REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3209/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću u pravnoj stvari tužiteljice OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Prolić Dubroja, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u zamjenika punomoćnika stranaka 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 6.636,14 eura sa zateznim kamatama koje:

- na iznos od 6.173,61 eura teku od 24. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 462,53 eura teku od 25. kolovoza 2026. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva naknadu štete u iznosu od 4.778,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 24. lipnja 2022. do isplate, kao i u odnosu na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 462,53 eura za razdoblje od 24. lipnja 2022. do 24. kolovoza 2026.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.122,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 17.12.2017. između 20-21h nastradala na stepeništu Stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], kada se prilikom silaska po stepenicama poskliznula na mokrim i skliskim stepenicama, koje su bile neočišćene od leda i ledene kiše koja je padala predmetnog dana, a posljedično kojem padu je tužiteljica nogom zapela u pukotinu koja se nalazi ispred tih stepenica i pri tome zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Kraj činjenice da je mjesto pada tužiteljice ulazno-izlazno stepenište Stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], koje stepenište čini zajednički dio iste te stambene zgrade, smatra da joj za predmetnu štetu nedvojbeno odgovaraju suvlasnici konkretne stambene zgrade čiji je propust neodržavanje stepeništa suhim i sigurnim za kretanje. S time u vezi, navodi da se predmetnim stepeništem kreću kako suvlasnici tako i druge osobe radi ulaska/izlaska u/iz zgrade, a što sve uz pretpostavljenu veću potrebu održavanja i čišćenja stepeništa obzirom na razdoblje nastanka štetnog događaja (17. prosinca 2017.) jasno govori u prilog činjenici da to stepenište, neočišćeno kako je to točkom I. ove tužbe opisano, nedvojbeno predstavlja opasnu stvar. Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja imali su s tuženikom ugovorenu policu osiguranja od opće odgovornosti broj P117002554594, temeljem koje je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, tužiteljica traži da joj tuženik naknadi štetu s osnove povrede prava osobnosti (za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, za duševne boli radi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te za pretrpljene tjelesne boli i strah) u iznosu od 10.617,82 eura/80.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 796,33 eura/6.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 11.414,16 eura/86.000,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare potraživanja, osporava tijek zateznih kamata i trošak odštetnog zahtjeva. Osnov i visinu tužbenog zahtjeva te dinamiku štetnog događaja osporava jer ne postoji niti jedan pravno relevantni dokaz da se predmetni štetni događaj dogodio na način kako to navodi tužiteljica. Upravitelj stambene zgrade i suvlasnici predmetne stambene zgrade nemaju saznanja o štetnom događaju (navodnom padu tužiteljice u prostoru osiguranika), niti je moguće utvrditi kada, gdje i kako je došlo do pada, te tko je odgovoran za isti, a tužiteljica uz tužbeni zahtjev nije dostavila nikakve dokaze koji bi potvrdili osnovanost njenog zahtjeva. S obzirom na to da je tužiteljica zapela nogom u pukotinu koja se nalazi ispred stubišta stambene zgrade, onda je za štetni događaj odgovorna i osoba koja ja zadužena za održavanje nogostupa. Tuženik osporava u cijelosti visinu tužbenog zahtjeva , kao i osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete te slijedom toga i možebitnih kamata. Tuženik se protivi potraživanju troška sastava odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3.1. Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka navodi da je predmetnog dana bila kod brata i njegove obitelji jer je nećakinja slavila rođendan na adresi u stambenoj zgradi u [adresa]. Na rođendanu je bio prisutan veći broj ljudi. Po odlasku iz stana, odnosno prilikom izlaska iz predmetne stambene zgrade uz nju su bili njen suprug KD, maloljetno dijete RD, prijateljica BD i brat GD, koji su dakle bili neposredni očevici predmetnog ozljeđivanja. Navodi kako se u povijesti bolesti od 20.3.2018. jasno navodi da se tužiteljica poskliznula na stepenicama, kao što se i u otpusnom pismu SBMR Stubičke Toplice od 9.4. - 27.4.2018. navodi da je tužiteljica pala silazeći sa stuba (posljednja stepenica), a što u cijelosti odgovora činjeničnim navodima iz tužbe. Uzrok pada tužiteljice su mokre i skliske stepenice stubišta, koje su bile neočišćene od leda i ledene kiše koja je padala predmetnog dana te je stoga upravo tuženik odgovoran tužiteljici za pretrpljenu štetu, i to po pravilima o objektivnoj odgovornosti.

3.2. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da iz iskaza svjedoka i tužiteljice proizlazi da se tužiteljica nije uhvatila za rukohvat te da je to znak njene isključive odgovornosti te da iz podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda ne proizlazi da je predmetnog dana padala ledena kiša. Zaključno, tuženik ističe prigovor limita osiguranja za jedan osigurani slučaj u iznosu od 6.636,14 eura/50.000,00 kn.

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 5-33 spisa), zk. izvadak za predmetnu nekretninu (list 34-70 spisa), potvrdu primitka odštetnog zahtjeva (list 71 spisa), odštetni zahtjev od 20.4.2022. (list 77-78 spisa), fotografije (list 73-76 i 80-85 spisa), e-mail korespondenciju (list 109 spisa), potvrdu DHMZ za 17.12.2017. (list 110-112 spisa), policu osiguranja imovine s općim uvjetima tuženika (list 119-131 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Igoru Stipančiću (list 153-156 spisa) i saslušanjem svjedoka BD (list 164-165 spisa), KD (list 165 spisa), GD (list 192-193 spisa), Ivana Rođaka (list 220 spisa), CD (list 225 -226 spisa) i tužiteljice (list 165-166 spisa) te je proveden uviđaj na mjestu štetnog događaja (list 201 spisa).

4.2. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. travnja 2026., dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i dokumentacije koja se nalazi u spisu, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje:ZPP).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8 . ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju je tužiteljica pretrpila u štetnom događaju od 17.12.2017., kada je tužiteljica pala na zaleđenom vanjskom stepeništu stambene zgrade [adresa].

7. Među strankama nije sporno da su Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa] na dan štetnog događaja bili osigurani kod tuženika policom osiguranja imovine te da je tužiteljica odštetni zahtjev poslala tuženiku 23. lipnja 2022.

8. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja na način kako je opisala tužiteljica, odgovornost, uzročno posljedična veza, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li za potraživanje tužiteljice nastupila zastara.

9.1. Iz iskaza svjedokinje BD proizlazi da je bila osobno prisutna na dječjem rođendanu obitelji GD u stanu na adresi [adresa] u [adresa] te da se zajedno s tužiteljicom, njezinim suprugom i kćeri vraćala s proslave. Svjedokinja je hodala iza tužiteljice koja se počela spuštati niz vanjsko stepenište koje vodi od ulaznih vrata prema van, pri čemu je tužiteljica u jednom trenutku vrisnula i pala. Naknadnim pregledom utvrdili su da su stepenice bile lagano zaleđene, tj. da se na njima uhvatio led. Svjedokinja se sjeća da je na stepeništu postojao rukohvat, no ne zna je li se tužiteljica njime koristila. Potvrdila je da tužiteljica nije konzumirala alkohol, da je nosila cipele s niskim potpeticama te da u rukama nije ništa nosila. Navela je da se radilo o večernjim satima, između 20 i 21 sat, da su vladali zimski uvjeti i da je padala susnježica te da stepenište nije imalo gumene protuklizne trake. Dodala je da je štetni događaj vidio i GD koji ih je ispratio do haustora.

9.2. Iz iskaza svjedoka KD, supruga tužiteljice, proizlazi da je on bio neposredno uz tužiteljicu u trenutku pada, vraćajući se s dječjeg rođendana kod njezina brata GD na adresi [adresa]. Tužiteljica je hodala niz stepenište koje vodi od ulaznih vrata prema van te je na jednoj od stepenica pala i "stropoštala" se prema dolje, pri čemu je došlo do loma noge. Svjedok je potvrdio da je te večeri "sipila" susnježica, da je bilo zima i hladno, te da su naknadnim pregledom utvrdili da se na stepenicama uhvatio led. Naveo je da se tužiteljica nije držala za rukohvat, da je nosila čizme s niskim potpeticama te da na dječjem rođendanu nije bilo alkohola. Istaknuo je da predmetno stepenište nema protukliznu gumu. Tužiteljicu je odvezao na hitnu gdje je odmah zadržana radi operacije. Opisao je teškoće u oporavku tužiteljice: gotovo godinu dana bila je na štakama, prvih nekoliko mjeseci jedva se kretala, a svi ukućani, uključujući baku koja je privremeno došla pomagati, pružali su joj svakodnevnu pomoć. Pomoć koju je sam pružao sastojala se u kućanskim poslovima, kuhanju, peglanju, čišćenju i odijevanju tužiteljice budući da ista praktički ništa od toga nije mogla obavljati. Naveo je i da je štetnom događaju uz njih bio nazočan i GD koji ih je ispratio na haustorska vrata.

9.3. Iz iskaza svjedoka GD, brata tužiteljice, proizlazi da mu je štetni događaj poznat jer je tužiteljica te večeri bila kod njega na adresi [adresa] na proslavi rođendana njegove djece. Tužiteljica se vraćala u pratnji supruga, kćeri i prijateljice BD te se, dok se spuštala niz stepenice, pokliznula i pala, a svjedok je to vidio jer ih je ispratio do haustora te je stajao na ulaznim vratima udaljen svega par metara od mjesta pada. Naveo je da je noć bila hladna i da je padala lagana ledena kiša ili susnježica. Potvrdio je da je tužiteljica nosila čizme i da je normalno hodala. Opisao je da je stepenište te zgrade, na kojoj je u to vrijeme stanovao, izvedeno od materijala nalik lažnom mramoru koji je bio vrlo sklizak, te da nije imalo protuklizne gume. Naveo je da je rukohvat postojao i da je bio klimav, a čini mu se da su ga kasnije popravljali. Ne sjeća se je li se tužiteljica držala za rukohvat. Svjedok je također naveo da tužiteljica u rukama nije nosila nikakav teret i da pad nije bio na prvoj stepenici na koju je zakoračila, nego na nekoj od idućih stepenica te da je stepenište nenatkriveno.

9.4. Iz iskaza svjedoka Ivana Rođaka, upravitelja stambene zgrade na adresi [adresa], proizlazi da on ne živi na predmetnoj adresi. O štetnom događaju saznao je posredno, iz razgovora s predstavnikom suvlasnika zgrade te je na temelju tog razgovora zaključio da se štetni događaj nije dogodio na stepenicama, već ispred stepenica, na mjestu gdje postoji lagano ulegnuće. S tužiteljicom nikada nije imao osobnog kontakta. Nije sa sigurnošću mogao reći kada ga je predstavnik stanara kontaktirao vezano za predmetni događaj, ali naveo je da se radi o gospodinu CD, jednom od četiri predstavnika suvlasnika. Na rukohvatima u zgradi, prema njegovu iskazu, nije bilo problema, osim sa gazištima, i to ne zbog same betonske podloge već zbog izbijanja salitre.

9.5. Iz iskaza svjedoka CD proizlazi da je on predstavnik stanara na adresi [adresa] u [adresa], a mora naglasiti da na adresama [adresa], 37, 39, 41 postoje 4 predstavnika suvlasnika, tj. svatko za svoj ulaz. On je prvi puta obaviješten o predmetnom štetnom događaju 6.6.2022. i to putem e -maila od strane upravitelja zgrade DONUM – VIVOGRAD koji ga je u e-mail poruci obavijestio da je ovdje tužiteljica podnijela odštetni zahtjev prema suvlasnicima stambene zgrade te je uz e-mail dostavljena cjelokupna zdravstvena dokumentacija tužiteljice. Nije prisustvovao niti bio svjedok štetnog događaja od 17.12.2017., već mu je prvi glas o tome gore navedena e-mail poruka. S gospodinom Ivanom Rođakom prvi puta je, vezano uz predmetni štetni događaj, razgovarao nakon gore navedene e-mail poruke tj. tijekom 2022. Nakon te 2022. nije razgovarao s ostalim stanarima ili nekim drugim svjedocima vezano uz pad tužiteljice, niti mu je išta vezano uz to poznato.

9.6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se predmetne večeri vraćala s dječjeg rođendana nećakinje koji se odvijao u stanu njezinog brata GD na adresi [adresa]. Spuštajući se niz vanjsko stepenište, poskliznula se na ledu i pala, uslijed čega je došlo do puknuća noge. U njezinoj pratnji bili su suprug i prijateljica BD, dok ih je brat GD ispratio do haustora. Tužiteljica je potvrdila da je stepenište imalo rukohvat, no da se za njega nije držala jer joj stepenište nije izgledalo posebno opasno, a dodala je i to da joj se tada učinilo da je rukohvat bio nekako klimav, što je po njezinom mišljenju naknadno sanirano. Navela je da je padala susnježica, da je bilo hladno, da je nosila ravne čizme te da nije nosila ništa u rukama. Suprug ju je odvezao na hitnu, gdje je zbog boli odmah zadržana te je iste noći podvrgnuta prvoj operaciji. Opisala je cjelokupni tijek liječenja: sveukupno tri operativna zahvata, godinu dana na štakama bez mogućnosti oslanjanja na operiranu nogu, boravak u toplicama, višekratne fizikalne terapije i vježbe. U najtežoj fazi oporavka bila je potpuno nepokretna, a njezino mlađe dijete imalo je tada četiri i pol godine; imala je ugrađenih 10 vijaka i pločicu, tri reza na gležnju. Navela je i to da ima trajna ograničenja: noga otiče pri duljem stajanju, fleksija nije potpuna, na stopalima joj se stvaraju natisci. Na gležnju su tri vidljiva postoperativna ožiljka koji je smetaju dok su noge bez čarapa. Tužiteljica je navela i to da je u predmetnu zgradu dolazila često jer u njoj živi njezin brat te da ozljede gležnja nikada ranije nije imala.

10. Na uviđaju na licu mjesta na adresi [adresa], provedenom 27.1.2025. utvrđeno je da se mjesto štetnog događaja nalazi na vanjskom stepeništu ispred ulaza u zgradu te da se radi o stepeništu od ukupno sedam stepenica koje uopće nije natkriveno, a na stepenicama nije postavljena protuklizna guma.

11.1. Dovodeći u vezu iskaze tužiteljice i saslušan ih svjedoka BD, KD i GD, koje je sud ocijenio kao iskrene, životne i uvjerljive, s utvrđenim uviđajem na licu mjesta i potvrdom DHMZ, u postupku je kao relevantno utvrđeno da se tužiteljica 17. prosinca 2017. u večernjim satima, u ravnim čizmama s niskim potpeticama i bez tereta u rukama, spuštala niz vanjsko nenatkriveno stepenište stambene zgrade u [adresa], a na jednoj od stepenica, na kojoj se uhvatio led, poskliznula se na zaleđenoj površini i pala prema dolje. Također, sud je utvrdio da se tom prilikom tužiteljica nije držala za rukohvat, a stepenište je u trenutku štetnog događaja, kao i u trenutku provedenog očevida, bilo izvedeno od kamenih pločica bez postavljene protuklizne gume te je bilo u cijelosti nenatkriveno. Sud je gore navedene iskaze prihvatio kao istinite jer se međusobno podudaraju u svim ključnim elementima, tj. u pogledu datuma i sata štetnog događaja, povoda dolaska na adresu (proslava dječjeg rođendana), meteoroloških uvjeta (susnježica, hladnoća, večer), tužiteljičine obuće (čizme s niskim potpeticama), stanje stepenica (led, nema protuklizne gume, sklizak materijal), odsutnost tereta u rukama te da se tužiteljica tom prilikom nije služila rukohvatom. Također, iako se tuženik pozvao na potvrdu DHMZ od 17.12.2017., valja reći da upravo iz navedene potvrde proizlazi da je tog dana "navečer padala kratkotrajna kiša i susnježica", pa je nastanak leda na stepenicama posve usklađen s temperaturom od 2–3°C navečer uz oborinu. Slijedom navedenog, potvrda DHMZ potvrđuje, a ne opovrgava mogućnost nastanka leda na nenatkrivenoj površini od kamene pločice.

11.2. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka Ivana Rođaka u dijelu u kojem je isti naveo da se štetni događaj nije dogodio na stepenicama, već ispred stepenica, na mjestu gdje postoji lagano ulegnuće s obzirom na to da je on kao izvor navedene informacije naveo CD, koji je pak u svojem iskazu pred ovim sudom naveo da nije prisustvovao niti bio svjedok štetnog događaja od 17.12.2017.

11.3. Slijedom navedenog, ovaj sud je zaključio da se štetni događaj dogodio na način opisan u tužbi, odnosno da je tužiteljica ozljedu noge zadobila padom na stepeništu Stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], kada se prilikom silaska po stepenicama poskliznula na mokrim i skliskim stepenicama koje su bile neočišćene od leda i ledene kiše.

12.1. Prema stavu ovog suda mokre i skliske stepenice koje su neočišćene od leda i ledene kiše, a kojima se svakodnevno kreće velik broj ljudi, predstavljaju opasnu stvar. Za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik stvari u skladu s odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., dalje ZOO). Sukladno čl. 1066 ZOO umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da ju nadgleda, a nije kod njega na radu (st. 1). Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] bili su kao vlasnici/imatelji nenatkrivenoga kamenog vanjskog stepeništa bez protukliznih mjera imatelji opasne stvari u smislu čl. 1063. i 1064. ZOO-a. Za štetu od opasne stvari vlasnik odgovara bez obzira na krivnju, a može se osloboditi odgovornosti jedino ako dokaže razloge iz čl. 1067. ZOO , koje tuženik u ovome postupku nije dokazao u mjeri koja bi potpuno isključila njegovu odgovornost.

12.2. Tuženik je pasivno legitimiran jer su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] s njim imali sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz vlasništva (br. 117002554594 za razdoblje od 5.8.2017. -5.8.2018.) s limitom od 6.636,14 EUR /50.000,00 HRK. S obzirom na gore utvrđeno činjenično stanje, neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika s obzirom na to da se štetni događaj dogodio na stepenicama koje vode od ulaznih vrata prema van, pa stepenice na kojima je tužiteljica pala predstavljaju zajednički dio nekretnine sagrađene na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te one predstavljaju suvlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova, koje su oni samim time dužni održavati. Slijedom navedenog, tuženik je kao osiguratelj Suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] pasivno legitimiran.

12.3. Osnovan je prigovor tuženika da i na strani tužiteljice postoji doprinos nastanku štetnog događaja. Naime, iz njezinog iskaza proizlazi da je u predmetnu zgradu dolazila često, pa joj je moralo biti poznato da navedene stepenice mogu biti skliske i opasne. Međutim, neovisno o tome, tužiteljica je u svom iskazu navela da se prilikom spuštanja nije služila rukohvatom. Slijedom navedenog, u skladu s odredbama čl. 1092. i 1106. ZOO, sud ocjenjuje doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 20%.

13.1. Na okolnost zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica, te uzročno posljedične veze izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Igor Stipančić navodi da je tužiteljica 17.12.2017. zadobila trimaleolarni prijelom desne potkoljenice, a ta ozljeda joj je utvrđena na dan štetnog događaja kliničkim pregledom i radiološkom obradom u Klinci za traumatologiju KBC “Sestre milosrdnice“. Radi se o prijelomu u području gležnja tj. gornjeg nožnog zgloba (zglob između potkoljenice i stopala). Prijelom je operiran i potom je provela višekratnu dugotrajnu fizikalnu terapiju. Tužiteljica je podvrgnuta trima operacijama. Tužiteljica je dugo liječena fizikalnom terapijom. Kontinuitet liječenja se prati do 1. prosinca 2020. kad je ordinirana fizikalna terapija i zatražen UZV gležnja. Tužiteljica je UZV načinila 27.4.2021. koji je pokazao umjerene degenerativne promjene gornjeg nožnog zgloba što je u uzročnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem. Zadnji pregled fizijatra načinila je 22.10.2021. te je vještak utvrdio da se tog dana liječenje smatra završenim.

13.2. S obzirom na gore utvrđene ozljede, vještak je utvrdio da je kod tužiteljice zbog trajnih posljedica predmetne ozljede došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 10%-12%. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpjela 5-6 dana, srednjeg oko 20 dana i manjeg do 45 dana. Povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje je trpjela 5 mjeseci. (uzet je u obzir strah od ishoda operacija). Bol jakog intenziteta trpjela je 5-6 dana, srednjeg oko 30 dana, a manjeg još do 2,5 mjeseca sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć bila joj je sveukupno potrebna u trajanju od 3 mjeseca po 3 h na dan zbog potrebe mirovanja, otežanog hoda i korištenja dvije štake. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 mjeseca po tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog hoda tj. korištenja jedne štake (priprema i nabavka hrane, dulje stajanje i hodanje, odlasci na kontrolne preglede..). Naruženje zbog opisanih ožiljaka je blažeg stupnja te isto nije vidljivo pri nošenju ženskih čarapa.

13.3. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, budući je logičan, uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke.

13.4. Ovdje valja reći i to da je neosnovan prigovor zastare s obzirom na to da je vještak u nalazu i mišljenju naveo kako je 22.10.2021. završilo liječenje tužiteljice, dok je tužba podnesena 16. prosinca 2022., tj. unutar trogodišnjeg subjektivnog roka od stabilizacije zdravstvenog stanja kada je tužiteljica mogla znati opseg štete, a i unutar petogodišnjeg objektivnog roka u skladu s odredbom čl. 230. ZOO.

14.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.2. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade (pretrpljene fizičke bolove i strah) kao i druge okolnosti slučaja, posebno ocijenivši da je kod tužiteljice, kao neposredna posljedica štetnog događaja, ostalo lako naruženje te da će joj zbog trajnih posljedica u daljnjem tijeku života biti otežano obavljanje svakodnevnih poslova, ovaj sud smatra da tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 7.700,00 eura.

14.3. Ovdje valja napomenuti da se sud, odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se, prema pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

15. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj ici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 3 mjeseca po 3 h na dan te u trajanju od 3 mjeseca po tri puta tjedno po 2 h na dan. Sud je iz iskaza tužiteljice i svjedoka KD (supruga) utvrdio da su tužiteljici pomoć i njegu pružali ukućani. Stoga sud smatra kako bi tužiteljici za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege pripadao iznos od 1.368,00 eura, čija je visina naknade određena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a pri čemu je naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određena u iznosu od 4,00 eura za cijelo utuženo razdoblje. Međutim, u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva iz tužbe, istoj je dosuđen zatraženi iznos od 796,33 eura.

16. Slijedom navedenog, tužiteljici bi s osnova neimovinske i imovinske štete pripao iznos od 8.496,33 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Međutim, s obzirom na to da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja, navedeni iznos potrebno je umanjiti za 20%, koliko iznosi doprinos tužiteljice. Umanjenjem navedenog iznosa za 20% tužiteljici bi s osnova imovinske i neimovinske štete pripao iznos od 6.774,40 eura. Međutim, u konkretnom predmetu maksimalna obveza tuženika po osnovi odgovornosti iz vlasništva (list 119 spisa) ograničena je ugovorenom policom osiguranja broj P117002554594 na iznos od 6.636,14 EUR (50.000,00 HRK). Budući zbroj dosuđenih iznosa prelazi ugovoreni limit police, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 6.636,14 eura, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom zatraženom iznosu od 4.778,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

17. Na gore dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelj ica ima pravo na zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (23. lipnja 2022.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO. Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kamata na dosuđeni iznos nenovčane imovinske štete po osnovi naknade za tuđu pomoći i njegu teče od dana donošenja presude, kada je ta šteta utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a, a po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan na temelju odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a i 1100. ZOO-a.

19.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.2. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspjela u pogledu visine s 58,14%, dok je u pogledu osnove uspjela s 100%, pa je tužiteljica ukupno uspjela s 79.07%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 20,93%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 58,14% u korist tužiteljice.

19.3. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora (11.414,16 eura) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 3.3.2023., 20.11.2023. i 27.2.2024. u iznosu od po 100 bodova (x3) (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima održanim 6.12.2023., 6.5.2024., 16.10.2024., 3.9.2025., 21.4.2026. i 29.6.2026. u iznosu od po 100 bodova(x6) (Tbr. 9/1), trošak zastupanja na ročištu održanom 18.5.2026. u iznosu od 25 bodova(Tbr. 9/5) te zastupanje na uviđaju u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7). Navedeno sveukupno iznosi 1225 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 3.062,50 eura. Priznat joj je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,30 eura i sudske pristojbe na presudu unutar granica zatraženog iznosa od 80,30 eura. Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.223,10 eura te kada se navedeni iznos podijeli s omjerom uspjeha tužiteljice u parnici od 58,14%, proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.873,91 eura.

19.4. Kada se gore navedenom iznosu od 1.873,91 eura doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eura i trošak predujma za uviđaj u iznosu od 49,48 eura, dobije se iznos od 2.122,47 eura.

20. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici ukupan trošak postupka u iznosu od 2.122,47 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke presude.

21. Iznosi u kunama pretvoreni su u eure prema službenom tečaju konverzije 7,5345 kn/1 euro.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.