je da trgovačko društvo obavlja komunalne djelatnosti na temelju odluke o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, a o čemu postoji Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 22/2019.) kojim je propisano da, ako Odlukom nije drugačije propisano, korisnik javnog parkirališta (ovdje tuženik) sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javne parkirališne površine pritom prihvaćajući uvjete propisane Odlukom (članak 3. Odluke), dok je člankom 7. Odluke propisano da parkiranjem na javnom parkiralištu korisnik i organizator parkiranja sklapaju ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta u trajanju od dvadeset i četiri sata, a da iznimno korisnik s organizatorom parkiranja može sklopiti ugovor o korištenju parkirališnog mjesta u trajanju kraćem ili dužem od dvadeset i četiri sata.

Nadalje, člankom 18. stavkom 1. Odluke propisano je kako korisnik mora imati valjanu parkirališnu kartu za korištenje javnih parkirališta i javnih garaža, pri čemu se parkirališna karta izdaje kao DPK ako korisnik izričito ne zatraži sklapanje ugovora o korištenju jednog parkirališnog mjesta u trajanju kraćem ili dužem od dvadeset i četiri sata (članak 20. stavak 1. Odluke).

U tom smislu, tuženik je parkiranjem vozila u svakom pojedinom slučaju sklopio ugovor s pružateljem usluge (ovdje tužiteljem) sukladno gore navedenim odredbama. Stoga, ako tuženik ne želi sklopiti ugovor o korištenju javnih parkirališnih mjesta onda na javnim parkirališnim mjestima neće ostavljati svoja vozila jer je, kao i sve druge osobe, obvezan poštovati pravne propise ove države, uključujući i Odluku koju je donijela Skupština Grada Zagreba, dakle predstavničko tijelo glavnoga grada Republike Hrvatske.

Pritom valja navesti i kako je predmetna Odluka objavljena u Službenom glasniku Grada Zagreba, dakle javno svim građanima, a slijedom čega se primjenjuje presumpcija da je predmetna Odluka svima poznata neovisno o tome jesu li oni uistinu i upoznati s predmetnom ili ne pri čemu je notorno i životno logično svakoj poslovno sposobnoj fizičkoj osobi pa tako i onima koji zastupaju tuženika kao pravnu osobu da se javna parkirališna mjesta u pravilu naplaćuju, a o čemu postoje i obavijesti na javnim površinama.

8. Nadalje, navode tuženika kako mu nije poslana obavijest sukladno članku 281. stavku 1. Ovršnoga zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.) nije moguće provjeriti s obzirom na to da predmetnim člankom nije propisana obveza slanja obavijesti preporučeno s povratnicom pa stoga ne postoji mogućnost pribavljanja dokaza iz kojeg bi se nedvojbeno moglo utvrditi je li obavijest poslana ili nije.

9. Isto tako neosnovano tuženik osporava valjanost elektroničkih potpisa (v. točke 4.-6. prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) s obzirom na to da su dokumenti koje osporava potpisani sukladno UREDBI (EU) br. 910/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ ("Službeni list Europske unije", broj: L 257/73 od 28. kolovoza 2014.) odnosno Zakonu o elektroničkoj ispravi ("Narodne novine", broj: 150/2005. i 128/2022.) te ovaj sud ne smatra potrebnim posebno obrazlagati njihovu valjanost smatrajući da su navodi tuženika u cijelosti neosnovani u tom dijelu i usmjereni isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

10. U pogledu navoda tuženika kako izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj R-81893 (vjerodostojna isprava) (stranica spisa 46) nije priložen u izvorniku valja odgovoriti kako vjerodostojna isprava ni ne mora biti priložena u izvorniku jer onaj koji je podnosi snosi materijalnu i kaznenu odgovornost u slučaju podnošenja lažne isprave pri čemu protivna stranka ima pravo sukladno članku 108. stavku 3. ZPP-a tražiti da se isprava podnese u izvorniku kako bi je mogla razgledati, a što tuženik u ovom predmetu nije izrijekom tražio.

Vezano za vjerodostojnost isprave potrebno je navesti i kako ne postoji apsolutno nikakav razlog koji bi na strani suda stvorio sumnju u njezinu vjerodostojnost s obzirom na to da spisu predmeta prileže i fotografije osobnih vozila na temelju kojih su izdane DPK (stranice spisa 57-63), a kojim odgovaraju spisu predmeta priložene specifikacije DPK-a (stranice spisa 49-56).

11. Konačno, potrebno je navesti i kako tuženik paušalno, tj. "opreza radi" ističe prigovor zastare bez da navede koji bi dio potraživanja (odnosno koje bi DPK) eventualno bile u zastari.

Međutim, kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok (pet godina) iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO), to u konkretnom slučaju uzimajući u obzir najstariju DPK (10. ožujka 2021.) i datum podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (21. travnja 2023.) nije nastupila zastara.

12. Slijedom prethodno navedenog, a uzimajući u obzir da postoji dug koji nije plaćen, to je tuženik sukladno članku 9. ZOO-a u obvezi ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje.

13. Kako tuženik o dospijeću nije ispunio svoju obvezu, to tužitelj na svaki iznos od prvog dana nakon dospijeća ima pravo na zakonsku zateznu kamatu.

Odluka o zakonskoj zateznoj kamati donesena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a uzimajući u obzir izmjene mjerodavne zakonske odredbe od početka postupka pa do donošenja ove presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT) pri čemu se sukladno ustaljenoj sudskoj praksi troškovi ovršnog i parničnog postupka imaju promatrati kao cjelina.

Tako je tužitelju valjalo priznati jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 9. OT-a u vezi s Tbr. 54. OT-a), a na koji iznos valja priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a (25,00 EUR), a što ukupno iznosi 125,00 EUR.

Ujedno je tužitelju dosuđen trošak predujma za javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u točno određenom iznosu od 13,27 EUR, a koji iznos nije protivan Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018. i 51/2023.) i na temelju njega donesene Uredbe o tarifi sudskih pristojbi.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak "ostatka naknade" javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR s obzirom na to da plaćanje navedenog troška tužitelj ničim nije dokazao (navedeno ne proizlazi niti iz podataka u sustavu e-Spis).

Slijedom svega navedenoga, ukupni priznati trošak tužitelja iznosi 150,77 EUR na koji je priznata i zakonska zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude, a sukladno članku 151. stavku 1. ZPP-a kojim je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pri čemu sud o tome odlučuje na zahtjev stranke, a koji zahtjev je u ovom konkretnom slučaju i postavljen (stranica spisa 45). Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka određena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a.

15. Iznosi izvorno iskazani u kunama utvrđeni su preračunavanjem kuna u EUR na temelju fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/2022. i 88/2022.).

16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja presude (članak 348. stavak 1. ZPP-a), a o žalbi odlučuje sudac pojedinac županijskog suda (članak 467. stavak 3. ZPP-a). Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP- a).

Dostaviti:

- tužitelju putem punomoćnika

- tuženiku