REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-867/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i sutkinje Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽF, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽF, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2023., broj 50. Pp-4566/2023, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog ŽF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŽF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2023., broj 50. Pp-4566/2023, proglašen je krivim okrivljeni ŽF da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 80,00 eura (osamdeset eura), a novčanu kaznu je dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljeni ŽF obvezan naknaditi 40,00 eura (četrdeset eura).
2. Protiv navedene presude, žalbu je osobno podnio okrivljeni ŽF s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi navodi kako se sud propustio pridržavati načela mjesne nadležnosti i načela ekonomičnosti, ukazujući na činjenicu da je spis ustupljen Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, a prekršaj je počinjen u Karlovcu. Nadalje, u bitnome navodi kako prvostupanjski sud nije obratio pažnju na uzrok incidenta jer je svjedokinja DF kršila prometne propise te da je pozvala policiju na nagovor supruga, kao i da viku i galamu nije nitko čuo i ne postoje svjedoci, pa nije došlo do počinjenja prekršaja.
6. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, u konkretnom predmetu nije došlo do kršenja pravila o mjesnoj nadležnosti jer iz spisa predmeta proizlazi (list 5. spisa) kako je predsjednik Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske 15. veljače 2023. donio rješenje kojim se određuje Općinski prekršajni sud u Zagrebu kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u prekršajnim predmetima Općinskog suda u Karlovcu. Dakle, u konkretnom slučaju, riječ je o delegaciji mjesne nadležnosti u skladu s člankom 11. stavkom 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22.) i člankom 1.a točke 17. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23.), pa u tome smislu ovakav žalbeni navod okrivljenika nije osnovan.
6.1. Nadalje, činjenica da je svjedokinja eventualno kršila prometne propise nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje niti okrivljenika ekskulpira odgovornosti koja je utvrđena u ovome postupku, ako je tome tako, takvo ponašanje svjedokinje predstavlja zaseban prekršaj koji nije predmet utvrđivanja u ovome postupku.
6.2. U odnosu na žalbeni navod kako, po mišljenju okrivljenika, nitko nije čuo buku i viku, ističe se da takvo tumačenje članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije u duhu zaštitnog objekta inkriminiranog prekršaja. Prema pravnoj teoriji i dugogodišnjoj jedinstvenoj sudskoj praksi, konstitutivni element svakog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji može biti počinjen samo na javnom mjestu, a inkriminirani prekršaj je upravo takav, je javnost mjesta na kojem je prekršaj počinjen ili na kojem je nastupila posljedica. Znači, biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije počinjenje djela prema više osoba koje počinjenje trebaju čuti ili vidjeti, kako to smatra okrivljenik, pa čak ni prema jednoj osobi, nego javnost mjesta događaja. Da je zakonodavac imao intenciju kao konstitutivno biće djela uvesti broj osoba prema kojima je djelo počinjeno ili u konkretnom slučaju koji buku i viku trebaju čuti, zasigurno bi to precizirao izričajem „jedne ili više osobe“ ili „grupa osoba“, kao što se to uobičajeno čini u opisivanju takvih kažnjivih djela. Za opstojnost prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta događaja jedno od bitnih obilježja djela, a to je svakako i prekršaj iz članka 13. tog Zakona, nije relevantno je li itko bio prisutan, nego je bitno da se radilo o ponašanju koje je počinjeno na javnom mjestu i kojim se objektivno uznemiruje javnost, a u konkretnom slučaju su ti konstitutivni elementi bića ovog prekršaja ispunjeni, pa tako ni ovaj žalbeni navod okrivljenika nije osnovan.
7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje izrečene kazne, već je pravilno cijenjena kao otegotna ranija prekršajna kažnjavanost okrivljenika i njegova upornost u činjenju prekršaja ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove presudu preinačavati u tom dijelu.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio toliko lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i/ili uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nina Lukić, v.r.
NF, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.
