REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-201/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PayPro Korlátolt Felelösségü Társaság, OIB 24284551452, sa sjedištem u Mađarskoj, Budimpešta, Batthyány utca 2, II/2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-257/2025-2 od 23. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -8541/2011-75 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-257/2025-2 od 23. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -8541/2011-75 od 10. siječnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku te zabrane arbitrarnog postupanja zajamčenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
– dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase: "1) Da bi tužitelj kao novi vjerovnik (tj. cesionar ili primatelj) u parnici protiv tuženika kao dužnika (tj. cesusa) bio aktivno legitimiran, mora li uz obavijest o cesiji (tj. notifikaciju) sukladno odredbi članka 82. stavak 1. ZOO u spis predmeta dostaviti i ugovor o cesiji, sklopljen između njega kao novog vjerovnika (tj. cesionara ili primatelja) i ranijeg vjerovnika (tj. ustupitelja ili cedenta);
2) Je li po pravilima o teretu dokazivanja tužitelj kao novi vjerovnik (tj. cesionar ili primatelj) iz ugovora o cesiji, obvezan u spis predmeta dostaviti ugovor o cesiji, ako tuženik kao dužnik (tj. cesus) ospori postojanje cesije, a pritom nije sporno da je raniji vjerovnik kao ustupitelj (cedent) pisanim putem uredno obavijestio tuženika o izvršenoj cesiji (notifikacija)?".
3. Predlagatelj kao razlog važnosti navodi da o naznačenim pitanjima praksa viših sudova nije jedinstvena, pozivajući se pritom na odluku Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4651/2017 od 22. siječnja 2020.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 150.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu tužitelj svoje pravo temelji na tvrdnji da mu je trgovačko društvo Euro-Phoenix d.o.o. ustupilo predmetno potraživanje, a da je dužnik (tuženik) obaviješten o činjenici ustupa potraživanja. Tuženik je u cijelosti osporio osnovanost tražbine navodeći, uz ostalo, da nema saznanja o postojanju bilo kakvog ugovora o cesiji. Odlukama nižestupanjskih sudova tužbeni je zahtjev odbijen jer tužitelj nije dokazao da mu je predmetna tražbina ustupljena, dakle nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju.
6.1. Predlagatelj u prijedlogu i njegovim prilozima nije izložio odgovarajuće razloge važnosti naznačenih pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. U odluci na koju se poziva, protivno njegovim navodima, nije izneseno pravno shvaćanje koje bi odstupalo od pravnog shvaćanja iz pobijane odluke. Naime, u odluci Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4651/2017 od 22. siječnja 2020. ne iznosi se pravno shvaćanje da bi, kada je među strankama sporna činjenica ustupa tražbine i postojanje ugovora o cesiji, obavijest o cesiji (notifikacija) predstavljala dostatan dokaz postojanja aktivne legitimacije tužitelja, dakle da tužitelj postojanje ugovora o cesiji može dokazati dostavom obavijesti o cesiji (notifikacije), a ne samim ugovorom.
6.2. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, zajamčeno člankom 29. Ustava i člankom 6. stavak 1. Konvencije.
7.1. Predlagatelju je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno iznijeti svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode predlagatelja, te su izneseni dostatni, relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
8. Stoga, kada predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. i 5. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
