REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj 163 P-1327/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ rođ. KZ pok. AZ iz [adresa], 26-15, 206 Street Bayside NY, II 360, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Begonji, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 1. ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, 2. NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici pok. IZ, 6. MZ iz [adresa], 7. ŠZ. AZ iz [adresa], 221 Willets UN Jericho, NY. L1753, 8. BZ pok. Ž iz [adresa], 9. GZ iz [adresa]. EZ iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave od dana 13. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika pod 1., 2., 6., 8. i 10. osobno te objave 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„l. Utvrđuje da tužiteljica ŽZ pok. AZ rođ. GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], Brig, šuma, površine 2236 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su joj tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude nakon njene pravomoćnosti ishodi upis prava vlasništva na svoje ime u cijelosti uz istovremeno brisanje prava suvlasništva sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženicima, za slučaj osporavanja tužbe, tužbenog zahtjeva da tužiteljici naknade parnični trošak, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici pod 1. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako se u zemljišnim knjigama parnične stranke nalaze upisane kao suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] Brig, šuma, površine 2236 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ad/1. tuženica u 1/8 dijela, ad/2. tuženik u 2/8 dijela, tuženici: ad/3, ad/4, ad/5 svaki u 1/8 dijela, tuženici: ad/6, ad/7, ad/8, svaki u 1/24 dijela. Međutim, takav upis tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine pobliže navedene ne odgovora stvarnom stanju vlasništva, iti je tek formalne naravi budući je stvarni vlasnik, kao i posjednik, predmetne nekretnine upravo tužiteljica koji je vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem ugovora o diobi nekretnina od diobom nekretnina od 30. kolovoza 2014., odnosno razvrgnućem suvlasničke zajednice između parničnih stranaka.

2. Tuženik 1. je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanom, da je tužba tužiteljice nedopuštena te ju kao takvu valja odbaciti. Naime, predmetna nekretnina nalazi se u katastarskoj općini [katastarska općina] za koju je proveden postupak obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovala i sama tužiteljica. Prema već ranije ustaljenom stajalištu sudske prakse, rješenje doneseno u postupku obnove zemljišne knjige veže stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu podnijele prigovor odnosno tužbu za ispravak. Nedvojbeno je da tužiteljica u postupku obnove zemljišne knjige nije podnije la bilo kakav prigovor na navedeni upis, znajući da ista nema valjani pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine, a zbog čega ista uostalom nije niti upisana kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine u postupku obnove zemljišne knjige. Slijedom prednjeg, upisano stanje zemljišne knjige za predmetnu nekretninu temeljem zapisnika broj Z-11240/2007/1218 predstavlja za tužiteljicu res iudicata, odnosno presuđenu stvar u odnosu na sve tuženike. No, neovisno o gore navedenom, tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan i iz sljedećih razloga: Netočna je činjenica da bi upis tužene ZZ, kao i ostalih suvlasnika bio tek formalne naravi, kao što je netočna i činjenica da bi tužiteljica bila jedina stvarna vlasnica i posjednica nekretnine označene kao č.z. 7359 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Zadru. Nastavno tome, netočna je i činjenica da bi tužiteljica predmetnu nekretninu stekla diobom nekretnina odnosno razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina koje da bi bilo provedeno između parničnih stranaka. Tužiteljica se u povjesnici tužbe poziva na „Ugovor o diobi nekretnina od 30.08.2014.“ kao osnovom stjecanja vlasništva nekretnine koja je predmet ovog spora, međutim, nejasno je na koji način bi priloženi ugovor o diobi nekretnina bio bilo kakav temelj stjecanja vlasništva nekretnine oznake č.z. 7359 k. o. [katastarska općina]. Naime, „Ugovor o diobi od 30.08.2014. “ predstavlja nepostojeći ugovor s obzirom na to da je iz istog vidljivo da isti nije sklopljen sa svim suvlasnicima same nekretnine. Tuženica ZZ, kao ni tuženica TZ, nisu potpisnice niti sudionice tog ugovora. OZ je svoj suvlasnički udio od 1/24 dijela predmetne nekretnine (i preostalih č.z. upisanih u istom zk. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) stekla nasljeđivanjem svog pok. oca DZ, zajedno sa TZ i GZ. ČZ preminuo je još 1983. slijedom čega je jasno da s pok. DZ ni tužiteljica ni drugi suvlasnici nisu sklopili bilo kakav diobeni ugovor, a kako je već rečeno, ZZ i TZ nisu potpisnice diobenog ugovora, što je upravo i razlog nevaljanosti odnosno nepostojanja takve diobe. S obzirom na to da tuženica ZZ, a ni tuženica TZ nikada nisu dale bilo kakvu punomoć tuženiku GZ niti bilo kome drugome da u njihovo ime potpiše bilo kakvu diobu, jasno je da predmetni ugovor ne proizvodi bilo kakve učinke budući da nije potpisan od strane svih suvlasnika diobene mase. Dakle, tužiteljica glede predmetne nekretnine ne posjeduje bilo kakav temelj stjecanja, s obzirom na to da se u navedenom „Ugovoru o diobi od 30.08.2014.“ navode samo neki od suvlasnika, a ne svi, što ga čini ništavim pravnim poslom s aspekta razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. Tužena ZZ je doduše naknadno (2020. godine) naslijedila i udio od pok. LZ i to 1/8 dijela (zato je upisana na dva suvlasnička udjela) i u tom dijelu ona dijeli pravu sudbinu svog prednika LZ, međutim, kao pravna sljednica svog pok. oca DZ ona nikada nije dala suglasnost na predmetnu diobu. Da je predmetna dioba krajnje suspektna i ništava proizlazi i uvidom u sam sporni Ugovor o diobi od 30.08.2014. gdje je razvidno da je ista osoba, i to IZ, potpisao navedeni ugovor na mjestu svog imena, ali i na mjestima imena PZ i FZ (tužiteljice). Dakle, evidentno je da ni ovi tuženici nisu sudjelovali u diobi niti su potpisali diobeni ugovor od 30.08.2014., već je to učinio sada pok. IZ očito dajući sebi za pravo da „on dijeli“ svoje djeljenike kako je upravo on to zamislio. Već prostim okom je razvidno da je IZ potpisao dvoje drugih djeljenika (PZ i RZ) te je stoga jasno zbog čega Komisija za obnovu zemljišne knjige nije prihvatila provesti navedeni ugovor o diobi. Potpuno je jasno da pok. IZ nije Komisiji za obnovu zemljišne knjige priložio niti prezentirao bilo kakve valjane punomoći da ima pravo potpisivati diobu za druge suvlasnike, slijedom čega je odbijen s provedbom navodne diobe u tijeku obnove zemljišne knjige. Slijedom prednjeg, jasno je da sporni Ugovor o diobi nije niti nastao jer nije potpisan od strane stvarnih suvlasnika, a ni onih suvlasnika koji su navedeni u samom ugovoru, a u najmanju je ruku slijedom takvog utvrđenja ništetan i nepodoban da uopće proizvodi bilo kakve vlasničkopravne učinke.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao Ugovor o diobi nekretnina od 30. kolovoza 2014. zaključen između IZ pok. AZ, PZ pok. AZ, JZ pok. AZ, GZ pok. DZ, BZ pok. Ž, UZ pok. AZ i ŽZ rođ. UZ (l.s. 13-15), zk izvadak za predmetnu nekretninu (l.s. 6-7, 20-23), rješenje ovoga suda o nasljeđivanju iza smrti DZ poslovni broj O-2195/15-35 od 16. siječnja 2020. (l.s. 24-27), te su saslušane stranke (l.s. 24-25), rješenje o nasljeđivanju iza smrti LZ pok. AZ poslovni broj O-871/20 od 1. listopada 2020. (l.s. 26-27) i pročitani su spisi ovoga suda broj Z-11240/2007/1218, Z-4423/2017, P-2091/2023, P-2533/2022 i P-552/2024.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest utvrđenje da tužiteljica ŽZ rođ. LZ ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], Brig, šuma, površine 2236 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o diobi nekretnina od 30. kolovoza 2014. godine, te izdavanje valjane zemljišnoknjižne isprave (trpljenje upisa prava vlasništva na ime tužiteljice u cjelini uz brisanje suvlasništva tuženika).

5. Među strankama nije sporno da su parnične stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je 30. kolovoza 2014. godine sastavljen pisani Ugovor o diobi nekretnina. Među strankama je sporno je li Ugovor o diobi nekretnina od 30. kolovoza 2014. godine pravno valjan i proizvodi li pravne učinke jer u njegovu sklapanju nisu sudjelovale tužena pod 1. ZZ i tužena pod 10. TZ kao suvlasnice, te je li tužiteljica temeljem tog ugovora stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti.

5.1. Iz pisanih odgovora na tužbu i izjava tuženika 3. ĐZ, 5. KZ i 4. CZ (svi od 25. kolovoza 2025. godine) te tuženika 6. MZ, proizlazi da priznaju tužbeni zahtjev tužiteljice dok su tuženici pod 3., 8. i 9. na glavnoj raspravi priznali tužbeni zahtjev tužiteljica.

5.3. Nije osnovan prigovor 1. tužene ZZ da upisano stanje zemljišne knjige temeljem postupka obnove predstavlja za tužiteljicu presuđenu stvar obzirom da je uvidom u Zapisnik o preoblikovanju zemljišne knjige pod brojem Z- 11240/2007/1218 od 15. siječnja 2009. utvrđeno da su na tom zapisniku osobno pristupili suposjednici GZ, LZ i IZ, te SZ (majka BZ), dok tužiteljica ŽZ nije bila osobno nazočna niti potpisnica tog zapisnika. Sud je tada, na temelju zatečenog stanja posjeda, evidentirao RZ kao suvlasnicu u omjeru od 1/8 dijela. Međutim, Ugovor o diobi nekretnina zaključen je naknadno, 30. kolovoza 2014. dok je postupak obnove iz 2009. godine utvrdio tadašnje suvlasničke udjele na temelju zakonskog nasljeđivanja prednika AZ, a sastavljanje naknadnog ugovora o dobrovoljnom razvrgnuću suvlasništva 2014. je zakonom dopušteno pravo uknjiženih suvlasnika, te se učinci toga novog pravnog posla ne mogu unaprijed smatrati presuđenom stvari kroz postupak iz 2009.

6. Tijekom postupka, a na temelju izvedenih dokaza, uvidom u isprave u spisu te zemljišnoknjižne podatke, utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- da su zaključenjem Ugovora o diobi nekretnina od **.**.2014. IZ pok. AZ, PZ pok. AZ, JZ pok. AZ, GZ pok. DZ, BZ pok. Ž, UZ pok. AZ i ŽZ rođ. UZ sporazumno razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnina te odredili koje nekretnine pripadaju svakom od njih kao isključivom vlasniku i to na način da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2236 m², dodijeljena tužiteljici FZ u isključivi posjed i vlasništvo, uz izričito davanje tabularne izjave za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige (l.s.3),

- da je Ugovor od 30. kolovoza 2014. potpisan od strane svih sudionika(l.s..4) te da je kod javnog bilježnika ovjeren potpis IZ pok. AZ,

- da su tuženici pod 2. do 5. nasljednici pok. IZ pok. AZ,

- da su tuženici pod 1., 9. i 10. nasljednici pok. DZ,

- kako proizlazi iz zk. izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. [broj ZK uloška]) u naravi označena kao šuma „Brig“, ukupne površine 2236 m², kao suvlasnici su upisani tuženica pod 1. ZZ u dva odvojena suposjedna udjela (1/8 i 1/24 dijela), tuženik 9. GZ u 1/24 dijela, tuženica 10. TZ u 1/24 dijela, dok su HZ pok. AZ, MZ, MZ ŠZ, FZ ŽZ i BZ upisani svaki za 1/8,

- iz pravomoćnog Rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza smrti DZ poslovni broj O-2195/15-35 od 16. siječnja 2020. godine proizlazi da su zakonskim nasljednicima na naknadno pronađenoj imovini (u koju ulazi i suvlasnički dio od 1/8 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-među ostalima i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) proglašeni sin GZ, kćer TZ i kćer ZZ, svatko u 1/3 dijela te da su ZZ i TZ dale izričitu nasljedničku izjavu kojom se primaju svog nasljednog dijela na naknadno pronađenoj imovini, dok

GZ nije pristupio ročištu (l.s.24),

- iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju iza smrti LZ pok. AZ poslovni broj O-871/20 od 1. listopada 2020. proizlazi da je isti u trenutku smrti bio uknjiženi suvlasnik nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/8 dijela, a njegovom zakonskom i oporučnom nasljednicom na preostalim nekretninama proglašena je supruga VZ, dok je nećakinja ZZ naslijedila udio i na k. č. [katastarska čestica],

- iz spisa i Zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela, broj Z- 11240/2007/1218 od 15. siječnja 2009. godine, proizlazi da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužiteljica ŽZ evidentirana kao suvlasnica predmetne nekretnine u dijelu od 1/8 dijela na temelju zakonskog nasljeđivanja iza prednika AZ te iz istog Zapisnika nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nije osobno pristupila već su nazočni bili suposjednici GZ, LZ i IZ te SZ, majka BZ, dok je ČZ pok. AZ upisan kao suvlasnik za 1/8 dijela (prednik tuženika pod 1., 9. i 10),

- iz prigovora IZ od 23. siječnja 2017. (spis Z-4423/2017 i Z-6989/2020) podnesenog u postupku obnove zemljišne knjige proizlazi da se podnositelj izričito poziva na sadržaj Ugovora o diobi nekretnina od 30. kolovoza 2014. godine kao na jedini valjani temelj za utvrđenje stvarnog stanja vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru broj Z- 11240/2007/1218 od 27. lipnja 2016. godine proizlazi da je prijedlog za provedbu Ugovora o diobi nekretnina iz 2014. od strane IZ odbijen jer traži provedbu ugovora o diobi u kojem svi upisani zk suvlasnici se ne navode kao diobenici odnosno nisu ovjerili svoj potpis kod nadležnog tijela i na temelju isprava koje kao takve nisu valjane za upis,

- iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-4423/17 od 25. veljače 2020. proizlazi da je usvojen prigovor IZ te da je isti upisan kao suvlasnik za 5/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su pred ovim sudom vođeni postupci pod brojem P-2091/2023, P-2533/2022 (protiv tuženika GZ, ZZ i EZ, kao nasljednika pok. DZ, radi ispravka zk upisa u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i P-552/2024, sve u pravnoj stvari tužitelja IZ te da su isti prekinuti zbog njegove smrti, a sve radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka zk upisa.

7. Saslušana kao stranka, tužiteljica ŽZ iskazala je da je potpisnica Ugovora o diobi nekretnina te da je temeljem istog dobila dio koji joj je ostavio otac za života. Navela je da ne zna je li 1. i 10. tužena trebalo sudjelovati u diobi niti da je GZ spominjao svoje sestre. Sadržaj ugovora dogovaran je u kući PZ, a osobno nije bila kod javnog bilježnika, već je dala punomoć bratu IZ da je zastupa. Na poseban upit navela je da je brat ČZ umro 1983. godine te da ga je naslijedio sin, dok joj nije poznato zašto joj 1. i 10. tužena osporavaju pravo na nekretninu. Tijekom saslušanja predala je u spis presliku pismena s tekstom: „Ja brat UZ dajem gornji brig 7359 sestri ŽZ“ uz potpis i broj telefona, te potvrdila da je pismenim putem ovlastila brata IZ za zastupanje pri zaključenju ugovora.

8. Tužena pod 1. ZZ iskazala je da nije sudionica Ugovora o diobi nekretnina iz 2014. godine, iako je suvlasnica čest. zem. koja je predmet spora. Slijedom navedenog, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice jer do diobe između svih suvlasnika nije došlo. Na poseban upit navela je da je iza njezinog pok. oca DZ, umrlog 1983. vođen ostavinski postupak u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju te da je ona nasljednica iza smrti svog oca.

8.1. Tuženik pod 9. GZ je naveo da je sudionik Ugovora o diobi nekretnina iz 2014. godine te da su u toj diobi sudjelovali svi suvlasnici tih nekretnina. Naveo je da je tužena pod 1. njegova sestra koja se odrekla nasljedstva iza smrti oca te da iz tog razloga nije sudjelovala u ugovoru o diobi nekretnina.

8.2. Tužena pod 10. TZ iskazala je da nije sudionica Ugovora o diobi nekretnina iz 2014. godine niti ju je itko pozvao da sudjeluje u njegovu sklapanju, iako je zajedno sa sestrom, tuženom pod 1., nasljednica pok. oca DZ. Slijedom toga u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev. Istaknula je da posjeduje rješenje prema kojem su ona, tužena pod 1. i GZ zakonski nasljednici iza pok. oca.

8.3. Saslušan kao stranka, tuženik pod 6. MZ iskazao je da je u Ugovoru o diobi nekretnina iz 2014. godine naveden kao MZ PZ pok. AZ te da je temeljem tog ugovora tužiteljici pripala nekretnina koja je predmet ovog postupka. Naveo je da ne zna jesu li 1. i 10. tužene bile upoznate sa zaključenjem ugovora, ali da je njihov brat GZ bio sudionik ugovora pri čemu nije spominjao sestre, već je naveo da su mu sestre prepustile svoj dio. Na poseban upit odgovorio je da je temeljem ugovora dobio određene nekretnine na koje se upisao kao vlasnik i da mu to nitko nije osporavao. Također je naveo da se ugovor potpisivao u njegovoj kući, da su svi skupa bili kod javne bilježnice Suzane Hrabra te da je i on ovjerio svoj potpis.

8.4. Saslušana kao stranka, tužena pod 2. NZ iskazala je da je njezin pok. otac bio HZ pok. AZ te da je on bio stranka ugovora o diobi i sve vodio, dok ona osobno nije imala posebna saznanja o sadržaju ugovora niti o tome tko je sve u njega uključen.

8.5. Tuženik pod 8. BZ je iskazao je da je potpisnik Ugovora o diobi nekretnina iz 2014. godine, kao i GZ (brat 1. i 10. tužene) koji je tvrdio da ima pravo na svoj dio. Naveo je da je znao da GZ ima sestre, no da se GZ ponašao kao da sva prava na nekretninama pripadaju njemu samom. Dodao je da još nije upisan kao vlasnik dodijeljenih nekretnina, ali je platio porez te da je njegova majka temeljem punomoći potpisala ugovor umjesto njega.

9. Iz iskaza tužene pod 1. ZZ i tužene pod 10. EZ nedvojbeno proizlazi da obje izričito osporavaju da bi sudjelovale u sklapanju Ugovora o diobi nekretnina od 30. kolovoza 2014. godine, kao i da bi dale bilo kakvu punomoć trećoj osobi za zastupanje pri sklapanju tog ugovora. Njihovi su iskaz i potkrijepljeni uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. DZ, umrlog 1983. godine, iz kojeg proizlazi da su 1. i 10. tuženica, zajedno s tuženikom pod 9. GZ, zakonske nasljednice iza pok. prednika te time knjižne suvlasnice predmetne nekretnine. Iskaz tuženika pod 9. GZ, u kojem navodi da su se njegove sestre odrekle nasljedstva te da iz tog razloga nisu trebale sudjelovati u diobi, sud ocjenjuje nevjerodostojnim i protivnom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza smrti DZ.

9.1. Iskaz tuženika pod 9. GZ u kojem navodi da su se njegove sestre odrekle nasljedstva te da iz tog razloga nisu trebale sudjelovati u diobi, u potpunosti je opovrgnut javnim ispravama u spisu. Naime, iz pravomoćnog Rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza smrti DZ poslovni broj 34 O-2195/15-35 od 16. siječnja 2020. godine, proizlazi da su nasljednice ZZ i TZ dale nasljedničku izjavu da se primaju svog nasljednog dijela na naknadno pronađenoj imovini iza smrti oca (u koju ulazi i predmetna k. č. [katastarska čestica]), dok uredno pozvani GZ nije pristupio na ročište [Slijedom toga, tuženice pod 1. i 10. su zakonite i uknjižene suvlasnice predmetne nekretnine, zbog čega je njihovo izostavljanje iz Ugovora o diobi iz 2014. godine stvorilo neotklonjiv pravni nedostatak.

10. Iskazi ostalih tuženika dodatno potvrđuju izostanak suglasnosti svih suvlasnika. Naime, tuženik pod 6. MZ i tuženik pod 8. BZ u svojim iskazima navode da je tuženik pod 9. GZ pri pregovorima pred svima tvrdio da su mu sestre, tužene pod 1. i 10. prepustile svoj dio i da samostalno raspolaže tim udjelom, čime je ostale sudionike doveo u zabludu u pogledu obujma svojih ovlaštenja. Također, iz iskaza tuženika pod 6. i tužene pod 2. NZ proizlazi da je cijeli postupak diobe vodio sada pok. IZ, koji je potpisa ugovor i za pojedine odsutne članove obitelji. Naposljetku, sama tužiteljica ŽZ u svom iskazu priznaje da nije bila osobno prisutna pri ovjeri ugovora kod javnog bilježnika te ne zna objasniti zašto 1. i 10. tuženica nisu uključene u ugovor niti zašto joj osporavaju pravo na nekretninu.

11. U odnosu na priznanja tužbenog zahtjeva od strane tuženika pod 2. do 6., 8. i 9., ovaj sud ističe da priznanje zahtjeva ne može konvalidirati nevaljan pravni posao. Slijedom navedenog, sud takva priznanja nije uzeo u obzir, posebice uvažavajući činjenicu da se uknjižene suvlasnice ZZ i TZ izričito protive tužbenom zahtjevu.

12. Slijedom navedenog ovaj sud utvrđuje nespornom činjenicu da 1. i 10. tužena, kao nasljednice pok. ĆZ uz tuženika pod 9. GZ, kao upisane suvlasnice nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu sudjelovale u zaključenju Ugovora o diobi nekretnina od 30. kolovoza 2014. godine niti su dale pristanak na diobu u obliku u kojem je ugovor sastavljen.

13. U smislu čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZVDSP), suvlasništvo postoji kada više osoba ima u vlasništvu neku stvar u računski određenom razmjeru (idealni dijelovi), kako je definirano i čl. 37. st. 1. ZVDSP-a. Prema čl. 48. st. 1. ZVDSP-a, suvlasnici mogu dobrovoljno razvrgnuti suvlasničku zajednicu sporazumom. Budući da razvrgnuće predstavlja izvanrednu upravu, sukladno čl. 41. st. 1. ZVDSP-a, za valjanost takvog posla potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Konačno, temeljem čl. 119. st. 1. ZVDSP-a, vlasništvo nekretnine stječe se upisom u zemljišne knjige na temelju valjano očitovane volje, što je ključno za stjecanje na temelju pravnog posla.

14. Nadalje, čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.-dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Odredbom članka 322. stavka 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi, dobrovoljno razvrgnuće suvlasničke zajednice potpisivanjem Ugovora o diobi predstavlja posao izvanredne uprave u smislu članka 41. stavka 1. (ZVDSP), za koji je obvezna izričita suglasnost svih uknjiženih suvlasnika. Budući da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da upisane suvlasnice ZZ i TZ, kao nasljednice pok. DZ, uz brata, tuženika pod 9. GZ, nisu sudjelovale u sklapanju Ugovora od 30. kolovoza 2014. godine, niti su dale valjanu punomoć za zastupanje, predmetni ugovor ima nedostatka volje ključnih ugovornih strana.

16. Pravni posao koji nije sklopljen od strane svih suvlasnika ne može predstavljati valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, niti može obvezivati suvlasnike koji u njegovu nastanku nisu sudjelovali da trpe brisanje svojih suvlasničkih prava u zemljišnim knjigama.

17. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23) . Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tuženici pod 1. nadoknaditi troškove zastupanja po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u [adresa], prema vrijednosti predmeta spora, kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu od 24. srpnja 2024. god. (Tbr. 7. toč. 1.) 100 bodova, pristup na ročište dana 10. travnja 2025., 18. prosinca 2025., 13. srpnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1.) po 100 bodova, što uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

U Zadru, 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po punomoćniku,

2. Tuženicima, po punomoćniku i osobno.