RREEPPUUBBLLIIKKAA HHRRVVAATTSSKKAA

VVRRHHOOVVNNII SSUUDD RREEPPUUBBLLIIKKEE HHRRVVAATTSSKKEE

ZZ AA GG RR EE BB

Broj: Revd-3816/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lončar, odvjetnik u Zagrebu, radi vraćanja na rad i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž R-38/2026-2 od 15. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1510/2024-14 od 8. siječnja 2026., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž R-38/2026-2 od 15. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1510/2024-14 od 8. siječnja 2026.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:

„1. S obzirom na to da je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd- 1361/2024 od 15. listopada 2024. dopuštena revizija protiv odluke Županijskog suda u Splitu (poslovni broj Gž-R-1054/2022 od 22. prosinca 2022.) o pitanju prava na sudski (prisilni) povratak razriješenog dužnosnika na rad kod poslodavca iz realnog sektora, predstavlja li pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu – prema kojem radnik nema pravo na sudski povratak već isključivo na naknadu plaće na teret državnog proračuna – pogrešnu primjenu članaka 15. i 15. e Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine br. 101/1998, 135/1998, 105/1999, 25/2000, 73/2000, 131/2000, 30/2001, 59/2001, 114/2001, 153/2002, 154/2002, 163/2003, 16/2004, 30/2004, 105/2004, 187/2004, 121/2005, 151/2005, 92/2005, 135/2006, 141/2006, 17/2007, 34/2007, 82/2007, 107/2007, 60/2008, 38/2009, 150/2001, 22/2013, 102/2014, 103/2014, 3/2015, 93/2016, 44/2017, 66/2019 – dalje ZOPDD?

2. Može li se preuzimanje profesionalne dužnosti državnog tajnika i administrativna odjava s HZMO-a tumačiti kao „konkludentna radnja koja upućuje na neformalni sporazumni raskid ugovora o radu“ (u smislu odluke VSRH Revr- 1093/2013) u situaciji kada je radnik prije stupanja na dužnost podnio poslodavcu izričitu pisanu obavijest o korištenju prava propisanih u svrhu očuvanja svog radnopravnog statusa kod poslodavca?

3. Isključuje li imperativni zahtjev za pisanim oblikom sporazumnog raskida ugovora o radu iz članka 113. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZoR) mogućnost primjene instituta konvalidacije na temelju pukih administrativnih radnji odjave s osiguranja, u situaciji kada među strankama u stvarnosti ne postoji suglasnost volja o prestanku radnog odnosa već pisana obavijest o korištenju prava propisanih ZOPDD?

4. Proizlazi li pravo na povratak na rad dužnosnika iz realnog sektora izravno i imperativno iz samog zakona (članak 15 e stavak 1. ZOPDD-a), ili je ono uvjetovano „zajedničkim pristankom“ i naknadnim sklapanjem ugovora između dužnosnika i bivšeg poslodavca sukladno stavku 2. istog članka?“.

6. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, shvaćanje drugostupanjskog suda je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci Revr-1093/2013 od 22. listopada 2014., a ovaj sud ne nalazi da postoji potreba za preispitivanje takve sudske prakse.

7. Osim toga odluke na koje se poziva tužitelj u prijedlogu Revd-1361/2024 i Županijskog suda u Splitu br. Gž R-1054/2022 odnose se na drugačiju činjeničnu situaciju kada je bio sklopljen sporazum o povratku na rad u situaciji kada dužnosniku prestane dužnost, pa navedene odluke ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti.

8. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci pod toč. I.

9. Tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se, po ocjeni ovoga suda, smatrati arbitrarnim niti očito nerazumnim, pa slijedom toga tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

10. Stoga u dijelu u kojem se prijedlog za dopuštenje temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug