Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-152/2025-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske Županije, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez- Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i dr., nakon održane i zaključene glavne rasprave 9. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 25. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. godine, broj: 03/1709-2021, tuženika [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom je tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu br. 02/1-1034/92-2- 2008 sklopljen dana 01. srpnja 2013. godine.

II. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana

20. prosinca 2021. godine, broj: 03/1709-2021.

III. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana.“.

II. Nalaže se tužiteljici HO nadoknaditi tuženiku Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije troškove postupka u iznosu od 625,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. kolovoza 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 16. veljače 2022. podnijela tužbu protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu. U tužbi je navela da je 10. siječnja 2022. zaprimila Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 20. prosinca 2021., broj: 03/1709-2021, kojom Odlukom je u točki 1. određeno da se radnici, po zanimanju diplomirani inženjer prehrambene tehnologije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] redovito otkazuje Ugovor o radu br. 02/1-1034/92-2-2008 sklopljen 1. srpnja 2013. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, zbog toga što radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti, dok je točkom 2. određeno da joj ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, točkom 3. da je radnica oslobođena obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, točkom 4. da ima pravo na otpremninu sukladno odredbi čl. 126. Zakona o radu, a točkom 5. da Odluka o otkazu stupa na snagu s danom dostave radnici. Tužiteljica tvrdi da tuženik u obrazloženju Odluke navodi razloge koji su doveli do takve Odluke, a koji su u direktnoj koliziji sa striktnim odredbama Zakona o radu te su kao takvi nezakoniti, odnosno nedopušteni. Naime, tuženik u točki 1. Odluke ističe da joj redovito otkazuje Ugovor o radu „zbog toga što Radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti.“ da razlozi koje tuženik u obrazloženju ističe pod točkom A) uopće ne predstavljaju razlog za osobno uvjetovani otkaz te da tuženik iznosi paušalne tvrdnje, a koje bi navodno trebale opravdati takvu nedopuštenu Odluku :"Međutim, u međuvremenu su se promijenile okolnosti da je poslodavac tijekom 2019. godine u postupku promjene internih akata te njihova usklađivanja sa zakonskim propisima proveo i organizacijske promjene.“. Tvrdi da je tuženik pristupio promjenama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji jedino i isključivo zahvaljujući njoj, koja je tražila da se kod tuženika posluje sukladno važećim zakonima (prijava Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje) i punih 10 dana nakon što je u predmetu koji se vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Pr-23/2020 (prije Pr-58/2019) donesena prva nepravomoćna presuda kojom je prvi otkaz koji je dobila utvrđen nedopušten te je tuženiku naloženo da ju vrati na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Tvrdi da je uvjete za novi Pravilnik pisala AO, osoba koja je imenovana voditeljicom Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nakon otkaza, a koja na sjednici Upravnog vijeća nije znala reći razloge tih uvjeta na posebno pitanje ondašnjeg predsjednika Upravnog vijeća tuženika koji je smatrao da se time ograničavaju drugi djelatnici, a nije ih znala niti na ročištu 3. studenog 2021. gdje je izjavila „da je sudjelovala u izradi prijedloga novog Pravilnika o sistematizaciji, kojim je kao uvjet za obavljanje poslova voditelja djelatnosti određeno da treba imati licencu jer djelatnici idu na edukacije i skupljaju bodove na temelju čega se dobiva licenca koja se obnavlja, a ne može reći zbog čega to tada nije bio slučaj.“. Navela je da je tuženik u međuvremenu nakon toga u par navrata mijenjao Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji te je i ona podnijela prijedlog za promjenu, ali do dana pisanja tužbe nije zaprimila nikakav odgovor na isti. Tvrdi da razlog u točki A) Odluke nije, niti predstavlja razlog za osobno uvjetovani otkaz, s obzirom da ne postoje trajne osobine i sposobnosti koje ju uredno izvršavati obveze i da točka A) ne predstavlja razloge za osobno uvjetovani otkaz već eventualno poslovno uvjetovani radi organizacijskih razloga sukladno odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. Zakona o radu. Vezano za točku B) Odluke je navela da navedeno obrazloženje predstavlja još jedan u nizu pokušaja diskreditacije nje kao radnika uz dozu omalovažavanja iste. Naime, tuženik počinje obrazloženje točke B) na slijedeći način „Pored navedenoga, nesporno je da je H u relativno kratkom vremenu protiv Poslodavca pokrenula cijeli niz postupaka.“, a što je u cijelosti točno i što je njeno zakonsko pravo. Navela je da je na to bila primorana radi dobivanja izvanrednog otkaza, radi uznemiravanja na radu i diskriminacije, radi nepoštivanja pravomoćne sudske odluke od strane tuženika, radi opravdanja prekida rada na koji je bila primorana radi trpljenja šikaniranja kako od strane ravnatelja tako i određenih osoba koje postupaju po njegovom nalogu, radi nemogućnosti obavljanja poslova voditelja, s obzirom da nije imala pristup kako dokumentaciji tako i programima, radi naknade štete obzirom da je prvi otkaz utvrđen nedopuštenim, te zaključno radi činjenice što se od prosinca 2021. po Zavodu priča da će je „najuriti“ i da „neće još dugo“, a koje navode je tuženik i potvrdio dostavom Odluke koja je predmet ovog postupka. Tvrdi da je krucijalna odredba čl. 117. st. 2. i 3. Zakona o radu koja nosi naslov „Neopravdani razlozi za otkaz“ kojom je propisano „(2) Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, NE PREDSTAVLJA OPRAVDANI RAZLOG ZA OTKAZ. (3) Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.“! S druge strane postoji i Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji u odredbi čl. 6. propisuje da „Poslodavac ne smije prijavitelja nepravilnosti staviti u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti.“, dok st. 2. istog članka propisuje što se sve smatra stavljanjem u nepovoljan položaj te je na prvom mjestu naveden otkaz ugovora o radu! Navela je da se ne može očitovati što to točno tuženik misli kada ističe da se u podnescima kao i u medijskim istupima referirala na ravnatelja na osobito grub i omalovažavajući način, te da je to osobni animozitet prema ravnatelju. Tužiteljica smatra apsurdnim obrazloženje tuženika da ista „nije željela konzumirati“ ugovor za radno mjesto inženjera, kada ima pravomoćnu sudsku odluku kojom je tuženiku naloženo da ju vrati na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, što je i učinio, nakon rješenja o ovrsi. Vezano za nedostatak radnog osoblja, a o čemu je ravnatelj obaviješten, je okolnost na koju nije mogla utjecati, do s druge strane joj nije odobren niti jedan prijedlog da se ta situacija riješi u korist Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Naravno, privremeno nesposobne za rad su postale kolegice, koje su samo dan ranije svjedočile u korist tuženika u sporu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr- 180/2019. Zaključno za točku B), tužiteljica ističe da su međuljudski odnosi pogoršani isključivo radi postupaka ravnatelja i nove voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, o čemu su svjedoci već svjedočili na sudu u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-180/2019 i na sjednici Antikorupcijskog povjerenstva Varaždinske županije održane 17. lipnja 2020. Navela je da sve navedeno također ne predstavlja razloge koji bi opravdali Odluku i osobno uvjetovani otkaz. Nadalje je navela da se obratila se poslodavcu sa Zahtjevom za zaštitu prava radnika od 20. siječnja 2022., koji je tuženik zaprimio sljedećeg dana, 21. siječnja 2022., na što tuženik nije odgovorio. Tužiteljica je istaknula da je od 19. studenog 2021. član Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te da je od 14. siječnja 2022. osnovana sindikalna podružnica Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije u kojoj je sindikalni povjerenik te tvrdi da navedeno čini Odluku nezakonitom jer nije poštovana procedura kod članova sindikata, a govori i u korist činjenici da nije samo ona nezadovoljna stanjem kod tuženika. Tužiteljica je istaknula da i dalje ima važeću Odluku o imenovanju voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju te da je Odluka u cijelosti neutemeljena i donesena protivno zakonskim odredbama, slijedom čega predlaže da sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naveo je da su točni navodi da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. prosinca 2021. broj 03/1709-2021 otkazao tužiteljici ugovor o radu i da je navedenu Odluku tužiteljica zaprimila 10. siječnja 2022. Osporio je da bi razlozi navedeni u obrazloženju Odluke bili u direktnoj koliziji s odredbama Zakona o radu i da su nezakoniti, odnosno nedopušteni te da osporava navode da razlozi zbog kojih je otkazao tužiteljici ne predstavljaju razloge za osobno uvjetovani otkaz te se osporavaju navodi da obrazloženje odluke o otkazu predstavlja jedan u nizu pokušaja diskreditacije tužiteljice uz dozu omalovažavanja radnice. Naveo je da nije otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog podnošenja žalbe ili tužbe ili sudjelovanja u postupku protiv poslodavca, kao ni obraćanja zbog opravdane sumnje na korupciju ili podnošenja prijave u dobroj vjeri o toj sumnji, već zbog nemogućnosti da uredno izvršava svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti, a što je jasno i izričito navedeno u izreci Odluke. Naveo je da je u Odluci o otkazu detaljno obrazložio razloge za otkaz, međutim, te razloge tužiteljica u potpunosti ignorira. Umjesto toga, tužiteljica u tužbi iznosi da joj nije otkazao iz razloga navedenih u Odluci o otkazu već zbog drugih razloga, koje u Odluci nije naveo kao razlog otkaza pa se u ovoj parnici o tome uopće ne može raspravljati. Naveo je da je u Odluci o otkazu naveo sve bitne okolnosti nastale od donošenja ranije odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, koja je utvrđena nedopuštenom (pri čemu je sud u postupku Pr-23/2020 uputio tuženika da se u konkretnom slučaju trebao zbog nezadovoljstva radom poslužiti osobno uvjetovanim otkazom ili skrivljenim otkazom) te obrazložio zbog kojih trajnih osobina i sposobnosti tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa. Naveo je da tužiteljica u tužbi i ne osporava činjenicu da ona ne posjeduje licencu odnosno važeće odobrenje za samostalan rad te da nema VSS zdravstvene struke (što je propisano Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda), već osporava odredbe samog Pravilnika i upušta se u razmatranje mogućnosti izmjena Pravilnika tuženika, što uopće nije predmet ovog postupka budući da se ne radi o poslovno uvjetovanom otkazu. Istaknuo je da je Pravilnik je prošao kontrolu zakonitosti pred Visokim upravnim sudom RH, što tužiteljica i ne osporava. Tuženik je naveo da je Djelatnost za zdravstvenu ekologiju jedna od primarnih zdravstvenih djelatnosti i da poslove voditelja mogu, ne samo prema odredbama Pravilnika tuženika, već i stavu Hrvatske komore zdravstvenih radnika (istaknutom u priopćenju nakon medijskih istupa tužiteljice), obavljati jedino zdravstveni radnici s važećim odobrenjem za samostalan rad, stoga je očito da tužiteljica nema osobine i sposobnosti zbog kojih bi mogla obavljati poslove voditelja. Naveo je da je u obrazloženju Odluke naveo i osobine, odnosno narav tužiteljice zbog kojih ona nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa te da tužiteljica u tužbi ne osporava navode o iznošenju okolnosti koje se tiču suradnje s ravnateljem, postupanja ravnatelja i rada ustanove, optuživanja kolega putem medija, kao ni o negativnom utjecaju takvih postupaka na radnu atmosferu kod poslodavca, već navodi da isti nisu obrazloženi. Naveo je i da tužiteljica ne osporava da se obraćala vanjskim partnerima i korisnicima usluga poslodavca na neprimjeren, neposlovan način, bez barem načelne komunikacijske lojalnosti prema poslodavcu, odnosno minimuma poslovne i radne etike. Primjerice, tužiteljica je na upite korisnika o terminu provedbe analize ili dostave nalaza, dostavljala odgovor da nalazi nisu gotovi ili da dostave uzorke u drugi laboratorij i to zato jer „ravnatelj nije organizirao rad i osigurao osposobljene osobe koje bi mogle odrađivati poslove…“ ili „zato jer ravnatelj nije osigurao rad i nije osigurao zamjenu“. Tuženik je dužan ukazati da je ravnatelj u kritičnom razdoblju (do 19.11.2022.) bio na bolovanju zbog ranije planiranog operativnog zahvata, o čemu je obavijestio sve voditelje (pa tako i tužiteljicu) te ranije ovlastio zamjenicu ravnatelja za rješavanje problematike zbog bolovanja djelatnika, kao i drugih tekućih poslova. Naveo je da navedenu neprimjerenu komunikaciju nije tretirao kao povredu radnih obveza koja za sobom povlači mogućnost otkaza zbog skrivljenog ponašanja jer smatra da se radi o osobnim karakteristikama odnosno osobinama tužiteljice koja odgovornost prebacuje na druge, na što su već više puta upozoravale i druge djelatnice, te upućuje na osobinu tužiteljice da iskazuje odbojnost prema izvršavanju obveza ukoliko iste nisu rezultat njene vlastite odluke, a što sve dovodi do nemogućnosti organizacije posla te dovodi u pitanje sposobnost tužiteljice da razumije koje ovlasti i obveze ona kao voditeljica ima. Naveo je da je tužiteljica u obraćanju medijima iznosila i negativne stavove o svojim suradnicima odnosno djelatnicama Djelatnosti i to s ciljem da ih omalovaži, a sebe prikaže superiornom u pogledu znanja, vještina i sposobnosti te „radnog elana“. Tužiteljica je u medijima za svoje suradnice, primjerice, navodila da je „dojučerašnje kolegice kompromitiraju kako bi spasile ravnatelja ili mu se možda time odužile za svoja novostečena i bolje plaćena radna mjesta..“, zatim za sebe navodi da „moju radnu etiku i radni elan, strast za posao koji radim, svjesna sam, teško je slijediti. Na posao dolazim na vrijeme, a tijekom radnog vremena ne obavljam privatne poslove kao neke moje kolegice, potpisnice objavljenoga teksta..“, a o poslodavcu navodi: ..o tome što sam zatekla vrativši se s bolovanja, neću javno govoriti kako ne bih dodatno narušila ionako srozan ugled ustanove, ali sam Vam spremna na to ukazati..“. Razlozi za otkaz koji se odnose na komunikaciju s ravnateljem, animozitet prema ravnatelju, optuživanje ravnatelja kao i drugih suradnika, preispitivanje svih odluka poslodavca i pretjerano reagiranje ili opiranje odlukama poslodavca, loših međuljudskih odnosa i komunikaciju mogu se potkrijepiti i time što je tužiteljica ravnatelja (između ostalog) prijavila i za kazneno djelo zlostavljanja na radu iz čl. 133. st.1. KZ-a, koja kaznena prijava je odbačena, ali i time da je neosnovano prijavila i druge kolegice (AO i BO zbog KD krivotvorenja isprave), protiv kojih je također kaznena prijava odbačena. Tuženik je naveo da tužiteljica nakon prestanka bolovanja, a prije nego što je vraćena na poslove voditelja, nije željela izvršavati poslove temeljem sklopljenog ugovora o radu za inženjera prehrambene tehnologije, što je također detaljno i jasno obrazložio, a o tome saznanja imaju i drugi djelatnici. Nadalje tuženik je naveo da osporava da bi Odluka o otkazu bila nezakonita jer „nije poštovana procedura kod članova sindikata“, pri čemu tuženik ističe da tužiteljica nije ni navela kojim radnjama i na koji način bi bila povrijeđena ta procedura. Tuženik je naveo da je odluka o otkazu donesena 20. prosinca 2021., te da je od tužiteljice preuzeta tek (nakon drugog pokušaja dostave) 10. siječnja 2022., te da tužiteljica nije bila sindikalni povjerenik niti u trenutku donošenja odluke o otkazu, kao niti u trenutku primitka odluke o otkazu, već je to postala na temelju Odluke od 14. siječnja 2022., pa stoga nije ni uživala zaštitu sindikalnih povjerenika. Naveo je da je prema odredbi čl. 187. st.8. Zakona o radu sindikat dužan pisano obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika, odnosno predstavnika, a takvu obavijest tuženik je primio nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici, odnosno 19. siječnja 2022. Naposljetku tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljicu obvezati na plaćanje prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka tuženik je osporavao da bi tužiteljica bila prijavitelj nepravilnosti jer to nikada sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti nije ni bila. Osporio je da bi otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog prijavljivanja nepravilnosti, niti to proizlazi iz odluke o otkazu. Tuženik je istaknuo da tužiteljica ne osporava da nema zdravstvenu struku, niti da posjeduje licencu za rad te da ako ne čini spornim da je Pravilnik o sistematizaciji donesen na zakonit način, a to više ni ne može osporavati, s obzirom da je taj pravilnik kao interni akt tuženika prošao sudsku kontrolu i stupio na snagu u svom cjelokupnom sadržaju te da je svaka rasprava o sadržaju pravilnika izlišna. Tužiteljica je tvrdila da je prijavitelj nepravilnosti, navodeći da je 10. srpnja 2019. podnijela prijavu Državnom inspektoratu u [adresa], na temelju koje je zaprimila obavijest o obavljenom inspekcijskom nadzoru, gdje je utvrđeno da je došlo do povrede propisa i Zakona o radu te je tuženiku izrečena upravna mjera, a istaknula je da je zaprimila i odgovor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, gdje je isti postupao na temelju njene predstavke te da je u provedenoj kontroli utvrđeno da postoje neusklađenosti pojedinih općih akata tuženika, da se tuženik nije pridržavao važećih pravnih propisa te da postoje nepravilnosti kod sastavljanja evidencija o prisutnosti na radu te da je prema tuženiku primijenjena ugovorna mjera kojom je isti kažnjen. Navela je da je o članstvu u Sindikatu obavijestila tuženika zahtjevom za zaštitu prava radnika. Navela je i da joj je otkazivanjem ugovora o radu izrečena najstroža sankcija kojom se utjecalo i na njezinu karijeru i na ostale zaposlenike koje je takav postupak obeshrabrio u namjeri da prijave eventualne nezakonitosti u radu te da ju se diskriminira i po političkoj osnovi, jer je na radno mjesto voditeljice djelatnosti za zdravstvenu ekologiju postavljena sestra utjecajnog člana HDZ-a, stranačkog kolege ravnatelja tuženika, AO. Tužiteljica je tvrdila da Radničko vijeće nije imalo saznanja o kakvom otkazu je riječ, pa nije bilo u mogućnosti raspravljati u tom pogledu, s obzirom da je u očitovanju samo naznačeno da se daje suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu. Tužiteljica se protivila dokaznom prijedlogu tuženika za saslušanje CO, BO i AO navodeći da je dokazni prijedlog usmjeren na odugovlačenja postupka i jer su ti svjedoci osobno zainteresirani i duboko kompromitirani svjedoci koji su u svađi s njom, zbog čijih je kleveta i važnih iskaza bila prisiljena podnijeti privatne tužbe radi klevete, a sve zbog zaštite svog ugleda o časti. Tuženik je tvrdio da je u upućenom zahtjevu Radničkom vijeću naveo sve potrebne okolnosti i vrstu otkaza te je Radničko vijeće dobilo sve potrebne informacije i na tu okolnost je predložio saslušati svjedoka ĐO. Tuženik je ponovio da je tužiteljica pokrenula postupak radi nedopuštenosti odluke o otkazu, a ne kao prijaviteljica nepravilnosti prema odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te nije istaknula takav tužbeni zahtjev, odnosno ne radi se o tužbi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Napomenuo je da se tužiteljica poziva na odredbu čl. 4. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji u vrijeme podnošenja tužbe nije ni bio donesen, isti je stupio na snagu 23. 4. 2022. te da tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu, kao niti u trenutku podnošenja tužbe nije imala status prijavitelja nepravilnosti i ukazao je da usprkos brojnim pokrenutim postupcima tuženik, niti odgovorna osoba tuženika nisu pravomoćno osuđeni niti za jedan prekršaj, a kamoli kazneno djelo. Vezano za navode tužiteljice tuženik je istaknuo da nije imao opravdani razlog za otkaz skrivljenim ponašanjem već da se kod tužiteljice radi o trajnim osobinama i osobnim karakteristikama koje nisu u sferi skrivljenog ponašanja. Tuženik je u podnesku od 30. rujna 2022. istaknuo, vezano za predstavku tužiteljice Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da su doista postojale neusklađenosti postojećih internih akata tuženika zbog izmjena zakona ili drugih propisa, odnosno isti nisu pravovremeno usklađeni s izmjenama, ali da tužiteljica prije donošenja odluke o razrješenju i odluke o otkazu od 8. veljače 2019. i 15. veljače 2019. nije smatrala potrebnim upozoriti zaposlenog pravnika tuženika ili ravnatelja na potrebu usklađivanja odredbi internih pravilnik ili zatražiti usklađivanje, već je podnijela predstavku HZZO-u, koji je samo dio predstavke tužiteljice utvrdio osnovanim. Tuženik je istaknuo da nije osporio pravo tužiteljici da pokreće postupke za zaštitu svojih prava, već se opiranje odlukama poslodavca i preispitivanje odluka poslodavca odnosi na odluke koje proizlaze iz njegovog djelokruga rada, nadležnosti i upravljanje ustanovom, te odluka o organizaciji rada. Istaknuo je da se tužiteljica i protivila odluci o uvođenju novog programa, odluci o osobi zaduženoj za raspored čistačica, odluci o rasporedu čistačica, odluci o kupnji novog kopirnog uređaja, odlukama o potrebama očitovanja ravnatelja u pogledu nabavke uređaja, okolnosti javnog natječaja i slično. Istaknuo je da se protivila Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo i Pravilniku o plaćama, naknadama i drugim materijalnim pravima, te zahtjeve za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koji je u oba postupka utvrdio te pravilnike zakonitim. Naveo je da je iz navedenoga očito da su osnovani navodi iz Odluke o otkazu o osobinama tužiteljice, da stalno preispituje sve odluke poslodavca i pretjerano na njih reagira ili se opire njegovim odlukama, kao i o nemogućnosti uspostavljanja uobičajene komunikacije s nadređenima i suradnicima, patronizirajućoj i osvetničkoj komunikaciji s kolegama i negativnim utjecajima takvih postupaka na radnu atmosferu kod poslodavca i suradnika s kojima bi trebala raditi. Naveo je da se radi o pokretanju (privatnim tužbama i kaznenim prijavama) kaznenih postupaka protiv ukupno osam djelatnika tuženika, od toga sedam djelatnika u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju koja je imala petnaestak osoba, od toga četiri od pet najbližih suradnika u Djelatnosti kojima je tužiteljica kao voditelj Djelatnosti bila neposredno nadređena i s kojima mora svakodnevno surađivati, kao i protiv voditeljice kvalitete BO, s kojom prema opisu posla također mora surađivati. Tužiteljica je isticala da je Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen 1. srpnja 2019. te da je dostavila dokaze iz kojih proizlazi da je i prije prvog otkaza ukazivala na nepravilnosti, pozivala se na sudsku praksu vezano za zakonite promjene Pravilnika o sistematizaciji, navodeći da je otkaz nezakonit jer su promjene istog razlog za poslovno uvjetovani otkaz, a ne za osobno uvjetovani otkaz te da iz dostavljenih dokaza po tuženiku proizlazi da se brinula za ustanovu i tražila odgovore na pitanja te da je ravnatelj narušio komunikaciju, odnosno odbijao istu. Tuženik je u podnesku od 7. ožujka 2023. naveo da u skladu s odredbama čl. 125. st. 2. i 3. Zakona o radu, ako sud utvrdi da je otkaz tužiteljice nedopušten, s obzirom na to da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nije moguć, odredi sudski raskid ugovora o radu, i to s danom zaključenja glavne rasprave. Naveo je da je došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužiteljicu te da su međusobni odnosi između tužiteljice i najbližih suradnika i ravnatelja teško i trajno poremećeni i da je nesporno da tužiteljica ne ispunjava uvjete koji su propisani Pravilnikom tuženika za radno mjesto voditeljice, pa postoje osobito opravdane okolnosti koje upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice i tuženika nije moguć. Tužiteljica je isticala da je protutužbeni zahtjev tuženika nepravodoban te da ona nije zainteresirana za raskid ugovora o radu i da tuženik ničime nije dokazao da bi postojale okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik je osporio navedene navode i istaknuo da je u međuvremenu došlo do pravomoćnog okončanja postupka broj Pr-180/2019 te da je Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 12. travnja 2023. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-180/2019 od 4. kolovoza 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi zabrane uznemiravanja te naknade štete. Istaknuo je da iz navedenih odluka proizlazi da tužiteljica odluke i postupke poslodavca, te ovlasti ravnatelja i zahtjeve ravnatelja upućene njoj ili njeno isključivanje iz odluka koje donosi ravnatelj, a posebno odbijanje udovoljenju njenih zahtjeva te donošenje odluke koje su drugačije od njenog mišljenja, doživljava kao uznemiravanje, te da je zbog toga pokrenula i vodila taj sudski postupak Pr-180/2019, podnijela kaznenu prijavu zbog zlostavljanja na radu, koja je odbačena, a sud je utvrdio da se radilo o odlukama koje ne predstavljaju ni uznemiravanje niti diskriminaciju, niti da je postupanje ravnatelja imalo obilježja kaznenog djela. Tužiteljica je isticala da joj se ponašanjem tuženika krše osnovna ljudska prava, posebice na rad, jednaku dostupnost radnog mjesta te zaštitu od nezaposlenosti te da se protivi donošenju sudskog raskida ugovora o radu, da nema problem suradnje s bilo kime i da spada u teško zapošljivu skupinu, s obzirom da joj je potrebno samo 7 godina rada do njene mirovine, navela je da je presuda Pr-180/2019 protuzakonita i da će to nastojati dokazati u izvanrednim sudskim postupcima i da tuženik nije dokazao da bi osobno uvjetovani otkaz bio opravdan ili izrečen u skladu sa zakonom. Tuženik je isticao da ima saznanje da je tužiteljica u međuvremenu sklopila novi ugovor o radu i zasnovala radni odnos, traži da se sudski raskid odredi s danom koji prethodi danu zasnivanja novog radnog odnosa. Naveo je da je zatražio pribavu podataka od nadležnom HZMO- a o zaposlenju i datumu zaposlenja tužiteljice, no dobio je odgovor da tražene podatke ne može dobiti pa je predložio da sud zatraži navedeni podatak službenim putem. Tužiteljica se protivila tom dokaznom prijedlogu, navodeći da je prethodni postupak već davno zaključen. Sud je prihvatio navedeni dokazni prijedlog s obzirom da je ocijenio da se tu radi o situaciji iz čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U konačnici je tužiteljica istaknula da je iz dostavljenih podataka HZMO-a vidljivo da je zaposlena na određeno vrijeme od samo godinu dana, na radno mjesto SSS i na plaći od oko 600,00 EUR neto, dok je plaća koju bi primala da radi na svom radnom mjestu neusporedivo viša, odnosno iznosi otprilike 2.600,00 EUR. Navela je da smatra da bi sudskim raskidom bila dodatno penalizirana te da Zakon o radu i Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ukazuju da je radnik, odnosno prijavitelj slabija strana i da ga treba štititi i da su tuženikovi svjedoci osobno zainteresirani za ishod ovog postupka. Tuženik je predložio da se sudski raskid ugovora o radu odredi s danom 4. 9. 2023., a tužiteljica da se u slučaju prihvaćanja protutužbenog zahtjeva vezano za sudski raskid ugovora o radu isti raskine s danom donošenja sudske odluke.

4. Sud je donio presudu poslovni broj Pr-10/2022 7. siječnja 2025. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu koja je prihvaćena rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, te je presuda ovoga suda poslovni broj Pr-10/2022-26 od 7. siječnja 2025. ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedene presude u bitnom proizlazi da presuda nema razloga odlučnim činjenicama te se ne može preispitati, a uslijed nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da sud nije utvrdio postoji li zaštita na strani tužiteljice, s obzirom da tužiteljica tvrdi da je otkaz povezan s time što je prijavila nepravilnosti, da sud nije utvrđivao je li ista prijavitelj nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19), da li je postupala s mehanizmima prijava, nije uzeo u obzir dostavljene prijave iz spisa, te nije utvrđivao postoji li uzročno-posljedična veza između prijave nepravilnosti i otkaza, a da tek nakon ispitivanja svih tih pretpostavki sud može odlučiti o dopuštenosti ili nedopuštenosti otkaza te da su zbog navedenog osnovani žalbeni razlozi da je sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, te nije primijenio odredbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Nadalje proizlazi da sud nije utvrdio koje su to trajne osobine i sposobnosti zbog kojih tužiteljica nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa te da je sud dužan sagledati i cjelokupni odnos između parničnih stranka i sve što je prethodilo donošenju Pravilnika, te činjenicu vođenja više sporova oko utvrđenja nedopuštenosti otkaza, a da u obrazloženju navodi da je Odluku o otkazu ocijenio dopuštenom iz razloga navedenih pod točkom A obrazloženja iste, te nije smatrao potrebnim posebno obrazlagati razloge navedene pod točkom B obrazloženja, što ukazuje da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Drugostupanjski sud je naveo da sud ne analizira i ne obrazlaže zašto ne prihvaća iskaze svjedoka RO, NO i HOZ, te samo navodi da tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina i sposobnosti i nije se očitovao o svim dokazima i dokaznim prijedlozima tužiteljice, zbog čega je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Ukazao je i da je žalba tužiteljice u pogledu troškova parničnog postupka osnovana jer iz stanja spisa proizlazi da je sud raspravljao samo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu. Dakle, svi troškovi koji su nastali u postupku nastali su samo po toj osnovi tužbenog zahtjeva pa se na osnovi Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđuje jednokratna naknada bez obzira na broj radnji u postupku. Uputio je da u ponovljenom postupku sud treba utvrditi postoji li zaštita na strani tužiteljice, s obzirom da tužiteljica tvrdi da je otkaz povezan s time što je prijavila nepravilnosti, da li je li ista prijavitelj nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19), da li je postupala s mehanizmima prijava, utvrditi činjenice iz dostavljene prijave i dokaza tužiteljice iz spisa te postoji li uzročno-posljedična veza između prijave nepravilnosti i otkaza, izmjene pravilnika i otkaza, te provesti ostale dokazne prijedloge koji su predloženi, ponovno utvrditi je li tuženik poštivao proceduru, s obzirom da je tužiteljica sindikalni povjerenik, te točno i potpuno utvrditi činjenice iz spisa Općinskog suda u Varaždinu Pp 188/2023.

5. U ponovljenom postupku tužiteljica je isticala da je bila prijavitelj nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, da je bila sindikalni povjerenik, da je odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita, da su razlozi otkaza formalno i materijalno ne primjenjivi, a procedura provedena suprotno zakonu i da je izmjena Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji donesena selektivno, ciljano i isključivo radi uklanjanja tužiteljice s radnog mjesta, bez stvarne poslovne potrebe te da nije dokazano postojanje bilo kakvih trajnih osobina ili nesposobnosti tužiteljice. Nadalje je navela da iz prijašnjeg postupka i priloženih dokaza vidljivo je da je višekratno ukazivala ravnatelju, Upravnom vijeću te drugim nadležnim tijelima na nepravilnosti u radu Zavoda, uključujući nepravilnosti u upravljanju radnim procesima, nepravilnosti u postupanju s javnim sredstvima, nezakonito postupanje nadređenih osoba te na diskriminaciju i zlostavljanje. Informacije o nepravilnostima crpila iz svog radnog okruženja, samim time što je bila u radnom odnosu kod tuženika pa je i sudjelovala u profesionalnim aktivnostima tuženika. Postupala je u skladu s odredbom članka 9. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru te je i samog ravnatelja tuženika upozoravala na nepravilnosti (sklapanje štetnog ugovora, Bioinstitut, i propuste u radu (opstrukciju rada, derogaciju ovlasti, zaustavljen razvoj Djelatnosti)) dok je ravnatelj tuženika postupao suprotno odredbi članka 43. stavka. 1. navedenog Zakona. Navela je i da sam tuženik navodi da je nesporno da je radnica u relativno kratkom vremenu protiv poslodavca pokrenula cijeli niz postupaka. Sukladno Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti u dijelu zabrana osvete, jasno je definirano da se poslodavac ne smije osvećivati, pokušavati osvećivati ili prijetiti osvetom prijavitelju nepravilnosti, povezanim osobama te povjerljivoj osobi i njezinu zamjeniku zbog prijavljivanja nepravilnosti odnosno javnog razotkrivanja, pri čemu se osvetom između ostalog smatra postupak otkaza, diskriminacije, stavljanja u nepovoljni položaj ili nepravednog tretmana. Navela je da je tijekom tri godine mandata ravnatelja tuženika zaprimila četiri različita otkaza ugovora o radu, kao i da ju je odbio vratiti na rad nakon što je prvi otkaz u nizu okončan pravomoćnom presudom i proglašen nedopuštenim te da sve navedeno ukazuje da joj je ravnatelj tuženika pod svaku cijenu pokušao onemogućiti povratak na rad. Navela je da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu bila i sindikalni povjerenik i da tuženik suglasnost sindikata nikada nije pribavio, već se kako navodi, samo konzultirao s radničkim vijećem, što ni u kojem slučaju ne može zamijeniti suglasnost sindikata. Sama ta činjenica čini odluku o otkazu ništetnom i protupravno donesenom. Tvrdi da tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvih osobina koje bi je činile nesposobnom i da smatra da je izmjena Pravilnika donesena isključivo radi njezine smjene, što je vidljivo iz kronologije i konteksta postupanja poslodavca. Tvrdi da takva izmjena predstavlja isključivu zlouporabu i diskriminatorno postupanje. Uz podnesak dostavila je dopis Upravnom vijeću Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2210/2016, odgovor Zavoda za javno zdravstvo od 24. siječnja 2022. na pitanje vijećnika JO [adresa], župana, odgovor Ministarstva financija u povodu Upravnog nadzora nad zakonitosti općih akata Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 17. prosinca 2020., rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž R.2904/2022, e-mail ŽO ravnatelju A, poruku zamjenice AOZ HO, prijedlog za pokretanje razrješenja ravnatelja od strane vijećnika MO od 07. listopada 2020., zahtjev za zaštitu prijavitelja nepravilosti HO od 13. listopada 2021. pučkoj pravobraniteljici, uplatu članarine za Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi HO, prijedlog za pokretanje razrješenja ravnatelja od strane HO od 12. listopada 2021. , očitovanje Visokog upravnog suda u Zagrebu na Zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta od 26. travnja 2021. godine, izvješće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli poslovanja i izvršavanja ugovornih obveza u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije od 20. srpnja 2019. godine, zapisnik Ministarstva financija, Sektora za financijski i proračunski nadzor o obavljenom proračunskom nadzoru obračuna i isplata plaća radnika od 06. studenog 2019. godine, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-4485/2016, Case of Heinisch v. Germany, presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr- 311/2020, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-64/2020, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-14635/2021-35, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr 171/2018-2, te je predložila saslušanje svjedoka MO, ŽO, ČO, JO, LO, te IO, po potrebi. Predložila je da sud po ponovljenom postupku, utvrdi da je otkaz poslodavca nedopušten.

6.Tuženik je isticao da je tužiteljica prekludirana u predlaganju novih dokaza te da je županijski sud naveo da će sud sporne činjenice utvrditi iz dokaza u spisu i pozvao se na odredbe ZPP-a kojima je određeno zakazivanje nove glavne rasprave, a ne pripremnog ročišta. Nadalje je isticao da tužiteljica nije iznijela činjenice niti predložila dokaze da je prijaviteljica nepravilnosti u smislu odredbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19), niti je postupala s mehanizmom prijava. Istaknuo je da nije tražila nikakvu sudsku zaštitu prijavitelja nepravilnosti u smislu odredbi tog zakona niti je podnijela zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu. Naveo je da tužiteljica u trenutku donošenja odluke o otkazu nije smatrala da se radi o otkazu koji je uzročno posljedičnoj vezi s navodnim prijavljivanjem nepravilnosti te nikad nije ni tražila sudsku zaštitu odnosno podnijela tužbu kojom bi tražila da se utvrdi da je ona prijavitelj nepravilnosti i da je prema njoj kao prijavitelju nepravilnosti poduzeta štetna radnja, da se zabrani poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji itd., te da stoga sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati je li prema tužiteljici poduzeta kakva štetna radnja kao prijavitelju nepravilnosti niti pružati tužiteljici bilo zaštitu kao prijavitelju nepravilnosti, obzirom da se ne radi o posebnom postupku koji se pokreće tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti u smislu odredbe članka 26. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a koji tužiteljica nije niti pokrenula. Naveo je i da tužiteljica netočno navodi da je ista u vrijeme donošenja odluke o otkazu bila i sindikalni povjerenik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te da nije stoga uživala zaštitu sindikalnog povjerenika niti joj je tuženik mogao otkazati ugovora o radu poštujući proceduru za otkaz sindikalnom povjereniku. Naveo je da se tužiteljica poziva na Odluku samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske od 14. siječnja 2022., a odluku o otkazu je donio gotovo mjesec dana ranije, tako da u vrijeme donošenja odluke o otkazu nije ni mogao znati da je osnovana sindikalna podružnica i da je tužiteljica sindikalna povjerenica podružnice, jer ga sindikat o tome nije obavijestio te u to vrijeme još nije ni bila donesena Odluka kojom je utvrđeno osnivanje sindikalne podružnice i kojom je određen upis u Registar. Pozvao se na čl. 187.st.8. Zakona o radu. Naveo je da tužiteljica pogrešno smatra da trajne osobine i sposobnost tužiteljice moraju biti takve da zbog njih mora dobiti pisanu opomenu ili negativnu ocjenu rada te da je u odluci o otkazu kao i podnescima iznesenim tijekom postupka (od 04.04.2022., 02.08.2022, 30.09.2022.) jasno obrazložio i potkrijepio dokazima o kakvim se trajnim osobinama i sposobnostima tužiteljice radi, te naznačio da se radi o razlozima za osobno uvjetovani otkaz, a ne otkaz skrivljenim ponašanjem. Osim što je istaknuo stručnu nesposobnost za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju jer tužiteljica nije zdravstveni radnik i nema važeću licencu za rad koja osigurava viši stupanj educiranosti i sposobnosti za obavljanje poslova mjesta voditelja kroz kontinuirano usavršavanje kroz postupak licenciranja (a što je i trajna prepreka za rad na poslovima radnog mjesta voditelja Djelatnosti za koje je predviđena takva stručna sposobnost), u odluci o otkazu je naveo i osobine i narav tužiteljice zbog kojih ona nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, te analizirao i obrazložio na koji način ponašanje i postupci tužiteljice uvjetovani tim osobinama djeluju na funkcioniranje djelatnosti i međuljudske odnose kod tuženika, te kako zbog njih tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Internim aktima tuženika koji su prošli sudsku kontrolu zakonitosti propisano je da poslove voditelja djelatnosti može obavljati samo zdravstveni radnik i da voditelj djelatnosti mora imati licencu, a obzirom da je i zdravstvena ekologija prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti jedna od primarnih zdravstvenih djelatnosti. Tužiteljica kao nezdravstveni radnik bez važećeg odobrenja za rad nema odgovornost vlastitog samostalnog rada , a niti ovlaštenja samostalno obavljati zdravstvenu djelatnost, zbog čega nije u mogućnosti uredno obavljati poslove voditelja, te očuvati kvalitetu i funkcionalnost zdravstvene zaštite. Naveo je da se ta nemogućnost urednog obavljanja posla jer nema potrebne sposobnosti da poslove voditeljice obavlja po pravilima struke, očitovala i u situaciji navedenoj u odluci o otkazu da tužiteljica nije bila sposobna organizirati rad u nedostatku radnog osoblja, da ga ni osobno nije mogla obaviti, te da je u takvim situacijama kao voditeljica smatrala primjerenim odbiti narudžbe pojedinih korisnika te u komunikaciji s njima optuživati ravnatelja za nemogućnost izvršenja narudžbe, čime je potvrdila i druge navode navedene u odluci o otkazu o nemogućnosti da izvršava obveze iz radnog odnosa zbog svojih trajnih osobina, sposobnosti i karaktera. Naveo je da tužiteljica ne razumije koje ovlasti i obveze imala kao voditeljica Djelatnosti te je za svoje propuste u organizaciji rada optuživala ravnatelja, ali i o nemogućnosti uspostavljanja normalne komunikacije i suradnje sa suradnicima i kolegama, stalno preispitivanje odluka poslodavca, pretjerano reagiranje na odluke poslodavca ili opiranju odlukama poslodavca, neprimjerenoj i tendencioznoj komunikaciji i animozitetu prema ravnatelju i kolegama, patronizirajućoj komunikaciji, pritisku na djelatnike poslodavca, prijetnje pokretanjem postupaka protiv djelatnika i pokretanjem postupaka protiv istih, odbojnost prema izvršavanju obveza koje nisu rezultat njene vlastite odluke, nemogućnost surađivanja i rada sa najbližim djelatnicima, što je sve dovelo do nemogućnosti obavljanja posla. Tvrdi da su to osobine tužiteljice zbog kojih nije u mogućnosti obavljati poslove voditeljice, te to što svjedokinja AO nije znala imenovati te osobine, ne znači da iste ne postoje, posebno stoga što je navedena svjedokinja opisala upravo te osobine i situacije u kojima su iste sprečavale obavljanje posla i suradnju sa njom i djelatnicima. Naveo je da i dalje tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

7.Tužiteljica je opetovano isticala da je višekratno pisanim putem obavještava nadležna tijela o nepravilnostima rada tuženika, kako ravnatelja tako i upravno vijeće što je vidljivo iz prijašnjih postupaka i priloženih dokaza. Što se tiče sindikalnog povjerenika navela je da je sindikalno organizirane bilo u tijeku prije donošenja odluke o otkazu što je ravnatelj tuženika bio upućen. Navela je da suglasnost radničkog vijeća ne može zamijeniti sindikata, te da tuženik i dalje ne dokazuje postojanje bilo kakve stvarne i trajne nesposobnosti kod tužiteljice te da je godinama obavljala posao voditelja bez opomena i bez negativnih ocjena te da ne postoji niti jedna disciplinska mjera koja bi prednje opravdavala te da psihološki nalazi tužiteljice potvrđuju uredno obavljanje posla. Tvrdi da je naknadna izmjena pravilnika kojim se uvodi uvjet zdravstvene struke donesena u kontekstu njezinog uklanjanja s radnog mjesta i to radnog mjesta kojeg je godinama obavljala osoba ne zdravstvene struke te da je to dokaz ciljane izmjene i osvete, te da razlozi koji se navode u otkazu ne opravdavaju osobno uvjetovani otkaz već eventualno mogu biti razlozi za poslovno uvjetovani otkaz te da sve navedeno mora dovesti do prihvaćanja tužbenog zahtjeva tužiteljice. Tuženik je naveo da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik bio upoznat sa sindikalnim organiziranje te da tužiteljica to nije dokazala. Tužiteljica je izjavila da je suglasna da se izvrši uvid u e-spis predmeta P-2200/21 s obzirom da se nalazi na Županijskom sudu u Rijeci fizički. Navela je da je dostavila zapisnik Ministarstva financija te da stoga nije potrebno tuženiku nalagati dostavu istog.

8. Radi uvida u spis Ovr-454/2021 sud je odredio ročište za glavnu raspravu za 5. svibnja 2026., na koje nije pristupio uredno pozvani punomoćnik tužiteljice već samo punomoćnik tuženika koji je izjavio da se neće upustiti u raspravljanje te da smatra da se tužba tužiteljice treba smatrati povučenom. Sud je odlučio da će daljnja odluka uslijediti pisanim putem. Tužiteljica je 6. svibnja 2026. podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, radi propuštanja ročišta određenog za 5. svibnja 2026., radi održavanja drugog ročišta. Sud je, s obzirom da nije smatrao da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja da se tužba tužiteljice smatra povučenom odredio ročište za glavnu raspravu za 9. srpnja 2026. i s obzirom da su stranke predložile da se zaključi glavna rasprava je istu zaključio. Napominje se i da je tuženik isticao da i dalje smatra da su se stekli uvjeti za presumirano povlačenje tužbe, međutim sud nije bio takvog stava, s obzirom da je punomoćnik tuženika pristupio na ročište određeno za 5. svibnja 2026.

9. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spise Općinskog suda u Varaždinu Pr-23/2020 (kojemu prileži i Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od prosinca 2019.), Pr-180/2019, Pr-42/2020, e-spis Pr-2200/2021, Pr- 2/2022, Pr-2182/2021, Pp-188/2023 (sada Pp-264/2025, a ranije Pp G-393/2019 i Pp- 1310/2021), Ovr-454/2021 i Pp G-168/2020 (ranije Pp G-446/2019). Sud je pročitao i izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, i to zapisnik Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, Upravno vijeće broj 02/1-111/13-2019 od 12. prosinca 2019. (str. 6-11 spisa), dopis ravnatelju Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije broj 01/2-9/85-2021 (str. 13-14 spisa), Izvješće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa:520-01/19-01/02, Urbroj: 338-05-02-19-06 od 30. srpnja 2019. (str. 15-27 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) broj 03/1709-2021 od 22.12.2021. (str. 28-31 spisa), Zahtjev za zaštitu prava radnice od 20. siječnja 2022. (str. 32-35 spisa), odluku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske broj 02/01-2022 od 14.1.2022. (str. 36-37 spisa), podatke državnog zavoda za statistiku, od 12.1.2022. (str. 38-39 spisa), pristupnicu Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske od 19.11.2021. (str. 40 spisa), preslike e-mailova (str. 49, 52, 62 i 282 spisa), dopis Hrvatske komore zdravstvenih radnika (str. 50-51 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KP-DO-32/2020-27 od 9. studenoga 2021. (str. 53-61 spisa), dokumentaciju u kuverti str. 75-229 spisa, a koja se sastoji od sudske prakse, mišljenja psihologa za tužiteljicu od 19.9.2019., Postupka ocjena zahtjeva ponuda i ugovora, Poglavlja 4.4. i 4.5. Priručnika za kvalitetu, službenih zabilješki sastavljenih povodom obavljenih obavijesnih razgovora sa BOZ, VO, UO, KO, izjave AOZ, e-mailova, detalja naloga o uplati članarine za prosinac 2021. od strane HO Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, odgovora na pravo na pristup informacijama s prilozima, odgovora na pitanje člana gradskog vijeća, s pitanjem člana gradskog vijeća TO, kopije ispitnog izvještaja, Izvještaja o radu za 2019. za zdravstvenu ekologiju, financijskog pokazatelja poslovanja za razdoblje od 1.1. do 31.12.2019., odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-48/2020-5 od 26. travnja 2021. i priopćenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika, dokumentacija u kuverti str. 232-276 spisa, a koja se sastoji od sudske prakse, e-mailova i novinskih članaka, podatke na USB sticku u kuverti str. 277 spisa na kojem se nalazi snimka sjednice antikorupcijskog vijeća, opis poslova voditelja djelatnosti (str. 283 spisa), dokumentaciju na str. 290-321 spisa, a koja se sastoji od sudske prakse, novinskog članka, odgovora na pitanje vijećnika JO, očitovanja Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 24. siječnja 2022., prikaza procesa zapošljavanja Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, odgovora Državnog inspektorata tužiteljici HO od 29. srpnja 2019., odnosno obavijesti o obavljenom inspekcijskom nadzoru, odgovora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 16. listopada 2019. tužiteljici i presude Županijskog suda u Splitu broj GžR-469/2021, Očitovanje broj 02/1-1687-2021 od 15.12.2021. (str. 324 spisa), sudsku praksu i dijelove spisa u predmetu Pr-180/2019-58 (str. 331-386 spisa), izvadak iz žalbe tužiteljice u predmetu Pr-180/19, dopise tužiteljice od 26.10.2018., 7.2.2019. i 15.2.2019. (str. 388 -391 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pp-188/2023-3 od 1.3.2023. (str. 423-425 spisa), presudu i rješenje Visokog prekršajnog suda RH poslovni broj Ppž-7852/2022 od 2.11.2022. (str. 426- 430 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu Pp-1310/2021-12 od 31.5.2022. (str. 431-438 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-180/2019-69 od 4.8.2022. (str. 460-518 sati), presudu Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 12.4.2023. (str. 519-525 spisa), odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-3573/2013 (str. 526-535 spisa), presliku zahtjeva za izdavanje potvrde od 2.10.2024. s dostavnicom (str. 538-540 spisa), presliku e-maila upućenu Odjelu za mirovinsko osiguranje (str. 541-542 spisa), dopis HZMO-a Klasa: 140-01/24- 35/1, Urbroj: 341-20-11/10-24/609 od 28.10.2024. s potvrdom o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO za tužiteljicu HO (str. 545-550 spisa). U ponovljenom dokaznom postupku pročitani su iskazi saslušanih svjedoka RO, BOZ, DO, KO, NO, COZ, AO, CO, ĐO, BO, tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika ŠO. Tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga da se pribavljaju izmjene pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji nakon prosinca 2019. Valja napomenuti da je tužiteljica u podnesku od 12. prosinca 2025. predlagala i nove dokaze međutim, s obzirom da ovaj postupak odlukom Županijskog suda nije vraćen u fazu prethodnog postupka sud nije prihvatio te nove dokazne prijedloge.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen dana 01. srpnja 2013. te zahtjev za vraćanje na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021.

11. Između stranaka je sporno je li predmetna Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 20. prosinca 2021. broj 03/1709-2021 dopuštena odnosno jesu li razlozi navedeni u toj odluci nezakoniti, odnosno nedopušteni, je li tuženik poštivao proceduru, s obzirom da je tužiteljica sindikalni povjerenik, da li je tužiteljica prijavitelj nepravilnosti.

12. Iz sporne Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) proizlazi da je tuženik, zastupan po ravnatelju SO, **.**.2021. donio tu Odluku na temelju čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu, kojom se tužiteljici po zanimanju diplomirani inženjer prehrambene tehnologije redovito otkazuje ugovor o radu broj 02/1-1034/92-2-2008 sklopljen 1. srpnja 2013. na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zbog toga što radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti. U točki 5. odluke navedeno je i da odluka o otkazu stupa na snagu s danom dostave radnici. Iz obrazloženja navedene odluke u bitnome proizlazi da je tuženik tužiteljici već ranije otkazao navedeni ugovor o radu zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), međutim, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-23/2020 i presude Županijskog suda u Splitu Gž R-469/2021 naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, što je i učinio 4. studenoga 2021. Međutim, u međuvremenu su se promijenile okolnosti budući da je tuženik tijekom 2019. u postupku promjene internih akata te njihova usklađivanja sa zakonskim propisima proveo i organizacijske promjene. Sukladno navedenome tuženik je 12. prosinca 2019. donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo, u čijem čl. 6. je propisano da radnici za potrebe obavljanja djelatnosti poslodavca moraju udovoljavati uvjetima koji su Pravilnikom propisani za pojedino radno mjesto. Navedeno je da je čl. 8. Pravilnika propisano da se voditelji djelatnosti raspoređuju iz reda postojećih sistematiziranih radnika koji udovoljavaju predviđenim uvjetima te da je u čl. 6. odjeljak 2. "Djelatnost za zdravstvenu ekologiju" Pravilnika kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju propisano da voditelj mora imati "VSS zdravstvene struke stečene prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti te važeću licencu za rad". Tuženik je u odluci napomenuo da je Pravilnik obvezujući za poslodavca i za sve njegove radnike, pa tako i tužiteljicu te da je prošao kontrolu zakonitosti od strane nadležnih sudskih instanci. Nadalje je navedeno da tužiteljica, za razliku od osobe koja je te poslove obavljala do vraćanja tužiteljice na rad, ne udovoljava formalnim uvjetima propisanima za obavljanje poslova voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, budući da kao diplomirani inženjer prehrambene tehnologije nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad, što predstavlja takve formalne nedostatke iz kojih proizlazi da tužiteljica nema stručnu sposobnost za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju sukladno odredbama citiranog Pravilnika te da tuženik smatra da ta okolnost sukladno odredbi čl. 115. t. 1. st. 2. Zakona o radu predstavlja samostalan razlog za osobno uvjetovani otkaz tužiteljici zbog nedostatka stručne sposobnosti, budući da to na strani tužiteljice predstavlja trajnu prepreku za rad na poslovima radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Nadalje je tuženik u dijelu obrazloženja pod B) naveo da je pored toga nesporno da je tužiteljica u relativno kratkom vremenu protiv poslodavca pokrenula cijeli niz postupaka te da u podnescima, kao i u medijskim istupima vezanim uz te postupke tužiteljica se na osobito grub i omalovažavajući način referira na osobu ravnatelja i da nije za očekivati da će se takav način komunikacije tužiteljice u budućnosti promijeniti, što je evidentno iz činjenice da tužiteljica i dalje, nakon povratka na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nastavlja s praksom optuživanja ravnatelja i generiranja raznih vrsta postupaka protiv poslodavca i ravnatelja osobno te da su trajno i nepopravljivo poremećeni odnosi tužiteljice s nekima od njenih najbližih suradnika u djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, i to zbog postupaka tužiteljice koji se očituju u patronizirajućoj i osvetničkoj komunikaciji s kolegama. Nadalje je ukazano na način komunikacije u odnosu na poslodavca i njegove djelatnike, kao i način komunikacije tužiteljice s korisnicima usluga i s javnošću te da je to postalo nepremostiva prepreka za normalno funkcioniranje Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju te da poslodavac smatra da se radi o osobinama trajnog karaktera te kao takve onemogućavaju tužiteljicu u urednom izvršavanju njenih obveza budući da iz načina njenog ponašanja i komunikacije proizlazi da je usredotočena na ostvarenje svojih osobnih ciljeva koji se nužno ne poklapaju s interesom poslodavca, čime je trajno i nepotrebno opterećen rad ostalih djelatnika, međuljudski odnosi, pa i poslovanje poslodavca, naročito u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Nadalje je tuženik naveo da tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog nedostatka sposobnosti koje su opisane pod točkom A) obrazloženja te odluke, odnosno zbog njenih trajnih osobina koje su opisane pod točkom B) obrazloženja te odluke, a koje se odnose na nemogućnost uspostavljanja uobičajene komunikacije s nadređenim i sa suradnicima, osobinu da stalno preispituje sve odluke poslodavca i pretjerano reagira ili se opire njegovim odlukama, osobinu da iskazuje odbojnost prema izvršavanju obveza ukoliko se ne radi o obvezama koje su rezultat njene vlastite odluke, a što sve dovodi do nemogućnosti organizacije posla. Tuženik je u obrazloženju istaknuo da su za vrijeme izbivanja tužiteljice s rada u trajanju od gotovo dvije i pol godine organizacija rada i izvršavanje obveza radnika u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju funkcionirali besprijekorno i da su međuljudski odnosi bili skladni, što se sve s povratkom tužiteljice na rad ponovno poremetilo. Tuženik je naveo i da je ranije tužiteljici nudio da obavlja poslove inženjera prehrambene tehnologije, za koji je smatrao da ima radnu i stručnu sposobnost, no tužiteljica, unatoč tome što je sklopila s poslodavcem ugovor za navedeno radno mjesto, je svojim ponašanjem nedvojbeno pokazala da nije zainteresirana za obavljanje tih poslova te da stoga smatra da ne može ponuditi tužiteljici obavljanje drugih poslova, jednako kao ni dodatno obrazovati je budući da unutar ustanove postoje osobe koje zadovoljavaju stručne i profesionalne kriterije za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, bez potrebe daljnjih ulaganja u njihovu edukaciju, a naveo je i da se kod tužiteljice ne radi o dodatnoj edukaciji, već o drugoj vrsti obrazovanja, odnosno potrebi završetka drugog studija. Tuženik je naveo i da se savjetovao prije namjeravane odluke s Radničkim vijećem te je Radničko vijeće dalo očitovanje kojim se usuglasilo s namjeravanim otkazom. Navedeno proizlazi i iz Očitovanja na str. 324 spisa, iz kojeg proizlazi da je Radničko vijeće tuženika na svojoj 4. sjednici donijelo Odluku da poslodavcu 15. 12. 2021. na njegov zahtjev broj: 03/1681-2021 od 14. 12. 2021. daje suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu radnici HO. Nadalje proizlazi da je to očitovanje potpisao predsjednik Radničkog vijeća ĐO. Nadalje, iz dokumentacije u spisu, što nije niti sporno među strankama, proizlazi da je tužiteljica 10. siječnja 2022. zaprimila spornu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) te da je 20. siječnja 2022. podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava. Iz tog zahtjeva za zaštitu prava na str. 32-35 spisa proizlazi i da je tužiteljica obavijestila poslodavca da je od 19. studenoga 2021. član sindikata te da je osnovala podružnicu sindikata i da je imenovana sindikalnim povjerenikom te da je uz taj zahtjev tuženiku dostavila odluku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske od 14. 1. 2022., kojim se utvrđuje da je Odluka o osnivanju sindikalne podružnice Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije od 22. 11. 2021. donesena u skladu sa Statutom Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te da ovlaštenja u pravnom prometu sindikalna podružnica stječe danom donošenja Odluke o osnivanju podružnice i upisom u Registar te da se u Registar podružnica koji se vodi u Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske 14. 1. 2022. upisuje Sindikalna podružnica Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije i da je HO osoba ovlaštena za zastupanje na području Sindikalne podružnice Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije. Nadalje proizlazi da je tužiteljica dostavila i pristupnicu Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koju je potpisala 19. 11. 2021. (str. 40 spisa).

13.Iz Zapisnika s 13. sjednice Upravnog vijeća Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije( str. 6-11 spisa) održane 12. prosinca 2019. proizlazi da je na dnevnom redu bilo donošenje Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo i donošenje Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika. Iz sadržaja Zapisnika proizlazi da je na dnevnom redu bila četvrta verzija Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo i da se raspravljalo o tome da li voditelj zdravstvene djelatnosti mora biti zdravstveni radnik i mora li uvijek biti i licenca i da je provedeno glasovanje odnosno da su članovi upravnog vijeća donijeli Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sa 4 glasa za i 1 glas protiv od predsjednika upravnog vijeća.

14. Iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str. 546-549) proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 1. 7. 2006. do 24. 3. 2022. te da se 5. 9. 2023. zaposlila u Udruzi Pomak za promicanje dobrog rada i upravljanja na određeno vrijeme, nepuno radno vrijeme, 4 sata dnevno te da je bila u radnom odnosu do 31. 8. 2024. i da je u istoj Udruzi ponovno zaposlena na određeno vrijeme, nepuno radno vrijeme, 4 sata dnevno, s početkom osiguranja 1. 10. 2024.

15. Iz dopisa Hrvatske komore zdravstvenih radnika Klasa: 025-01/22-05/11, Urbroj:

351/07-22-1 od 22. veljače 2022. povodom medijskih natpisa vezanih za rad tuženika u bitnome proizlazi da ista apelira na svekoliku javnost, medije, institucije i pojedince da se konačno uvaži temeljni standard i načelo pružanja zdravstvene zaštite i obavljanja zdravstvene djelatnosti koje bespogovorno podrazumijeva primarno zdravstvenog radnika kao nositelja te da se jedino na taj način može očuvati kvaliteta i funkcionalnost i sveobuhvatnost zdravstvene zaštite njihovim pacijentima. Nadalje proizlazi da su zdravstvene djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i obavljaju je zdravstveni radnici koji se od ostalih izdvajaju po tome što se obrazuju na zdravstvenim učilištima, stručno su osposobljeni i posebnim su odobrenjem (licencom) za samostalan rad ovlašteni obavljati poslove zdravstvenih djelatnosti, te imaju obvezu kontinuiranog stručnog usavršavanja, te da upravo shodno tim temeljnim Ustavnim i zakonskim određenjima nositelji zdravstvene djelatnosti mogu biti isključivo i jedino zdravstveni radnici s važećim odobrenjem za samostalan rad te da u predmetnom smislu voditelji istih djelatnosti u zavodima, bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama moraju i trebaju biti zdravstveni radnici s važećim odobrenjem za samostalan rad. Naveli su da je nemoguće, neustavno, nezakonito i pravno logično neprihvatljivo da bilo koja zdravstvena ustanova, pa tako i Zavod za javno zdravstvo može imati za voditelja pojedinih zdravstvenih službi ne zdravstvenog radnika. Stoga i zdravstvenu djelatnost koja se zove zdravstvena ekologija ne može obavljati niti voditi nikakav ne zdravstveni radnik već isključivo zdravstveni radnici sukladno jasnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i svojim podzakonskim aktima koji propisuju način i mogućnost obavljanja zdravstvenih djelatnosti.

16.Iz Odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-48/20-5 od 26. travnja 2021. proizlazi da je tužiteljica HO podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 12. prosinca 2019. i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 12. prosinca 2019. za koje navodi da joj su dostavljeni 5. ožujka 2020. Nadalje proizlazi da je u tom predmetu odlučeno o zakonitosti Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije i da zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta podnositeljica temelji na Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. veljače 2020. i da je postupajući po njezinoj predstavci Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izvršio kontrolu i 30. srpnja 2019. izradio izvješće o provedenoj ciljanoj kontroli poslovanja i izvršavanja ugovornih obveza u zavodu te je utvrđeno da "interni akti" Ustanove koji se primjenjuju doneseni su na temelju zakonskih propisa i drugih pravnih akata koji su prestali važiti, te da je zavodu naređeno usklađivanje postojećih akata s važećim propisima, a zavod je to iskoristio kako bi promijenio Pravilnik o unutarnjoj organizaciji na način da joj onemogući povratak na rad na mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i kako bi se "obračunao" sa svjedocima koji su predloženi od strane tužiteljice u radnom sporu. Tvrdi da su oba Pravilnika i dalje nezakonita. Nadalje proizlazi da sud analizom mjerodavnih odredbi ne nalazi da bi propisivanje minimalnih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa, kako je to propisano Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji u konkretnom slučaju bilo nezakonito. To iz razloga što prema propisima nema zapreke da se za voditelja određene djelatnosti unutar zdravstvene ustanove (odjela) kao uvjet za zasnivanje radnog odnosa propiše završetak točno određenog studija pa i specijalizacija vezana uz konkretnu djelatnost, važeća licenca za rad i radno iskustvo u određenom trajanju. Sud je istaknuo da se u objektivnom upravnom sporu ocjenjuje suglasnost općeg akta za zakonom i statutom, dok način primjene općeg akta nije od utjecaja na njegovu zakonitost u objektivnom smislu. Slijedom izloženog, na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2021. sud sporne odredbe Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije nije našao nezakonitima.

17.Iz očitovanja Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 24. siječnja 2022. proizlazi da je Upravno vijeće tuženika razmatralo navode vijećnika JO o "protuzakonitom upravljanju" Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije na sjednici održanoj 17. siječnja 2022. i da su na sjednici prezentirani svi sudski, upravni, prekršajni i inspekcijski postupci koji su pokrenuti tijekom mandata ravnatelja ŠO i to sudski procesi koje vodi [adresa] s HO iz kojeg proizlazi da je predmet Pr-23/2020 pravomoćno riješen u korist tužiteljice HO, dok su predmeti Uzos-48/20 i Uzos-56/20 pravomoćno riješeni u korist tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, dok ostali predmeti PpG-393/2019, Pr-180/2019, Pr-42/2020, Pr-549/2021, Pr-2182/2021, Ovr- 454/2021, Pr-2200/2021, Pr-2204/2021 nisu tada bili još pravomoćno riješeni.

18.Iz pregleda nadzora provedenih u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije u periodu od ožujak 2019. do prosinac 2021. proizlazi da je po predstavci HO naloženo u reviziji HZZO-a usklađivanje internih akata Pravilnika o sistematizaciji i Pravilnika o plaćama od 12. lipnja 2006. te izmjenama i dopunama od 3. listopada 2008. i 26. ožujka 2013. sa Uredbom o koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i da se uklone dodati na ukupan staž koji su bili propisani Pravilnikom o plaćama od 12. lipnja 2006. te izmjenama i dopunama od 3. listopada 2008. i 26. ožujka 2013., dok u svim drugim nadzorima (15) nije pravomoćno utvrđen prekršaj te da je Upravno vijeće Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije zaključilo da poslovanje ustanove, odnosno upravljanje ustanovom za vrijeme mandata ravnatelja ŠO nije bilo nezakonito.

19.Iz Obavijesti o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 29. srpnja 2019. u vezi predstavke HO zaprimljene 10. srpnja 2019. u Državnom inspektoratu koja se odnosi na okolnost da joj poslodavac nije dostavio obračune naknada plaća za ožujak-lipanj 2019. budući je na bolovanju proizlazi da je obavljen inspekcijski nadzor i utvrđena navedena povreda propisa na koju ukazuje u predstavci te da je viša inspektorica rada izrekla upravnu mjeru-usmeno rješenje u zapisniku kojom se naređuje poslodavcu Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije da joj dostavi obračune isplaćenih naknada plaća za mjesece ožujak-lipanj 2019. što je poslodavac u ostavljenom roku učinio, odnosno izvršio navedeno rješenje. Državni inspektorat je nadalje uputio tužiteljicu na sudsku zaštitu prava iz radno odnosa sukladno čl.133. Zakona o radu. Iz odgovora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 16. listopada 2019. tužiteljici HO vezano za njezinu predstavku upućenu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje proizlazi da su u provedenoj kontroli djelomično potvrđeni navodi iz njezine predstavke u dijelu koji se odnosi na neusklađenost pojedinih općih akata ustanove s važećim pravnim propisima, obračun plaća pojedinim zaposlenicima ustanove, prilikom kojeg se ustanova nije u potpunosti pridržavala odredbi Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te sastavljanja evidencija o prisutnosti na radu protivno odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. S obzirom na to da navedeno postupanje predstavlja povredu ugovornih obveza ustanove, prema istoj su poduzete mjere iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno primijenjena je jedna od ugovornih mjera.

20.Vezano za dostavljene novinske članke i zapisnik sa sjednice antikorupcijskog vijeća Varaždinske županije valja reći da isti datiraju nakon donošenja Odluke o razrješenju tužiteljice kao voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. veljače 2019. i Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019.

21.Iz opisa poslova voditelja Djelatnosti na stranici 283 spisa proizlazi da voditelj Djelatnosti predstavlja djelatnost kod Poslodavca i u javnosti, planira, organizira, nadzire i kontrolira rad djelatnosti, prati zakonske i podzakonske akte, normu HRN EN ISO/IEC 17025:2017, ugovara poslove sa korisnicima usluga, planira, organizira i kontrolira dnevne aktivnosti, preispituje zahtjeve za analizu sukladno zahtjevu naručitelja i trenutnim mogućnostima Djelatnosti u pogledu opreme i kadra, prema potrebama djelatnosti vrši preraspodjelu radnika, rješava pritužbe korisnika ili drugih stranaka, odgovorna je za plan zapošljavanja, stručnog usavršavanja i doškolovanja kadrova, te plan nabave laboratorijskih aparata i uređaja, izrađuje izvješća, podnosi tjedne, mjesečne, kvartalne, godišnje izvještaje o izvršenim aktivnostima Djelatnosti prema HZZO, HZJZ i ravnateljstvu, predlaže poboljšanja u radu Laboratorija, a time i sustava kvalitete s ciljem unapređivanja učinkovitosti sustava upravljanja, pokreće i nadzire provođenje popravnih radnji, vodi brigu da se planirani novi ciljevi i planovi Uprave realiziraju u dogovorenom razdoblju, vodi brigu o slanju analitičkog izvješća HZJZ, u medije i objavu na web stranicu Zavoda, odgovorna je za određivanje koncentracije i determinaciju peludi alergogenih biljaka u zraku , te za objavu rezultata istih na web-u, izvršava druge aktivnosti po nalogu ravnatelja.

22. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu KP-DO-33/2020-27 od 9. studenog 2021. proizlazi da je 19. svibnja 2019. to državno odvjetništvo zaprimilo kaznenu prijavu HO protiv osumnjičenika ŠO, kao ravnatelja tuženika, zbog kaznenog djela zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. Kaznenog zakona počinjenog na njezinu štetu, za vrijeme kada je bila u radnom odnosu u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije te da je tim rješenjem ta kaznena prijava odbačena.

23. Iz priklopljenog spisa ovog suda broj Pr-180/2019 u bitnome proizlazi da je tužiteljica HO **.**.2019. podnijela tužbu protiv tuženika, radi zabrane uznemiravanja i diskriminacije radnika i naknade štete te da je presudom poslovni broj Pr-180/2019-69 od 4. kolovoza 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice HO, koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tuženik ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], putem svojeg ravnatelja ŠO od 30. siječnja 2018. godine, uznemiravao, šikanirao, maltretirao, ponižavao i nejednako postupao prema tužiteljici u odnosu na ostale zaposlenike, na način da je tužiteljicu zlonamjerno i neopravdano često prekidao u obavljanju poslova, dodjeljivao joj besmislene poslove, permanentno joj dodjeljivao nove radne zadatke koji nisu u vezi s njenim radnim mjestom, odbijanjem bilo kakvih komunikacija s tužiteljicom, isključivao tužiteljicu iz razgovora s poslovnim partnerima, isključivao tužiteljicu iz neophodnih informacija za njezin rad, prisiljavanjem zaposlenika da ne razgovaraju s tužiteljicom, nagovaranjem zaposlenika da odbijaju izvršavanje naloga tužiteljice, davanjem direktnih naloga radnicima i isključivao tužiteljicu od obavljanja poslova voditelja, odbijao tužiteljici odobriti polaske na savjetovanja, seminare i školovanje uz obrazloženje da je tužiteljica za to prestara, čime je povrijeđeno njezino pravo dostojanstva, te pravo na čast i ugled, kao i pravo tužiteljice na jednako postupanje. II. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da odmah, a najkasnije u roku od 8 dana prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice i njezin rad činio stresnim. III. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa] (Grad Varaždin), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati naknadu štete s naslova neimovinske štete u iznosu od 55.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče o dana podnošenja tužbe pa do isplate. IV. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa] (Grad Varaždin), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena." Odlukom sadržanom pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove. Iz obrazloženja navedene presude u bitnome proizlazi da tužiteljica nije dokazala da bi bila uznemiravana i diskriminirana u razdoblju od 30. siječnja 2018. do srpnja 2019. kada je podnijela tužbu protiv tuženika, u smislu odredbi Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o obveznim odnosima. Valja napomenuti da je u tom postupku razmatrana dokumentacija koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, odnosno Izvješće o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli poslovanja i izvršavanja ugovornih obveza u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije, kao i presuda Pp G- 393/2019-25 od 11. prosinca 2020. Navedena presuda je postala pravomoćna 12. 4. 2023., s obzirom da je Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž R- 100/2022-2 od 12. travnja 2023. odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-180/2019-69 od 4. kolovoza 2022. Iz obrazloženja navedene drugostupanjske presude u bitnome proizlazi da tužiteljica nije dokazala da je bila uznemiravana i diskriminirana kao što navodi u tužbi, kao i da se njezine tvrdnje ne mogu podvesti pod pojam diskriminacije u smislu odredbe čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i čl. 7. st. 4. Zakona o radu, a niti da se radi o uznemiravanju iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Nadalje, iz navedenog spisa proizlazi da je rješenjem ovoga suda broj Pr-180/2019-78 od 4. srpnja 2023. odbačen kao nepravodoban prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije podnesen protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj GžR-100/2020-2 od 12. travnja 2023., te da je to rješenje postalo pravomoćno 26. rujna 2023. Također je rješenjem broj Pr-180/2019-94 odbijen prijedlog tužiteljice HO za povrat u prijašnje stanje podnesen 4. kolovoza 2023. zbog propuštanja roka za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije kao neosnovan i to rješenje je postalo pravomoćno 11. kolovoza 2025.

24. Iz spisa Pr-23/2020, što nije niti sporno među strankama, u bitnome proizlazi da je tužiteljica 8. 3. 2019. podnijela tužbu radi poništenja Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. 2. 2019. i Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. 2. 2019. te da je presudom Pr-23/2020- 18 od 7. travnja 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i poništena je odluka o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, broj: 02/1-207-2019, od 8. veljače 2019. tuženika kojom se tužiteljica razrješava poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, zaključno s datumom 8. veljače 2019. (točka I. izreke). Istom presudom utvrđena je nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj: 02/1-244-2019, od 15. veljače 2019. tuženika kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu br. 02/1-1034/92-2-2008 zaključen 1. srpnja 2013. zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) (točka II. izreke). Tom presudom naloženo je tuženiku da u roku od osam dana vrati tužiteljicu na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, broj: 02/1-207-2019, od 8. veljače 2019. i pobijane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj: 021/1-244-2019, od 15. veljače 2019. (točka III. izreke). Također je tom presudom odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je tražila da se poništi odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj: 02/1-244-2019, od dana 15. veljače 2019. tuženika kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu br. 02/1-1034/92- 2-2008 zaključen 1. srpnja 2013. zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) (točka V. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove tog parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna u roku od 15 dana (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova tog parničnog postupka u cijelosti (točka VI. izreke). Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je pod točkama I., II. i III. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i pod točkama IV. i VI. izreke, koje sadrže odluke o troškovima postupka. Presudom Županijskog suda u Splitu broj GžR-469/2021-2 od 26. svibnja 2021. djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-23/2020-18 od 7. travnja 2021. u pobijanim dijelovima pod točkama I., II. i III. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu pod točkom VI. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka. Također je djelomično uvažena žalba tuženika i preinačena navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka, odnosno naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, dok je zahtjev tužiteljice za više zatraženi trošak u iznosu od 2.500,00 kn, odbijen kao neosnovan. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije, koji je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2239/2023-7 od 26. srpnja 2023. odbijen kao nedopušten u odnosu na postavljena pravna pitanja, a odbačen u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime bi bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na žalbu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-23/2020-32 od 19. listopada 2021. ukinuta potvrda ovršnosti prvostupanjskog suda kreirana 11. listopada 2021. u 13,45 sati pod oznakom Pr-23/2020-30 kojom je kao dan ovršnosti pravomoćne presude donesene u toj pravnoj stvari naznačen 8. kolovoza 2021. te je utvrđeno da ostaje na snazi potvrda ovršnosti kreirana 7. rujna 2021. u 13,48 sati pod oznakom Pr-23/2020-26 kojom je kao dan ovršnosti navedene presude naznačen 1. rujna 2021. Protiv tog rješenja je žalbu podnio tuženik, koja je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1746/2021-2 od 2. travnja 2024. prihvaćena te je preinačeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr- 23/2020-32 od 19. listopada 2021. i riješeno je na način da se održava na snazi potvrda ovršnosti Općinskog suda u Varaždinu kreirana 11. listopada 2021. u 13,45 sati pod oznakom Pr-23/2020-30 kojom je kao dan ovršnosti pravomoćne presude donesene u tom sporu pod brojem Pr-23/2020-18 od 7. travnja 2021. naznačen 8. kolovoza 2021. dok je ukinuta potvrda ovršnosti istog suda kreirana 7. rujna 2021. u 13,48 sati pod oznakom Pr-23/2020-26, kojom je kao dan ovršnosti navedene presude naznačen 1. rujna 2021. Tom spisu prileži i Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo donesen 12. prosinca 2019. na prijedlog ravnatelja ŠO, a od strane Upravnog vijeća Zavoda. Iz istog proizlazi da su tim Pravilnikom utvrđena radna mjesta i uvjeti kojima radnik mora udovoljavati za obavljanje tih poslova i pripadajući opisi poslova za pojedino radno mjesto te tako proizlazi da su uvjeti za zasnivanje radnog odnosa voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju VSS-zdravstvene struke stečena prema prijašnjim važećim propisima, odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, važeća licenca za rad i 5 godina radnog iskustva. Navedeno je da se taj Pravilnik primjenjuje od 1. veljače 2020. odnosno da je objavljen na Oglasnoj ploči Zavoda 13. 12. 2019. i stupa na snagu 21. 12. 2019. Iz obrazloženja presude broj Pr- 23/2020-18 od 7. travnja 2021. i GžR-469/2021-2, odnosno stanja spisa u bitnom proizlazi: 13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi:

- da je ravnatelj tuženika 27. lipnja 2013. donio odluku o imenovanju tužiteljice voditeljicom Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju,

- da je tužiteljica nakon toga s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2013., za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju,

- da je tuženik 8. veljače 2019. donio odluku o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, kojom se tužiteljica razriješena poslova voditelja te djelatnosti s tim datumom,

- da je tužiteljica protiv te odluke o razrješenju podnijela 14. veljače 2019. prigovor i zahtjev za zaštitu prava kojima je zatražila od Upravnog vijeća tuženika donošenje odluke u drugom stupnju, kao i tuženika njezinog poslodavca,

- da je tužiteljica 5. ožujka 2019. primila odgovor tuženika od 1. ožujka 2019. kojim njezinom prvom zahtjevu za zaštitu prava podnesenom protiv odluke o razrješenju voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nije udovoljeno.

- da je tužiteljica 15. veljače 2019. primila odluku ravnatelja tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. u kojoj se navodi da joj se otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 1. srpnja 2013. zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), te joj je istovremeno ponuđeno sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije i dan joj je rok od osam dana za izjašnjenje o novom ugovoru pa da otkaz neće stupiti na snagu ako u roku od osam dana prihvati sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima

- da je tužiteljica 25. veljače 2019. potpisala ponuđeni novi ugovor o radu za poslove diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije te je sukladno odredbi članka 123. stavka 2. ZR-a, zadržala pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza,

- da je tužiteljica 22. veljače 2019. podnijela i drugi zahtjev za zaštitu prava i to protiv odluke tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu,

- da tuženik ni tom zahtjevu nije udovoljio,

- da iz odluke o razrješenju tužiteljice s poslova voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju proizlazi kako ista ne sadrži obrazloženje niti uputu o pravnom lijeku te da nisu navedeni ni razlozi zbog kojih se tužiteljica razrješava s poslova voditeljice navedene djelatnosti,

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. proizlazi da je u istoj navedeno da je tužiteljica 8. veljače 2019. razriješena s poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zbog koje funkcije je bio sklopljen ugovor o radu za poslove voditelja te djelatnosti, pa da je stoga prestala potreba da radnica obavlja navedene poslove i time da su ispunjeni uvjeti za otkaz navedenog ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom zbog organizacijskih razloga,

- da tuženik nije navodio da su izmijenjeni interni akti kojima bi došlo do određenih promjena u organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta,

- da radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju još uvijek postoji u istom obliku kao što je bilo i prije razrješenja tužiteljice s tih poslova,

- da je na to mjesto imenovana nova radnica nakon što je tužiteljica razriješena i nakon što joj je otkazan ugovor o radu,

- da je iz iskaza tužiteljice proizlazilo da je razriješena s tih poslova zbog toga što je ravnatelj tuženika bio nezadovoljan njezinim obavljanjem poslova tog radnog mjesta, a što da proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika, koji u svom iskazu u suštini navodi da je nakon što je postao ravnatelj surađivao sa svim voditeljima i tražio od njih da doprinesu poboljšanju poslovanja; da se u suradnji pojavio problem s tužiteljicom koja je pisala primjedbe na rad nekih radnika te tražila nove radnike u toj djelatnosti, čemu se on protivio jer je smatrao da treba iskoristiti postojeće kadrovske resurse; da je primijetio porast rashoda u toj djelatnosti u posljednjih pet godina; da su rasli brže od ostvarenih prihoda; da je tražila nove radnike u toj djelatnost, da joj je govorio da trebaju iskoristi unutarnje resurse pa i prekovremeni rad radnika koji ona nije koristila; da je tužiteljica pokušavala određivati mu kako bi on trebao raditi svoj posao ravnatelja odnosno voditi poslovanje Zavoda; da se protivila utvrđenom načinu raspoređivanja čistačica te da ju je zbog takvih problema odlučio razriješiti dužnosti voditeljice Djelatnosti zdravstvene ekologije i na tu dužnost imenovati AO, što je i učinio, s time što je prvo donio odluku o njezinom razrješenju, a nakon toga da joj je otkazao ugovor o radu na tom radnom mjestu s ponudom izmijenjenog ugovora. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud smatrao je u odnosu na odluku kojom se tužiteljica razrješenja poslova voditelja Djelatnosti da postupak razrješenja nije uređen Statutom tuženika, pri čemu je naveo da se postupak razrješenja tužiteljice ne bi trebao provoditi ni prema odredbama Zakona o ustanovama jer taj postupak nije uređen Statutom tuženika, koji Zakon u odredbi članka 48. propisuje da se glede imenovanja i razrješenja stručnog voditelja primjenjuju na odgovarajući način odredbe od članka 39. do 45. tog Zakona. . Prvostupanjski je sud dalje naveo da je tuženik morao tužiteljici dati mogućnost da se izjasni o razlozima prilikom donošenja odluke o razrješenju, a sama odluka o razrješenju da je prema odredbama ZR-a, trebala sadržavati obrazloženje, jer odluka o razrješenju s poslova voditelja djelatnosti ima za posljedicu otkaz ugovora o radu koji je sklopljen za to radno mjesto između tužiteljice i tuženika, pa kako prema članku 120. stavku 2. ZR-a poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to je taj sud zaključio da je tuženik morao obrazložiti i odluku o razrješenju koja tom otkazu prethodi. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica mogla biti razriješena s dužnosti voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju samo na temelju obrazložene odluke ravnatelja koja sadrži razloge o njezinom razrješenju s uputom da protiv te odluke može podnijeti zahtjev za zaštitu prava, a nakon toga u propisanom roku tražiti i sudsku zaštitu, pa kako ta odluka o razrješenju nema obrazloženje niti upute o pravnom lijeku, to je taj sud zaključio da nezakonita i da osnovano tužiteljica traži njezino poništenje. U odnosu na odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, koja je uslijedila nakon razrješenja tužiteljice s poslova voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, prvostupanjski sud smatrao je da su razlozi za otkaz ugovora o radu osobne naravi, a ne organizacijske, a kako se u odluci o otkazu navodi. Pri čemu je istaknuo kako su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca kad poslodavac uvodi takve promjene organizacije poslovanja zbog kojih dolazi do viška radnika, npr. spajanjem više radnih mjesta u jedno, odnosno ukidanjem pojedinih radnih mjesta ili ukidanjem cijele službe ili odjela, pa kako je taj sud utvrdio da se u konkretnom slučaju nije ostvario nijedan od navedenih razloga jer potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nije prestala zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, već zbog toga što tuženik tužiteljicu ne smatra odgovarajućim kadrovskim rješenjem za obavljanje tih poslova, to je taj sud zaključio da se ne radi o poslovno uvjetovanom otkazu. Isto tako, prvostupanjski sud je ukazao, ako tuženik nije zadovoljan radom radnika na radnom mjestu na koje ga je rasporedio, u tom slučaju tom radniku da može dati osobno uvjetovani otkaz ili otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a da se ne može poslužiti poslovno uvjetovanim otkazom kako bi se riješio radnika čijim radom nije zadovoljan, zbog čega je zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nezakonito otkazao i ugovor o radu tužiteljici, zbog čega je prihvatio i ovaj dio tužbenog zahtjeva kao i zahtjev da se tužiteljica vrati na poslove koje je obavljala prije donošenja osporavanih odluka. Nadalje, iz obrazloženja presude GžR-469/2021-2 proizlazi da iz ugovora o radu koji je tužiteljica imala sklopljen s tuženikom od 1. srpnja 2013. proizlazi da su tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac sklopili ugovor o radu kojim tužiteljica zasniva radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme s 1. srpnja 2013. za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, koji opis poslova je utvrđen općim aktom tuženika, te da iz tog ugovora proizlazi da tužiteljica nije stručni voditelj i da je ista sklopila ugovor o radu s tuženikom kao dvostranoobvezatni ugovor kod kojeg svaka od ugovornih strana ima obveze jedna prema drugoj, i to je da se tužiteljica kao radnik obvezuje osobno obavljati rad prema uputama poslodavca, a tuženika kao poslodavac se obvezuje dati joj posao i isplatiti joj plaću za obavljeni rad. Nadalje proizlazi da , s obzirom da se tužiteljica ne može smatrati stručnim voditeljem, a kako iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da voditelj Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nije reizborno radno mjesto, to u konkretnom slučaju ravnatelj nije mogao ni pozivom na članak 25. Statuta tuženika, donijeti spornu odluku o razrješenju tužiteljice s poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, odnosno da je ista nezakonita, pa budući da je tuženik nakon nezakonite odluke o razrješenju donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, istaknuto je da da prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Županijski sud u Splitu je naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici nije organizacijske naravi kako je to navedeno u odluci o otkazu već da je osobne naravi, jer to proizlazi iz iskaza tužiteljice koja je u bitnom iskazala da njezini odnosi odmah nakon imenovanja novog zakonskog zastupnika tuženika ŠO sa istim nisu bili dobri; da je izbjegavao maksimalno kontakt s njom; da joj je prigovarao zbog troškova; prevelikog administriranja i financijskih rezultata djelatnosti, dok iz iskaza naznačenog zakonskog zastupnika tuženika u bitnom proizlazi da je nakon što je postao ravnatelj tuženika surađivao sa svim voditeljima; da je od istih tražio da doprinesu poboljšanju poslovanja; da se u suradnji pojavio problem s tužiteljicom koja je pisala primjedbe na rad nekih radnika te je tražila nove radnike u toj djelatnosti, a čemu se on protivio jer je smatrao da treba iskoristiti postojeće kadrovske resurse; da je primijetio porast rashoda u toj djelatnosti u posljednjih pet godina; da je tužiteljica pokušavala određivati kako bi on trebao raditi svoj posao ravnatelja odnosno voditi poslovanje Zavoda, pa da ju je zbog takvih problema odlučio razriješiti dužnosti voditeljice Djelatnosti zdravstvene ekologije i na tu dužnost imenovati AO, a što je i učinio. Proizlazi i da je pravilno prvostupanjski sud naveo da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca kada poslodavac uvodi takve promjene organizacije poslovanja zbog kojih dolazi do viška radnika, npr. spajanjem više radnih mjesta u jedno, odnosno ukidanjem pojedinih radnih mjesta ili ukidanjem cijele službe ili odjela, pa kako je u konkretnom slučaju utvrdio da se nije ostvario nijedan od navedenih razloga jer potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nije prestala zbog organizacijskih razloga, već da je tuženik donio odluku o razrješenju, odnosno o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljici iz razloga što je tuženik smatrao da tužiteljica ne obavlja te poslove na odgovarajući način, s time što je nakon otkaza tužiteljici na te poslove rasporedio drugu osobu. Drugostupanjski sud je naveo i da je pravilno prvostupanjski sud naveo, ako tuženik nije bio zadovoljan radom tužiteljice na njezinom radnom mjestu za koje je imala sklopljen ugovor o radu, da joj je u tom slučaju mogao dati osobno uvjetovani otkaz ili otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (ako je kršila obveze iz radnog odnosa), i da joj u tom slučaju ne može s uspjehom otkazati ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, jer za to nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za takvu vrstu otkaza iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, zbog čega je pravilno taj sud postupio kada je prihvatio i ovaj dio tužbenog zahtjeva kao i zahtjev da se tužiteljica vrati na poslove koje je obavljala prije donošenja spornih odluka, a što je u skladu s odredbom članka 124. stavkom 1. ZR-a.

25. Iz spisa Pr-2/2022 proizlazi da je tužiteljica 12. siječnja 2022. podnijela tužbu protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije radi naknade štete u iznosu od 360.788,68 kn. Iz sadržaja tužbe u bitnom proizlazi da je 1. srpnja 2013. sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a da joj je tuženik na nezakonit i nedopušten način otkazao navedeni ugovor o radu što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-23/2020-18. Tvrdi da ju tuženik mirnim putem nije vratio na radno mjesto voditelja Djelatnosti već se morala služiti ovršnim postupkom kako bi bila vraćena na to radno mjesto. Tvrdi i da joj tuženik nije isplatio naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog otkaza pa sve do pravomoćnog okončanja spora kojim je otkaz utvrđen nedopuštenim, te je radi toga pretrpjela štetu koja je jednaka iznosu neisplaćenih naknada plaće za razdoblje od 10. ožujka 2019. do 10. kolovoza 2021. Tvrdi da joj je nastala šteta u ukupnom bruto iznosu od 360.788,68 kn. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da je tuženica od 26. veljače 2019. bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 02/1-1034/92-3- 2008 na radnom mjestu diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije, a od 6. ožujka 2020. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 02/1-42/41-2-2020 na radnom mjestu diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije te da je neposredno nakon otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 8. veljače 2019. otvorila bolovanje 18. veljače 2019., koje je trajalo do 10. rujna 2021. i čitavo to vrijeme bolovanja tužiteljici je tuženik obračunavao i isplaćivao naknadu plaće te da nije jasno po kojoj osnovi tužiteljica smatra da ima pravo na razliku plaće i to razliku između plaće za radno mjesto na kojem tada nije bila u radnom odnosu, a još manje da ima pravo na bilo kakvu razliku plaće kada je bila na bolovanju. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje iz stanja e-spisa proizlazi da taj postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, odnosno isti se nalazi kod vještaka radi izrade nalaza i mišljenja.

26. Iz spisa Pr-42/2020 u bitnome proizlazi da je tužiteljica 10. 4. 2020. podnijela tužbu radi poništenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. veljače 2020. protiv tuženika te da je taj postupak rješenjem poslovni broj Pr-42/2020-7 od 3. prosinca 2020. prekinut do pravomoćnog dovršenja ovosudnog predmeta Pr-23/2020. Navedeno rješenje o prekidu je postalo pravomoćno 3. svibnja 2021. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo bi da je tužiteljica radila na radnom mjestu diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije na koje je premještena nakon odluke o razrješenju s mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. veljače 2019., te odluke ravnatelja o otkazu o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019., a koje odluke tužiteljica osporava u parničnom postupku koji se vodi pod brojem Pr-23/2020. Nadalje proizlazi da je sud ocijenio da uspjeh tužiteljice u predmetu Pr-23/2020 utječe na tijek tok postupka u kojem tužiteljica osporava odluku o otkazu ugovora o radu koji je zaključila temeljem ponuđenog izmijenjenog ugovora o radu uz odluke o otkazu ugovora o radu od 15. veljače 2019. Rješenje o nastavku postupka još uvijek nije doneseno.

27. Iz spisa Pr-2200/2021 proizlazi da je tužiteljica 13. 12. 2021. podnijela tužbu protiv tuženika, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. te da taj postupak još uvijek nije pravomoćno okončan. Naime, u tom predmetu je 3. srpnja 2025. donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice HO koji glasi:

"I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2021. godine, broj: 03/1503-2021, tuženika Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije, [adresa] (Grad Varaždin), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom je tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu br. 02/1-42/41-2-2020 od 06. ožujka 2020. godine.

Nalaže se tuženiku Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije, [adresa] (Grad Varaždin), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana.". Navedena presuda je povodom žalbe tužiteljice HO ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj GžR-278/2025-3 od 28. svibnja 2026. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz sadržaja tog spisa proizlazi da je Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. broj: 03/1503-2021 otkazan ugovor o radu broj 02/1 42/41 2 2020 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode od 6. ožujka 2020. iz razloga što je tuženik tužiteljicu 4. studenoga 2021. vratio na radno mjesto voditelja djelatnosti zdravstvene ekologije na temelju pravomoćne presude ovoga suda broj Pr-23/2020-18 od 7. travnja 2021. pa zbog toga nastavak radnog odnosa tužiteljice na radnom mjestu diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije /magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju Odjel za kontrolu vode više nije moguć jer tužiteljica ne može biti u radnom odnosu temeljem dva različita ugovora o radu, niti istovremeno obavljati poslove različitih radnih mjesta.

28. Iz spisa Ovr-454/2021 proizlazi da je HO, kao ovrhovoditeljica **.**.2021. podnijela prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad protiv Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, kao ovršenika. Iz sadržaja prijedloga za ovrhu proizlazi da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda broj Pr-23/2020-18 od 7. travnja 2021. ovršeniku naloženo da ju u roku 8 dana vrati na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju broj 02/1-207-2019 od 8. veljače 2019. i pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 021/1-244-2019 od 15. veljače 2019., dakle na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Nadalje proizlazi da je Općinski sud u Varaždinu rješenjem Ovr-454/2021-4 od 27. listopada 2021. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-23/2020-18 od 7. travnja 2021. i presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-469/2021-2 od 26. svibnja 2021. odredio ovrhu tako da se nalaže ovršeniku Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije da ovrhovoditeljicu HO vrati na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, u roku od 8 dana od primitka tog rješenja. Nadalje proizlazi da je ovršenik Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije protiv tog rješenja od 27. listopada 2021. podnio žalbu. Iz sadržaja žalbe u bitnom proizlazi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl.268. Ovršnog zakona kojom je propisan rok za podnošenje prijedloga za ovrhu od 60 dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese. Predložio je usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način odbaci prijedlog za ovrhu ili odbije prijedlog, a podredno sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Iz sadržaja spisa proizlazi da o toj žalbi još nije odlučeno, no da je ovršenik 8. studenoga 2021. obavijestio sud da je 4. studenoga 2021. ispunio svoju obvezu, odnosno vratio ovrhovoditeljicu na ranije radno mjesto te kao dokaz o tome dostavio javnobilježnički zapisnik poslovni broj OU-365/2021 sastavljen od javnog bilježnika Lane Mihinjač iz [adresa]. Iz tog zapisnika o posvjedočenju činjenica proizlazi da je 4. studenoga 2021. stigla u prostorije Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije gdje je ravnatelj ŠO od nje tražio da posvjedoči da je HO omogućen povratak na rad u skladu s pozivom koji joj je uručen. Na njeni upit HO je li pozvana na vraćanje na posao, je li joj omogućen rad u prostorijama poslodavca te je li dobila sve potrebne korisničke podatke za pristup informatičkom sustavu zajedno sa svim ovlastima voditelja u skladu s pozivom, HO je izjavila da je primila poziv za vraćanje na posao, da joj je valjda omogućen rad u kancelariji voditelja, da je primila podatke za pristup open ERP sustavu te da joj je omogućen pristup računalu. HO je izjavila da traži dokumente, izvještaje, planove, zapisnike te cjelokupnu dokumentaciju djelatnosti, te dok joj se to ne omogući ne želi potpisati primopredaju. Nadalje proizlazi da je HO uručila javnom bilježniku i AO postupiš "primopredaja" te da ista traži da joj se omogući uvid u navedene dokumente jer smatra da je tek tada izvršena primopredaja, a ravnatelj ŠO je prorekao da je to uvjet primopredaje, ali je izjavio da će joj sva dokumentacija koja je u skladu s njezinim voditeljskim ovlastima biti dostupna. Nakon što im je zapisnik pročitan AO i ŠO su vlastoručno potpisali zapisnik, a HO je odbila potpisati zapisnik jer smatra da primopredaja nije izvršena. Nadalje proizlazi da je Općinski sud u Varaždinu 17. studenoga 2021. donio rješenje poslovni broj Ovr-454/2021-11 kojim se utvrđuje da je ovršenik Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije ispunio svoju obvezu određenu rješenjem broj Ovr-454/2021-4 od 27. listopada 2021. na način da je ovrhovoditeljicu HO vratio na radno mjesto voditelja za zdravstvenu ekologiju. Nadalje proizlazi i da je ovršenik požurivao postupanje po žalbi podnesenoj protiv rješenja od 27. listopada 2021.

29. Iz spisa Pr-2182/2021 u bitnom proizlazi da je tužiteljica 2. studenoga 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja uznemiravanja, radi zabrane uznemiravanja i radi prekida rada-privremena mjera te da je na taj predmet spojen predmet Pr-2204/2021 u pravnoj stvari tužiteljice HO protiv tuženika radi utvrđenja i zabrane uznemiravanja te prekida rada koju je tužiteljica podnijela 3. studenoga 2021. i to rješenjem broj Pr-2182/2021-17 od 31. ožujka 2022. Nadalje proizlazi da je utvrđen prekid postupka u toj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi između istih stranaka kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr- 10/2022, odnosno ovog predmeta koji sada ima poslovni broj Pr-152/2025. Utvrđeno je i da je to rješenje o prekidu postalo pravomoćno 2. ožujka 2023. Također iz navedenog spisa proizlazi da je rješenjem broj Pr-2182/2021-10 od 7. lipnja 2022. odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice HO – predlagateljice osiguranja za određivanje privremene mjere kojim je tražila da joj se odobri prekid rada kod poslodavca (tuženika) počevši od 25. listopada 2021. do pravomoćnog okončanja sudskog postupka i da se naloži tuženiku da joj isplaćuje mjesečne naknade plaće u iznosu od 10.750,00 kn i to do 15. -og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Iz sadržaja tužbe proizlazi da se tužiteljica u istoj poziva na podnesenu pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika od 8. ožujka 2019. u kojoj je istaknula da ravnatelj izbjegava komunikaciju s njom, a nadalje je ukazivala na događaje koji su se dogodili u razdoblju od 8. listopada 2021. do 22. listopada 2021. Tužbeni zahtjev tužiteljice glasi:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izvrgnuta maltretiranju, šikaniranju, uznemiravanju, diskriminiranju i ponižavanju od strane ravnatelja i drugih radnika tuženika ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čime je povrijeđeno njezino pravo na osobnosti i to pravo na dostojanstvo, pravo na čast i ugled, pravo na rad te pravo na duševni mir.

II. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da hitno poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja, maltretiranja, šikaniranja , diskriminiranja i ponižavanja tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se nalaže tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da vrati tužiteljicu na rad na poslove voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju na kojima radi kod poslodavca sukladno Presudi Općinskog suda u Varaždinu od 07. travnja 2021. godine, poslovni broj: Pr-23/2020-18.

III. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.". Iz tužbe zaprimljene pod brojem Pr-2204/2021 u bitnom proizlazi da se tužiteljica poziva na događaje od 4. studenoga 2021. kada je pozvana na rad od strane tuženika pa do 16. prosinca 2021. i tvrdi da joj je onemogućen rad te je sustavno uznemiravana kako od ravnatelja tako i od predsjednika radničkog vijeća ĐO i osobe zadužene za zaštitu dostojanstva radnika BO. Njezin ispravljeni tužbeni zahtjev podneskom od 2. ožujka 2022. glasi:

I. Utvrđuje se da je tuženik ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], putem svojeg ravnatelja ŠO od 04. studenog do 16. prosinca 2021. godine, uznemiravao, šikanirao, maltretirao, ponižavao, diskriminirao i nejednako postupao prema tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na ostale zaposlenike, na način da je dodjeljivao radne zadatke koji nisu u vezi s njenim radnim mjestom, a vezani su za brzo antigensko testiranje, dodjeljivao zadatke koji su iznad razine znanja i kvalifikacije u vidu ocjenjivanja mikrobioloških nalaza i ocjenjivanja analiza hrana te davanja mišljenja, dodjeljivao radne zadatke ispod razine kvalifikacije u vidu izrađivanja narudžba za materijal i izdavanja nalaza za brza antigenska testiranja, odbijao suvislu i svrsishodnu komunikaciju s tužiteljicom na način da joj nije odgovarao na upućene dopise, isključivao tužiteljicu iz neophodnih informacija za njezin rad na način da joj nisu dostavljeni službeni dokumenti vezani za izvještaje o mjerenju koncentracije peludi u zraku i odluka o provođenju brzog antigenskog testiranja, oduzeo sredstva za rad na način da joj nije dozvolio pristup službenim računalima i nije dostavio službenu dokumentaciju potrebnu za rad Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, čime je povrijeđeno njezino pravo dostojanstva, pravo na čast i ugled, pravo na rad i pravo na duševni mir.

II. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da hitno poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja, maltretiranja, šikaniranja, diskriminiranja i ponižavanja tužiteljice, da joj dostavi svu potrebnu dokumentaciju za rad Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, i da vrati tužiteljicu HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad na poslove voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju na kojima radi kod poslodavca sukladno Presudi Općinskog suda u Varaždinu od 07. travnja 2021. godine, poslovni broj: Pr-23/2020-18.

III. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici u roku od 8 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.". Iz obrazloženja rješenja kojim je odbijen prijedlog tužiteljice HO za određivanje privremene mjere u bitnom proizlazi da su predmet tog postupka tužbeni zahtjevi tužiteljice kojima traži utvrđenje i zaštitu od uznemiravanja, pa dakle tužiteljica u toč. 1. svog prijedloga zapravo traži određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Glede toga je navedeno da tužiteljice u tom postupku nije niti ne postavlja tužbeni zahtjev da joj se odobri pravo na prekid rada, a traži da joj se to pravo utvrdi privremenom mjerom. Prema čl. 134. st. 1. Zakona o radu ("Narodne Novine" 93/14, 127/17. i 98/19.) postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, prema st. 2. tog članka poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika, prema st. 3. toga članka poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji, a prema st. 4. toga članka ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Prema st. 6. tog članka za vrijeme prekida rada iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio. Odredbama čl. 134. Zakona o radu kojima se određuje postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i prava radnika po tom osnovu nije propisano da se pravo na prekid rada određuje privremenom mjerom. Tužiteljica koja u tužbi tvrdi da je žrtva uznemiravanja od strane tuženika, prema čl. 134. st. 4. Zakona o radu ako poslodavac u roku od najkasnije osam dana od dostave pritužbe nakon ispitivanja iste ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, ima pravo prekinuti rad dok joj se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražila zaštitu pred nadležnim sudom. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica ima pravo prekinuti rad ako se za to ostvare propisani uvjeti, a po stavu ovog suda bi u ovom postupku, osim što je podnijela zahtjeve za utvrđenje i zaštitu od uznemiravanja, trebala je podnijeti i zahtjev kojim traži da joj se utvrdi i pravo na prekid rada, što nije učinila te da je ta činjenica je zapreka da utvrđenje tog prava traži kroz predloženu privremenu mjeru. Da je takav zahtjev i postavila, i u tom slučaju se ne bi mogla donijeti privremena mjera kojom se prekid rada odobrava, jer to nije propisano Zakonom o radu, a niti odredbama čl. članak 346. i 347. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u daljnjem tekstu OZ), kojima su propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, da su to sve mjere kojom se postiže svrha osiguranja, a i nabrojene su vrste pojedinih mjera. S obzirom na to da tužiteljica prema prethodno citiranim propisima Zakona o radu ima pravo prekinuti rad i prije nego o tome odluči sud u postupku pokrenutom u povodu njezinog tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje i zaštitu od uznemiravanja, nema potrebe da se privremenom osigurava to njezino pravo, već će se u tom postupku odlučiti da li su njezini tužbeni zahtjevi osnovani, pa ovisno o tome i o njezinom pravu na prekid rada. Sud je napomenuo da je upitno je li tužiteljica u tom slučaju mogla prekinuti rad, jer iz stanja spisa za sada proizlazi da nije pravodobno podnijela tužbu kojom traži utvrđenje i zaštitu od uznemiravanja. Tužiteljica je prema navodima iz tužbe prekinula s radom 25. listopada 2021., pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika podnijela je 11. listopada 2021., što je razvidno iz dokumentacije koju je priložila tužbi (u omotnici na str. 11-112 spisa), slijedom čega je rok za poduzimanje mjera od strane tuženika kao poslodavca tekao do 19. listopada 2021., pa je sukladno citiranom propisu mogla prekinuti rad od 20. listopada 2021. pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražila zaštitu pred nadležnim sudom. Iz stanja spisa je razvidno da je tužiteljica tužbu radi utvrđenja i zaštite od uznemiravanja podnijela 2. studenoga 2021., dakle po isteku propisanog roka od 8 dana od proteka roka u kojem je tuženik kao njezin poslodavac bio dužan poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, pa kako tužba nije pravodobno podnesena, proizlazi da tužiteljica- predlagateljica osiguranja neosnovano traži da joj se prekid rada odobri, o čemu se kao što je već prethodno obrazloženo niti ne može odlučiti privremenom mjerom. Nadalje je navedeno da tužiteljica-predlagateljica osiguranja traži i da se privremenom mjerom naloži tuženiku da joj isplati naknadu plaće za vrijeme prekida rada, dakle traži da se privremenom mjerom osigura njezina novčana tražbina, glede čega bi trebalo primijeniti odredbe Ovršnog zakona o osiguranju novčanih tražbina, a podnesenim deklaratornim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je bila uznemiravana od tuženika kao poslodavca, dok podnesenim kondemnatrornim tužbenim zahtjevom traži zaštitu od uznemiravanja. Kako dakle tužiteljica nema novčanu tražbinu prema tuženiku, a o pravu na prekid rada iz kojeg proizlazi i pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada traži da se odluči privremenom mjerom, o čemu se privremenom mjerom ne može odlučivati kao što je prethodno obrazloženo, i taj njezin prijedlog zbog toga sud smatra neosnovanim. Navedeno je i da kad i ne bi bilo tako, predložena privremena mjera se ne bi mogla usvojiti, jer se tužiteljica u tužbi niti u prijedlogu za određivanje privremene mjere tužiteljice ne poziva niti na jednu odredbu Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u daljnjem tekstu OZ) kojom bi se moglo opravdati donošenje privremene mjere, ne navodi da bi bile ispunjene pretpostavke utvrđene odredbama Ovršnog zakona za određivanje takve mjere. Slijedom svega navedenoga sud je odbio prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere te je odlučeno kao u izreci rješenja. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Splitu GžR-1018/2022-2 od 2. ožujka 2023. u bitnom proizlazi da iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika podnijela 11. listopada 2021., da je prekinula s radom 25. listopada 2021., da je ovaj prekid trajao do vraćanja tužiteljice na rad 4. studenoga 2021., da je tuženik tužiteljici isplatio naknadu plaće za vrijeme prekida rada, a koju bi ostvarila da je radila, da joj je u međuvremenu i otkazan ugovor o radu, te da tužbu zbog prestanka uznemiravanja nije podnijela u zakonom propisanim rokovima iz članka 134. ZR-a. Odredbom članka 134. ZR-a propisani su strogi rokovi i uvjeti pod kojima radnik može opravdano prekinuti rad. Stoga radnik koji ne poduzme radnje (odnosno ne podnese tužbu sudu) u rokovima i pod uvjetima kako je propisano tim odredbama gubi pravo na opravdani prekid rada. Međutim, tek pravomoćnom presudom utvrđuje se je li bilo povrede dostojanstva radnika, odnosno je li prekid rada bio neopravdan, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja, dok takav zahtjev ne može biti predmet privremene mjere. U konačnici je navedeno da je pravilno prvostupanjski sud smatrao da nisu ostvareni zakonski uvjeti ni svrha izdavanja predložene privremene mjere, čime je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio donijeti predloženu privremenu mjeru .

30. Iz spisa Pp-188/2023 (ranije PpG-393/19 i Pp-1310/2121, a sada Pp-2634/2025) u bitnome proizlazi da je HO **.**.2019. podnijela optužni prijedlog protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo i ŠO kao odgovorne osobe navodeći da je radi nesavjesnog postupanja odgovorne osobe počinjen teži prekršaj poslodavca opisan u čl.228.st.1. točka 18. Zakona o radu kojim je određeno da ako prije isteka roka od 6 mjeseci na istim poslovima zaposli drugog radnika, a nije ponudio sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga i to iz razloga što je prije isteka roka od 6 mjeseci na istim poslovima zaposlena gđa. AO, a oštećenoj nije ponuđeno sklapanje ugovora o radu koji je otkazan radi poslovno uvjetovanih razloga. Tužiteljica HO, kao predlagateljica je podnijela i optužni prijedlog radi osnovane sumnje da odluka ravnatelja o otkazu ugovora o radu ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 02/1-244-2019 od 15. veljače 2019. nije obrazložena i tvrdi da nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla što potvrđuje činjenica da je na istom radnom mjestu zaposlena druga osoba i prije nego što je podnositeljici zahtjeva HO formalno pravno otkazan njen ugovor o radu pa postavlja pitanje opravdanosti i zakonitosti predmetne odluke o otkazu. Istaknula je da je obrazloženje odluke o otkazu neutemeljeno, paušalno i nezakonito te je time počinjen najteži prekršaj poslodavca opisan u odredbi čl.229.st.1. točka 35. Zakona o radu kojom je propisano da će novčanom kaznom biti kažnjen poslodavac, ako otkaz nije u pisanom obliku, nije obrazložen ili ako nije dostavljen radniku. Predložila je da se protiv okrivljenika provede prekršajni postupak, da se provede dokazni postupak i da se po okončanju postupka okrivljenika i odgovorno pravnu osobu proglasi krivima i kazni po Zakonu o radu. Spisu prileži izvješće o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli poslovanje i izvršavanja ugovornih obveza u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije, [adresa] od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Iz izvješća proizlazi da je kontrola provedena 9. srpnja 2019. i da je predmet kontrole provjera navoda iz predstavke HO u kojoj se ukazuje na nepravilnosti u radu ustanove. Iz zaključaka kontrole utvrđivanja osnovanosti iz navoda proizlazi da je navod HO iz predstavke o mogućoj nesukladnosti internih akata ustanove sa zakonskim propisima djelomično osnovan u dijelu da su interni akti ustanove koji se primjenjuju (Pravilnik o radu, Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika, Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Pravilnik o unutarnjem nadzorom nad radom organizacijskih jedinica i zdravstvenih radnika donesenih na temelju zakonskih propisa i drugih pravnih akata koji su prestali važiti a što se tiče ostalih citiranih navoda iz predstavke da ocjena njihove zakonitosti nije u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nadalje što se tiče navoda iz predstavke: koristeći se ovim zakonskim pravom za imenovanje/razrješenje ravnatelj je 8. veljače donio odluku o njezinom razrješenju i isti dan imenovao kolegicu AO voditeljicom Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Napominjem da je mojim tada važećim, ugovorom o radu definirano da obavljam poslove voditeljice djelatnosti, tako da se samim razrješenjem nije promijenio moj radnopravni status. Kolegica AO je istovremeno potpisala ponuđeni ugovor o radu na mjestu voditeljice tako da su na jednom sistematiziranom mjestu bile dvije voditeljice sa važećim Ugovorom o radu! Koja voditeljica snosi odgovornost za vođenje djelatnosti u tom periodu? Ovakvim neodgovornim i nesavjesnim postupanjem ravnatelj je napravio financijsku štetu ustanovi jer su isplaćene dvije voditeljske plaće, dok cijelo vrijeme zahtijeva racionalizaciju poslovanja.". Nadalje proizlazi da je taj navod iz predstavke djelomično osnovan, u dijelu koji se odnosi da su u razdoblju od 9. veljače 2019. do 25. veljače 2019. (11 radnih dana) istovremeno isplaćene dvije plaće voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, dok u druga dva slučaja promjene voditelja djelatnosti nije bilo istovremenog obračuna plaće za iste poslove. Nadalje proizlazi da navod iz predstavke tužiteljice HO: financijska izvješća već se duži period koriste u svrhu diskreditacije voditelja, svaki puta u obzir se uzimaju drugačiji parametri, ovisno o potrebama, tako da je nemoguće pratiti stvarno stanje i trendove." nije osnovan. Vezano za navod iz predstavke: "isto tako nedavno je u medijima iznesena informacija da postoji određena sumnja da se evidencije o prisutnosti na radu ne ispunjavaju u skladu sa Zakonom kao i da se pojedinim zaposlenicima plaće ne isplaćuju sukladno koeficijentima definiranim Ugovorima o radu. Vezano uz te navode izvršen je i nadzor relevantnih institucija." proizlazi da je navod iz predstavke osnovan, jer iako su plaće obračunate prema koeficijentima koji su sadržani u ugovorima o radu, odnosno Pravilniku o plaćama ustanove, s obzirom na to da Pravilnik o plaćama ustanove nije usklađen s Uredbom TKU na pregledanom uzorku plaća utvrđene su dva slučaja nepravilnosti u određivanju koeficijenta složenosti poslova te je u dva slučaja neopravdano obračunat dodatak za rad u drugoj smijeni, osim navedenog utvrđene su nepravilnosti u načinu vođenja evidencija prisutnosti na radu. S obzirom na utvrđene nepravilnosti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je obvezao tuženika uskladiti postojeće interne akte (Pravilnik o radu, Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika, Pravilnik o unutarnoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta te Pravilnik o unutarnjem nadzoru nad radom organizacijskih jedinica i zdravstvenih radnika) sa važećim pravnim propisima. Zatim da je tuženik prilikom obračuna i isplate plaća zaposlenicima ustanove obvezan postupiti sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, zatim da je tuženik obvezan ispraviti nepravilnosti u obračunu plaća, naknada plaća i dodataka na plaću koje su navedene u točki IV. zaključka tog izvješća, a koje predstavljaju nenamjensko korištenje sredstva prihodovanih od zavoda te da je ustanova u obvezi napraviti obračun iznosa ne namjenski utrošenih sredstva nastalih s osnove isplate plaća, naknade plaće i dodataka na plaću primjenom nepredviđenog koeficijenta složenosti posla 2,279 voditelju Djelatnosti za zajedničke poslove i voditelju financijsko komercijalnog poslovanja koji Uredbom nije predviđen za voditelje službi/odjela u zajedničkim poslovima i nepripadno obračunatih dodataka za rad u drugoj smijeni voditelju Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i voditelju Higijensko epidemiološke djelatnosti koji se prema čl.53. TKU ne može smatrati radom u drugoj smjeni, te za cjelokupno razdoblje u kojem su se navedene neosnovane isplate provodile te postupiti u skladu s čl.109. i 107. Zakona o radu te da je dužna ustanova o učinjenom obavijestiti Zavod u roku od 90 dana od dana zaprimanja izvješća. Nadalje je navedeno da je tuženik obvezan bez odgađanja Pravilnik o plaćama uskladiti s Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i voditi evidenciju prisutnosti na radu sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima te u skladu s čl.8. točkom 9. podtočkom 5. istog evidentirati podatke o satima nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena prema zahtjevu zaposlenika. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je zbog utvrđenih nepravilnosti iz odredbi čl.16.st.3. točka 3. Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja i čl.14. st.3. točke 4. Ugovora o provođenju specijalističko-dijagnostičke dijagnostičke zdravstvene zaštite, sukladno čl.17. st.2. Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja i čl.15.st.2. Ugovora o provođenju specijalističko-dijagnostičke zdravstvene zaštite predložio izreći opomenu. Iz odgovora Državnog inspektorata tužiteljici povodom njezine predstavke koju je zaprimio 6. ožujka 2019. zbog povreda odredbama Zakona o radu i drugih propisa u radnim odnosima proizlazi da je Državni inspektorat 3. travnja 2019. uputio tužiteljicu da zaštitu svojih povrijeđenog prava na ime možebitnog nezakonitog otkaza ugovora o radu od strane poslodavca može potpuno ostvariti u skladu sa sudskom zaštitom prava iz radnog odnosa (čl.133. Zakona o radu), odnosno napomenuli su da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Nadalje iz spisa Pp-188/2023, odnosno sada Pp-2634/2025 (ranije Pp-1310/2021, Pp G- 393/2019) proizlazi da je Općinski sud u Varaždinu 9. prosinca 2020. donio presudu poslovni broj Pp G-393/2019-25 kojom je 1. okrivljenog Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije i 2. okrivljenog ŠO, kao odgovornu osobu proglasio krivima za prekršaj iz čl.115.st.5. i 6. Zakona o radu kažnjivo po čl.228.st.1. točka 18. i st.2. Zakona o radu i prekršaj iz čl.120. Zakona o radu kažnjivo po čl.229.st.1. točka 35 i st.2. Zakona o radu. Prihvatom žalbe prvo i drugo okrivljenih rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj PpŽ-531/2021 od 14. travnja 2021. je ukinuta navedena presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Nadalje je uvidom u navedeni spis utvrđeno da je Općinski sud u Varaždinu 31. svibnja 2022. donio presudu poslovni broj Pp-1310/2021-12 kojim je presudio da su prvo okrivljena pravna osoba-javna ustanova Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije i drugo okrivljena odgovorna osoba ŠO krivi što su dana 15. veljače 2019. dostavili oštećenoj HO, iz [adresa], Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj 02/1-244-2019 od 15. veljače 2019. kojom se pod točkom 1. radnici otkazuje Ugovor o radu broj 02/1- 1034/92-2-2008 sklopljen 1. srpnja 2013. na poslovima voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a koji otkaz nije obrazložen, čime su počinili prekršaj iz članka 120. Zakona o radu, kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 35. i stavku 2. Zakona o radu, dok se pravna i odgovorna osoba oslobađaju od optužbe da bi **.**.2019. HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dostavili Odluku o otkazu ugovora o radu voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, za radno mjesto diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije , broj 02/1-244-2019. od 15. veljače 2019., a prije isteka roka od šest mjeseci su na istim poslovima zaposlili AO, dok HO nisu ponudili sklapanje ugovora o radu koji je otkazan radi poslovno uvjetovanih razloga, dakle, prije isteka roka od 6 mjeseci na istim poslovima zaposlili drugog radnika, a nisu ponudili sklapanje ugovora o radu radniku kojemu je otkazano iz poslovno uvjetovanih razloga, čime bi počinili prekršaj iz članka 115. stavka 5. i 6. Zakona o radu, kažnjivo po članku 228. stavku 1. točki 18. i stavkom 2. Zakona o radu. Nadalje proizlazi da je presudom i rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-7852/2022 od 2. studenoga 2022. prihvatom žalbe oštećenika tužitelja HO ukinuta pobijana presuda pod točkom VI. izreke i predmet je vraćen u tom dijelu na ponovno suđenje i odlučivanje, odnosno ukinuta je presuda ovog suda Pp-1310/21-12 u dijelu kojim su okrivljeni Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije i odgovorna osoba ŠO oslobođeni od optužbe da bi počini prekršaj iz čl.115.st.5 i 6. Zakona o radu. Nadalje je odbijena žalba [adresa] i ŠO te HO u preostalom dijelu te je prvostupanjska presuda u pobijanom, a ne u ukinutom dijelu potvrđena. Dakle, presuda Pp-1310/2021-12 od 31. svibnja 2022. je potvrđena u dijelu kojim su [adresa] i ŠO proglašeni krivim za počinjenje prekršaja iz čl.120. Zakona o radu, kažnjivo po čl.229.st.1. točki 35. i st.2. Zakona o radu. Nadalje, presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-188/2023-3 od 1. ožujka 2023. je na temelju čl.81. točke 5. Prekršajnog zakona (NN broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) je odbijena optužba protiv [adresa] i ŠO da su 15. veljače 2019. dostavili oštećenoj HO Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 02/1-244-2019 od 15. veljače 2019., kojom se pod točkom 1. radnici otkazuje ugovor o radu broj 02/1-1034/92-2-2008 sklopljen 1. srpnja 2013. na poslovima voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zbog organizacijskih razloga (poslovno-uvjetovani otkaz), a koji otkaz nije obrazložen čime su postupili suprotno odredbi čl.120. Zakona o radu kažnjivo po čl.229.st.1. točki 35. i st.2. istog zakona. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je prekršaj počinjen 15. veljače 2019. pa je nastupila zastara prekršajnog progona, jer je proteklo više od 4 godine, pa je doneseno rješenje kojim je optužba odbijena. Međutim Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo protiv te presude zahtjev za zaštitu zakonitosti te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je taj zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 1. ožujka 2023. broj Pp-188/23-3 povrijeđen zakon u odredbi čl.196.st.3. Prekršajnog zakona pa je pobijana presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je odlukom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 2. studenoga 2022. broj Ppž-7852/2022 trebalo ponoviti suđenje za prekršaj iz čl.115.st.5 i 6. u vezi s čl.228.st.1. točka 18. i st.2. Zakona o radu, a Općinski sud u Varaždinu je na štetu oboje okrivljenika ponovno vodio prekršajni postupak za prekršaj za koji je stvar već pravomoćno presuđena čime je povrijeđena odredba čl.196.točka 3. Prekršajnog zakona pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to za prekršaj iz čl.115.st.5. i 6. u vezi s čl.228.st.1. točka 18. i st.2. Zakona o radu u odnosu na koji nije riješen predmet optužbe, odnosno i dalje egzistira optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja. Ta odluka Vrhovnog suda je donesena 15. listopada 2025. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je odbačena ustavna tužba ŠO protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-7852/2022 od 2. studenoga 2022. Nadalje proizlazi da je Općinski sud u Varaždinu 20. studenoga 2025. donio presudu poslovni broj Pp-2634/2025-3 kojom je odbio optužbu na temelju čl.181.st.5. Prekršajnog zakona protiv [adresa] i ŠO da bi počinili prekršaj iz čl.115. st.5. i 6. Zakona o radu kažnjivo po čl.228.st.1. točki 18. i st.2. istog Zakona. Navodeći da je nastupila zastara prekršajnog progona jer je proteklo više od 4 godine od 15. veljače 2019. pa je temeljem čl.13. Prekršajnog zakona doneseno rješenje kojim je optužba odbijena. Nadalje proizlazi da je ta presuda postala pravomoćna 5. prosinca 2025. i izvršna 6. prosinca 2025.

31. Iz spisa ovog suda poslovni broj PpG-168/2020 u bitnom proizlazi da je Državni inspektorat 14. lipnja 2019. podnio optužni prijedlog prekršajnom odjelu ovog suda protiv okrivljenih [adresa] i ŠO kao odgovorne osobe okrivljenog Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije jer da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni evidenciju o radnicima i radnom vremenu za radnika ŠO za razdoblje od 23.11.2017. do 24.5.2018. i 6.9.2018. do 9.5.2019. ne vode na propisan način, odnosno kada je ŠO u navedenom razdoblju radio kao vanjski suradnik predavač u Medicinskoj školi Varaždin, a unutar radnog vremena kod poslodavca Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 7,00 do 15,00 sati, a koji je rad evidentiran u evidencijama iste škole, okrivljeni su u službenim evidencijama o radnom vremenu kod poslodavca Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije vodili da ŠO radi kod predmetnog poslodavca Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije u punom radnom vremenu bez prekida od 7,00 do 15,00 sati. Nadalje proizlazi da je u tom prekršajnom postupku donesena presuda poslovni broj PpG-446/2019-19 27. rujna 2019. kojom su [adresa] i ŠO kao odgovorna osoba proglašeni krivim što evidenciju o radnicima i radnom vremenu za radnika ŠO za razdoblje od 23.11.2017. do 24.5.2018. i 6.9.2018. do 9.5.2019. nisu vodili na propisan način odnosno kada je radnik ŠO u navedenom razdoblju radio kao vanjski suradnik-predavač u Medicinskoj školi Varaždin, a unutar radnog vremena kod poslodavca Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 7,00 – 15,00 sati, a koji rad je evidentiran u evidencijama spomenute škole dok je u službenim evidencijama o radnom vremenu kod poslodavca Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije koje su za njega vođene evidentiran njegov rad u punom radnom vremenu bez prekida od 7,00 – 15,00 sati, čime su postupili protivno čl.5.st.1., 2. i 4., a kažnjivo po čl.229.st.1.točka 1. i st. 2. Zakona o radu. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu, koja je prihvaćena te je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-1433/2019 od 12. veljače 2020. ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga Općinski sud u Varaždinu je 15. siječnja 2021. donio novu presudu poslovni broj PpG-168/2020- 23 kojom je ponovno proglasio krivima okrivljene Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije i okrivljenu odgovornu osobu ŠO za počinjenje prekršaja. Protiv navedene presude okrivljeni su ponovno podnijeli žalbu koja je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-1466/2021 od 26. siječnja 2022. prihvaćena, a po službenoj dužnosti je pobijana presuda preinačena te je na temelju čl.182.točke 1. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije i okrivljeni ŠO, kao odgovorna osoba su oslobođeni optužbe. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl.196.t.1. Prekršajnog zakona jer djelo za koje se protiv okrivljenih vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

32. Iz iskaza svjedokinje AO proizlazi da je ona zaposlenica tuženika na radnom mjestu voditeljice zdravstvene ekologije, ne zna točno od kada, ali nakon što je tužiteljica smijenjena. Iskazala je da je Pravilnik tuženika izmijenjen puno prije glede uvjeta za obavljanje radnog mjesta voditelja za zdravstvenu ekologiju. Ne zna za osobine tužiteljice koje bi ju onemogućavale u urednom izvršavanju obaveza iz radnog odnosa te da za obavljanje njenog posla treba licenca, koja se dobiva na 5 godina i treba se obnavljati, a bodove dobivaju na temelju edukacija. Licenca je propisana Pravilnikom kao uvjet za obavljanje posla. Odgovorila je da su postojali problemi u komunikaciji s tužiteljicom i organizacijom rada u vrijeme kad je tužiteljica radila kod tuženika, da ih je tužiteljica stalno na neki način zastrašivala da će ih sve smijeniti, da će im se napiti krvi, te su se bojali raditi da nešto ne pogriješe jer je govorila da će ih sve tužiti, da će završiti na sudu. Problemi su počeli kad su shvatile da tužiteljica za svaku od njih ima neku svoju priču, odnosno da jednom nudi mjesto voditelja kvalitete njoj, a drugi put B, i kad su zapravo shvatile da ih tužiteljica ne cijeni i ne cijeni sve što su napravile te da ju je tužiteljica kazneno prijavila, i nju i kolegicu u trenutku kad je smijenjena i to na način da su ona i kolegica falsificirale neki dokument s nekog sastanka, odnosno da su potpisale dokument s nekog sastanka koji nije održan, ali je održan. Iskazala je da im je nakon toga doma došla policija te su išle na saslušanje i na kraju je prijava odbačena jer su sve imale potkrijepljeno, a nakon toga je tužiteljica podnijela prijave protiv njih da su ju klevetale, a one su samo reagirale na njezin istup u medijima. Zna da je tužiteljica potpisala drugi ugovor o radu za inženjera prehrambene tehnologije, no nije obavljala te poslove te joj je rekla da joj je već prije tri godine rekla da nije ona šef, nego je ona šef. Na upit tko je predlagao izmjene Pravilnika u pogledu voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju iskazala je da ne zna, da su to svi predlagali, odnosno svi su sudjelovali te da su ga posložili na način kako su mislili da bi im najbolje odgovarao i to njoj, njenoj zamjenici i kolegici. Licenca za voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju treba od kad je posložen novi Pravilnik jer su smatrali da bi osoba koja ima licencu bila kvalitetnija za rad.

33.Iz iskaza svjedoka RO, proizlazi da je on radio kao ravnatelj tuženika od 1.9. 2012. do 15.2.2016., te da nema nikakva saznanja o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20.12.2021. Iskazao je kako nije imao nikakve pritužbe na rad tužiteljice za vrijeme njenog mandata, te se mu se nije nitko ni usmeno ni pismeno nije obraćao glede rada tužiteljice.

……

17.Iz iskaza svjedoka ĐO, proizlazi da radi kod tuženika na radnom mjestu informatičar, ali je i predsjednik radničkog vijeća te je od ravnatelja tuženika dobio dopis, odnosno zahtjev za davanje suglasnosti na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Uz zahtjev je bio priložen prijedlog same odluke i njezin ugovor o radu. Ne sjeća se je li uz navedeno bila priložena dokumentacija ili je bilo navedeno da će u slučaju potrebe biti dostavljena sva dodatna dokumentacija. Održana je sjednica Radničkog vijeća na kojoj su bila prisutna dva-tri člana odnosno kolega C i kolegica DO i on. Pročitao im je dopis ravnatelja i pitao je kolege je li im potrebna kopija dostavljene dokumentacije, a oni su rekli da nije i pročitao je dostavljenu oduku. Iskazao je da je kolegica DO rekla da joj je pun kufer HO i da ne želi reći ni riječ i da želi biti suzdržana, a on i kolega C su prodiskutirali i većinom glasova su donijeli odluku, odnosno dali su suglasnost na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu. Nije imao saznanja da se tužiteljica učlanila u Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, o čemu su dobili obavijest od sindikata početkom 2022., odnosno nakon donošenja odluke o otkazu i davanja suglasnosti. Na upit ima li ima saznanja da bi se tužiteljica protivila određenim odlukama tuženika ili ravnatelja tuženika, odgovorio je da se tužiteljica protivila većini odluka ravnatelja od banalnih stvari koje su bile u interesu ustanove kao npr. nabavke foto kopirke i izmjeni informacijskog sustava. Zna da je tužiteljica podnosila kaznenu prijavu protiv BO i tražila donošenje odluke o otkazu njemu radi otkrivanja poslovne tajne, a radilo se o ispitnim izvješćima koja su javno dostupna i tvrtka koja je sad preuzela ekološki laboratorij je vodila i 4 druge djelatnosti i oni su dužni čuvati poslovnu tajnu bez obzira s kojeg djela ustanove podatak dođe, a tužiteljica se protivila i odluci o rasporedu čistačica te da je teško raditi u takvim uvjetima gdje se važe svaki zarez i gdje će to netko iskoristiti protiv vas. Na upit koje je razloge ravnatelj naveo u odluci o otkazu za zadnji otkaz tužiteljici, iskazao je da su dobili presliku navedene odluke i zna da su bili navedeni razlozi za odluku za otkaz, a koliko se sjeća da nije zdravstveni radnik, a drugih razloga se točno ne sjeća. Na sjednicama Radničkog vijeća vode se zapisnici, kojeg potpisuje kao zapisničar.

34.Iz iskaza svjedokinje BOZ, proizlazi da je njoj tužiteljica bila nadređena kada je radila kao administrator u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, dok sada radi u Djelatnosti za zajedničke poslove, te nema saznanja o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici te da nije zaprimila reklamaciju na rad tužiteljice kad je bila voditeljica Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a osnivačka sjednica sindikalne podružnice održana je 21.11.2021. Ona je potpisala pristupnicu 19.11.2021., te misli da je tužiteljica isto 19. potpisala pristupnicu.

35.Iz iskaza svjedokinje KO proizlazi da je zaposlena kod tuženika na pravnim poslovima te nema saznanja o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20.12.2021, već zna da je ista donesena i dostavljena. Iskazala je da nije bila konzultirana kao pravnik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Nije bila niti konzultirana prilikom donošenja Pravilnika o novoj sistematizaciji te da se s Pravilnikom susrela neposredno prije sjednice. Nadalje je iskazala da ne postoji zakonski uvjet da voditelj djelatnost mora biti zdravstveni radnik s licencom, već je to u nadležnosti poslodavca i o tome odlučuje poslodavac. Na upit jesu li raniji voditelji Đ i OO bili zdravstveni radnici s licencom, iskazala je da OO nije, za Đ ne zna, ali licence tada još nisu postojale. Na upit je li za neke druge voditelje djelatnosti uvjet da imaju licencu, iskazala je da je za liječnike uvjet za zapošljavanje da imaju licencu pa tako ako je voditelj liječnik je i zdravstveni radnik.

36.Iz iskaza svjedokinje DO proizlazi da ona radi u mikrobiologiji kao laboratorijski tehničar i članica je Radničkog vijeća. Nije radila s tužiteljicom, već radi na drugim poslovima, ali je bila na tim sastancima Radničkog vijeća gdje je zatražena suglasnost na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici 20.12.2021., a na što je njen odgovor bio da želi biti suzdržana, jer je njoj osobno bilo teško da se ženi tih godina da otkaz. Vidjela je odluku o otkazu, te da tužiteljica nije imala struku koja je po sistematizaciji, koja je tad vrijedila, trebala za voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Raspravljalo se i o zahtjevu za zaštitu tužiteljičinih prava i zaključak je bio da su njezina prava zaštićena. Nije rekla da joj je pun kufer HO, da ona ne upotrebljava taj rječnik, da se za sjednicu Radničkog vijeća radi zapisnik, odnosno ĐO napiše zapisnik i pokaže im što je napisao i to je to. Ne zna da li se ti zapisnici printaju ili ostaju u digitalnom obliku.

37.Iz iskaza svjedokinje COZ, zaposlenice tuženika, proizlazi da je od 16.11.2022. zamjena voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, te zna da je tužiteljici dan otkaz, a drugo ne zna. Ima licencu za rad, a od 2018. radi u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Odgovorila je da je tužiteljica podnijela privatnu tužbu protiv nje zbog klevete.

38.Iz iskaza svjedoka NO proizlazi da je on radio 30 godina kod tuženika i njegovog pravnog prednika, a konkretno u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a koja se prije drugačije zvala. Iskazao je da je tužiteljica dobila otkaz zbog loših odnosa i komunikacije, a ona je njemu bila bivša i moguće buduća šefica, da je bila stručna, temeljita, radoholičar, zna da je pod njezinim vodstvom bilo najviše akreditiranih metoda, jedna metoda možda čak i prva u RH, a možda i jedina. Misli da je tužiteljica bila dobar šef i da je možda na grublji način nešto iskomunicirala, ali iz razloga da bi posao štimao i da je to normalno i da bi bili zadovoljni korisnici, ali ništa na osobnoj bazi. Na upit može li opisati uvjete rada nakon povrata tužiteljice na rad, iskazao je da se tužiteljica vratila na rad u 10. mjesecu 2021. i smatrala je da je ona voditelj po sudskoj odluci, no nije mogla konzumirati taj posao, s obzirom da nije dobila primopredaju od ravnatelja te da postoje problemi u međuljudskim odnosima s drugim djelatnicima Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju.

39.Iz iskaza svjedokinje CO proizlazi da je ona zaposlenica tuženika, da je ona u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20.12.2021. bila na bolovanju, ali zna da je tužiteljica dobila otkaz te da je tužiteljica prije toga prekinula rad. Iskazala je da kad se tužiteljica vratila na rad su se stvari pogoršavale te se stručni kolegij potužio ravnatelju jer više pod tužiteljičinim vodstvom nisu mogli raditi. Sada se radi konstruktivno, dobri su međuljudski odnosi, ima puno posla, no radi se puno mirnije, bez presinga i mobbinga i bez straha gdje ćeš biti opomenut i da će ga se tužiti. Tužiteljica je protiv nje podnijela privatnu tužbu radi klevete i da je tužiteljica znala reći da bolje da ne ulaze u neke stvari jer će se svima krvi napiti. Informaciju da je tužiteljica dobila pravomoćnu presudu i da se tužiteljica 4.11.2021. treba vratiti na posao voditeljice je dobila 3.11.2021., te je zatražila psihijatrijsku pomoć jer se nije mogla zamisliti raditi pod vodstvom gđe. HO, te je s 4.11.2021. otvorila bolovanje. Iskazala je i da je dan prije svjedočila na sudu, ali tada nije znala da se tužiteljica vraća na posao 4.11.2021.

40.Iz iskaza svjedokinje BO proizlazi da radi u Službi zajedničkih poslova i voditeljica je kvalitete u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, te zna da je tužiteljica dobila otkaz, ali ne zna razloge zbog kojih je dobila otkaz. Na upit kako bi opisala odnos tužiteljice prema suradnicima u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i suradnicima s kojima mora surađivati, je li po opisu posla nužna suradnja nje i tužiteljice i kakva je komunikacija tužiteljice sa suradnicima i s ravnateljem svjedokinja je iskazala da radi na poslovima gdje surađuje s tužiteljicom, odnosno kad se tužiteljica vratila suradnja s njom je bila nemoguća, jer je tužiteljica tražila komunikaciju preko mail-ova i dopisa i upita i prijavljivala je nju i kolegice različitim institucijama za radnje koje nisu bile istinite i suradnja nije bila moguća i od kolegica se tražilo očitovanje. Nadalje je iskazala da su se sve kolegice, uključujući i nju, požalile ravnatelju jer ih je tužiteljica maltretirala na različite načine. Iskazala je i da je na jednom sastanku tužiteljica rekla za ravnatelja, što on zna, da to nije postavljanje meka. Nadalje je iskazala da ju je tužiteljica kazneno prijavila 2019. i podnijela je protiv nje privatnu tužbu radi klevete. Iskazala je da se tužiteljica protivila uvođenju informacijskog sustava, odnosno tužiteljica je rekla da to ne prihvaća, jer je taj informacijski sustav loš i protivila se nabavci kopirnog aparata da isti nije potreban, da je čula da se tužiteljica odnosi na omalovažavajući način prema suradnicima i negativno, da joj je tužiteljica rekla da je nepismena, jer ne zna napisati suvisli zapisnik, da joj se požalila i gđa. CO da tužiteljica govori da je neradnik i da ništa ne radi. Pojasnila je da je tužiteljica podnijela pritužbu protiv gđe. CO, i gđa. CO je pisala očitovanje u kojem je napisala da tužiteljica nju omalovažava, da je tužiteljica podnosila prijave radi zaštite njezinog dostojanstva nakon povratka na rad, a na što je tražila očitovanje od ravnatelja i održala sastanak na kojem je bila prisutna tužiteljica i njezin punomoćnik i donesen je zaključak da tužiteljica nije bila uznemiravana. Ravnatelj je proveo postupak po navedenoj pritužbi sukladno zakonu, pritužbu protiv tužiteljice su podnijeli CO, AO, COZ, R, ZO. Ne zna da li su to sve prijave ili je još netko podnio. Iskazala je da je podnijela kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje kaznenog djela, te da to rješava odvjetnik. Tužiteljica ju je spomenula u medijima kao osobu za zaštitu dostojanstva, ali nije rekla ime i prezime. Na upit je li promjenom Pravilnika o sistematizaciji dobila bolje plaćen posao, iskazala je da nije zdravstveni djelatnik pa joj je koeficijent niži, odnosno novim Pravilnikom je dobila manji koeficijent.

41. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je predmetni otkaz četvrti u 3 godine mandata ravnatelja ŠO, da su Pravilnik pisale AO i CO i da je isti diskriminirajući i nema zakona po kojem bi zdravstveni radnik s licencom trebao biti voditelj Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i da u većini zavoda za javno zdravstvo voditelji Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nisu zdravstveni radnici s licencom. Iskazala je da ona nema problema s bilo kim surađivati, da su navodi iz otkaza maliciozni, da je Pravilnik dokument koji nije trajan i podložan je izmjenama i da se ona obratila ravnatelju da joj se omogući predlaganje izmjena pravilnika, no ravnatelj joj na to nije odgovorio. Iskazala je da se promjenom Pravilnika njoj krše prava na rad i da je diskriminirana po obrazovanju i političkoj osnovi, da je otkaz nedopušten i protuzakonit, da razlozi navedeni pod točkom A) obrazloženja ne mogu biti valjani razlozi za osobno uvjetovani otkaz, a da razlozi navedeni pod točkom B) obrazloženja Odluke o otkazu predstavljaju eklatantno kršenje njezine slobode govora, izražavanja, informiranja, zabranu drugačijeg mišljenja i javnog nastupa, kršenje ustavnog prava na slanje predstavki i pritužbi, pravnu zaštitu, zabranu prijavljivanja nepravilnosti i zabranu obraćanja tijelima te da predstavlja nejednako postupanje i osvetu. Tužiteljica je u svom iskazu nadalje ocjenjivala iskaze drugih saslušanih svjedoka te je navela da su ju godinu dana na različite načine maltretirali, da je AO sestra utjecajnog člana HDZ-a, da je podnijela 8 tužbi za klevetu protiv djelatnika tuženika i ravnatelja tuženika te da je protiv ravnatelja pokrenula postupke koje je morala za zaštitu njezinih prava. Na upit tuženika je li prijavila kakvu nepravilnost prije nego što je dobila Odluku o prvom otkazu od 15. veljače 2019., odgovorila je da je i to stručnom vijeću na diskriminaciju po obrazovanju prilikom donošenja izmjena Pravilnika, štetno sklopljeni ugovor s Bio institutom, u izvještaju o radu djelatnosti za 2018., derogaciju ovlasti, zaustavljeni razvoj odgovorila je i vodi postupke protiv 7 ili 8 zaposlenika tuženika koje su ju u javnosti grubo klevetale nakon što je u medijima upozorila da tuženik ne izvršava pravomoćnu sudsku odluku, odnosno da je podnijela 8 tužbi za klevetu i postupke protiv ravnatelja koje je morala za zaštitu njezinih prava i da je podnosila i kaznene prijave protiv drugih zaposlenika. Nije podnijela prijave povjerljivoj osobi tuženika, a prema zakonu nije niti morala.

42. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika u bitnome proizlazi da ostaje kod svih navoda iznesenih u Odluci o otkazu, da tužiteljica nema VSS zdravstvene struke, da je Pravilnik donesen na zakonit način, što je potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, da nije točno da su kolegice AO i CO pisale Pravilnik, već istog predlaže ravnatelj Upravnom vijeću, koje ga može i ne mora prihvatiti i da je u konkretnom slučaju iz trećeg pokušaja Upravno vijeće prihvatilo Pravilnik. Istaknuo je i da voditelj Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju mora imati i važeću licencu za rad kao zdravstveni radnik i da su svi razlozi u obrazloženju Odluke o otkazu opravdani i utemeljeni. Iskazao je da su svi prethodni otkazi tužiteljici, osim ovog imali ponudu novog ugovora o radu, odnosno to su bili otkazi s ponudom novog ugovora o radu, te da tužiteljica kroz cijelo svoje izlaganje ističe upravo one osobnosti i karakteristike zbog kojih joj je ovaj posljednji otkaz dan, a to su međuljudski odnosi između nje i njezinih najbližih suradnica i suradnika koji su nepovratno narušeni, kao između nje i poslodavca. Odgovorio je i da je bio načelnik Općine Sveti Ilija i prije nego je bio zaposlenik tuženika i bio je član HDZ-a i prije nego je bio zaposlenik tuženika.

43. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka sud je prihvatio iskaze svjedoka ĐO i DO, u pravcu da je tuženik prije donošenja sporne Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te da je radničkom vijeću dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika u smislu odredbe čl. 150. Zakona o radu (NN broj 93/14, 98/19) Naime, navedeni svjedoci su na pitanja o razlozima za odluku o otkazu naveli da tužiteljica nije zdravstveni radnik odnosno da tužiteljica nije imala struku koja je po sistematizaciji tada vrijedila i trebala za voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a svjedokinja DO je iskazala i da se raspravljalo o zahtjevu tužiteljice za zaštitu njezinih prava te da je zaključak bio da su njezina prava zaštićena. Iz iskaza svjedoka AO, CO, BO i COZ te ĐO u bitnome proizlazi da su postojali problemi u komunikaciji s tužiteljicom i organizacijom rada Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, kao i da je tužiteljica protiv njih, odnosno djelatnika tuženika podnosila privatne tužbe radi klevete odnosno kaznene prijave. Iz iskaza navedenih svjedoka, prema stajalištu suda, proizlazi da su međuljudski odnosi između tužiteljice i njezinih suradnika u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, ali i zaposlenika drugih djelatnosti, odnosno zaposlenika tuženika nepovratno narušeni, odnosno da je komunikacija s tužiteljicom nemoguća i da s tužiteljicom nije moguće surađivati i da je sve to prepreka za normalno funkcioniranje Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i nemogućnosti organizacije posla. Iz iskaza svjedoka RO, BOZ i KO u bitnome proizlazi da nemaju saznanja o Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Nadalje, valja reći da sud prihvaća iskaz svjedoka RO kao vjerodostojan, međutim isti je bio ravnatelj tuženika od 1. rujna 2012. do 15. veljače 2016. i isti se sada nalazi u mirovini tako da je ocjena ovoga suda da on doista nema relevantnih saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku. Također iz istih razloga, s obzirom da je svjedokinja BOZ radila s tužiteljicom negdje oko godinu i pol, ali do 2013., a ne u razdoblju prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019., a niti nakon vraćanja tužiteljice na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju 4. studenoga 2021. sud je ocijenio da ista također nema relevantnih saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku. Vezano za iskat svjedoka NO valja reći da je sud prihvatio njegov iskaz u pravcu da je tužiteljica dobila otkaz zbog loših odnosa i komunikacije, s obzirom da bi djelomično to i bio razlog naveden u pobijanoj Odluci o otkazu. Analizirajući iskaze stranaka sud nije prihvatio iskaz tužiteljice, u pravcu da razlozi navedeni u dijelu pod A) obrazloženja Odluke o otkazu ne mogu biti valjani razlozi za osobno uvjetovani otkaz te da je zbog toga predmetni otkaz nedopušten i nezakonit, kao i u pravcu da bi tužiteljica bila prijavitelj nepravilnosti i diskriminirana donošenjem Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo od 12. prosinca 2019. Nasuprot tome, sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tuženika da je Pravilnik tuženika od 12. prosinca 2019. donesen na zakonit način i da tužiteljica nema VSS zdravstvene struke, niti važeću licencu za rad kao zdravstveni radnik, a što su uvjeti za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju po tom Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo.

44. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a te primjenjujući pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221.a. ZPP-a i odredbi čl. 135. Zakona o radu (NN broj: 93/14, 127/17, 98/19), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.

45 . Naime između stranaka nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. srpnja 2013. za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju te da joj je tuženik Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) donesenom 20. prosinca 2021. otkazao Ugovor o radu , navodeći da nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti. Naime, iz pobijane Odluke o otkazu prvenstveno proizlazi da je tuženik 12. prosinca 2019. donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo, kojim je u čl. 6. propisano da radnici za potrebe obavljanja djelatnosti poslodavca moraju udovoljavati uvjetima koji su Pravilnikom propisani za pojedino radno mjesto te da je tim Pravilnikom kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju VSS-zdravstvene struke stečena prema prijašnjim važećim propisima, odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti te važeća licenca za rad te da tužiteljica kao diplomirani inženjer prehrambene tehnologije ne udovoljava formalnim uvjetima propisanima za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, jer nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad, te da navedeno predstavlja takve formalne nedostatke iz kojih proizlazi da tužiteljica nema stručnu sposobnost za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, sukladno odredbama citiranog Pravilnika i da tuženik kao poslodavac smatra da ta okolnost sukladno odredbi čl. 115. t. 1. st. 2. Zakona o radu predstavlja samostalan razlog za osobno uvjetovani otkaz radnici zbog nedostatka stručne sposobnosti, budući da to na strani tužiteljice predstavlja trajnu prepreku za rad na poslovima radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju.

46.Nadalje, iz cjelokupnog provedenog postupka proizlazi da je tuženik 8. veljače 2019. donio Odluku o razrješenju tužiteljice kao voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a nakon toga je 15. veljače 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 02/1-244-2019 15. veljače 2019. Odluka o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju broj O2/1-207-2019 od 8. veljače 2019. je pravomoćno poništena, a Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 02/1-244-2019 od 15. veljače 2019. je utvrđena nedopuštenom i tuženiku je naloženo da tužiteljicu u roku 8 dana vrati na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. veljače 2019. i pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. presudom broj Pr- 23/2020-18 od 7. travnja 2021., koja je u tom dijelu postala pravomoćna 26. svibnja 2021., a ovršna 8. kolovoza 2021. Tužiteljica HO je predstavku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje kojom ukazuje na nepravilnosti u radu ustanove podnijela 6. ožujka 2019., kontrola od strane Hrvatskog zavoda za zdravstvenog osiguranje je provedena 9. srpnja 2019., a izvješće o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli poslovanja i izvršavanja ugovornih obveza u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je izrađeno 30. srpnja 2019. Također iz stanja spisa proizlazi i da je tužiteljica predstavku državnom inspektoratu podnijela nakon donošenja te prve odluke o otkazu od 15.2.2019. , kao i da je optužni prijedlog protiv tuženika i ravnatelja tuženika podnijela nakon toga, odnosno 11.4.2019. Iz Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN broj 17/2019) proizlazi da prijavljivanje nepravilnosti može biti unutarnje i vanjsko te javno razotkrivanje (čl.14). Člankom 16. Zakona o zaštiti nepravilnosti propisano je da je unutarnje prijavljivanje nepravilnosti otkrivanje nepravilnosti poslodavcu, a čl.19.st.1. je propisano da postupak unutarnjeg prijavljivanje nepravilnosti započinje dostavljanjem prijave povjerljivoj osobi. Člankom 20.st.1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti propisano je da je vanjsko prijavljivanje nepravilnosti otkrivanje nepravilnosti nadležnom tijelu, a st.2. su propisane pretpostavke kada prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost nadležnom tijelu. Člankom 21.st.1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti propisano je da je nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti pučki pravobranitelj. Člankom 21.st.3. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti propisano je da se prijava nepravilnosti može podnijeti izravno tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno posebnom zakonu i uspostavljenim sustavima otkrivanjima i postupanjima po nepravilnostima koja su dužna u razumnom roku koji ne smije biti dulji od 30 dana od dana zaprimanja prijave podnijeti informacije o poduzetim mjerama na temelju te prijave nadležnom tijelu za prijavljivanje nepravilnosti (pučkom pravobranitelju) kao i povjerljivoj osobi kad je ona poslala prijavu nepravilnosti tijelima ovlaštenim na postanje prema sadržaju prijave sukladno čl.19.st.2. točki 4. (čl.21.st.4.) i tijela ovlaštena za postupanje prema sadržaju prijave dužna su u roku od 15 dana od dana okončanja postupanja podnijeti obrazloženo izvješće o konačno ishodu postupanja na temelju prijave nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti, kao i povjerljivoj osobi kad je ona poslala prijavu nepravilnosti tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno čl.19.st.2. točka 4. Člankom 23. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti propisano je da je javno razotkrivanje nepravilnosti otkrivanje nepravilnosti javnosti i da prijavitelj nepravilnosti može iznimno, bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili kod nadležnog tijela, javno razotkriti informacije ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza. Člankom 24. istog zakona je propisano da prijavitelj nepravilnosti prema kojem je poduzeta štetna radnja u vezi s prijavom nepravilnosti ima pravo na sudsku zaštitu, a sudska zaštita se ostvaruje podnošenjem tužbe za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu, u roku od 3 godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju odnosno 5 godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta. Člankom 26.st.1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti propisano je da se sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti ostvaruje u posebnom postupku koji se pokreće tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, a st.2. je propisano da tužbom iz st.1. tog članka prijavitelj nepravilnosti može tražiti da se utvrdi da je prema prijavitelju nepravilnosti poduzeta štetna radnja, zabrani poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji te da se uklone posljedice štetnih radnji poduzetih prema prijavitelju nepravilnosti, naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih tim zakonom, presuda kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti iz razloga predviđenih u točkama tog stavka na trošak tuženika objavi u medijima. Člankom 3.točka 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti propisano je da su nepravilnosti kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koje predstavlja ugrožavanje javnog interesa, a koja su povezana s obavljanje poslova kod poslodavca. Člankom 3. točka 2. propisano je da je prijavitelj nepravilnosti fizička osoba koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca, a obavljanje poslova uključuje radni odnos, rad izvan radnog odnosa, volontiranje, vršenje dužnosti, ugovore o dijelu, studenske poslove, sudjelovanje u postupcima zapošljavanja u svojstvu kandidata, kao i svako drugo sudjelovanje u djelatnostima pravne ili fizičke osobe. Dakle, razmatrajući sadržaj Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti sud je utvrdio da tužiteljica nije prijavitelj nepravilnosti, niti unutarnje, niti vanjsko, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da nije dostavila nikakvu prijavu povjerljivoj osobi poslodavca niti pučkom pravobranitelju, niti izravno tijelima ovlaštenim za postupanje prema sadržaju prijave( čl. 21. st. 3) prije donošenja prve odluke o otkazu od 15.2.2019., niti je pokrenula posebni postupak tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti u smislu čl.26. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, već su sve predstavke, prijave, podnošenje optužnog prijedloga i javna istupanja tužiteljice uslijedila nakon donošenja Odluke kojom je razriješena kao voditelj djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. veljače 2019. i odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. te je stoga sud ocijenio osnovanim prigovore tuženika da tužiteljica nije prijavitelj nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN broj 17/2019). Prema stajalištu suda to što je tužiteljica HO **.**.2019. podnijela predstavku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i optužni prijedlog protiv tuženika i ŠO **.**.2019. i to sve nakon što je tuženik donio odluku o razrješenju tužiteljice kao voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. veljače 2019. i Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. prema stajalištu suda joj ne daje status prijavitelja nepravilnosti u smislu odredbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti jer tužiteljica nije pokrenula poseban postupak koji se pokreće tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti u smislu odredbe čl.26. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Tužiteljica u tužbi, a niti do zaključenja prethodnog postupka u ovom postupku nije dokazala da je prijavila nepravilnost nadležnom tijelu, odnosno pučkom pravobranitelju. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica podnijela predstavku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, podnijela optužni prijedlog protiv tuženika i ravnatelja tuženika kao i kaznenu prijavu protiv ravnatelja tuženika i nekih djelatnika tuženika sve nakon donošenja Odluke o njezinom razrješenju kao voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. i donošenje tih odluka je prema stajalištu suda uzrok podnošenja predstavke Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i optužnog prijedloga protiv tuženika i ravnatelja tuženika, kao i kaznene prijave protiv ravnatelja tuženika i nekih djelatnika tuženika. Tužiteljica je protiv tih odluka ostvarila sudsku zaštitu, odnosno uspjela je u parnici koja je vođena pod brojem Pr-23/2020 i po pravomoćnoj odluci je vraćena na rad, nakon čega je tuženik donio pobijanu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. prosinca 2021. Iz sadržaja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 22. prosinca 2021., a i iz cjelokupnog provedenog dokazanog postupka proizlazi da su trajno i nepopravljivo poremećeni odnosi tužiteljice s nekim od njezinih najbližih suradnika u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, pa je sud kako je već rečeno prvenstvo iz razloga navedenih pod točkom A. Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu ocijenio da je ista dopuštena i zakonita, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Također, sud nije ocijenio da je tuženik donio Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo 12. prosinca 2019., iz razloga da bi tužiteljici mogao otkazati ugovor o radu jer ne ispunjava uvjete za to radno mjesto, već je prema stajalištu suda tuženik postupio prema nalogu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji mu je naložio taj Pravilnik izmijeniti. Dakle, sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac u smislu odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu, dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz, tj. da tužiteljica ne udovoljava formalnim uvjetima propisanim za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju budući da nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad. Također, tuženik je dokazao da je proveo postupak savjetovanja prije donošenja odluke s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. Zakona o radu, a iz provedenog postupka proizlazi da tužiteljica u vrijeme donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nije bila sindikalna povjerenica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da bi pobijana Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu bila nezakonita u smislu odredbe čl. 151. Zakona o radu. Također, ovdje se ne radi niti o tužbi za zaštitu od diskriminacije već o sporu zbog otkaza ugovora o radu, za koji su u konkretnom slučaju ispunjeni procesni uvjeti iz odredbe čl. 133. Zakona o radu, a valja ukazati i da je tužiteljica vodila spor protiv tuženika zbog zabrane uznemiravanja, diskriminacije i naknade štete koji je pravomoćno izgubila (Pr- 180/2019). Vezano za pozivanje tužiteljice da joj kao sindikalnom povjereniku tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata, pozivajući se na sadržaj odredbe 188. Zakona o radu valja reći da je odredbom čl.187. st.8. Zakona o radu propisano da sindikat mora pisano obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika, a u konkretnom slučaju iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik o tome obaviješten tek 20. siječnja 2022., odnosno nakon donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2021., odnosno da tuženik o tome nije bio obaviješten prije donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2021., a i iz Odluke Samostalnog sindikata i socijalne skrbi Hrvatske od 14. siječanja 2022. proizlazi da ovlaštenja u pravnom prometu sindikalna podružnica [adresa], sa sjedištem u [adresa] od 22. studenoga 2021. stječe ovlaštenja u pravnom prometu danom donošenja odluke o osnivanju podružnice i upisom u registar, a ta sindikalna podružnica Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije je u registar podružnica koji se vodi u Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi upisan tek 14. siječnja 2022., odnosno nakon donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz od 20. prosinca 2021.). S obzirom da sud nije utvrdio da otkaz tuženika nije dopušten, nije niti bilo potrebno odlučivati o zahtjevu tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 125. Zakona o radu. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

47 . Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, kao i navodima Županijskog suda u Slavonskom Brodu u rješenju Gž R-89/2025-3 od 18. kolovoza 2025. koji je naveo da je žalba tužiteljice u pogledu troškova parničnog postupka osnovana, odnosno da iz stanja spisa proizlazi da je sud raspravljao samo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu, te da su svi troškovi koji su nastali u ovom postupku nastali samo po toj osnovi tog tužbenog zahtjeva pa se na osnovi tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadama troškova odvjetnika dosuđuje jednokratna naknada bez obzira na broj radnji u postupku. S obzirom na takvu izričitu uputu Županijskog suda u Slavonskom Brodu sud je odlučio da, s obzirom da je tuženik uspio u parnici, odnosno tužiteljica je izgubila u parnici dužna je tuženiku naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje iste i to u visini jednokratne naknade u visini od 250 bodova i to kako je Županijski sud u Slavonskom Brodu naveo bez obzira na broj radnji u postupku. Uz vrijednost boda sukladno Tbr. 54. i pripadajući PDV po Tbr. 46. Tarife, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka ocjenjen je osnovanim za iznos od 625,00 EUR. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

48. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.).

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužiteljici - po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu

2. tuženiku - po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte