Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-357/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice KR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, protiv tuženika-protutužitelja IR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] Republike 18, kojega zastupa punomoćnik Krešimir Medved, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-55/2021-83 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-55/2021-83 od 16. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I., III. i dijela toč. VI. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.043,45 EUR EUR.

II. Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. IV. i V. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob- 55/2021-83 od 16. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod toč. II. presude, i u dijelu toč. VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.043,45 EUR EUR do iznosa od 8.459,94 EUR (za daljnji iznos od 3.416,49 EUR), i u tom dijelu sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutuženice za utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 18. studenog 2018. između tuženika RR, OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i sada pok. HR, OIB [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja u ½ dijela prijenosa prava vlasništva na stanu koji se nalazi na adresi [adresa], u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu označen kao 18. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-17), koji u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 47,54 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u kč. br. [katastarska čestica], u naravi Dujšinova, stambena zgrada br. 2-6, ukupne površine 414 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao neosnovan.

Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.416,49 EUR, kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tužiteljice-protutuženice podnesena protiv toč. III. izreke, kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 656,65 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik kao bračnu stečevinu stekli vlasništvo svali u ½ dijela na stanu koji se nalazi u [adresa], u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu označen kao 18. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-17), koji u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 47,54 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u kč. br. [katastarska čestica], u naravi [obrt], stambena zgrada br. 2 -6, ukupne površine 414 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, što je tuženik dužan priznati, što će u protivnom zamijeniti navedena presuda (toč. I. izreke). Utvrđen je ništetnim Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 18. studenog 2018. između tuženika RR, OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i sada pok. HR, OIB [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja u ½ dijela prijenosa prava vlasništva na stanu koji se nalazi na adresi [adresa], u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu označen kao 18. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-17), koji u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 47,54 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u kč. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], stambena zgrada br. 2-6, ukupne površine 414 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime vrijednosti ½ dijela stana u [adresa], iznos od 35.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 10. veljače 2021. do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 35.000,00 EUR do zatraženog iznosa od 36.120,52 EUR (toč. IV. izreke). Utvrđeno je da je dug po Ugovoru o kreditu broj 723- 53055192 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. ožujka 2014., potvrđen od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV- 2583/2014 dana 21. ožujka 2014.. koji je podignut kod HYPO-Alpe-Adria-Bank d.d. (sada: Addiko Bank d.d.) zajednički dug tužiteljice-protutuženice i tuženika- protutužitelja u jednakim dijelovima, te je naloženo tužiteljici-protutuženici isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime ½ već podmirenih rata toga kredita iznos od 8.668,05 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. V. izreke. Naloženo je tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj parnični trošak u iznosu od 8.459,94 EUR, dok su preostali zahtjevi stranaka za naknadu parničnih troškova odbijeni kao neosnovani (toč. VI. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I., II., III. i VI. izreke žalbu je podnio tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica-protutužena (dalje u tekstu: tužiteljica) žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. III., IV., V. i dijelu toč. VI. kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da se presuda preinači u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe, ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su stranke suvlasnici stana opisanog u toč. I. izreke pobijane presude u jednakim dijelovima s osnova bračne stečevine, zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika kao darovatelja i njegova pok. kao daroprimca i zahtjev za isplatu s osnova ½ suvlasničkog dijela vrijednosti predmetnog stana, te protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu ½ dijela plaćenih rata kredita iz Ugovora o kreditu koji predstavlja zajednički dug stranka.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbama ukazuju stranke. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su stranke zaključile brak 20.4.1994. u kojemu je rođena kćerka, koji brak je pravomoćno razveden 26.2.2016. Također nije sporno da je stan u [adresa], upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika. Sporna je osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je bračna zajednica stranaka prestala u prosincu 2015. kada je tužiteljica odselila iz zajedničkog kućanstva stranaka;

- da su obje stranke tijekom braka bile u radnom odnosu, te da je tužiteljica vodila brigu o kućanstvu, kuhala, spremala, kupovala hranu za domaćinstvo i brinula o odgoju zajedničke kćerke;

- da je tuženik 14. ožujka 2014. kao kupac zaključio s prodavateljicom KRĆ Ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], za kupoprodajnu cijenu od 36.000,00 EUR, od čega je 4.000,00 EUR plaćeno prilikom sklapanja predugovora, 12.000,00 EUR prilikom sklapanja i ovjere ugovora, a 20.000,00 EUR kreditom koji je tuženik podigao kod Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., te je tuženik uknjižen kao vlasnik toga stana;

- da je tuženik 14.3.2014. podigao kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. Ugovor o kreditu u iznosu od 20.000,00 EUR na rok od 10 godina, te je 22.8.2018. uplatom iznosa od 12.287,12 EUR zatvorio predmetni kredit;

- da je tuženik nakon razvoda braka stranaka zaključio sa svojim ocem ČR Ugovor o darovanju dana 28.11.2018., kojim mu je darovao predmetni stan, te se njegov otac potom upisao kao vlasnik spornoga stana;

- da je tužiteljica tužbu u ovoj parnici podnijela protiv tuženika kao bivšeg supruga i protiv njegova oca HR, između ostaloga i radi utvrđenja ništetnosti predmetnog darovnog ugovora, tvrdeći da je bivši suprug Ugovorom o darovanju raspolagao sa ½ njezinog suvlasničkog dijela stana bez njezina znanja i odobrenja;

- da je VR umro tijekom ovoga postupka i da je njegov zakonski nasljednik tuženik koji se potom temeljem rješenja o nasljeđivanju ponovno upisao kao vlasnik spornoga stana;

- da su roditelji tuženika nakon razvoda braka stranaka dali ovjerene izjave kod javnog bilježnika prema kojima je majka tuženiku radi uređenja stana u [adresa], darovala iznos od 4.000,00 EUR, dok je otac u ovjerenoj izjavi naveo da je darovao sinu iznos od 20.000,00 EUR za kupnju spornoga stana;

- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da je tržišna vrijednost spornog stana na dan 15.1.2021. iznosila 70.000,00 EUR,

- da je tuženik predmetni stan prodao 2021. trećoj osobi;

- da je tuženik nakon razvoda braka nastavio otplaćivati kredit koji predstavlja zajednički dug stranaka i da je tužiteljica u obavezi platiti tuženiku polovinu toga iznosa, odnosno iznos od 8.668,05 EUR s osnova bračne stečevine.

11. Temeljem utvrđenja da sporna nekretnina kupljena 2014. godine za vrijeme trajanja braka stranaka za iznos od 36.000,00 EUR, od čega je iznos od 16.000,00 EUR plaćen prilikom sklapanja predugovora i sačinjavanja kupoprodajnog ugovora, a preostali iznos od 20.000,00 EUR je plaćen kreditom koji je podigao tuženik, prvostupanjski sud zaključuje da sporni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima u smislu odredbe čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“¨, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), jer je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka njihovim zajedničkim sredstvima i da predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima. Nadalje je utvrdio da je Ugovor o darovanju ništetan u dijelu kojim je tuženik na svoga oca kao daroprimatelja prenio ½ dijela vlasništva stana u [adresa], jer je tuženik protivno prisilnim propisima raspolagao suvlasničkim dijelom tužiteljice, te je obvezao tuženika koji je stan darovao ocu, a potom ga nakon smrti oca prodao trećoj osobi, da tužiteljici isplati ½ tržne vrijednosti stana, odnosno iznos od 35.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od utuženja do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos odbio kao neosnovan. Ujedno je prihvaćen i protutužbeni zahtjev tuženika, te je naloženo tužiteljici da mu s osnova plaćenih iznosa kredit koji predstavljaju zajednički dug stranka da isplati jednu polovinu toga iznosa, odnosno 8.668,05 EUR sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

12. Prema odredbi čl. 36. st. 1 ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je st. 3. istog članka propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

13. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza pravilno utvrdo da sporni stan predstavlja bračnu stečevinu stranka u jednakim dijelovima, jer je stečen za vrijeme bračne zajednice zajedničkim sredstvima, dok žalbeni navodi tuženika kojima osporava da sporni stan predstavlja bračnu stečevinu stranka, jer je bračna zajednica nije egzistirala u trenutku kada je on kupio predmetnu nekretninu, nisu osnovani.

14. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, a posebno iz uvjerljivih i u bitnom suglasnih iskaza kćerke stranaka i tužiteljice, kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru utvrđeno je da je bračna zajednica stranka trajala do prosinca 2015. godine, a ne do 2012. godine, kako to tvrdi tuženik. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neuvjerljivim tvrdnje tuženika da se zbog veze s drugom ženom koja je trajala od 2010. do 2014. namjeravao rastati, ali da to nije učinio dok njihova kćerka ne postane punoljetna, jer je kćerka postala punoljetna 2012., a sporni stan je za kćerku, koja je studirala u Zagrebu kupljen 2014., u vrijeme dok je bračna zajednica stranaka egzistirala. Sud je poklonio vjeru tužiteljici da je tuženik tijekom braka bio sklon izlascima, alkoholu i druženju sa drugim ženama, no da ju nikada nije napustio zbog druge žene, već je ona napustila njega u prosincu 2015., jer više nije imala snage odlaziti po njega i dovoditi ga kuću u alkoholiziranom stanju.

15. Stoga žalbena izlaganja tuženika kojima želi osporiti postojanje bračne zajednice stranka navodeći da je zbog svojih dubljih veza s drugim ženama samo formalno godinama bio u braku s tužiteljicom i da su vodili zasebne živote ne mogu se prihvatiti, jer su te tvrdnje u direktnoj suprotnosti sa iskazom same kćerke stranaka, koja je iskazala da su njezini roditelji živjeli kao i svaki drugi bračni par, da je majka vodila domaćinstvo, kuhala, spremala, da su roditelji spavali u stoj sobi, osim kada je otac dolazio kući u alkoholiziranom stanju, te da su zajednički gledali ponude i oglase radi kupnje stana u [adresa] i razgovarali o tome.

16. Kako je u postupku utvrđeno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranka u jednakim dijelovima, pravilno je na temelju rezultata provedenog građevinskog vještačenja i utvrđene tržne vrijednosti nekretnine od 70.000,00 EUR naloženo tuženiku, koji je predmetni stan u međuvremenu prodao trećoj osobi, da tužiteljici isplati ½ tržne vrijednosti stana s osnova bračne stečevine, odnosno iznos od 35.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, te toj odluci tuženik žalbom neutemeljeno prigovara. Tvrdnje tuženika da su njegovi roditelji sudjelovali svojim sredstvima u kupnji stana nisu osnovane, jer je provedenim dokazima u postupku utvrđeno da roditelji tuženika nisu financijski sudjelovali u kupnji predmetnog stana, a njihove izjave o darovanju novčanih sredstava sinu nisu relevantne, jer su učinjene nakon razvoda braka stranaka.

17. Neosnovano tužiteljica ponavlja u žalbi da je sud prvog stupnja trebao cijeniti izvješće Porezne uprave, jer je prvostupanjski sud u razlozima presude jasno naveo da ovaj dokazni prijedlog, koji je tužiteljica dostavila tijekom glavne rasprave, a nakon zaključenja prethodnog postupka, nije uzet u razmatranje sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP. Njezini žalbeni navodi kojima osporava utvrđenu tržnu vrijednost stana nisu utemeljeni, jer je građevinski vještak u skladu s pravilima struke izvršio procjenu tržne vrijednosti stana, te je usmeno na ročištu detaljno obrazložio svoja utvrđenja, koja žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju. Pravilno je stoga tužiteljica odbijena preko dosuđenog iznosa od 35.000,00 EUR, do zatraženog iznosa od 36.120,52 EUR.

18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 8.668,05 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, što predstavlja ½ iznosa koje je tuženik platio nakon razvoda braka s osnova obveza po kreditu koji je podignut tijekom bračne zajednice stranaka, jer predstavlja zajednički dug stranka s osnova bračne stečevine.

19. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim Ugovor o darovanju kojim je tuženik sporni stan darovao svome sada pok. ocu, uz obrazloženje da je isti protivan prisilnom propisima, jer u smislu odredbe čl. 382. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) ugovor kojim se raspolaže tuđom nekretninom ne čini taj ugovor ništetnim, već takav ugovor obvezuje samo stranke iz ugovora. Stoga činjenica darovanja tuđe stvari ne daje pravo (su)vlasniku stvari kojom se raspolagalo da zahtijeva utvrđenje ništetnosti takvog ugovora. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan, zbog čega je po žalbi tuženika temeljem odredbe čl. 373 toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda djelomično preinačena u dijelu pod toč. II. izreke, te je taj dio zahtjeva tužiteljice odbijen kao neosnovan.

20. Žalba tužiteljice podnesena protiv toč. III. izreke pobijane presude nije dopuštena, jer tužiteljica nema pravni interes žalbom pobijati dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspjela u parnici, zbog čega je njezina žalba podnesena protiv toga dijela prvostupanjske presude temeljem odredbe čl. 380. toč. 1., u vezi čl. 367. st. 1. ZPP odbačena.

21. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude djelomično je izmijenjen i konačan uspjeh stranaka u parnici, zbog čega je temeljem odredbi čl. 154. st. 2. i 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Kako je tužiteljica nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude uspjela po osnovi i visini u omjeru od 66,66%, to joj za parnične radnje pravilno utvrđene pobijanom presudom, uključujući i troškove provedenog vještačenja koji su bili potrebni za postupak, razmjerno konačnom uspjehu pripada parnični trošak u iznosu od 6.830,91 EUR, te prebijanjem ovoga troška sa troškom tuženika po protutužbi koji je pravilno utvrđen u iznosu od 1.787,46 EUR, tuženik je u obvezi naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.043,45 EUR.

22. Budući da je prvostupanjskom presudom točkom VI. izreke tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.459,94 EUR, valjalo je odluku o troškovima djelomično preinačiti i tužiteljicu odbiti s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.416,49 EUR, a potvrditi za iznos od 5.043,45 EUR.

23. Tuženiku je razmjerno konačnom uspjehu u žalbenom postupku od 33,33%, primjenom Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) priznat trošak sastava žalbe 520,78 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 135,87 EUR, ili ukupno 656,65 EUR.

24. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč.1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš