- 1 -              Kzz 12/2023-4

Broj: Kzz 12/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. J. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 31. svibnja 2023. broj KZZ-DO-59/2022., podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. veljače 2021. broj K-2149/2016-110 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 17. veljače 2022. broj Kž-121/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. veljače 2021. broj K-2149/2016-110. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 17. veljače 2022. broj Kž-121/2021-9, osuđeni E. J., M. J., M. V. i D. Š. proglašen su krivima da su počinili kazneno djelo protiv okoliša, uništavanja okoliša otpadom iz članka 196. stavka 2. KZ/11. Za to su djelo osuđeni E. J., osuđeni M. J. osuđeni D. Š. osuđeni na kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci svaki, dok je osuđeni M. V. osuđen na kaznu zatvora dvije godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. svibnja 2015. do 12. lipnja 2015.

1.1. Na temelju članka 71. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđenima E. J., M. J., M. V. i D. Š. izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz gospodarenje otpadom i to osuđenima E. J., M. J. i D. Š. u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a osuđenom M. V. u trajanju od pet godina, za koje vrijeme se navedeni osuđenici ne smiju baviti djelatnošću vezanom uz gospodarenje otpadom samostalno, za drugu pravnu osobu niti ovlastiti drugu osobu da se bavi tom djelatnošću u njihovo ime i po njegovim uputama.

1.2. Na temelju članka 196. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 3. stavcima 1. i 2., člankom 7. stavkom 3. i člankom 10. stavkom 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.), osuđenom trgovačkom društvu E. d.o.o. u stečaju je izrečena novčana kazna 100.000,00 kuna te mu je naloženo da izrečenu novčanu kaznu plati u roku šest mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude. Na temelju članka 10. a Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela osuđeno trgovačko društvo E. d.o.o. u stečaju je upozoreno da ako ne plati novčanu kaznu u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude, novčana kazna naplatit će se prisilno.

1.3. Na temelju članka 16. stavaka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela osuđenom trgovačkom društvu E. d.o.o. u stečaju je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz gospodarenje otpadom u trajanju od tri godine.

1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; - dalje: ZKP/08.), oštećenici G. K. i G. O. su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni na parnični postupak.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., nalaženo je osuđenima E. J., M. J., M. V. i D. Š. naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 4.000,00 kuna svaki od njih u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude uplatom u Državni proračun te naknaditi trošak nagrade i nužnih izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu koji će biti naknadno određen po pravomoćnosti presude, a osuđenom trgovačkom društvu E. d.o.o. u stečaju naknaditi i trošak nagrade i nužnih izdataka postavljene predstavnice u iznosu koji će biti naknadno određen po pravomoćnosti presude.

2. Protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. veljače 2021. broj K-2149/2016-110. i presuda od Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 17. veljače 2022. broj Kž-121/2021-9, glavni državni odvjetnik je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 6. ZKP/08., s prijedlogom da se zahtjev prihvati i ukine pobijana pravomoćna presuda te predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da se ta presuda preinači i osuđenima E. J., M. J. i D. Š. u izrečene kazne uračuna vrijeme uhićenja.

3. O sjednici je, u skladu s člankom 510. stavkom 4. ZKP/08., uredno obaviješten glavni državni odvjetnik.

4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije dopušten.

5. Odredbom članka 509. stavka 1. ZKP/08. propisano je da Glavni državni odvjetnik može protiv pravomoćnih sudskih odluka podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je povrijeđen zakon.

5.1. Na sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. veljače 2024. odlučivalo se u povodu zahtjeva osuđenih E. J., M. J., M. V. i D. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude protiv navedene pravomoćne presude te je presudom ovog suda broj III Kr-67/2023-13 utvrđeno da su zahtjevi osuđenog M. J., osuđenog M. V. i osuđenog D. Š. osnovani, a u povodu njihovih zahtjeva po službenoj dužnosti i u odnosu na osuđenog E. J., ukinuta je drugostupanjska presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 17. veljače 2022. broj Kž-121/2021-9 te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5.2. Slijedom navedenog, u ovom kaznenom predmetu više ne postoji pravomoćna sudska odluka, a to je jedan od uvjeta da bi se protiv sudske odluke mogao podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti. Stoga taj zahtjev više nije dopušten, zbog čega ga je trebalo odbaciti, kako je to odlučeno u izreci.

Zagreb, 20. veljače 2024.