REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3015/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gaševiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti stranaka osobno, punomoćnika tužitelja, i zamjenika punomoćnika tuženika Mateja Mileusnića, odvjetnika, dana 25. kolovoza 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine od 29. ožujka 2018. sklopljen između ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stana u prizemlju obiteljske kuće u [adresa] upisan u zk. uložak: [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj zemljišta (kat.čestice): 8184/17, oznaka zemljišta: I. Dvorište u [adresa], površine 453 m2 (126 čhv), II. Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa] povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), 1. Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

II Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom sudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižno stanja u k.o.: 999901, Grad Zagreb, zk. ul: [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 2 zk tijela: II, kako je bilo prije provedbe Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu Posl. br. Z-35669/18 od 27. lipnja 2018., tako da se uknjiži pravo vlasništva u korist prethodnog vlasnika UI, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini - stanu u prizemlju obiteljske kuće u [adresa] upisan u zk. uložak: [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj zemljišta (kat.čestice): 8184/17, oznaka zemljišta: I. Dvorište u [adresa], površine 453 m2 (126 čhv), II. Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa] povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), 1. Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.“,

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženoj AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 4.375,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od 25. kolovoza 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa svojom kćeri, tuženom, 29. ožujka 2018. sklopio Ugovor o darovanju nekretnine, stana u prizemlju obiteljske kuće u [adresa] upisan u zk. uložak: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod ovog suda, broj zemljišta (kat.čestice): 8184/17, oznaka zemljišta: I. dvorište u [adresa], površine 453 m2 (126 čhv), II. Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa] povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), 1. Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta. Navodi da je tuženica temeljem tog Ugovora izvršila uknjižbu prava vlasništva Navodi da se čl. 2. Ugovora o darovanju tuženica obvezala ući u posjed navedene nekretnine na dan sklapanja ugovora. Međutim, tuženica nije preuzela predmetnu nekretninu u posjed i do predaje nekretnine u posjed tuženice nije došlo niti na dan sklapanja Ugovora, kao ni kasnije, već je u posjedu stana ostao tužitelj. Budući da tuženica nije preuzela posjed stana, tužitelj je u cijelosti obnovio stan koji je tužitelju nastavio davati u zakup raznim trgovačkim društvima, kao i prije sklapanja ugovora o darovanju, te je i sav prihod od zakupa ubirao tužitelj i njegova supruga, tužitelja VI, s čim je tuženica u cijelosti bila suglasna, obzirom da nije preuzela posjed nekretnine. Kako ugovori o darovanju bez prave predaje stvari obavezno moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, te je propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt, te kako izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla, to on ustaje s tužbom radi utvrđenja ništetnosti tog Ugovora.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini neprijepornim činjenični navod tužbe o sklapanju Ugovora o darovanju. Ističe da je ona vlasnica i posjednica iste, te je u njezin posjed stupila odmah po sklapanju Ugovora o darovanju, i upisala u zemljišne knjige. Navodi da Ugovor o zakupu od 20. svibnja 2001. sklopljen između tužitelja i majke tuženice nije od značaja za ovaj postupak, a budući da je isti sklopljen u vremenu kada tuženica uopće nije bila vlasnica nekretnine, te je zakupni odnos prestao također u vremenu u kojem ona nije bila vlasnica nekretnine, kao i činjenica da je iznos najamnine ugovoren Ugovorom o zakupu od 21. rujna 2018. isplaćivan na račun treće osobe. Ističe da se predmetna nekretnina u naravi sastoji od dva poslovna prostora: jednog od 70 m2 (odnosno 69,64 m2), te drugog od 20 m2 (19,75 m2). navodi da je organizirala davanje u zakup poslovnog prostora površine 70 m2 (odnosno 69,64 m2). Nakon sklapanja novog Ugovora o zakupu 21. rujna 2018., tuženica je sklopila još jedan ugovor o zakupu s istim zakupnikom i to 1. ožujka 2022. s trgovačkim društvom Marčinković i Partneri d.o.o. Nakon što je tuženica dala predmetni poslovni prostor u zakup, ista je vodila korespondenciju kao vlasnica i kao posjednica sa zakupnicima, kojoj su zakupnici nakon isteka zakupnog odnosa i predali ključeve predmetne nekretnine. Kako je tuženica primila depozit prije početka zakupa, nakon pregleda nekretnine sa zakupnicima, tužena je utvrdila da se nekretnina nalazila u urednom (ugovorenom) stanju, zbog čega je 20. lipnja 2022. ispunila svoju obvezu na povrat depozita. Drugi poslovni prostor površine 20 m2 tuženica je dala u zakup 15. studenog 2019. prvotno trgovačkom društvu Vucković d.o.o. zastupanom po tuženici, te 1. rujna 2021. trgovačkom društvu Operando d.o.o., te je isto u tom poslovnom prostoru od 1. rujna 2021. sa trajanjem zakupnog odnosa do 1. rujna 2022. Kao i za veći poslovni prostor, svu korespondenciju sa zakupnikom vodila je ona. Da tužitelj nije imao posjed nekretnine, a što nesporno samo potvrđuje činjenicu da je tužena potpisom Darovnog ugovora stupila u posjed iste, govori u prilog e-mail korespondencija između tužene i zakupnika iz koje je vidljivo da zakupnik uopće nije upoznat da bi itko drugi osim tuženice imao posjed predmetne nekretnine. Ističe da je ona vodila brigu oko te nekretnine, te je za istu snosila troškove održavanja. Navodi da je kod ovog u tijeku i postupak radi smetanja posjeda tuženice od strane tužitelja, iz razloga što je tužitelj samovlasno smetao posljednji mirni posjed tuženice na način da je naložio trećoj osobi promijeniti bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora unutar predmetne nekretnine. Ističe da je predmetnu nekretninu održavala, zasnivala je od 2018. zakupne odnose sa zakupnicima, štitila je svoj posjed nekretnine angažiravši zaštitarsko trgovačko društvo, slijedom čega je jasno da je temeljem darovnog ugovora od 29. ožujka 2018. stupila u posjed predmetne nekretnine te imala kako neposredni tako i posredni posjed iste, dok tužitelj nije niti bio u posjedu te nekretnine nakon što je istu darovao tuženoj, niti je darovnim ili bilo kojim drugim ugovorom u korist istog zasnovano pravo plodouživanja, uporabe ili stanovanja, niti je vlasnik predmetne nekretnine, te u istoj ne živi. Budući da je stupila u posjed predmetne nekretnine, Ugovor o darovanju od 29. ožujka 2018. zaključen je u propisanom obliku, te je valjan ugovor. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o darovanju od 29. ožujka 2018. (stranica 6-7 spisa), zk izvadak 13089 k.o. 999901 Grad Zagreb (stranica 9-10, 180- 181 spisa), Ugovor o zakupu prostora od 20. svibnja 2001. (stranica 20-22 spisa), Ugovor o zakupu od 21. rujna 2018. (stranica 23-27 spisa), tlocrt prostora (stranica 36 spisa), email korespondencija (stranica 37-55, 61-100, 147, 152-168 spisa), Ugovor o zakupu od 1. ožujka 2022. (stranica 56-60 spisa), potvrde o plaćanju (stranica 101, 132-141, 150 spisa), Ugovor o zakupu od 15. studenog 2018. (stranica 102-106 spisa), Ugovor o zakupu od 1. rujna 2021. (stranica 107-111 spisa), ispis poruka (stranica 112-115 spisa), privremeno porezno rješenje od 26. svibnja 2020. (stranica 118 spisa), računi i ponude (stranica 121-131, 142-146, 177-178 spisa), potvrda MUP RH, PUZ, V PP Zagreb od 7. lipnja 2022. (stranica 151 spisa), Ugovor o pružanju usluga tehničke zaštite putem centralnog dojavnog sustava od 17. svibnja 2022. (stranica 169-173 spisa), Ugovor o ugradnji sustava protuprovale od 16. svibnja 2022. (stranica 174-176 spisa), radni nalog (stranica 179 spisa), saslušao tužitelja (stranica 187-188 i 241-242 spisa), tuženicu (stranica 188-189 i 242 spisa), svjedoci: VI (stranica 195 spisa), RI (stranica 195 spisa), EI (stranica 206-207 spisa) i CI (stranica 207 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine od 29. ožujka 2018. kojeg temelji na tvrdnji da tužena nije ušla u posjed darovane nekretnine, te isti nije sastavljen u propisanom obliku.

6. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj otac tužene, te da su sklopili 29. ožujka 2018. Ugovor o darovanju nekretnine etažno vlasništvo (E-2), kojim je tužitelj darovao tuženoj prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine

7. Prijeporno je je li tužiteljica uvedena u posjed te nekretnine, te je li valjan sklopljeni Ugovor o darovanju nekretnine .

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužena stanovala u stanu kojeg su joj kupili na Srebrnjaku i kako je isti bio mali, htjela se vratiti u kuću u [adresa]. Drugoj kćeri su darovali stan, te su odlučili darovati ga i tuženoj. Iako joj je darovan stan u prizemlju, ona nije preuzela ključeve istoga niti je u istome živjela, nego je živjela u potkrovlju te kuće u kojoj živi i tužitelj sa suprugom. Navodi da je uredio prizemlje i isti prostor dao u zakup. U ugovoru je navedena tužena kao zakupodavac, no međutim, ona je to bila samo formalno, a stvarno su to bili on i supruga, te je zakupnina sjedala na račun supruge. U međuvremenu su se nažalost njihovi odnosi teško poremetili, iako ne znaju zašto, te je sve eskaliralo kada je tužena počela prodavati stan u prizemlju u kući u kojoj žive. Tvrdi da ona prilikom darovanja stana u prizemlju nije ušla u posjed istoga, niti je u njemu bila, niti joj je isti predan. Kada mu se predočava tlocrt nekretnine sa stranice 36 spisa pojašnjava da je predmetom darovanja bio veći stan ukupne neto površine 69,64 m2. Tuženoj je stan darovao u ožujku 2018., a negdje krajem 2019. na 2020. ona prestaje komunicirati s roditeljima i sestrom, kao i s cijelom obitelji i odbija bilo kakav kontakt. Nakon što je istekla zakupnina firmi koja je bila u prostoru, oni su mu predali ključ, no međutim, kako su zaboravili jednu sliku, sutradan su se vratili po nju, ali on više nije mogao ući jer je tužena promijenila bravu i stavila alarm i dovela ga u jako neugodnu situaciju. Posebno napominje da su supruga i on umirovljenici i izgubili su prihode od zakupnine. Ističe da je on zakupcima predavao posjed te nekretnine. Porez na zakup je plaćao zakupoprimac, kao i režije. Navodi da je tužena u prizemlju gdje se nalazi prostor koji je predmetom darovanja koristila jedan drugi manji prostor za svoj ured iz kojeg je iselila budući da su prizemlje uređivali radi davanja u zakup. Dogovor među njima je bio da se darovani prostor da u zakup i da zakupninu dobiva njegova supruga, što je kasnije njihova kći tuženica promijenila.

9. Tužena u svom iskazu navodi da joj je nekretnina u [adresa] darovana u ožujku 2018., ali je bila u posjedu iste i prije toga. Po zanimanju je arhitektica i imala je ured u podrumu te kuće, a kako joj je bilo hladno budući da nije dobra izolacija kuće u podrumu, preselila se u prizemlje u manji ured. Tada su započeli s uređenjem prostora u prizemlju, tata je radio grublje građevinske radove, a ona je investirala u manji ured oko 50.000,00 kuna - 70.000,00 kuna. U većem uredu su se radili manji radovi samo ličenje i parketi. Njezini roditelji su joj željeli darovati cijelu etažu u prizemlju, te su tata i ona zaključili Ugovor o darovanju kojeg je pisao njihov obiteljski prijatelj u kojeg su imali puno povjerenje. Budući da joj je trebao Internet i laptop, preselila se u potkrovlje, a sa roditeljima se dogovorila da će se dati u zakup prostor u prizemlju, te da će majka primati zakupninu. To je po njoj bilo u redu kao oblik zahvalnosti prema roditeljima, a uz to su joj oni rekli da je majka smrtno bolesna i da to ne kaže sestri. Sve je bilo u redu do proljeća 2022. kada je bila trudna i kada su roditelji promijenili svoje ponašanje u odnosu na nju i postali grubi, a kako je njoj u trudnoći trebao mir, odlučila se iseliti iz kuće u [adresa] gdje su joj ostale stvari. Kasnije je njen otac ušao u prostor. Tada je odlučila da će ona primati zakupninu i nije obavijestila roditelje o tome budući da nisu s njom komunicirali. Nakon što je promijenila brave i stavila alarm, otac je provalio u taj prostor, kao i u manji prostor, te su u tijeku postupci radi smetanja posjeda. Posjed je izgubila i nije joj poznato tko je sada u tom prostoru. Manji prostor dala je u zakup firmi Operando d.o.o., no međutim, u tih osam mjeseci su ih njezini roditelji stalno uznemiravali, nakon čega ih je zamolila da odu. Nakon svih tih događanja odlučila je prodati etažu i nakon što ju je oglasila dobila je tužbu iz ovog predmeta. Kada joj se predočava tlocrt nekretnine sa stranice 36 spisa pojašnjava da joj je otac darovao cijelu etažu kako je navedeno u Ugovoru o darovanju i tako je i upisano u zemljišne knjige. Na poseban upit pun. tužitelja budući da je u Ugovoru o darovanju navedeno "prizemni trosobni komforni stan" znači li to cijelu etažu, odgovara da misli da znači. Predmet zakupa sa Fortium Inseptum je bio veći stan od 69,64 m2. Nema nikakav formalni dokument u dokaz preuzimanja posjeda darovane nekretnine. Čini neprijepornim navod oca da je koristila manji uredski prostor u prizemlju, no međutim, imala je ključeve od cijelog prostora u prizemlju i isti je koristila za svoje potrebe, radi čega joj nije ni trebalo predavati ključeve prilikom sklapanja Ugovora o darovanju. Isto tako čini neprijepornim da je njezina volja bila da zakupninu prima njezina majka od dana sklapanja Ugovora do trenutka opoziva. Vezano uz posjed većeg prostora u prizemlju kuće je vođen postupak po njezinoj tužbi radi smetanja posjeda protiv oca, koji je pravomoćno okončan u njenu korist. Ne može precizirati vrijeme otkad ima ključeve prostora u prizemlju, ali to je svakako bilo prije nego joj je prostor darovan. Može reći da je već početkom godine bila sa uredom u prizemlju dok je darovanje bilo u ožujku. Kada govori o uredu tada govori o manjem prostoru u prizemlju. Kada je otac 2022. provalio u potkrovlje tada je ona promijenila brave u prizemlju.

10. Svjedokinja VI, majka tužene, u svom iskazu navodi da je njezina kćer RI dobila stan od djeda na Trešnjevci, te su suprug i ona odlučili darovati tuženoj stan u prizemlju u [adresa], kako se ona ne bi osjećala zakinuto. Prilikom darovanja tog stana njoj nije predan posjed, niti je imala ključeve tog stana jer si je izabrala za život stan u potkrovlju na istoj adresi, a njihov međusobni dogovor je bio, budući da je svjedokinja imala nisku mirovinu, da njoj darovani stan daju u zakup i da svjedokinja prima zakupninu. To je funkcioniralo sve do 2020. kada je ona prestala komunicirati s njima iz njoj i danas nepoznatih razloga. Nažalost ona je od susjeda saznala da je tužena trudna, kasnije je i rodila i dijete koje sada ima 4 godine, a ona ga još uvijek nije vidjela. Budući da je Ugovor o zakupu istjecao u mjesecu ožujku 2022., zakupnik je pitao njezinog supruga hoće li se nastaviti zakup, na što je on odgovorio da hoće pod istim uvjetima. No međutim, tužena se javila zakupcu, a oni to nisu znali, te je s njima sklopila novi Ugovor o zakupu na način da zakupnina ide njoj. Tek kad nije dobila zakupninu shvatila je da se nešto promijenilo, ali nisu uspjeli doći do nje i razgovarati s njom. Kada joj se predočuje tlocrt sa stranice 36 spisa čini neprijepornim i pokazuje da je to taj prostor i radi se o trosobnom stanu. Prije davanja u zakup tog poslovnog prostora, a nakon što je isti darovan tuženoj, tužitelj je isti uredio o svom trošku kako bi bio podoban za zakup. Nikada nije svojoj kćeri rekla da bi bila smrtno bolesna niti joj je to palo na pamet. Kći je živjela u potkrovlju kuće u [adresa] od trenutka darovanja stana u prizemlju kada je sama izabrala živjeti gore. Tužena je imala ured u [adresa] koji je preuzela od oca koji je imao firmu Vucković d.o.o., a radilo se o prostoru u prizemlju male površine oko 20 m2 koji nema veze s darovanim prostorom.

11. Svjedokinja RI, sestra tužene, u svom iskazu navodi da je darovanjem od djeda dobila stan na Trešnjevci i tada se postigao obiteljski dogovor da njezina sestra, ovdje tužena, dobije stan u prizemlju u kući u [adresa], no međutim, ona se predomislila i izabrala stan u potkrovlju. Prije toga je ona stanovala u stanu na Srebrnjaku koji joj je bio isto darovan, ali kako je bio mali, ona ga je prodala. Sve to joj je poznato sa zajedničkih obiteljskih okupljanja. Koliko zna njezina sestra nije imala ključ od darovanog prostora jer je otac obavljao sve vezano za taj prostor. Taj prostor je i nadalje bio u zakupu i roditelji su primali zakupninu za njega. U jednom trenutku tužena se prestala svima njima javljati, blokirala je njihove telefone i unatoč njihovim pokušajima nisu uspjeli doći do nje, te su u konačnici odustali. Status zakupa tog prostora i nadalje je ostao isti te su roditelji primali zakupninu sve dok se ona nije uplela kada su naglo izašli iz tog prostora. Čini neprijepornim kada joj se predočuje tlocrt sa lista 36 o kojem prostoru se radi i da je to taj prostor.

12. Svjedok FI, izvanbračni suprug tužene, navodi da mu je poznat predmet spora budući da je suprug tužene. Ističe da je tužena imala ured u podrumu u [adresa]. Ona je po zanimanju arhitektica, a prostor u prizemlju je bio u zakupu. Prije sklapanja Ugovora o darovanju je tužitelj odlučio da će se renovirati taj prostor u prizemlju, a oni su odlučili renovirati prostor u potkrovlju u kojem će živjeti. Napominje da je tužena odlučila zajedno sa svojim ocem da će se to renovirati. Njezin otac se bavio građevinom, a njemu je poznato da je u adaptaciji sudjelovala tužena sa svojim sredstvima, kao i svjedok osobno sa svojim sredstvima. Nakon adaptacije uselili su u prostor u potkrovlje koji je bio površine oko 100 m2, dok je prostor u prizemlju dan u zakup sredinom 2018. Dogovor između tužene i njezinih roditelja je bio da će zakupnina biti uplaćivana na račun njezine majke budući je ista bila narušenog zdravstvenog stanja. Može reći da je tužena imala ključeve prostora u prizemlju i prije sklapanja Ugovora o darovanju, kao i za vrijeme adaptacije, te nakon. U međuvremenu su tužena i on dobili kćerku. Kako su se odnosi među njima narušili, oni su odlučili preseliti u stan u [adresa]. Nakon što je AI imala operaciju ruke odlučila je da zakupnina pripadne njoj, a ne njezinoj majci te je izmijenjen Ugovor o zakupu. Budući da su imali pristup kamerama vidjeli su da je njezin otac promijenio brave na tom prostoru i onemogućio joj pristup. Nije bio nazočan prilikom sklapanja Ugovora o darovanju između stranaka. Na poseban upit je li tužitelj predao ključeve tuženoj nakon sklapanja Ugovora o darovanju odgovara da ih je ona imala i prije sklapanja Ugovora jer je koordinirala radove koji su se vršili za vrijeme adaptacije i otvarala vrata radnicima. Nije mu poznato je li ih vratila ocu ili nije. U nekoliko navrata je bio u prizemlju i tužena mu je pokazala to prizemlje. U vrijeme kada je AI odlučila uzimati zakupninu o tome je obavijestila samo zakupoprimce budući da između nje i roditelja nije bilo komunikacije. Komunikacija između njih je prestala negdje tijekom 2020. kada su se počele događati čudne stvari. Njemu je o zdravstvenom stanju Anine majke poznato po njihovom kazivanju na ručkovima kada se govorilo da mora ići na operaciju mozga.

13. Svjedok CI u svom iskazu navodi da je prijatelj tužitelja, a koristio je i poslovni prostor u kući u [adresa] prije adaptacije u podrumu i u potkrovlju. Poznato mu je da je tužitelj adaptirao prostor u prizemlju jer je nekoliko puta bio tamo i on ga je pitao što misli i vidio je da on i njegovi ljudi, budući je imao građevinsku tvrtku, izvode radove. Tuženu je znao vidjeti kada je živjela u potkrovlju jer mu je preuzimala poštu ako ga nije bilo tamo. Ona nije sudjelovala u renoviranju prostora u prizemlju. Poznato mu je da je nakon što je on izašao iz prostora u potkrovlju i potkrovlje renovirano, što je također učinio tužitelj. Nije mu poznato da bi tužena imala ured u toj kući, može reći da su bile tamo neke firme. Tužitelj mu je rekao da je darovao prizemlje tuženoj, ali nju nije nikada vidio tamo da bi isto koristila. Poznato mu je da je jedno razdoblje živjela u potkrovlju. Svjedok je u podrumu imao i arhivu svoje firme i još uvijek ima. Na poseban upit je li prolazio kroz Anin ured da bih došao do svoje arhive odgovara da nije. Uvijek ga je puštao tužitelj. AI je koristila prostor u podrumu za svoj ured.

14. Iz Ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka proizlazi da tužitelj daruje svojoj kćeri, tuženoj prizemni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u [adresa], a u čl. 2. tog Ugovora je navedeno da tužena ulazi u posjed te nekretnine na dan sklapanja Ugovora.

15. Analizirajući provedene dokaze, po utvrđenju ovoga suda, tužena je bila u posjedu prijepornog darovanog prostora u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju, slijedom čega njezin iskaz sud prihvaća kao istinit i uvjerljiv, a iskaz tuženika u dijelu da tužena ne bi bila u pojedu prijepornog prostora, te da bi radi toga Ugovor o darovanju bio ništetan, ne prihvaća. Naime iskaz tužene je podudaran kako podacima iz Izvatka iz zemljišne knjige iz kojeg doista proizlazi da je ona vlasnica predmetnog prostora, te podacima i iz Ugovora o darovanju iz kojeg proizlazi da joj je tuženik darovao tu nekretninu, kao i iskazima saslušanih svjedoka i priloženoj dokumentaciji iz kojih proizlazi da je tužiteljica, suprotno navodu tuženika, bila u posjedu prijeporne nekretnine u vrijeme sklapanja Ugovor o darovanju, neovisno o činjenici da je tada živjela u potkrovlju te kuće.

16. Tužena je sklapanjem navedenog Ugovora o darovanju ušla u posjed darovane nekretnine neovisno o tome je li joj tuženik, kao darovatelj iste, predao ključeve ulaznih vrata toga prostora u vrijeme ili prije ili nakon sklapanja toga Ugovora o darovanju, te neovisno o tome tko je fizički uručio ove ključeve zakupoprimcu Fortium Inceptum d.o.o. temeljem Ugovora o zakupu od 2. rujna 2018., a sve imajući u vidu da iz navedenog Ugovora o zakupu (stranica 23-27 spisa) proizlazi da ga je sklopila upravo tužena, kao zakupodavac, radi davanja istog prostora u zakup, te da ga je ovaj zakupoprimac od nje i preuzeo, kao što je to navedeno u čl. 2.1. toga Ugovora s time da se je u čl. 4.1. navedenog Ugovora zakupoprimac obvezao plaćati zakupninu upravo zakupodavcu tj. tuženoj, pa činjenica što je u čl. 4.4. toga Ugovora navedeno da se plaćanje iste vrši na račun VI, predstavlja samo način izvršenja te ugovorne obveze zakupoprimca.

17. Stoga, suprotno navodu tužitelja, tužena nije u tom Ugovoru o zakupu bila navedena kao zakupodavac samo formalno zato što je vlasnica predmetnog prostora niti je relevantna činjenica koliko je u uređenju tog prostora sudjelovao tužitelj, a koliko tužena i njezin suprug budući se radi o članovima uže obitelji pa je životno i logično da u obitelji jedni drugima međusobno pomažu i u financijskom smislu, pa tako nije neobično niti to da je tužena, barem u početku kada su odnosi u obitelji bili skladni, odlučila da zakupoprimac zakupninu plaća na račun njene majke jer je, prema vlastitom iskazu, osjećala zahvalnost prema njoj pri čemu se napominje da je i majka tužiteljice VI, u svom iskazu jasno navela kako je bilo dogovoreno da se zakupnina plaća na njen račun zato što je ona tada bila u takvoj financijskoj situaciji da joj je to bio neophodan izvor prihoda s time da je i ona u svom iskazu potvrdila da su stranke sklopile Ugovor o darovanju toga prostora zato da bi kao i sestra dobila svoj stan, te kako se ne bi osjećala zakinuto.

18. Sklapanje navedenog Ugovora o zakupu predstavlja raspolaganje darovanim prostorom te je tužena na taj način postala posredni posjednik u smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) kojom je propisano da kada netko stvar posjeduje kao zakupoprimac ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik).

19. Sud vjeruje tuženoj da u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju već imala ključeve od toga prostora tako da nije bilo potrebe posebno ju uvoditi u posjed, pa je u smislu odredbe čl. 14. st. 1. ZVDSP-a predaja posjeda izvršena jer je tužiteljica s voljom tuženika sklapajući navedeni Ugovor o zakupu vršila vlast nad ovim prostorom. Naime, ovom odredbom je propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a da je predaja izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Osim toga, i iz odredbe čl. 15. st. 1. ZVDSP-a proizlazi da ako je stjecatelj već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari, tada on stječe neposredni posjed samim očitovanjem volje da mu se posjed predaje.

20. Pri tome nije relevantan navod tužitelja da je on cijelo vrijeme trajanja navedenog zakupa imao ključeve od toga prostora u smislu stjecanja posjeda tog prostora od strane tužene.

21. Iskazi svjedoka CI i RI nisu relevantni za razjašnjenje ove pravne stvari budući ti svjedoci nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora. Svjedok CI je bio zakupnik poslovnog prostora u kući u [adresa] prije sklapanja Ugovora o darovanju i uređenju darovanog prostora, a svjedokinja RI nije živjela u toj kući u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju, niti je bila nazočna istom.

22. Budući je sud utvrdio da je tužena imala posjed darovnog prostora u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju, to je taj Ugovor između stranaka valjan jer nije ispunjena pretpostavka za utvrđenje njegove ništetnosti zbog nedostatka predaje stvari u kojem slučaju bi morao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

23. Zbog tih razloga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

24. Sud je na pripremnom ročištu održanom 17. travnja 2023. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 30.000,00 EUR budući je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi u iznosu 663,61 EUR. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje uništenosti Ugovora o darovanju nekretnine, slijedom čega je sud utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 30.000,00 EUR.

25. Odluka o trošku tužene donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (30.000,00 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

26. Tuženoj zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima 17.4.2023., 3.6.2024., 21.1.2025., 2.9.2025. i 9.7.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 1250 bodova), sastav podneska od 8.7.2026., (Tbr. 8. toč. 1. OT 250 bodova), odnosno ukupno 1750 bodova ili 3.500,00 EUR, obračunatog porezna nadodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 875,00 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužene iznosi 4.375,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

27. Budući da je tužena tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 25. kolovoza 2026. do isplate.

28. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz nalog za platež sp na presudu

- pun. tuženice