REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3860/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DA, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu, broj: 10. Pp-14814/2022 od 4. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. DA je oslobođen optužbe na temelju odredbe čl. 161. t. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih razloga, odnosno prije svega zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, prvostupanjski je sud ispitujući optužni prijedlog, ispravno zaključio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret kako je to opisano u činjeničnom opisu, nije prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je okr. DA sukladno odredbi čl. 161. st. 6. PZ-a, oslobodio optužbe. Iz obrazloženja prvostupanjske presude je vidljivo da sud smatra da iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlazi javnost mjesta kao konstitutivno obilježje navedenog prekršaja budući da je navedeno da se djelo dogodilo „u vrtu kuće“ susjede BA, a da nije naznačena refleksija u smislu da se predmetno ponašanje (vikanje i kidanje grana sa stabla) čulo ili vidjelo na neograničeno otvorenom javnom mjestu.
5.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da opisano mjesto počinjenja prekršaja iz činjeničnog opisa optužbe – vrt kuće, kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja nije javno mjesto zbog čega djelo nije prekršaj. Naime, vrt kuće po svojoj namjeni nije neograničeno otvoreno javno mjesto već predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje pod određenim uvjetima može postati javno mjesto. Ti uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navedena odredba sankcionira počinitelja koji na naročito drzak i nepristojan način remeti javni red i mir na javnom mjestu.
5.2. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti ponašanja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (u konkretnom slučaju u vrtu kuće), predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu optužnog prijedloga. Budući da se u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ne naznačuje da se ponašanje okrivljenika moglo vidjeti ili čuti s neograničeno otvorenog javnog mjesta (javne ulice, ceste ili puta i sl.), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Isto stajalište je sukladno pravnom stavu iz Zaključka sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022.
5.3. Nije osnovan navod žalbe da je općepoznata činjenica da su vrtovi kuća na području grada Solina u naravi otvorenog tipa i imaju pristup i pogled s javne prometnice, zbog čega propust ne navođenja te posljedice na javno mjesto, ne utječe na pravilnost opisane inkriminacije. Naime, pitanje stupnja ograđenosti ili otvorenosti privatnih vrtova ili dvorišta ovisi o položaju pojedinačne nekretnine, konfiguraciji terena, urbanističkim uvjetima i volji vlasnika pa se radi o pojedinačnoj činjeničnoj okolnosti, a ne općepoznatom pojmu, osobito kada se uzme u obzir da se radi o dalmatinskom gradu za kojeg je specifično da okućnice imaju kamene ili betonske zidove, ograde, živice od raslinja ili su kaskadni tereni koji mogu zaklanjati pogled ili onemogućavati dopiranje buke. Upravo zato je važno utvrditi u svakom pojedinom slučaju je li se određeno ponašanje moglo čuti ili vidjeti na ulicu (cestu, javni put i sl.) s obzirom na moguće prepreke, te je nužno isto naznačiti u činjeničnom opisu optužbe. Budući da je dakle zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, dakle i odlučna činjenica refleksije određenog ponašanja u javnosti.
5.4. Stoga, djelo za koje se okr. DA optužuje i za koje se protiv okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj pa je prvostupanjski sud pravilno oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a.
6. Iz navedenih razloga je trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te je na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026. godine
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
