Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1595/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Vukoviću, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-3051/2019-29 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-3051/2019-29 od 19. veljače 2026., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe sadržane u članku 3. i 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini ( u nastavku: ugovor o kreditu ), koji je sklopljen između tužitelja i tuženika 9.8.2005., a potvrđen / solemniziran po javnom bilježniku Anti Barbiću iz Makarske pod brojem OU-289/05, pa da ti članci ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku da je dužan tužitelju isplatiti iznos od 19.848,084 € (izračunato po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,535 HRK), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose dospjele u periodu od 31. 05. 2006. do 30. 09. 2015., kako su pobliže navedeni pod tom točkom izreke. Točkom III. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), ukazujući izričito na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku prema troškovniku, a podredno da ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenom između stranaka 2005. u dijelu u kojem se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF te restitucijski zahtjev za isplatom odnosno stjecanjem bez osnove.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito upire žalitelj, obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ovo stoga jer je izreka presude proturječna razlozima presude a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pri čemu je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužitelj i tuženik 9. 8. 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] potvrđen po javnom bilježniku Anti Barbiću u Makarskoj pod brojem OU-289/05 kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 101.500,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, u svrhu rekonstrukcije kuće,

- da je uz valutnu klauzulu u kojoj je glavnica vezana uz valutu CHF, ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 3,99% (članak 6. Ugovora o kreditu) te otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima od 614,54 CHF, po srednjem tečaju za devize tuženika važeće na dan dospijeća, odnosno plaćanja,

- da su stranke 5. 2. 2016. zaključile Aneks ugovoru sa sporazumom o osnivanju novčane tražbine kojom je provedena konverzija osnovnog ugovora o kreditu .

7. Polazeći od tako provedenog dokaznog postupka, u kojem je izvršio samo uvid u dostavljenu materijalnu dokumentaciju a odbio provođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka i stranaka te provođenje dokaza financijskim vještačenjem , prvostupanjski sud usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu se u obrazloženju pobijane odluke ne osvrće na pitanje djelomičnog utvrđenja ništetnosti odredaba osnovnog ugovora u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF o kojemu je odlučio pod toč. I. izreke, obrazlaganjem se iscrpljuje isključivo u odnosu na sporno pitanje prava tužitelja na isplatu u slučaju poput onog koji je predmetom spora i kada su stranke osnovni ugovorni odnos naknadno regulirale sklapanjem aneksa kojim je provedena konverzija, pri čemu zaključuje da tužitelj u takvom slučaju nema pravo na isplatu jer je sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZID ZPK, restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom, dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Aneksom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom. Zaključno, nakon što se obrazloženjem nije izravno osvrnuo na pitanje djelomične ništetnosti osnovnog ugovora ( pri čemu iz dijelova obrazloženja poput točke 21. proizlazi da smatra kako je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama ) te nakon što je obrazložio stajalište o tome da tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu u slučaju kada je proveo konverziju osnovnog ugovora, usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti, nakon čega u odnosu na troškove postupka odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ne pozivajući se izričito na mjerodavno pravo temeljem kojeg donosi takvu odluku.

8. Tuženik u žalbi osporava u cijelosti prvostupanjsku odluku, ukazujući prije svega na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obzirom da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke nije dao razloge o odlučnim činjenicama i pravnim pitanjima iz ovog parničnog postupka, a obrazloženje presude je u cijelosti protivno izreci. Ukazuje da je prvostupanjski sud u cijelosti propustio se na smislen način očitovati zašto smatra sporne odredbe ugovora o kreditu ništetnim, nije uopće izveo dokaz financijskim vještačenjem niti je utvrdio visinu zahtjeva koji je usvojio, nije izveo niti obrazložio odbijanje dokaznog prijedloga tuženika u pogledu saslušanja djelatnika tuženika PS, nije saslušao tužitelja, nije se očitovao na prigovor tuženika u pogledu statusa potrošača koja polazi od tvrdnje da je tužitelj pružatelj ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a prihvaćanjem zahtjeva za isplatu je postupio protivno shvaćanju Vrhovnog suda RH u pogledu pravnih učinaka konverzije. Osim navedenog, tuženik ukazuje na druge brojne propuste u pogledu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

9. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio osnovanost tvrdnji i stajališta žalitelja u pogledu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koje povrede su takve naravi da utječu na donošenje pravilne i zakonite odluke u sporu.

10. Naime, prvostupanjski sud je izrekom u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev usmjeren na djelomično utvrđenje ništetnosti i isplatu, dok je točkom 5. obrazloženja naveo da tužbeni zahtjev nije osnovan, a potom je sadržajno obrazlagao stajalište da tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu u slučaju kada je naknadno sklopio aneks ugovora kojim je provedena konverzija.

11. Osim navedenog, prvostupanjski sud se u sklopu obrazloženja uopće nije osvrnuo na ništetnost dijela odredbi ugovora o kreditu o kojima je odlučio pod točkom I. izreke, osim što se sadržajno iz određenih dijelova obrazloženja (poput toč. 21. obrazloženja) može isčitati da smatra kako su ugovorne odredbe u tom dijelu nepoštene i ništetne.

12. Takvim postupanjem je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući je izreka presude proturječna razlozima presude a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, prvostupanjski sud je takvim obrazloženjem ( koje je protivno izreci i u sklopu kojega se nije očitovao o dijelu zahtjeva u pogledu djelomične ništetnosti dok je u odnosu na isplatu usvojio zahtjev bez provođenja dokaza u prilog visini zahtjeva a obrazložio je razloge za odbijanje tog dijela zahtjeva ) počinio i povredu prava na obrazloženu odluku kao jednog od aspekta prava na pravično suđenje koje proizlazi iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) i koje zahtijeva da obrazloženje sudske odluke (iako nije apsolutno te može biti ograničeno posebnostima određenog postupka) bude takvo da sadrži obrazloženje razloga kojima se sud vodio pri donošenju odluke, te biti u skladu "mjerilom dostatnosti" ovisnim o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako npr. i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-953/2022 od 10. studenoga 2022.).

13. Kako iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da su stranke 2005. stupile u ugovorni odnos zaključivanjem ugovora o kreditu, to se u konkretnom slučaju ugovor poput onog koji je predmetom slučaja, primjenjuju odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP), a koje pojam nepoštene ugovorne odredbe, okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora, nedopuštenosti ocjene pojedinih odredaba ugovora te posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe, uređuju u osnovi jednako kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13;) te kasnije odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019) kao i sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/2022., 59/2023. i 56/2026; ), i koje su u nacionalno zakonodavstvo implementirale sekundarno zakonodavstvo Europske unije, odnosno Direktivu Vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993), kao direktivu minimalne harmonizacije te temeljni akt donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.

14. Prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije proveo test nepoštenosti u odnosu na ugovorne odredbe o čijoj ništetnosti je odlučio pod točkom I. izreke, pri čemu je prije toga bio dužan utvrditi sam status potrošača, obzirom da tuženik isti tužitelju osporava, a što ponavlja i u navodima žalbe.

15. U odnosu na status potrošača valja ukazati da potrošača u smislu odredbi ZZP čini svaka fizička osoba koja nastupa izvan okvira svoje djelatnosti, poslovanja ili struke te je riječ o autonomnom i objektivnom pojmu koji treba promatrati s obzirom na njegovu funkciju kao i da li određeni ugovorni odnos predstavlja djelovanje izvan okvira obrta, poduzeća i profesije ( u tom smislu vidi rješenje u predmetu C-534/15 G od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:700; toč. 32., u kojem sud naglašava da je pojam potrošača u smislu čl. 2. točke b) Direktive objektivan pojam).

16. Nakon što se u određenom postupku utvrdi sam status potrošača te provede test nepoštenosti u sklopu kojega se propituje da li određena ugovorna odredba ili odredbe predstavljaju odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, u kojem slučaju se pretpostavlja da su nepoštene ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca ( i koje pretpostavke su razjašnjenje kroz sada već brojnu i ustaljenu sudsku praksu ), prvostupanjski sud treba odgovoriti na sporno pitanje da li potrošač koji je proveo konverziju osnovnog ugovora sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015; u nastavku: ZID ZPK/15), na način da su kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, konvertirale u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, ostvaruje pravo na potpunu restituciju i isplatu u pogledu utvrđenih nepoštenih ugovornih odredbi.

17. U odnosu na takvo pitanje koje se u praksi pokazalo kao sporno te su donesene sadržajno različite odluke kako prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( dalje: VSRH npr. u odlukama Rev-637/2019-2 od 15.11.2022., Rev 586/2019-14 od 21. 12.2022. i Rev-1096/2022-2 od 8.11.2022. ), kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj ( čl. 116. st. 1. Ustava RH i čl. 14. st. 4. Zakona o sudovima „Narodne novine“ br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024, 136/2025; dalje: ZS ) nadležnog za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ( čl. 116. st. 1. Ustava RH i čl. 20. toč. 1. ZS ), koji je u skladu sa takvom zadaćom odlukom broj: Rev-457/2025-21 od 27. 05. 2026., odlučujući o revizijama tužitelja i tuženice u proširenom vijeću, nakon što je rješenjem broj Revd- 4378/2024-2 od 15.10.2024. dopustio izjavljivanje revizije u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„ "Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?",

u odnosu na takvo sporno pitanje dao odgovor koji glasi:

„"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

18. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjska presuda proturječna a posljedično ne sadrži niti jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama potrebnim za odluku o tužbenom zahtjevu, to je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ).

19. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke dok će se o troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva kako u odnosu na utvrđenje djelomične ništetnosti tako i isplatu, pri čemu će prije svega utvrditi da li tužitelj ima status potrošača u kojem slučaju se na ugovorni odnos koji je zaključio sa tuženikom primjenjuju mjerodavne odredbe ZZP u pogledu zaštite potrošaka od ugovaranja nepoštenih odredaba, u slučaju pozitivnog odgovora na to pitanje će pristupiti provođenju testa nepoštenosti u sklopu kojega će utvrditi sve odlučne činjenice za donošenjem odluke o tom dijelu zahtjeva, nakon čega će odlučiti o osnovanosti zahtjeva za isplatom, polazeći pri tome od odgovora koje je na takvo sporno pitanje dao VSRH kao najviši sud nadležan za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u odluci broj: Rev-457/2025-21 od 27. 05. 2026. i sukladno kojoj potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR, nema pravo na isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji. Prvostupanjski sud će takva odlučna pitanja utvrditi sukladno dokaznim prijedlozima stranaka polazeći pri tome od pravila o teretu dokazivanja, nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o tužbenom zahtjevu te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić