Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5060/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] obje zastupane po punomoćniku PM, protiv tuženice VMZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice iza pok. LM, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-515/2024-4 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. i 2. tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-515/2024-4 od 19. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica da se proglasi nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-4987/2018 od 18. siječnja 2018. Pod točkom II. izreke odbijena je zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

2. Protiv navedene presude pod točkom I., kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba nije neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha pokrenuta od strane prednice tuženice određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-4987/2018 od 18. siječnja 2018.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji sadržajno ističu žaliteljice.

6. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nadalje, žaliteljice žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP. na koju sadržajno ukazuje žaliteljice.

8. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi;

- da je prednica tuženica podnijela prijedlog za ovrhu zabilježbom ovrhe radi civilne prodaje na nekretninama označenim k. č. br. [katastarska čestica] - garaža, šupa i dvorište, površine 45 čhv u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - [adresa] i k. č. br. [katastarska čestica] - kuća, gospodarska zgrada i dvorište, površine 162 čhv u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], kao suvlasništvo V (Ivanke) Spadoni u 1/3 dijela, KM, JMZ i NM u 3/9 dijela kao nasljednicima iza pok. ŽM te CM u 1/3 dijela te je donesena predložena ovrha Rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovr-4987/2018-4 od 18. siječnja 2019. na koje su tužiteljice uložile žalbu;

- da su tužiteljice upućene na pokretanje ove parnice zaključkom suda od 14. travnja 2020. donesenog u predmetu poslovni broj Ovr- 4987/2018 u pravnoj stvari ovrhovoditelja V/GM protiv ovršenica 1. VM. 2. PMZ, 3. JM i 4. CM, radi civilne diobe te iz obrazloženja proizlazi da je sud donio po prijedlogu ovrhovoditelja rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave dana 18. siječnja 2019. , protiv kojeg rješenja su ovršenice JM i EM podnijele žalbe te su istakle žalbene razloge iz čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ-a koje je ovrhovoditeljica osporila pa ih je trebalo uputiti u parnicu;

- da su tužiteljice (tamo ovršenice) isticale da ovrhovoditeljica VGM već dulji niz godina boluje od psihičke bolesti zbog koje nije poslovno niti parnično sposobna slijedom čega da nije niti moga podnijeti prijedlog za ovrhu temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi;

- da je prednica tuženice kao predlagateljica provela postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1- 132/2013 u kojem postupku su ovdje tužiteljice, a tamo proustranke također isticale da tuženica kao predlagateljica nema poslovnu sposobnost ali se Centar za socijalnu skrb u Rijeci u tom postupku očitovao da LM nije lišena poslovne sposobnosti niti je takav postupka pokretan, a temeljem tog pravomoćnog rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom doneseno je osporavao rješenje ovrsi u predmetu Ovr-4987/2018;

- da je ovrha pod poslovnim brojem Ovr-4987/2018 okončana rješenjem od 23. srpnja 2021. kojim je obustavljena ovrha u toj pravnoj stvari, a koji je obustavljen jer ovrhovoditeljica nije u roku od 30 dana od primitka zaključka uplatila troškove građevinskog vještačenja radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnina i održavanja očevida;

- da tužiteljice osim navedenog, kao razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom tužiteljicu ističu razlog da nekretnine koje su predmetom ovrhe predstavljaju jedini dom 1. tužiteljice stoga da ovrha na istima nije moguća. Naime predmet ovrhe da je kuća na adresi [adresa] te da 1. tužiteljica VM koja ima preko 80 godina u istoj živi više od 60 godina stoga ističe prigovor prava na dom, dok tuženica na navedeno osporava te ističe da nije predmetom ovrhe bila nekretnina na adresi [adresa] gdje 1. tužiteljica živi već da su predmetom ovrhe iz predmeta Ovr-4987/2018 druge nekretnine koje se nalaze u [adresa] i [adresa] na [adresa].

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio da nije ostvaren razlog iz čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ-a da se ovrha proglasi nedopuštenom, jer nije utvrđeno da prednica ovrhovoditeljice ( kojoj poslovna sposobnost nije oduzeta) nije bila ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave kada to ovlaštenje crpi iz pravomoćnog rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom pod posl.br. R1- 132/2013 od 24. rujna 2014. koje rješenje je postalo pravomoćno 15.10.2015. i ovršno 14. siječnja 2016. i temeljem kojeg je pokrenula ovršni postupak i doneseno osporavano rješenje o ovrsi. Naime, tijekom vođenja ovršnog postupka nije bilo elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti, a imajući u vidu da je i Centar za socijalnu skrb donio odluku da nema elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti za LM, a to tim više što je tuženica dostavila uz odgovor na tužbu izvadak iz kartona pacijenta iz kojeg jasno proizlazi da je dr. FM osobno vidjela prednicu tužene 10.03.2020., da dolazi u pratnji kćeri, prisvijesna, orijentirana, komunikacija se uspostavlja, voljno nagonski održana, slabije čuje i vidi, dok u ovršnom spisu prileži i dopis Centra za socijalnu skrb u Rijeci od 15. rujna 2022. u kojem ponovno obavještava sud da nema elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti za LM kada takav zahtjev Centar nije zaprimio niti od suda, liječnika obiteljske medicine, psihijatrijskih ustanova ili bolnica. Slijedom toga, prvostupanjski sud je zaključio da nema ni elemenata da se u ovom postupku provede medicinsko vještačenje radi utvrđenja je li prednica tuženice bila poslovno sposobna, a time i raspravno sposobna u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu ili nije kada ne postoji potvrda liječnika obiteljske medicine koja dokazuje da tužena nije sposobna se brinuti o sebi i svojim pravima jer da boluje od teže psihičke bolesti, a koja bi bila jedan od relevantnih pokazatelja, pored pregleda osobe je li netko poslovno sposobna ili nije. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da kako je LM tijekom ovog postupka 2023. preminula to nije niti moguće obaviti liječnički pregled iste, a medicinska dokumentacija na koju se tužiteljice pozivaju datira još iz 1986. i 1994. godine te se ne mogu smatrati relevantnima za donošenje odluke da je prednica tuženice poslovno nesposobna, slijedom čega nije ostvaren razlog iz čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ.

10. Isto tako, kao razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, tužiteljice ističu razlog da nekretnine koje su predmetom ovrhe predstavljaju jedini dom 1. tužiteljice. Međutim, prvostupanjski sud je uvidom u rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom pod posl.br. R1- 132/2013 od 24. rujna 2014. koje rješenje je postalo pravomoćno 15.10.2015. utvrdio da predmetom razvrgnuća suvlasničke zajednice bile nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] garaža,šupa i dvorište površine 45 čhv u zk.ul . 748 k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 162 čhv u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se suvlasništvo razvrgava civilnom diobom. U obrazloženju rješenja navedeno je da je provedeno mjerničko vještačenje po vještaku Drašku Maršaniću koji navodi da se k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi uz [adresa], ima oblik nepravilnog peterokuta na istoj se nalaze dvije gospodarske zgrade i nadstrešnica, a preostali dio se koristi kao dvorište. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da se nalazi uz [adresa] i na istoj su izvedena tri gospodarska objekta - spremišta i nekoliko pomoćnih objekata od drvenih dasaka preostali dio se koristi kao dvorište dok je stanje građevine na k. č. br. [katastarska čestica] zapušteno i devastirano, a krovište gospodarske zgrade ruševno pri čemu je vještak građevinske struke MM decidirano naveo da nije moguća geometrijska dioba predmetnih nekretnina pa stoga prvostupanjski sud iz provedenog dokaznog postupka utvrđuje da tužiteljice nisu dokazale da je predmetom ovrhe –rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 4987/2018 u odnosu na koje ovom tužbom traže proglašenje ovrhe nedopuštenom, upravo nekretnine na adresi [adresa] gdje živi 1. tužiteljica EM, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem suda od 18. siječnja 2019. na temelju ovršne isprave - pravomoćno i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1-132/2013 od 24. rujna 2014.

12. Naime, tužiteljice su Zaključkom upućene pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ).

13. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

14. Naime, žaliteljice sada i tijekom prvostupanjskog postupka ističu da je prednica tuženice bila lišena poslovne sposobnosti. Međutim, takvi navodi su ocijenjeni kao neosnovani.

15. Naime, iz provedenog dokaznog postupka i priležeće dokumentacije proizlazi da tijekom vođenja ovršnog postupka nije bilo elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti, a imajući u vidu da je i Centar za socijalnu skrb donio odluku da nema elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti za LM, a to tim više što je tuženica dostavila uz odgovor na tužbu izvadak iz kartona pacijenta iz kojeg jasno proizlazi da je dr. FM osobno vidjela LM **.**.2020., da dolazi u pratnji kćeri, prisvijesna, orijentirana, komunikacija se uspostavlja, voljno nagonski održana, slabije čuje i vidi, dok u ovršnom spisu prileži i dopis Centra za socijalnu skrb u Rijeci od 15. rujna 2022. u kojem ponovno obavještava sud da nema elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti za LM kada takav zahtjev Centar nije zaprimio niti od suda, liječnika obiteljske medicine, psihijatrijskih ustanova ili bolnica. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, zaključio da nema elemenata da se u ovom postupku provede medicinsko vještačenje radi utvrđenja je li prednica tuženice bila poslovno sposobna, a time i raspravno sposobna u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu ili nije kada ne postoji potvrda liječnika obiteljske medicine koja dokazuje da tužena nije sposobna se brinuti o sebi i svojim pravima jer da boluje od teže psihičke bolesti, a koja bi bila jedan od relevantnih pokazatelja, pored pregleda osobe je li netko poslovno sposobna ili nije. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio i da je prednica tuženice tijekom ovog postupka 2023. preminula pa nije niti moguće obaviti liječnički pregled iste, a medicinska dokumentacija na koju se tužiteljice pozivaju datira iz 1986. i 1994. pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ne mogu smatrati relevan tnima za donošenje odluke da je prednica tuženice poslovno nesposobna.

16. Dakle, u situaciji kada zatraženo je mišljenje Centra za socijalnu skrb o potrebi pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti ovrhovoditeljice LM te kada je u tom smislu po prijedlogu Centra, prvostupanjski sud pribavio i mišljenje liječnice opće prakse dr. FM kod koje je ovrhovoditeljica pacijentica, pa kada nakon pribavljenog mišljenja liječnica dr. FM od 13.11.2019. koja je rekla da je pacijenticu vidjela zadnji puta u kolovozu 2010., Centar za socijalnu skrb u Rijeci, dopisom od 09. ožujka 2020. obavještava sud da nema elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti, to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije osnovan razlog zbog kojeg su žaliteljice upućene u parnicu. Isto tako, tuženica je uz odgovor na tužbu dostavila izvadak iz kartona svoje liječnice opće prakse od 18.02.2021. iz koje proizlazi da je LM u pratnji kćeri bila kod liječnica opće prakse 10.ožujka 2020. te da je ista prisvjesna, orijentirana , komunikacija se uspostavlja, voljno nagonski održana, slabo vidi, slabo čuje, ima tremor ruke.

17. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, valja reći da je prednica tuženice kao predlagateljica provela postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1- 132/2013 u kojem postupku su ovdje tužiteljice, a tamo proustranke također isticale da tužena kao predlagateljica nema poslovnu sposobnost, no Centar za socijalnu skrb u Rijeci se u tom postupku očitovao da LM nije lišena poslovne sposobnosti niti je takav postupak bio pokrenut.

18. U odnosu na daljnje žalbene navode kojima kao razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom žaliteljice ističu da nekretnine koje su predmetom ovrhe predstavljaju jedini dom 1. tužiteljice stoga da ovrha na istima nije moguća, valja reći da su također neosnovani.

19. Naime, iz uvida u prijedlog za ovrhu proizlazi da je ovrha na nekretninama radi civilne diobe predložena na nekretninama označenim k. č. br. [katastarska čestica] - garaža, šupa i dvorište, površine 45 čhv u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - [adresa] i k. č. br. [katastarska čestica] - kuća, gospodarska zgrada i dvorište, površine 162 čhv u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -[adresa], kao suvlasništvo V (Ivanke) Spadoni u 1/3 dijela, KM, JMZ i NM u 3/9 dijela kao nasljednicima iza pok. ŽM te CM u 1/3 dijela te je donesena predložena ovrha Rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovr - 4987/2018-4 od 18. siječnja 2019.

20. Prema tome, suprotno žalbenim navodima predmet ovrhe odnosno parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jesu nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - [adresa]: k. č. br. [katastarska čestica] i nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -[adresa]: k. č. br. [katastarska čestica], a ne kako to pogrešno ističu žaliteljice nekretnine iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica].

21. Naime, žaliteljice u žalbi ističu da nekretnina koja se nalazi na adresi [adresa]. a koja da je predmet ovrhe ZK Odjel Rijeka, katastarska općina: [katastarska čestica], [adresa], ZK uložak br. [broj ZK uloška], katastarska čestica broj [katastarska čestica], a koja je ranije bila k. č. br. [katastarska čestica], predstavlja dom 1. tužiteljice te da je navod prvostupanjskog suda suprotan sa vještačenjem iz predmeta R1 jer je iz samog vještačenja MM evidentno da se k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u k.o. [katastarska čestica]. [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], prethodno k. č. br. br. [katastarska čestica] nalazi na adresi [adresa] te se radi o nekretnini stambene namjene.

22. Međutim, kako je već navedeno, nekretnina koja se nalazi na adresi [adresa], na kojoj prebiva 1. tužiteljica, a koja je označena kao katastarska općina: [katastarska čestica], [adresa], ZK uložak br. [broj ZK uloška], katastarska čestica broj [katastarska čestica], a koja je ranije bila k. č. br. [katastarska čestica], nije predmet ovrhe u konkretnoj pravnoj stvari, a kako je pravilno i utvrdio prvostupanjski sud pozivajući se pri tome i na rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom pod posl.br. R1- 132/2013 od 24. rujna 2014. koje rješenje je postalo pravomoćno 15.10.2015., a iz kojeg proizlazi da je predmetom razvrgnuća suvlasničke zajednice bila nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] garaža,šupa i dvorište površine 45 čhv u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 162 čhv u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se suvlasništvo razvrgava civilnom diobom, pri čemu je iz mjerničkog vještačenja po vještaku Drašku Maršaniću utvrđeno da se k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi uz [adresa], ima oblik nepravilnog peterokuta na istoj se nalaze dvije gospodarske zgrade i nadstrešnica, a preostali dio se koristi kao dvorište, dok nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] se nalazi uz [adresa] i na istoj su izvedena tri gospodarska objekta - spremišta i nekoliko pomoćnih objekata od drvenih dasaka preostali dio se koristi kao dvorište te je stanje građevine na k. č. br. [katastarska čestica] je zapušteno i devastirano, a krovište gospodarske zgrade ruševno.

23. Dakle, neosnovano žaliteljice ističu da je predmet ovrhe, a time i parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom bila k. č. br. [katastarska čestica], koja je danas k. č. [katastarska čestica], koja se nalazi na adresi [adresa]., a u kojoj prebiva 1. tužiteljica, slijedom čega je prav ilno prvostupanjski sud i prigovor da je povrijeđeno pravo na dom odbio kao neosnovan i nedokazan. Pri tome, valja napomenuti da je ovrha bila određena i na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] - kuća, gospodarska zgrada i dvorište, površine 162 čhv u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, međutim, te nekretnine su zapuštene i na njima ne živi kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, a niti 1. tužiteljica u njoj prebiva. Tužiteljica stanuje u kući koja je bila k. č. br. [katastarska čestica], koja je danas k. č. [katastarska čestica], koja se nalazi na adresi [adresa], a koja nije bila predmet ovrhe, kako je već detaljno navedeno.

24. Prema tome, žalbenim navodima koji se u bitnome svode na ponavljanje ranije istaknutih navoda kao i tijekom postupka, nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja.

25. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke pobijane odluke jer tužiteljice nisu dokazale da postoje pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom predviđene odredbom čl. 50. st. 1. točka 7. OZ, a niti da je došlo do povrede prava na dom i da nekretnine koje su predmetom ovrhe predstavljaju jedini dom 1. tužiteljice.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić