Poslovni broj 19 P.227/2012

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 2. ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa], 4. SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 5. KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa], 20 [adresa], 6. RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 7. BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa], 8. MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa], 9. UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11. ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 12. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 13. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 14. CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 15. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 16. OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 17. ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 18. ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 20. ŠD , OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa], 21. PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa] , 22. HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 20 [adresa] , 23. ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 24. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž [adresa], 20 [adresa], 25. DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 26. NEDJELJKA SJEKAVICA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 27. ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 28. GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , zastupani po punomoći Denisu Orliću odvjetniku u [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja: 1. ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 2. IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Denisu Orliću odvjetniku u [adresa], protiv tuženika GRAD [adresa], OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, 20 000 [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženog: 1. SR OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] i 2. KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Hrvoje Katušić odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 30. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja PD i FD osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji i to tužitelj ad.1. ŽD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.2. RR vlasnik 1/84 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.3. ND vlasnik 1/84 dijela prava vlasništva prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.5. KD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.6. RD vlasnik 3/112 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.7. BR rođ. MD vlasnik 1/56 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.8. MR rođ. MD vlasnik 1/56 prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.9. UD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.10. VD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.11. ĐD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.12. TD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.13. FD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.14. CD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.15. LD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.16. OD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.17. UR vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.18. ZD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.19. AD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.20. ŠD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.21. PD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.

22. HD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.23. ED vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad. 24. JD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad. 25. DD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.26. VR vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad. 27 ČD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ad.28. GD vlasnik 1/28 dijela prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik Grad Dubrovnik dužan trpiti uknjižbu tužitelja vrhu nekretnine, sve temeljem ovog pravorijeka i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik platiti tužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 39,82 EUR.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 3. lipnja 2026. u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužitelji podnose tužbu protiv tuženika Grada Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po osnovi dosjelosti. U tužbi navode da su uknjiženi suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi stambene zgrade , a ispred koje se nalazi i neposredno graniči čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiženog vlasništva tuženika. Tu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelji isključivo mirno i pošteno posjeduju i isključivo koriste preko 40 godina, prvotno su je u potpunosti o svom trošku očistili od smeća i građevinskog šuta, ostataka betonskih stupova težine preko 10 tona, koristili kao zelenu površinu neko vrijeme, a nakon toga 1998.g. su je o svom trošku prenamijenili u parking za zgradu, te je od tada isključivo posjeduju i koriste za tu namjenu. Za izgradnju parkinga su platili oko 37.000,00 kn te samostalnim radom preko 750 sati učestvovali u izgradnji predmetnog parkinga na toj čestici. Nitko nikada u proteklih 40 godina nije ometao tužitelje u njihovom poštenom posjedu te nekretnine. Stoga su pošteni tužitelji stekli dosjelošću vlasništvo predmetne nekretnine, pa im pripada pravo na utuženje stečenog vlasništva. Slijedom navedenog predlažu donijeti presudu kojom će se utvrditi da su suvlasnici predmetne nekretnine za po 1/28 dijela prava vlasništva te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu njihova prava vlasništva. Uz tužbu je podnesen prijedlog radi određivanja privremene mjere – zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, obzirom su zaprimili idejni projekt trećih osoba te postoji mogućnost da će tuženik otuđiti nekretninu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a koja se temelji na tvrdnji da tužitelji imaju stanove na susjednoj nekretnini pa da bi stoga stekli pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz razloga što su tu parkirali svoje automobile kroz vrijeme od 40 godina, a da ih nitko u parkiranju automobila nije ometao. Valja istaći da neki od tužitelja nemaju ni danas četrdeset godina, neki od njih prebivaju u drugim gradovima, a neki također imaju prebivalište na toj adresi kraće od dvadeset godina. Prvenstveno valja istaći kako Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su dana 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa na vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana to se nisu ispunile zakonske pretpostavke koje bi omogućile tužiteljici stjecanje prava vlasništva dosjelošću . Tu valja navesti presudu Vrhovnog suda (VSRH Rev 3462/1993 od 3. svibnja 1995. godine -IO 1/96, isto je stajalište zauzeo i Županijski sud u Dubrovniku u odluci broj GŽ 310/1994. od 22 ožujka 1994.) koja kaže da vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, citiram"…pa se vrijeme od 6. travnja 1941. godine do 8. listopada 1991. godine ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu." Sukladno gore navedenoj odluci Vrhovnog suda a i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima po kojem nije bilo moguće stjecanje društvenog vlasništva dosjelošću, vlasništvo dosjelošću tužitelji nisu mogli nikako steći prije 8. listopada 1991. godine. Tužitelji također nisu mogli steći vlasništvo dosjelošću ni od 8. listopada 1991. godine do danas budući posjed navedene nekretnine nije ni zakonit ni istinit niti pošten, te nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Nadalje posjed nije ni samostalan jer su tužitelji znali da im ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Slijedom te činjenice bitno je navesti i stajalište koje je Vrhovni sud RH izrekao u odluci Rev 1009/1996 od 27. kolovoza 1997. godine a prema kojem znanje posjednika da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu isključuje savjesnost posjednika u smislu stjecanja vlasništva dosjelošću. Dakle tužitelji nisu bili kvalificirani posjednici u odnosu na predmetnu nekretninu obzirom na njihov posjed nije bio zakonit jer se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi, nije istinit tj. način stjecanja posjeda nije dopušten tj. odobren od strane tuženika, a niti je pošten, tj tužitelji su znali da stvar za koju tvrde da je posjeduju nije njihova. Sve da je posjed tužitelja zakonit i istinit (a što nije) u svakom slučaju nije pošten, jer su tužitelji s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama, a koje su javne knjige, mogli i morali znati da nekretnina nije njihova. Čak što više u prilogu tužbe su dostavili zk stanje, dakle dostavili su dokaz da su već tada znali da nekretnina nije njihova, pa je između ostalog i iz tog razloga prestao svaki preduvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također je iz preglednika katastarskih podataka vidljivo da je tuženik upisan kao posjednik predmetne nekretnine, a koja u novoj izmjeri ima oznaku kat. Čest 1665 k. o. [katastarska općina]. Obzirom da svaki od tužitelja traži utvrđivanje prava vlasništva za po 1/28 a ima ih ukupno 33, postavlja se pitanje kako je to uopće moguće te što je sa ostalim susjedima koji tu parkiraju, da li po logici tužitelja i ovi ostali imaju pravo na suvlasništvo predmetne nekretnine, te u kom omjeru. Iz svega gore je vidljivo da je postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva krajnje neozbiljno i predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja i ništa više. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od **.**.2012. KR, a podneskom od **.**.2012. SR su prijavili miješanje na strani tuženika, pojašnjavajući svoj pravni interes i dostavljajući isprave na tu okolnost (stranica 30-44 spisa), i to u bitnom jer imaju sklopljen Ugovor o davanju nekretnine u vlasništvo bez naknade od 6. travnja 2009. s tuženikom, radi stambenog zbrinjavanja u smisli odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja na dodijeljenom zemljištu. Podneskom od 3. listopada 2018. su se kao umješači na strani tužitelja prijavili ŽR, IR i NR, a radi se o osobama koje su postali vlasnici stanova u stambenoj zgradi zgr. 1295 k. o. [katastarska općina] nakon podnošenja tužbe.

4. S obzirom na to da je u tužbi od 19. ožujka 2012. naznačeno 33 tužitelja, a tužbeni zahtjev postavljen na način da se traži utvrđenje da su svi tužitelji suvlasnici za po 1/28 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine (što čini zahtjev nerazumljivim i daje veličinu prava koja je veća od 1/1), te imajući u vidu u međuvremenu nastupjele promjene na strani tužitelja (smrti pojedinih tužitelja, prekid i nastavak postupka), na ročištu od 21. svibnja 2026. određen je tužiteljima rok od 15 dana u kojem se obvezuju ispraviti i dopuniti tužbu vezano za osobe tužitelja i naznačiti njihove osobne podatke te postaviti jasno određeni tužbeni zahtjev. Podneskom od 3. lipnja 2026. tužitelji su ispravili i dopunili tužbu na način da su naznačili 28 tužitelja (sukladno nastalim promjenama) te traže donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužiteljici suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u udjelima kako je to naznačeno u izreci ove presude. Ispravljena i dopunjena tužba je uručena tuženiku 18. lipnja 2026.

4.1. Podneskom od 3. lipnja 2026. tužitelji su zatražili utvrđenje prava vlasništva i u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nije bila obuhvaćena prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, dakle istaknuli su drugi zahtjev uz postojeći pa se radi o preinaci tužbe u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to da su tužitelji preinačili tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka , a da u podnesku od 3. lipnja 2026. nisu naznačili da preinačavaju tužbu i pojasnili zbog čega bi to bilo svrsishodno za konačno rješenja odnosa među strankama, već samo tužbenim zahtjevom obuhvatili i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], imajući u vidu da je preinaka tužbe učinjena 14 godina po pokretanju postupka, pridržavajući se načela ekonomičnosti postupka, ovaj sud je ocijenio da dopuštanje preinake nije svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, radi čega je odlučio kao u izreci rješenja.

5. Tijekom postupka pročitane su i pregledane isprave u spisu predmeta, i to izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 14. ožujka 2012. (stranica 10 - 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 11. rujna 1998. (stranica 15 spisa) i od 14. ožujka 2012. (stranica 17 spisa), troškovnik radova izvedenih do 15. kolovoza 1998. (stranica 18 spisa), fotografija (stranica 18A spisa), preglednih katastarskih podataka za česticu 1665 k. o. [katastarska općina] (stranica 23-24 spisa), rješenje o odobrenju za građenje Općine Dubrovnik broj UP/I-02-2427/1-68 od 14. studenoga 1969. (stranica 60-64, 111-114 spisa), situaciju stambenog naselja od 216 stanova prema rješenje u odobrenju za građenje od 14.11.1969. (stranica 86 - 88 spisa), preslik kopije katastarskog plana od 28. svibnja 199. (stranica 89-93 spisa), zapisnik Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-350-05/11-01/27 od 11. travnja 2013. (stranica 94-97 spisa), isprava iz zbirke isprava Z-110/79 - rješenje Općine Dubrovnik, Sekretarijat za komunalne poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove UP-Io-05-3599/78 od 9. siječnja 1979. uz kopiju katastarskog plana (stranica 98-105 spisa), potvrda o identifikaciji č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 106 spisa), rješenje o odobrenju za upotrebu objekata Općine Dubrovnik, Sekretarijat za upravno-pravne poslove od 26. veljače 1970. UP/I-02/1-5376/2-69 (stranica 107-110 spisa), rješenje o odobrenju uže lokacije UP/I-02-1594/1-68 od 15. srpnja 1969. (stranica 115 spisa), rješenje sanitarne inspekcije od 24. ožujka 1969. (stranica 117 spisa), presuda i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku od 20. travnja 2016. poslovni broj Gž-1454/2013 (stranica 118-120 spisa), Ugovor o prijenosu i prihvatu prava korištenja nekretnina od 15. srpnja 1980. Z-995/80 (stranica 121 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 122 spisa), članak objavljen na portalu Dubrovački dnevnik 19. listopada 2013. (stranica 124 -128 spisa), posebna geodetska podloga za kč. [katastarska čestica] (n.i.) 608/1 (s.i.) (stranica 130 -132 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čestice 608/1 k. o. [katastarska općina] (stranica 153-154 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 25. rujna 2018. (stranica 156-174 spisa), isprave koje su tužitelji dostavili u spis na okolnost pribavljanja rješenja Z-686/98 (stranica 188-196 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 7. prosinca 1998. Z-686/98 (stranica 197-213 spisa), Ugovor o davanju zemljišta na korištenje z a gradnju sklopljen između Općine Dubrovnik i GP Dubac od 11. kolovoza 1969. (stranica 214-215 spisa), presuda Upravnog suda u Splitu od 10. prosinca 2018. poslovni broj UsIgr-44/16 i od 26. lipnja 2017. (stranica 221-235 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. kolovoza 2021. poslovni broj Rev-1930/2016-2 (stranica 302-306 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta 26. kolovoza 2016. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mladena Muhoberac (stranica 138-142 spisa), koji je u spis dostavio nalaz i mišljenje uz položajnu skicu (stranica 145-146 spisa) te usmeno iznio nalaz i mišljenje (stranica 155 spisa), te je saslušao parnične stranke PD i FD (stranica 313-315 spisa).

5.1. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐR, TR, FR, CR, obzirom su isti predloženi na okolnost dugogodišnjeg posjeda predmetne nekretnine od strane tužitelja, a koju činjenicu tuženik nije osporavao (osporavao je kvalitetu njihovog posjeda) pa sud nije izvodio dokaze na tu okolnost. Nadalje, nije izveden dokaz saslušanjem preostalih tužitelja iz razloga što ni tužitelji koji su pozvani na ročište određeno za 30. lipnja 2026. radi njihovog saslušanja na isto nisu pristupili, a punomoćnica tužitelja je na izričit upit suda izjavila da nije potrebno određivanje novog ročišta radi izvođenja dokaza njihovim saslušanjem. Nije proveden ni dokaz građevinskim vještačenjem, obzirom izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom postupku, a tužitelji su predlagali izvođenje istog, a kako bi s obzirom na korisne površine stanova mogli urediti tužbeni zahtjev.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po pravnoj osnovi dosjelosti. Nadalje, iako tužitelji izričito navode u tužbi i tužbenom zahtjevu, na ročištu glavne rasprave od 21. svibnja 2026. te u podnesku od 3. lipnja 2026 da je pravna osnova njihova zahtjeva dosjelost, iz tvrdnji iznesenih tijekom postupka proizlazi da smatraju da su pravo vlasništva predmetne nekrentine stekli i temeljem načela jedinstvenosti nekretnine, kao i temeljem kupnje.

7. Iz isprava u spisu predmeta i temeljem navoda stranaka proizlazi da sljedeće činjenice među strankama nisu sporne:

- da su tužitelji vlasnici posebnih dijelova nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , koja u naravi predstavlja stambenu zgradu u [adresa], na adresi [adresa],

- da se ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi i neposredno graniči nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su tužitelji koristili predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao parkirališnu površinu za potrebe parkiranja vozila stanara u zgradi oznake zgr. 1295 k. o. [katastarska općina] od 1998. sve dok sadašnji vlasnici ( umješači na strani tuženika) nisu ogradili to područje,

- da je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik Grad Dubrovnik upisan kao vlasnik nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila u režimu društvenog vlasništva.

7.1. Između stranaka je sporno jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja, kao i jesu li tužitelji stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine po osnovi načela jedinstva nekretnine , odnosno po osnovi kupnje.

8. U svrhu identifikacije predmeta spora, proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mladena Muhoberac 26. kolovoza 2016., na kojem je sud pregledao i obišao predmet spora te je neposrednim opažanjem utvrđeno da je sporni dio ograđen armaturnom žičanom mrežom . Utvrđeno je da se uz zgradu nalazi otvor koji evidentno vodi u prostor ispod zemlje. Kroz glavno stubište u zgradi se pristupilo u podrumske prostorije te je uočeno postojanje prolaza koji ove podrumske prostorije tj. prostor povezuje sa otvorom koji je netom prije utvrđen kao otvor koji vodi u prostor ispod zemlje te po tvrdnji tužitelja upravo ovaj prostor predstavlja sklonište koje ima izlaz kroz opisani otvor.

8.1. Uz pisani nalaz i mišljenje stalni sudski vještak Mladen Muhoberac (stranica 145 spisa) dostavlja položajnu skicu (stranica 146 spisa) na kojoj plavim crtama prikazuje katastarske granice između čestica, prema katastarskom planu, a žutom šrafurom je označio zgrade i garaže. Crvenim crtama su na zahtjev stranaka prikazani detalji, i to rezervni izlaz iz podzemnog skloništa – šaht na č.z. 608/1, skale koje vode sa č.z. 608/1 na betonirani prolaz do kuće, a koji se (prolaz) nalazi na dvorištu č. zgr. [katastarska čestica], položaj odvodnje oborinske vode s tarace ispred kuće na ulicu, č.z. 12133/1, položaj gromobrana na uglu č. zgr. [katastarska čestica] i žičana ograda kojom je ograđena č.z. 608/5 i dio č.z. 608/1. Nadalje, stambena zgrade zgr. 1295 je vidljivo označena žutom šrafurom, a zankovima pripadnosti „z“ je prikazano koji dijelovi dvorištaa ili objekta još pripadaju č. zgrade. Zgradi pripada prostor između sjeverne fasade zgrade i ulice, č. z,. 1213/1 omeđen plavim crtama, koji na terenu nije posebno označen, Istočna fasada zgrade graniči s garažama, prikazanim na skici. Na jugoistočnom dijelu zgrade postoji aneks – ulaz u zgradu, koji je znakom „z“ pripojen zgradi zgr. 1295. Oko zapadne i južne strane zgrade postoji dvorište, u naravi, travnata površina i mala betonirana tarac ispred ulaza u sjeverozapadni dio zgarde. Od te tarace prema jugu, do ulice, č.z. 606/29 izbetoniran je prolaz od ulice do ulaza u zgrade. Zapadna strana tog prolaza je niski podzid, koji je ujedno i granica dvorišta č. zgr. [katastarska čestica].

8.2. Na ročištu od 27. rujna 2018. stalni sudski vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na način da je u cijelosti ostao kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja te je dodao da prostor od prolaza od šahta koji je na skici naznačen kao izlaz iz skloništa do zgrade je dug 9 m, a uz ovaj izlaz se nalaze zidovi koji su tu postavljeni da bi spriječili prodor vode ili zemlje u šahtu. Punomoćnik tuženika je ukazao da iz tlocrta koji je tužitelj predao u spis na uviđaju 26. kolovoza 2016. proizlazi prema projektu zgrade trebao biti udaljen 4,10 m i biti sastavni dio zgrade a iz nalaza i mišljenja netom saslušanog vještaka proizlazi da to nije tako, radi čega zaključuje da je taj šaht napravljen mimo projekta i ilegalan. Tužitelji su naveli kako su kupili stanove zajedno s okolnim dvorištem i dijelovima predmetne čestice prije više od 50 godina kada je zgrada već bila izgrađena, a to što je nešto navodno sagrađeno mimo projekta ni na koji način ne utječe na njihovo pravo vlasništva, a navedeni nacrt su predali kao dokaz postojanja samog skloništa otvora iz zgrade od dana gradnje do danas.

8.3. Sud je stajališta da je stalni sudski vještak Mladen Muhoberac jasno i stručno dao nalaz i mišljenje, po pravilima struke i odgovorio na pitanja stranaka, a kako ni stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na provedeno vještačenje i izrađenu položajnu skicu, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Iz istog je razvidan položaj stambene zgrade oznake zgr. 1295 k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja, položaj i granice predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], katastarska granica među istima, kao i s okolnim nekretninama, koji dijelovi dvorišta pripadaju čestici zgrade, kao i detalji uočeni neposrednim opažanjem na licu mjesta.

8.4. Temeljem provedenog vještačenja, kao i kopija katastarskih planova u spisu predmeta, ovaj sud je utvrdio da stambena zgrada u vlasništvu tužitelja oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju dvije zasebne nekretnine, s jasno određenom katastarskom granicom među njima, iz čega sud izvodi zaključak da zgrada ne leži na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već na zemljištu oznake zgr. 1295 k. o. [katastarska općina], koje se osim stambene zgrade sastoji i od okolnog dvorišta koje je jasno prikazano na položajnoj skici stalnog sudskog vještaka Mladena Muhoberac.

9. U odnosu na tvrdnju tužitelja da su vlasništvo stekli po osnovi načela jedinstva nekretnine, pozivajući se pri tome na odredbe članaka 366. i 367. ZVSP-a.

9.1. Pregledom isprava koje su tužitelji dostavili u spis je utvđeno da je stambena zgrada u vlasništvu tužitelja oznake zgr. 1295 k. o. [katastarska općina] izgrađena u kompleksu stambenog naselja „Montovjerna- Zapad“ koje se sastoji od 216 stanova, 50 zidanih garaža, 1 trafostanice, 2 prodavaonice i 1 restorana, a investitor gradnje je bilo poduzeće GP „ [adresa] iz [adresa], koje je ishodilo rješenje o odobrenju za građenje tadašnje Općine Dubrovnik od 14. studenoga 1969. broj UP/I-02-2427/1-68. Stambena zgrada tužitelja (koja danas oznaku zgr. 1295 k. o. [katastarska općina]) na situaciji stambenog naselja i arhiteketonskom projektu, prema rješenju o odobrenju za građenje od 14. studenoga 1969. je nosila oznaku stambena zgrada C1. Nadalje, da je predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila u kompleksu zemljišta potrebnog za izgradnju. Predmetna čestica 608/1 k. o. [katastarska općina] je prethodno bila nacionalizirana te je bilo odlučeno da će se to zemljište dodijeliti GP „Dubac“ radi izgradnje kompleksa Montovjerna – Zapad. Imovinsko – pravni odnosi s prijašnjim vlasnicima su riješeni od strane GP Dubac te je rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijat za komunalne poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove UP-Io-05-3599/78 od 9. siječnja 1979. uzeta u posjed Općine Dubrovnik čest. zem. [katastarska čestica] i dodijeljena GP Dubrovnik kao pravnom sljedniku GP Dubac na korištenje za izgradnju stambenog naselja Montovjerna Zapad. Navedene činjenice proizlaze iz sljedećih isprava: rješenje o odobrenju za građenje Općine Dubrovnik broj UP/I-02-2427/1-68 od 14. studenoga 1969. (stranica 60-64, 111-114 spisa), situaciju stambenog naselja od 216 stanova prema rješenje u odobrenju za građenje od 14.11.1969. (stranica 86 -88 spisa), isprava iz zbirke isprava Z-110/79 - rješenje Općine Dubrovnik, Sekretarijat za komunalne poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove UP-Io-05-3599/78 od 9. siječnja 1979. uz kopiju katastarskog plana (stranica 98 -105 spisa), potvrda o identifikaciji č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 106 spisa), rješenje o odobrenju za upotrebu objekata Općine Dubrovnik, Sekretarijat za upravno-pravne poslove od 26. veljače 1970. UP/I-02/1-5376/2-69 (stranica 107-110 spisa), rješenje o odobrenju uže lokacije UP/I-02-1594/1-68 od 15. srpnja 1969. (stranica 115 spisa), rješenje sanitarne inspekcije od 24. ožujka 1969. (stranica 117 spisa), Ugovor o davanju zemljišta na korištenje z a gradnju sklopljen između Općine Dubrovnik i GP Dubac od 11. kolovoza 1969. (stranica 214-215 spisa), koje su tužitelji dostavili u spis.

9.2. Tužitelji tijekom postupka ističu da su po projektu izgradnje u čitavom stambenom naselju izgrađena podzemna skloništa pa tako i u čest. zgr. [katastarska čestica], koje ima podzemni izlaz na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Upravo tim skloništem, da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja trajno i neraskidivo povezana s čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i temeljem načela pravnog jedinstva nekretnine predstavlja jednu nekretninu. Na položajnoj skici stalnog sudskog vještaka Mladena Muhoberac je prikazan izlaz iz skloništa koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , a postojanje podzemnog skloništa proizlazi iz isprava i nacrta koje su tužitelji dostavili u spis.

9.3. Prema odredbi čl. 367 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade.

9.4. Ovom odredbom propisano je pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade, radi uspostave pravnog jedinstva nekretnine, međutim, kako je već navedeno, provedenim dokazima u ovom postupku je utvrđeno da stambena zgrada u vlasništvu tužitelja leži na zemljištu oznake zgr. 1295, a ne na zemljištu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi čega ne dolazi do primjene odredbe članka 367. ZVSP -a. Čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je upisana kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo sa zasebnim pravnim statusom u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica], te nisu ispunjene pretpostavke da se primjenom ranije navedene odredbe na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upiše pravo vlasništva vlasnika zgr. 1295 k. o. [katastarska općina], a sve obzirom na različitost upisa suvlasnika zgrade i zemljišta čime bi se izvršio upis koji ne bi odgovarao stvarno utvrđenom stanju. Iz stanja spisa proizlazi da je građevinska čestica na kojoj se nalazi zgrada oblikovana na temelju odgovarajućih dokumenata, dakle da katastarska čestica odgovara građevnoj čestici. Okolnost da se izlaz iz podzemnog skloništa stambene zgrade zgr. 1295 k. o. [katastarska općina] nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ne predstavlja osnovu po kojoj bi tužitelji temeljem odredbe članka 367. ZVSP -a stekli pravo vlasništva cjelokupne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] toga sud ne nalazi osnovanim tvrdnju tužitelja da je zgr. 1295 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja podzemnim skloništem trajno i neraskidivo povezana s čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i temeljem načela pravnog jedinstva nekretnine predstavlja jednu nekretninu, osobito imajući u vidu položaj izlaza iz skloništa, kao i površinu koju zauzima u odnosu na površinu cjelokupne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da svoje imovinsko- pravne odnose stranke u tom dijelu trebaju regulirati na odgovarajući način.

10. Nastavno, tužitelji tvrde da se Grad Dubrovnik nije imao pravo uknjižiti kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pri pretvorbi društvenog vlasništva i da je Grad Dubrovnik prisvojio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da prethodno nije provjerio stvarno stanje na čestici (postojanje izlaza iz podzemnog skloništa). Tu treba reći da iz Ugovora o prijenosu i prihvatu prava korištenja nekretnina od 15. srpnja 1980. koji je položen u zbirci isprava ovog suda pod brojem Z-995/80 (stranica 121 spisa), proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja GP "Dubrovnik", a koje je na sjednici radničkog savjeta održanoj 28. svibnja 1980. donijelo odluku o ustupanju prava korištenja, između ostalog predmetne nekretnine, Općini Dubrovnik jer se radi o javnom dobru u općoj upotrebi, a Općina Dubrovnik je prihvatila pravo korištenja te se temeljem navedene isprave u zemljišnim knjigama upisalo pravo korištenja na ime Općine Dubrovnik, kako to i proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (stranica 153 spisa), a potom i na osnovi Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske o rješavanju sporova o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997. Kl-940-01/95-01/507 je uknjiženo pravo vlasništva na ime tuženika. Osim postojanje izlaza iz podzemnog skloništa, tužitelji tijekom postupka smatraju spornim i način i vrijeme stjecanja predmetne nekretnine od strane Grada Dubrovnika te o tome iznose detaljnije tvrdnje svojim podnescima od 25. rujna 2018. i 29. kolovoza 2019., međutim, pitanje valjanosti uknjižbe tuženika u zemljišnim knjigama nije predmet ovog postupka već je predmet ovog postupka pitanje jesu li tužitelji stekli pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelji su, ako su smatrali da se radi o nezakonitoj uknjižbi na ime Grada Dubrovnika, isto trebali osporavati vođenjem drugog odgovarajućeg postupka.

11. U odnosu na pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva kupnjom. Tužitelji su iznijeli tvrdnju da su kupnjom stanova u stambenoj zgradi uredno platili i kupili čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao sastavni dio stanova i zemljišta na kojima je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena, a jer je GP Dubac kao prodavatelj stanova po stambenoj jedinici zaračunao 20.000 novih YU dinara za otkup zemljišta. Međutim, tužitelji tijekom postupka nisu dostavili dokaze o kupnji stanova i stjecanju prava vlasništva stanova, tj. nisu dostavili niti jedan kupoprodajni ugovor zaključen između tužitelja i prednika tuženika, radi čega sud nije mogao utvrditi što je bilo predmet kupnje, tj. je li predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila sastavni dio kupoprodajnih ugovora. Tužitelji su na ročištu od 21. svibnja 2026. u okviru načela otvorenog pravosuđenja upitani o potrebi dostavljanja isprava radi dokazivanja svojih tvrdnji te su izjavili da su dostavili sve relevantne isprave. Stoga, kako je dužnost tužitelja predložiti dokaze kojima se utvrđuju činjenice, kako to propisuju odredbe članaka 7. i 219. ZPP-a, a isti u spis nisu dostavili kupoprodajne ugovore kao dokaz što je bilo predmet kupnje, uzimajući u obzir i utvrđenja u ovom postupku, i to da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zasebno zemljišnoknjižno tijelo u odnosu na zgr. 1295 k. o. [katastarska općina], držeći da dokazi koje sud nije izveo u ovom postupku (točka 5.1. obrazloženja) nisu adekvatni za utvrđenje činjenice je li kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila predmet kupnje, ovaj sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a. ZPP-a utvrdio da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila predmet kupnje.

12. Nadalje, tužitelji tvrde da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imaju u posjedu od dana kupnje stanova u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako u spis nisu dostavili kupoprodajne ugovore, to sud nije mogao nedvojbeno utvrditi trenutak od kada su tužitelji u posjedu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dosjelost je način stjecanja prava vlasništva na stvari temeljem samostalnog posjeda određene kakvoće (zakonit, istinit, pošten ili barem pošten) koji neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, pri čemu posjednik mora biti sposoban biti vlasnikom te stvari. Među strankama nije sporno da su tužitelji koristili i posjedovali kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u tužbi navode da su je 1998. prenamijenili u parking za zgradu te je od tada koriste za tu svrhu, dok je sporna kvaliteta i trajanje posjeda. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

12.1. Odredbom članka 159. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14; u daljem tekstu ZVSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom tih stvari, a ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1). Stavkom 2 istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo nad tom nekretninom protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a stavkom 4. je propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka

2. i 3. ovoga članka.

12.2. Odredbom članka 160. stavak 1. ZOV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a st. 2. istog čl. propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračuna i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni, samostalni posjednici.

12.3. Nadalje, odredbom članka 18. st.1, 2, 3, 4 i 5 ZOV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed; st 1), da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st.2), da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da mu ne pripada prava na posjed (st. 3), ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 4), te da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (st. 5).

12.4. U konkretnom slučaju se radi o nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva, a protivno tvrdnjama tuženika iz odgovora na tužbu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Broj: Rev 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje "da se na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenoga 1999." Da bi osoba u smislu odredbe čl. 159. ZVDSP-a stekla pravo vlasništva dosjelošću stvari u jedinice lokalne samouprave, potrebno je da dokaže da je bila u kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu u neprekidnom trajanju od dvadeset godina ili barem poštenom posjedu u trajanju od 40 godina. Dakle, valja reći da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prije svega potrebno poštenje posjednika.

13. Na ročište radi saslušanja parničnih stranaka pristupila su dva tužitelja, to PD i FD.

13. 1. Tužitelj PD, rođen **.**.1965. godine je iskazao da se uselio u zgradu na adresi [adresa] krajem 1997. kada je kupio stan u toj zgradi. Tada je upravitelj zgrade bio gospodin JD. JD se tada bavio sređivanjem parkinga u blizini zgrade i poznato mu je da je dogovorio asfaltiranje zemljišta kako bi stanari naše zgrade imali gdje parkirati. Za tu svrhu donijeli su betonske rubnike. Poznato mu je da su se bivši vlasnici prije nacionalizacije pobunili tome da mi asfaltiramo taj parking te su ti radovi zaustavljeni i nije se moglo asfaltirati. Njemu nije poznato tko su prijašnji vlasnici i kako se ta priča završila. U svakom slučaju asfaltiranje nije dovršeno, a oni su počeli parkirati svoja vozila i koristili su predmetnu nekretninu kao parking, a ta je površina bila prekrivena zemljom i šoderom. Tamo su parkirali vozila od 1998. pa sve dok sadašnji vlasnici nisu blokirali i ogradili to područje, a kada me pitate kada je to bilo, a po njegovom sjećanju 2018. su prestali parkirati. Na upit za što se koristila predmetna čestica prije parkinga, navodi da o tome ne može govoriti jer se u zgradu doselio krajem 1997., međutim od rođenja do njegove 14-e godine je živio u zgradi koja je 50 m udaljena od zgrade u kojoj sada živi i može reći da se u tom periodu tada nije nalazilo ništa već je bila neuređena zelena površina. Kada mu se predočila položajna skica sa stranice 146 spisa, pojasnio je gdje se nalazi ulaz u zgradu, da se oko zgrade nalaze mali vrtovi i betonirane površine te je naveo i pokazao da su vozila parkirali na česticama 608/1 i 608/5 k. o. [katastarska općina]. Na upit tužitelja je li itko ikada od Grada Dubrovnika došao i branio korištenje predmetne nekretnine ili branio parkiranje vozila na istoj, tužitelj odgovara da nitko nikada nije branio korištenje iste i da je on shvatio da su iz Grada Dubrovnika željeli pomoći da se ta površina asfaltira u svrhu korištenja parkinga za stanare zgrade. Na daljnji upit gdje se nalazi izlaz iz skloništa, tužitelj odgovara da se izlaz iz skloništa nalazi van gabarita zgrade i da se izlazi na česticu na kojoj su parkirali vozila.

13.2. Tužitelj FD rođen **.**.1946. je izjavio da se 1978. godine uselio u zgradu na adresi Ž [adresa]. Kada se uselio čestica na kojoj su parkirali vozila je tada predstavljala dvorište na kojem je bilo zasađeno razno bilje. Može reći da je postojao jedan zid te ga je na položajnoj skicu sa stranice 146 spisa, pokazao da se nalazio na granici između čestice 608/5 i ulice oznake 606/29. Oni su probili taj zid kako bi mogli parkirati njihova vozila na česticama koje su bile dvorište njihove zgrade. Može reći da su se na čestici 608/1, a to pokazuje na položajnoj skici nalazili betinski stupovi koje su oni maknuli. Poravnali su tu površinu i počeli parkirati njihova vozila. Po njegovom sjećanju to je bilo oko 1992. godine u vrijeme rata. Nadalje, navodi da su to to napravili jer je za svaki stan u zgradi bilo predviđeno jedno parkirno mjesto. Oni nikoga nisu pitali mogu li maknuti zid i betonske stupove, a nitko im nije mogao ništa reći ni zabraniti jer je bilo ratno stanje. Nikada im nitko nije branio da koriste tu površinu za parking. Na pitanje o asfaltiranju ove površine, navodi da mu je poznato da se nešto govorilo o asfaltiran ju i da se nije moglo asfaltirati, ali ne znam detalj. Dodao je da su oni platili uređivanje ove površine kao parkinga i to rušenje betonskih stupova, bio je odvoz građevinskog materijala dva puta po 20 tona, platili su poravnavanje ove površine, sve skupa nas je puno koštalo. Želio bih dodati i da preko tog dvorišta ide infrastruktura, gromobran, oborinska odvodnja, druge instalacije.

13.3. Iz iskaza saslušanih tužitelja proizlazi da je predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila neuređena zelena površina, koju su 1998. probijanjem zida koji se nalazio kao granica između kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], počeli koristiti kao parkirališnu površinu za svoja vozila, a koje činjenice među strankama nisu sporne. Tome se nitko nije protivio niti ih ometao u tome niti im onemogućavao korištenje te čestice kao parkinga, pa tako ni tuženik. Međutim, neovisno o činjenici posjeda parkiranjem vozila i činjenici da u tome nisu ometani, u konkretnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji jasno je da tužitelji nisu bili pošteni posjednici, odnosno bili su svjesni da koriste nekretninu na kojoj nemaju pravo na posjed. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste niti po kojem propisu se nije moglo steći pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda . Poštenje posjeda prestaje kad posjednik sazna ili mora znati da mu pravo na posjed ne pripada, a to ovisi o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom. Prema stajalištu ovog suda, svijest tužitelja da im ne pripada pravo na posjed predmetne čestice proizlazi iz njihovih iskaza, u dijelu u kojem potvrđuju da je izvođenje radova uređenja parkirališne površine iz 1998. asfaltiranjem zaustavljeno i nije se moglo asfaltirati jer su se prijašnji vlasnici prije nacionalizacije pobunili tome da se ta čestica asfaltira za potrebe parkinga te asfaltiranje nije završeno, ali su vozila počeli parkirati. S obzirom na to da je pravo vlasništva stvarno pravo koje ovlašćuje svojeg nositelja da sa svojom stvari čini što ga je volja te da svakog drugoga od toga isključi, okolnost da tužitelji nisu dovršili asfaltiranje parkinga, dakle da s nekretninom nisu učinili što je bila njihova volja i da su prijašnji vlasnici predmetne čestice bili razlog zbog kojeg nisu dovršili namjeravane radove, ukazuje da su (ako ne i prije) u tom trenutku 1998. saznali da im ne pripada pravo na posjed predmetne čestice. S obzirom na to da bez obzira na duljinu trajanja posjeda - izostankom poštenja posjednika - taj posjednik nikako ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, ovaj sud nije detaljnije ulazio u pitanje je li ispunjena pretpostavka trajanja posjeda.

14. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da tužitelj i nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, pa je temeljem ranije citiranih zakonskih odredbi valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 39,82 EUR, koji je, kako proizlazi iz potvrde sa stranice 68 spisa plaćena, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja i umješača na strani tužitelja

2. tuženik Grad Dubrovnik

3. punomoćnik umješača na strani tuženika