Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-285/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice SRA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika-protutužitelja SR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mišević i Jarić iz Osijeka, uz sudjelovanje mlt. ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica NR, dipl. iur., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-246/2024-50 od 20. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-246/2024-50 od 20. svibnja 2026., u pobijanom dijelu pod toč. II., III., IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom razveden je brak sklopljen 14. travnja 2018. u [adresa] između tužiteljice SRA, rođene SRA, rođene **.**.1997. i tuženika ŠR, rođenog **.**.1996. u [adresa], koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za 2018. godinu, pod rednim brojem 00034 (toč. I. izreke). Odlučeno je da će mlt. VR, rođen **.**.2018., stanovati s majkom u [adresa], te da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb (toč. II. izreke), te da će otac ostvarivati osobne odnose s mlt. ČR svaki prvi, drugi i treći vikend u mjesecu od petka u 19,00 sati do nedjelje u 18,00 sati na način da će otac prvi i drugi vikend dolaziti po dijete u obitelj majke i vraćati ga u obitelj majke, a treći vikend će majka dovoziti dijete u obitelj oca i dolaziti po dijete obitelji oca na adresi [adresa]., zatim Božić u obitelji majke, Novu Godinu i Uskrs u obitelji oca, a Uskrsni ponedjeljak u obitelji majke i obrnuto, te tijekom ljetnog razdoblja u trajanju od 15 dana, te 5 dana tijekom zimskog razdoblja u obitelji oca, time da se ostvarivanje osobnih odnosa oca i mlt. djeteta može urediti i prema dogovoru roditelja (toč. III. izreke). Naloženo je ocu SR da doprinosi za uzdržavanje mlt. ČR iznos od 200,00 EUR mjesečno počevši od 3. rujna 2024. do 10. veljače 2025., te ponovno počevši od 4. srpnja 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate na račun majke (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR (toč. V. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da zajedničko dijete stranaka mlt. VR, rođen **.**.2018., živi s ocem i da se dijete povjeri njemu na čuvanje i odgoj, da se način i vrijeme susreta i druženja mlt. ČR s majkom održava svaki drugi vikend počevši od petka u 19,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, 7 dana neprekidno za vrijeme zimskih praznika, 15 dana neprekidno za vrijeme ljetnih praznika, za blagdane naizmjenično tako da svaki praznik i blagdan parne dane provodi kod majke, a neparne kod oca, te da se naloži tužite ljici da doprinosi za uzdržavanje mlt. ČR iznos od 200,00 EUR mjesečno, počevši od 13. studenog 2024. sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće obroke mjesečno unaprijed, kako budu dospijevali do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, uplatama na račun oca, te sa zahtjevom da se naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka (toč. VI. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. II., III., IV., V. i VI. izreke žabu je podnio tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određen u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer mu u postupku pred prvostupanjskim sudom niti na koji način nije bilo onemogućeno raspravljanje i dokazivanje, te pristup sudu, kako to neutemeljeno tvrdi u žalbi. Naime, odbijanjem njegovog dokaznog prijedloga za provođenjem novoga stručnog mišljenja stručnog tima HZSR, istome nije onemogućeno dokazivanje, jer je HZSR PU Nova Gradiška koji je mjesno nadležan prema prebivalištu djeteta u postupku dao svoje stručno mišljenje o tome s kojim roditeljem bi dijete trebalo stanovati. daje HZSR prema prebivalištu djeteta, dakle HZSR PU Nova Gradiška.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da su strane zaključile brak 14. travnja 2018., u Belom Manastiru, u kojem braku je 2. veljače 2018. rođeno jedno dijete, sin VR;

- da je bračna zajednica stranka prekinuta u listopadu 2020., kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu i sa mlt. sinom od tada živi u [adresa];

- da je tuženik suglasan s prijedlogom tužiteljice da se brak stranka razvede;

- da su stranke provele postupak obveznog savjetovanja u kojemu nisu postigli sporazum o roditeljskoj skrbi;

- da je prvostupanjski sud svojim rješenjem broj R1 Ob-101/2025 od 4.3.2025. donio mjeru privremenog povjeravanja i smještaja djeteta kod oca, koja je ukinuta rješenjem R1 Ob-173/2025 od 10.4.2025., jer je presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški, broj Pp-537/2025 od 28.3.2025. majka oslobođena optužbe da je počinila prekršaj po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na mlt. sina;

- da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška (dalje u tekstu: HZSR PU Nova Gradiška) u svom stručnom mišljenu naveo da je u najboljem interesu djeteta da nastaviti stanovati s majkom koja se o njemu dobro kontinuirano brine, a da s ocem održava osobne odnose;

- da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir (dalje u tekstu: HZSR PU Beli Manastir) u svom stručnom mišljenju predložio da mlt. sin stranaka živi s ocem u Belom Manastiru, a s majkom ostvarivati osobne odnose;

- da je 23. rujna 2025. privremenim mjerom odlučeno da mlt. ČR stanuje s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose, koja mjera je određena do okončanja ove parnice;

- da je HZSR PU Podružnica Nova Gradiška u svom objedinjenom stručnom mišljenju naveo da je u interesu psihosocijalnog razvoda djeteta da stanuje s majkom koja mu je osigurala adekvatne djetetu uvjete življenja i odrastanja, a što je u skladu i sa željom djeteta izrečenim u razgovoru s psihologom, da je dijete dobro adaptirano u okruženju u kojemu živi zajedno sa svojim polubratom S za kojega je emocionalno vezan , da ima prijatelje i širu socijalnu mrežu, te baku i djeda po majci, te da je u interesu djeteta da živi s majkom, a da s ocem redovito i učestalo održava osobne odnose;

- da je mlt. dijete u razgovoru s posebnom skrbnicom iskazao da mu je lijepo kod oba roditelja, te bi volio da se oni međusobno dogovore;

- da tuženik nije prihvatio objedinjeno stručno mišljenje HZSR PU Nova Gradiška, zbog čega je sud na ročištu 8.4.2026. saslušao predstavnike toga područnog ureda i to psihologa i socijalnu radnicu, koji su naveli da HZSR PU Beli Manastir nije nadležan davati mišljenje s kojim roditeljem bi dijete trebalo stanovati, već je prema Obiteljskom zakonu („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) nadležan područni ured prema prebivalištu djeteta, a to je PU Nova Gradiška;

- da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za izradom novoga stručnog mišljenja Zavoda, jer je ocijenio da mišljenje HZSR PU Nova Gradiška tuženik nije doveo u sumnju;

- da je mlt. ČR učenik prvog razreda osnovne škole i zajedno s polubratom prima dječji doplatak u iznosu od 55,00 EUR, da žive s majkom u stanu njezinih roditelja i da njegove mjesečne potrebe iznose 200,00 EUR mjesečno;

- da je tuženik zaposlen u firmi Belje u Dubošici i njegova mjesečna plaća iznosi 1.100,00 EUR, ima zakonsku obvezu uzdržavanja još i mlt. sina Č rođenog **.**.2025. u izvanbračnoj zajednici sa sadašnjom partnericom, da njegova partnerica ima kćerku od 12 godina, te da žive u njegovoj kući u [adresa];

- da tuženik od podnošenja tužbe nije plaćao uzdržavanje za mlt. sina ČR.

8. Polazeći od utvrđenja da su stranke suglasne da se njihov brak razvede, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 51. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) razveo brak stranka. Ujedno je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. ObZ odlučio da će mlt. sin stranka VR stanovati s majkom u [adresa], da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb (čl. 104. ObZ), te je odredio način i obim susreta i druženja djeteta s ocem s kojim ne živi. Nadalje je primjenom odredbi čl. 310. st. 1. i 2. i 317. ObZ obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlt. sina ČR mjesečni iznos od 200,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe 3.9.2024. do 19.2.2025., te od 4.7.2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika da mlljt. sin stanuje s njim, a da s majkom ostvaruje osobne odnose i da majka doprinosi za uzdržavanje sina mjesečni iznos od 200,00 EUR počevši od 13.11.2025. pa nadalje.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća ovaj sud.

10. Žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud svoju odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati donio bez prethodne provjere njegovih obiteljskih prilika, nisu osnovani, jer iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je HZSR PU Nova Gradiška probavio od HZSR PU Beli Manastir, na čijem području tuženik živi sa izvanbračnom suprugom i zajedničkim mlt. sinom, te kćerkom njegove partnerice podatke o materijalnim prilikama u kojima živi tuženik sa sadašnjom obitelji. U svom mišljenju taj je područni ured predložio da mlt. ČR živi s ocem.

11. Na daljnje navode žalitelja da je u postupku predložio objedinjeno mišljenje PU Nova Gradiška i PU Beli Manastir, no da je objedinjeno mišljenje dao HZSR PU Nova Gradiška, te da pritom nisu uzeta u obzir utvrđenja koja je dao PU Beli Manastir nisu osnovani. Naime, sud je prihvatio mišljenje PU Beli Manastir u dijelu koji se odnosi na materijalne i obiteljske prilike tuženika, no kako je taj područni ured u svom mišljenju predložio da dijete živi s ocem, a dijete ima prebivalište na području [adresa], to je HZSR Područni ured Nova Gradiška u svom je usmenom očitovanju pojasnio da je on nadležan za davanje mišljenja o tome s kojim djetetom bi dijete trebalo stanovati, jer dijete ima prebivalište na području toga područnog ureda, a ne PU Beli Manastir. Prema odredbi čl. 409. st. 4. ObZ za suđenje u sporovima iz st. 1. i 2. toga članka (postupci u kojemu se odlučuje s kojim roditeljem će dijete stanovati, o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnim odnosima djeteta s drugim roditeljem i uzdržavanju djeteta) nadležan je sud koji je opće mjesno nadležan za dijete. Kako je HZSR PU Nova Gradiška detaljno obrazložio svoje objedinjeno stručno mišljenje prema kojemu je za psihofizički razvoj djeteta u njegovu najboljem interesu da stanuje s majkom, a da s ocem redovito održava susrete i druženja, to ga je uz valjane razloge prihvatio u cijelosti. Stoga žalbena izlaganja tuženika da se nalazi i mišljenja HZSR PU Nova Gradiška i PU Beli Manastir međusobno isključuju, nisu osnovani, jer je PU Beli Manastir nije bio nadležan za davanje mišljenja o tome s kojim djetetom bi dijete trebalo stanovati, obzirom na prebivalište djeteta.

12. Kako je HZSR PU Nova Gradiška detaljno obrazložio svoj nalaz i mišljenje i otklonio sve prigovore tuženika, to je uz valjane razloge odbijen prijedlog tuženika za izradom novoga objedinjenog mišljenja Zavoda.

13. Odluka da će stranke kao roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad djetetom i o dužnosti roditelja na razmjenu informacija u vezi djeteta pravilno je utemeljena na odredbama čl. 104. st. 1. i 113. ObZ.

14. Svoju odluku o načinu i obimu susreta i druženja oca i mlt. sina ČR donio je temeljem odredbe čl. 119. st. 1. ObZ prihvaćajući prijedlog HZSR PU Nova Gradiška s kojim prijedlogom je suglasna i posebna skrbnica djeteta, a i mlt. dijete je u razgovoru s psihologom izrazilo želju da stanuje s majkom, koja se o njemu dobro i kontinuirao brine i kod koje nisu utvrđena nikakva ograničenja, niti negativne okolnosti koje bi negativno utjecale na dijete, te je odredio način i obim održavanja susreta i druženja oca i mlt. sina na način kako je to određeno III. izreke pobijane presude, jer je to u najboljem interesu djeteta i neophodno je za njegov normalan psihofizički rast i razvoj.

15. Odlučujući o visini uzdržavanja, prvostupanjski sud je uvažavajući djetetovu životnu dob, njegove prosječne potrebe za odjećom, obućom, prehranom i činjenicu da je riječ o zdravom djetetu, koje je učenik prvog razreda osnovne škole, kao i imovinske prilike i ukupne mogućnosti oca kao roditelja obveznika uzdržavanja i njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja i sina iz sadašnje izvanbračne zajednice (ali ne i kćerke njegove sadašnje partnerice), imajući u vidu podatke iz Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) prema kojima je roditelj koji ne stanuje s djetetom dužan za dijete od 7 do 12 godina plaćati 17% prosječne plaće, odnosno 229,6 EUR utvrdio primjenom odredbe čl. 307. ObZ da ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanja mlljt. djeteta iznosi 200,00 EUR te je pravilno obvezao oca kao roditelja s kojim dijete ne stanuje na plaćanje navedenog mjesečnog iznosa uzdržavanja počevši od dana podnošenja tužbe 3. rujna 2024. do dana 19.2.2025., kada je dijete po hitnoj mjeri bilo privremeno povjereno ocu, te ponovno od 4.7.2025. pa nadalje (kada je mjera ukinuta i dijete vraćeno majci), sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. ObZ).

16. Prihvativši u cijelosti tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno odbio protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da mlt. sin ČR živi s njim i da se njemu dijete povjeri na čuvanje i odgoj, te da dijete održava osobe odnose s majkom i da majka doprinosi da djetetovo uzdržavanje mjesečni iznos od 200,00 EUR počevši od 13.11.2024. pa nadalje, kao neosnovan, te tuženiku ovu odluku suda žalbom neutemeljeno osporava.

17. Slijedom prednjih utvrđenja pravilno je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika.

18. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

19. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš