REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3084/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-583/2024-4 od 27. siječnja 2026. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P -949/2021-20 od 18. rujna 2024., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-583/2024-4 od 27. siječnja 2026. u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na pravično suđenje, u aspektu prava na pristup sudu i obrazloženu sudsku odluku.
II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja citiranog u izreci ove odluke zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističe i povredu temeljnih ljudskih prava.
1.2. Naznačeno pitanje glasi:
„Smatra li se izricito osporavanje autenticnosti pojedine isprave u parnicnom postupku (a koje osporavanje jedna parnicna stranka iznese izricitom tvrdnjom kako „u cijelosti osporava istinitost svih cinjenicnih te osnovanost svih pravnih tvrdnji“ protivne parnicne stranke te tvrdnjom kako „izricito osporava autenticnost svih navodnih isprava dostavljenih uz podnesak tuženika“) paušalnim ili konkretiziranim i odredenim (tocka 10.2. na 2. stranici drugostupanjskog rješenja), odnosno je li za dokazivanje okolnosti neistinitosti sadržaja isprave i okolnosti da je isprava nepravilno sastavljena valjano dokazno sredstvo prijedlog parnicne stranke sudu da se izvrši uvid u predmet javnopravnog tijela u kojem je takva (sporna) isprava navodno sastavljena te prijedlog da se takve (sporne) isprave dostave državnom tijelu koje je (navodno) sacinilo te isprave radi provjere autenticnosti istih?“.
1.3. Iznoseći razloge važnosti naznačenog pitanja predlagatelj osporava pravilnost pobijanog rješenja, između ostalog, tvrdeći da je ovaj postupak započeo 2021., dakle prije nego što je započeo postupak insolventnosti glede prvotuženika u Kraljevini Švedskoj, pa da je po tom kriteriju zasnovana nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, kao i to da se nekretnina predmetom ugovora nalazi u Hrvatskoj.
1.4. U tom smislu poziva se na pravo na sudsku zaštitu tj. pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, na pravo na jednakost pred zakonom, jamstvo prava vlasništva, pravo na suđenje na temelju Ustava i zakona.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. U svojoj biti razlozima u prijedlogu tužitelj ističe povredu prava na pristup sudu i obrazloženu sudsku odluku.
4. Ovaj postupak započet 2021., a 2024. se prvostupanjski sud oglašava nenadležnim, i to apsolutno nenadležnim za rješavanje spora, te on ukida sve provedene radnje i odbacuje tužbu (drugostupanjski sud potvrđuje navedeno rješenje). To iz razloga što je prvo tuženik 2023. obavijestio sud da je u odnosu na njega pred nadležnim tijelom u Kraljevini Švedskoj pokrenut postupak osobnog stečaja, 2. veljače 2023. Nižestupanjski sudovi cijene nenadležnost suda u Republici Hrvatskoj s obzirom na to da se ovdje radi o sporu radi pobijanja pravnih radnji dužnika.
5. Pravo na pristup sudu ne iscrpljuje se samo u pravu na pokretanje postupka pred sudom, nego mu je doseg mnogo širi, jer uključuje i pravo na “rješavanje” spora od strane nadležnog suda.
6. U ovom slučaju tužitelj je učinio vjerojatnim da su opisanim okolnostima slučaja nižestupanjski sudovi, za sada, pretjerano formalistički primijenili odredbu čl. 6. Uredbe (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti (dalje: Uredba) i ugrozili samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu. Time je tužitelj učinio vjerojatnim povredu prava na pristup sudu kao aspekt prava na pravično suđenje.
7. Naime, sudovi su cijenili da (kako je predmet tužbenog zahtjeva pobijanje dužnikove pravne radnje - sklapanje ugovora o darovanju nekretnine - kao zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je bez pravnog učinka prema tužitelju taj ugovor u dijelu u kojem je to potrebno radi naplate tužiteljevih novčanih potraživanja prema prvotuženiku) predmet potpada pod polje primjene odredbe čl. 6. Uredbe.
7.1. Ta odredba određuje nadležnost za parnice koje izravno proizlaze iz postupka u slučaju nesolventnosti i koje su s njim tijesno povezane:
„1. Sudovi države članice na čijem državnom području je pokrenut postupak u slučaju nesolventnosti u skladu s člankom 3. nadležni su za svaku parnicu koja izravno proizlazi iz postupka u slučaju nesolventnosti i koja je s njim tijesno povezana, poput tužbi radi pobijanja dužnikovih radnji.
2. Ako je parnica iz stavka 1. povezana s parnicom protiv istog tuženika u građanskim i trgovačkim stvarima, upravitelj u slučaju nesolventnosti može obje parnice dovesti pred sudove države članice na čijem državnom području optuženik ima domicil ili, ako je parnica pokrenuta protiv više optuženika, pred sudovima države članice na čijem državnom području bilo koji od njih ima domicil, pod uvjetom da su ti sudovi nadležni na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012.
Prvi se podstavak primjenjuje na dužnika sa zadržanim ovlastima, pod uvjetom da nacionalno pravo dužniku sa zadržanim ovlastima omogućuje pokretanje parnica u ime nesolvencijske mase.
3. Za potrebe stavka 2. smatra se da su parnice povezane ako su međusobno tako blisko povezane da se zajedničko postupanje i odlučivanje o njima čini opravdanim kako bi se izbjegla opasnost proturječnih odluka u odvojenim postupcima.“.
8. Međutim pitanje nadležnosti potrebno je sagledati i kroz ostale odredbe Uredbe pa tako, između ostalog, kroz odredbu čl. 18. koji regulira učinke postupka u slučaju nesolventnosti na sudske ili arbitražne postupke u tijeku:
„Učinci postupka u slučaju nesolventnosti na parnicu u tijeku ili arbitražni postupak u tijeku u vezi s imovinom ili pravom koji su dio dužnikove nesolvencijske mase uređuju se isključivo pravom države članice u kojoj je takav sudski postupak u tijeku ili u kojoj je mjesto arbitraže.“
9. Osim što je bilo potrebno voditi računa od kakvog je značaja sama činjenica da je ovaj postupak ranije pokrenut, bilo je potrebno ispitati (i dati razloge) vezano za tzv. formulu MH v JH (MH v JH, Case 133/78, ECLI:EU:C:1979:49) te dati razloge od kakvog je utjecaja spomenuta činjenica i određuje li se nadležnost neovisno o navedenoj uredbi.
10. Zbog svega navedenoga razmatrajući prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 400. ZPP ovaj sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke koje zahtijeva odredba čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je revizija dopuštena na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP (za naznačeno pitanje se uzima, u smislu te odredbe, da je povučeno).
11. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je o troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti u konačnoj odluci.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
