REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić, predsjednice vijeća te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZĐ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pp-192/2026-10 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. ZĐ kao osnovana i ukida pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pp-192/2026-10 od 20. ožujka 2026., 8. travnja 2026. okr. PĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 70 dana u koju je na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajno zakona uračunato vrijeme oduzimanja u vezi s prekršajem od 19. do 25. veljače 2026. kao 7 dana zatvora, te je na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se preostali dio izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 1 godine, ne počini jedan ili više prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasija u obitelji. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.
1.1. Na temelju čl. 130. st. 2. t. 3. PZ-a okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji ŠĐ na udaljenost manju od 200,00 (dvjesto) metara i zaštitna mjera zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja u obitelji ŠĐ u trajanju od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Vlaste Šteher, odvjetnice u Našicama, zbog bitne povrede odredaba prekršajno postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je žalitelj kada ističe da na temelju do sada provedenog postupka nije pravilno i u potpuno utvrđeno činjenično stanje.
5. Naime, okrivljenik ne dovodi u pitanje događaj, međutim poriče počinjenje djela i s pravom dovodi u pitanje iskaz žrtve nasilja na kojemu prvostupanjski sud temelji svoju odluku. Pogrešno smatra prvostupanjski sud da je maloljetna žrtva nasilja ŠĐ dala iskaz u postupku pred sudom u vezi inkriminiranog događaja u autobusu od 19. veljače 2026., uz što se prvenstveno ističe da je propušteno ispitati je u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju maloljetne žrtve (koja je u vrijeme događaja imala 15,5 godina). Iako prvostupanjski sud navodi da je žrtva ispitana u tijeku dokaznog postupka u prisutnosti zakonskog zastupnika i stručne radnice, iz t. 5. obrazloženja i stanja prvostupanjskog predmeta, proizlazi da žrtva u ovom predmetu nije ispitana na okolnosti inkriminiranog događaja. To stoga jer je nakon što je pozvana da se izjasni o događaju, žrtvi pogrešno pročitana službena bilješka dana pred stručnom radnicom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice od 19. veljače 2026., nakon kojeg čitanja je konstatirano da žrtva „stoji pri svemu što je rekla stručnom radniku“. Prema tome, svjedokinji nije omogućeno slobodno izlaganje događaja, odgovaranje na pitanja tijela koje vodi postupak i stranaka. Međutim, prvenstveno se ističe kako navedena službena bilješka nema značaj dokaza o prekršajnom djelu, pa izjavu žrtve danu u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Našice prvostupanjski sud ne može koristiti kao iskaz žrtve na okolnosti događaja, već isto predstavlja ispravu koja potvrđuje da je radnja ispitivanja u upravnom postupku provedena. Sadržaj te isprave nije dokaz, niti se može tijekom prekršajnog postupka predočavati, ali predstavlja izvor saznanja o tome treba li i na koje okolnosti ispitati maloljetnu žrtvu. Stoga pogrešno smatra sud da je žrtva u ovom predmetu iskazivala o dinamici i tijeku te svim bitnim okolnostima inkriminiranog događaja u autobusu, kako je okrivljeniku stavljeno na teret optužnim aktom, naročito je u potpunosti izostalo utvrđivanje upotrebe fizičke sile, budući da je žrtva iskazala samo „da se osjećala jako poniženo i osramoćeno u autobusu jer su drugi učenici slušali vrijeđanje njezinog djeda prema njoj“ međutim i u tom dijelu bez konkretizacije upućenih joj uvreda.
6. Budući da okrivljenik poriče počinjenje djela, te s obzirom da je izostalo ispitivanje maloljetne žrtve, kako je to prethodno navedeno, kao i drugih svjedoka koji su bili u autobusu, to je u pravu žalitelj kada ističe da je za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7. Međutim treba istaknuti da iz optužnog akta proizlazi da je okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje dva oblika nasilja fizičko i psihičko na štetu maloljetne unuke, a kako je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa djela u izreci pobijane presude ispustio dio činjeničnog opisa koji predstavlja bitna obilježja djela psihičkog nasilja, da je opisano ponašanje „izazvalo osjećaj nelagode, uznemirenosti i povrede dostojanstva“, to je u povodu žalbe podnesene samo u korist okrivljenika, došlo do uspostavljanja načela zabrane reformatio in peius. Budući da djelo opisano u pobijanoj presudi nema obilježja psihičkog nasilja ističe se da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ispuštenu odlučnu okolnost više ne može dodati u činjenični opis.
8. Također je uočeno da je okrivljeniku, na temelju čl. 130. st. 2. t. 3. PZ-a za počinjeni prekršaj izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji ŠĐ na udaljenost manju od 200,00 (dvjesto) metara i zaštitna mjera zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja u obitelji ŠĐ u trajanju od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude, međutim takva zaštitna mjera nije propisana Zakonom. Naime, citiranom zakonskom odredbom propisane su mjere opreza, a ne zaštitne mjere. Zaštitne mjere propisane su čl. 50. st. 1. Prekršajnog zakona, a st. 2. propisano je da se osim zaštitnih mjera iz st. 1. tog članka, zakonom kojim se propisuje prekršaj mogu propisati i druge vrste zaštitnih mjera. Ovako izrečena zaštitna mjera nije propisa Prekršajnim zakonom, a Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su vrste zaštitnih mjera u članku 13., s time da je čl. 16. propisana zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve. Prema sadržaju izrečene zaštitne mjere očito je pogrešno navedena zaštitna mjera koja nije propisana niti jednim od navedenih zakona.
Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, strogo su i izričito propisane Prekršajnim zakonom i posebnim zakonima i moraju se izricati onako kako su propisane, što znači da prvostupanjski sud nema ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.
Stoga u ponovljenom postupku i u pogledu zaštitne mjere prvostupanjski sud treba imati na umu, da zbog samo žalbe podnesene u korist okrivljenika i uspostave načela zabrane reformatio in peius, više nema uvjeta za izricanje zaštitne mjere.
9. Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvaćanjem žalbe okrivljenika ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će, respektirajući razloge ovog rješenja, provesti sve potrebne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, te će potom valjanom ocjenom izvedenih dokaza donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu putem zakonskog zastupnika, braniteljicu i tužitelja.
