Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-291/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u OD Jelaković & partneri j.t.d. u Varaždinu , protiv ovršenika IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-2963/2025 od 29. prosinca 2025., 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-2963/2025 od 29. prosinca 2025. u pobijanom dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 48,66 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

2. Protiv odbijajućeg dijela izreke navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ), s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a, uz daljnju primjenu relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) te u skladu s vrijednosti predmeta spora, obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi troškove koji su bili potrebni za izvansudsku ovrhu, pri čemu je ovrhovoditelju priznat trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi FINA-i u iznosu od 31,25 eur (Tbr.11. toč. 6. Tarife), te trošak sastava predmetnog prijedloga u iznosu od 15,63 eur (Tbr. 11. točka 10. Tarife) sve uključujući PDV 25% (Tbr. 46. Tarife) te sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama.

6. Dalje, prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u zatraženom iznosu od 62,50 eur budući da javni bilježnik, sukladno odredbi članka 283. stavka 1. OZ-a, bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok prema odredbi stavka 4. istog članka rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostavlja ovrhovoditelju. Stoga u tom dijelu sud prvog stupnja odbija zahtjev za naknadu troška kao neosnovan.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u postupcima ovrhe primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

8. Neosnovano ovrhovoditelj sadržajem žalbe osporava pravilnost prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eur.

9. Naime, odredbom članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

10. Uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz [adresa] poslovni broj Ovrv-12039/2024 (UPP/OS-Ovrv- 1002/2024) od 6. prosinca 2024., to u smislu odredbe članka 283. OZ-a ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer javni bilježnik istu izdaje bez zahtjeva ovrhovoditelja pa je pravilno prvostupanjski sud zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave iste odbio kao neosnovan.

11. Između ostalog, iz stanja spisa ne proizlazi da se ovrhovoditelj obratio javnom bilježniku zahtjevom za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a da je isto i učinio, uzimajući u obzir sadržaj naprijed citirane odredbe, predmetna radnja po ocjeni i ovoga suda u konkretnoj situaciji ne predstavlja radnju potrebnu za vođenje postupka.

12. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja u kojima on ističe da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već da je bitno je li mu taj trošak nastao i je li bio potreban za ovrhu, pri čemu se isti poziva na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio odnosno neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ishodio (Rev 633/2023-2, Rev 229/2023-2, Rev 74/2023-2, i dr.), valja reći da je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se ovrhovoditelj poziva u žalbi, neprimjenjivo u okolnostima predmetnog slučaja, budući da se ono odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju gdje nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja.

13. Dakle, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta, odnosno kada poduzeta radnja nije nužno potrebna za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

14. Ukazuje se i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. donesen pravni zaključak koji glasi: ''U postupku izravne naplate, u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje donosi javni bilježnik, koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20), ovrhovoditelj kojeg zastupa odvjetnik nema pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.''

15. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP - a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

16. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

17. Prvostupanjsko rješenje u dosuđujućem dijelu izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak