REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2224/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ZM, zbog prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, broj 82/08, 125/11, 20/12, 138/12, 69/17), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica, podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, broj: 36. Pp-3078/22-6 od 8. veljače 2023, na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se okr. ZM oslobađa optužbe zbog prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., i 114/22. dalje: PZ).

II. Uslijed odluke pod t. I. ove izreke, žalba tužitelja je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ZM oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, a na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući usvojiti žalbu te ukinuti presudu i vratiti sudu na ponovno suđenje u kojem će se okrivljenik proglasiti krivim i kazniti novčanom kaznom od najmanje 660,00 eura.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova nije prekršaj.

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da nije dokazano da bi okr. ZM počinio prekršaj za koji se tereti te je istog oslobodio optužbe u nedostatku dokaza na temelju čl. 182. t. 3. PZ-a. Međutim, po ocjeni ovog sudskog vijeća, djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude, nije prekršaj.

6. Naime, okrivljeniku se optužbom stavlja na teret da je počinio prekršaj spolnog uznemiravanja na način da je u dva navrata kao komunalni redar, na radnom mjestu gledao kroz ključanicu vrata WC-a dok se u njemu nalazila njegova radna kolegica CM, tajnica u općini, kojom prilikom bi radnjama spolne naravi povrijedio njeno dostojanstvo vidjevši donji dio njenog golog tijela odnosno uznemirio ju.

6.1. Prije svega je potrebno navesti da prekršaj iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, glasi:

„Članak 32.

(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugoga ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00 kuna.“

Iz navedene odredbe jasno proizlazi da za ostvarenje zakonskog obilježja predmetnog prekršaja, okrivljenik treba prije svega postupati s ciljem, odnosno u namjeri da drugome prouzroči strah ili stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje radnjama spolnog karaktera i time ostvari posljedicu u vidu povrede tuđeg dostojanstva. Ove odlučne činjenice čine biće navedenog prekršaja te iz zakonskog opisa proizlazi da se navedeni prekršaj može počiniti samo s izravnom namjerom propisanom u članku 28. st. 5. PZ-a. U odredbi čl. 25. st. 1. PZ-a je propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, dok je u st. 2. navedeno da se iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, a u konkretnom slučaju kažnjiva odredba čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, upravo propisuje izravnu namjeru kao konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja.

6.2. Budući da se u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ne naznačuje da bi okrivljenik postupao na način kojim bi iskazao namjeru ili nakanu stvaranja straha ili neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja kod CM (bez obzira što je svojom radnjom povrijedio dostojanstvo iste), proizlazi da u činjeničnom opisu optužbe nedostaju konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova.

6.3. Stoga, djelo za koje je okr. ZM prvostupanjskom presudom oslobođen optužbe zbog nedostatka dokaza (na temelju čl. 182. t. 3. PZ-a), opisano na način kao u izreci pobijane presude (i optužnom prijedlogu), po propisu nije prekršaj jer mu nedostaje konstitutivno obilježje namjere postupanja okrivljenika. Budući da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u samom činjeničnom opisu prekršaja. Potrebno je navesti da prvostupanjski sud nije niti imao uvjete za provođenje dokaznog postupka jer čak i kada bi iz rezultata dokaznog postupka proizašlo postojanje odlučnih činjenica koje predstavljaju biće nekog prekršaja (u ovom slučaju postupanje u namjeri), ne može ih sud sam, bez dopune tužitelja, dodavati u činjenični opis za koji je vezan jer bi time preuzeo ulogu tužitelja i povrijedio optužno načelo te prekoračio optužbu.

7. Slijedom toga je žalba tužitelja bespredmetna te je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio izreku pobijane presude u pravnoj osnovi te pravilno naznačio da se okr. ZM oslobađa optužbe na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a odnosno jer opisano djelo nije prekršaj.

8. Zbog iznesenog je odlučeno kao u izreci ove presude, a na temelju čl. 207. PZ-a.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026. godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.