Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1440/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice LAP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Andreja Fosin, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. /OIB: 87939104217/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-178/2023-29 od 29. siječnja 2024., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-178/2023-29 od 29. siječnja 2024. pod stavkom I. izreke, stavkom III. izreke i dijelu stavka IV. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška prvostupanjskog postupka preko iznosa od 93,25 eura.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-178/2023-29 od 29. siječnja 2024. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 93,25 eura i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.080,71 eura sa zateznim kamatama od 17. ožujka 2020. do isplate (stavak I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 4.203,68 eura sa zateznim kamatama i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.080,71 eura za razdoblje do 17. ožujka 2020. (stavak II. izreke).
Pod stavkom III. izreke je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženice prema tužiteljici u iznosu od 2.995,03 eura sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2016. do isplate, koju tražbinu je tuženica istaknula prigovorom radi prijeboja.
Pod stavkom IV. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 93,25 eura, odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 93,25 eura i odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
2. Protiv presude pod stavcima I. i III. izreke i dijelu stavka IV. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška, žali se tuženica pozivom na razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zaht ijeva trošak žalbe u iznosu 312,50 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Protiv presude pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke, u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 93,25 eura i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška, žali se tužiteljica pozivom na razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a. Predlaže preinaku pobijanog dijela presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 414,99 eura.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tuženice je neosnovana.
7. Žalba tužiteljice je neosnovana.
8. Predmet spora je restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 5.284,39 eura po osnovi razlike u anuitetima kredita uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita sa zateznim kamatama na iznos razlike svakog anuiteta posebno tekućim od dana uplate do konačne isplate (list 193. – 195.) i troškovima postupka sa zateznim kamatama.
9. Nije sporno da je između tužiteljica kao potrošač i pravnih prednika tuženice sklopljen 30. srpnja 2008. Ugovor o kreditu broj 312816 za iznos od 75.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema tečaju kreditora na dan korištenje kredita, da je kredit tužiteljici isplaćen 19. kolovoza 2008., da je ugovorena otplata u 240 mjesečnih
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019.,80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
anuiteta (20 godina), da je kredit sporazumom stranaka, u skladu sa ZID ZPK-a[2] , kojem sporazumu je u 2015. godini (od rujna do prosinca) prethodilo upoznavanje tužiteljice sa parametrima i rezultatima konverzije, konvertiran iz valute CHF u valutu EUR (Aneks broj 1 od 28. siječnja 2016.), da je tužiteljica uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita (19. kolovoza 2008.) do 30. rujna 2015. više platila tuženici i njegovim pravnim prednicima ukupan iznos od 5.284,39 eura (razlike za svaki anuitet i dospijeće navedene na listu 124. -125.) i da zatezne kamate obračunate na pojedinačne više plaćene iznose koje je banka izračunala prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR do 28. siječnja 2016. iznose 1.080,71 eura (list 126.).
10. Na temelju u bitnome navedenih nespornih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljici u granicama restitucijskog zahtjeva, kao posljedici ništetnosti ugovorne odredbe o valuti CHF, pripada pravo na zatezne kamate u iznosu od 1.080,71 eura (obračunate na preplaćene iznose od dana uplate do dana izvršene konverzije) i za taj dio prihvatio tužbeni zahtjev, tako što je naložio tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.080,71 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (17. ožujka 2020.) do isplate, a za daljnji iznos od 4.203,68 eura sa zateznim kamatama i isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.080,71 eura za razdoblje do 17. ožujka 2020. odbio tužbeni zahtjev (stavak I. i II. prvostupanjske presude).
11. U žalbenom stadiju postupka stranke vezano za odluku pod stavkom I. i II. izreke ustrajavaju na suprotnim stavovima – tuženica da tužiteljici s obzirom na provedenu konverziju kredita ne pripada pravo niti na zatezne kamate, a tužiteljica da joj neovisno o provedenoj konverziji pripada razlika u anuitetima zbog promjene tečaj CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita do konverzije (30. rujna 2015.), sa zateznim kamatama na svaku pojedinu razliku od dana plaćanja do konačne isplate, kako je to specificirala podneskom od 21. rujna 2023., nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem (list 193. - 195.) i da je odlukom pod stavkom I. izreke prekoračen tužbeni zahtjev jer da je "…odlučeno o nečemu što tužbenim zahtjevom nije … traženo …", s tim da ne obrazlaže koje su to konkretne povrede i propusti prvostupanjskog suda koje bi imale značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 12. ZPP-a (što to nije traženo, a o tome je prvostupanjski sud odlučio).
12. Ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica, a niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju se poziva tuženica.
12.1. Odlučeno je o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.
2 Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj : 102/2015., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/2015)
12.2. To što stranke činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nisu zadovoljne i što smatraju da je istiniti samo ono što one tvrde nije povrijeđeno niti jedno njihovo postupovno pravo.
13. Nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je u donošenju prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a (da je prekoračen tužbeni zahtjev), budući da je tužbom tražena isplata zateznih kamata na pojedine više plaćane anuitete kredita uslijed promjene tečaja valute CHF, u odnosu na početno ugovoren i tečaj CHF za razdoblje od uplata svakog anuiteta posebno do isplate, koje traženje je zasnovano na materijalno – pravnim odredbama (u odnosu na koji zahtjev su bile ispunjene i procesne pretpostavke za postupanje po tužbi), i da je u granicama tog zahtjeva odlučeno, tako što je samo dio tog zahtjeva prihvaćen kao osnovana, a dio odbijen kao neosnovan.
13.1. Samom činjenicom što je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose preplaćenih anuiteta kredita od 19. siječnja 2011. do konverzije - 30. rujna 2015., koji prema izračunu vještaka nesporno iznosi 1.080,71 eura i što je na taj iznos dosuđena zatezna kamata od podnošenja tužbe (17. ožujka 2020.), a preko tog iznosa zahtjev za isplatu zateznih kamatama odbijen kao neosnovan, nije odlučeno o nečemu što nije traženo, kako to pogrešno tvrdi tužiteljica, već manje od traženog.
14. Tumačenje činjenica po strankama i zaključci koje iz takvog tumačenje izvode nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
15. Naime, sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK-a, kojim su stranke iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze na valjan način, prestala je obveza tuženice (članak 160. ZOO-a[3] ) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene valutne klauzule u CHF, a koja bi proizlazila iz opće odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a i ti više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice.
16. Osim toga, u odredbama članka 19. d i članka 19. e ZID ZPK-a/2015 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila sklapanju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog Ugovora, odnosno tužiteljica je kao potrošač bila u prilici i prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe i to joj je nesporno i omogućeno po tuženici.
17. Prema tome, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, tužiteljica kao potrošač / korisnica kredita, koji je na temelju ZID ZPK-a/2015 ugovaranjem Aneksa Ugovora o kreditu konvertirao iz kredita u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, nema pravo na isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzije kredita (30. rujna 2015.), koje
3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO)
obračunate po vještaku nesporno iznose 1.080,71 eura, te zatezne kamate na taj iznos od podnošenja predmetne tužbe (17. ožujka 2020.) do isplate (članak 31. stavak 2. ZOO-a).
18. Dakle, prvostupanjski je sud na temelju u bitnome nespornih činjenica i u granicama postavljenog zahtjeva podneskom od 21. rujna 2023. pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod stavcima I. i II. izreke i za te odluku dao razloge, koji se u bitnome žalbenim navodima stranaka ne dovode u dvojbu.
19. Nadalje, prvostupanjski je sud polazeći od činjenice da se dosuđeni iznos tužiteljici (1.080,71 eura) odnosi isključivo na zatezne kamate za vrijeme dok se prije konverzije nalazio u imovini tuženice bez valjane pravne osnove (ne odnosi se na iznose koje je tužiteljica plaćala pravnom predniku tuženice, a niti na priznati iznos preplate u konverziji, koji je po sporazumu stranaka korišten za podmirenje 50% dospjelih anuiteta kredita) zaključio da ne postoji potraživanje koje je tuženica istakla prigovorom radi prijeboja (isplata dvostrukog duga tužiteljici) i pod stavkom III. izreke utvrdio da ne postoji tražbina u iznosu od 2.995,03 eura sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2016. do isplate, za koju je tuženica istakla prigovor radi prijeboja. S tako formirani zaključkom i donesenom odlukom je suglasan drugostupanjski sud i ne nalazi potrebnim odgovarati na žalbene navode tuženice pod točkom 2.1.5. obrazloženja žalbe jer bi se odgovor sveo na prepričavanje onog što je u razlozima pod točkom 53.1.
- 53.5. obrazloženja pobijane presude naveo i prvostupanjski sud.
20. Kako stranke ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njima prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo pozivaju na formalne razloge zbog kojih se i ta odluka može pobijati i osporavaju istu podredno osporavanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
21. Strankama nisu priznati zahtijevani troškovi predmetnih žalbi jer nisu uspjele sa žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
22. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 178/2023-29 od 29. siječnja 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po strankama (članak 365. stavak 1. ZPP-a), niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III. i IV.).
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
