Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-250/2026-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Kovačević predsjednice vijeća, Ilijane Petyo članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vedrana Medakovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-- protutuženika ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene- protutužiteljice PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Jukić u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnom skrbniku KD iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pešćenica, radi roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 627/2024-125 R1 Ob-2165/2025 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob -627/2024-125 R1 Ob- 2165/2025 od 27. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I., III., II. i II.II., IV., VI. i VII. izreke

r i j e š i o j e

Žalba tužitelja-protutuženika se djelomično uvažava i djelomično odbija kao neosnovana, tako da se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-627/2024-125 R1 Ob-2165/2025 od 27. siječnja 2026. potvrđuje pod toč. I., II., II.II., III., IV., V. i VI. izreke, a ukida pod toč. III. izreke bez vraćanja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Zajednička djeca stranaka, mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njezina stanovanja u [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem ID, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured Pešćenica, jednom tjedno u trajanju od 1 (jednog) sata na mjestu i vremenu prema dogovoru voditelja mjere nadzora i roditelja, a ako dogovor glede vremena i mjesta osobnih odnosa izostane, tada utorkom, od 15:30 do 16:30 sati u parku u blizini mjesta stanovanja djece ili u kućanstvu oca (prema odluci voditelja mjere).

II.II. Osobni odnosi određuju se u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pešćenica imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

III. Majka PD OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb za mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu odluka o zdravlju, obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, ishođenju osobnih isprava i prijavi prebivališta/boravišta na području [adresa], dok će joj za zastupanje mlt. djece u preostalom dijelu bitnih osobnih prava iz čl. 100. st. 1. ObZ-a (promjena osobnog imena, izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna pisana suglasnost oca ID.

IV. Nalaže se ocu ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 264,00 EUR mjesečno i za uzdržavanje mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 264,00 EUR mjesečno, počevši od 27. siječnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, a u slučaju zakašnjenja s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice PD, OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Odbija se zahtjev tužene u dijelu kojim predlaže ostvarivanje potpuno samostalne roditeljske skrbi za mlt. VD i mlt. LD, kao i u dijelu uzdržavanja za svako mlt. dijete povrh iznosa od 264,00 EUR do iznosa od 350,00 EUR.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim glasi:

„1. Mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] rođena u [adresa] dana 14. lipnja 2018. godine i mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođen u [adresa], dana 30. svibnja 2015. godine stanovat će s ocem ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

2. Otac ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] izvršavat će potpunu roditeljsku samostalnu roditeljsku skrb za svoje dvoje mlt. djece i to za mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] rođena u [adresa] dana 14. lipnja 2018. godine i mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođen u [adresa], dana 30. svibnja 2015. godine.

3. Osobni odnosi između majke PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. djece VD i mlt. LD, odvijat će se pod nadzorom Centra za socijalni rad kada isti Centar to odredi.

6. Nalaže se tuženici PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka i to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

VII. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Određuje se privremena mjera prema kojoj će zajednička djeca stranaka, mlt. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati s majkom PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njezina stanovanja u [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. VD i mlt. LD s ocem ID, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured Pešćenica, jednom tjedno u trajanju od 1 (jednog) sata na mjestu i vremenu prema dogovoru voditelja mjere nadzora i roditelja, a ako dogovor glede vremena i mjesta osobnih odnosa izostane, tada utorkom, od 15:30 do 16:30 sati u parku u blizini mjesta stanovanja djece ili u kućanstvu oca (prema odluci voditelja mjere).

V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

VI. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.“

3. Tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) je podnio žalbu protiv presude pod toč. I., II., II.II.,

III., IV., VI. i VII. izreke, i protiv rješenja u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) u svezi s čl. 346 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje ObZ). Predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i rješenje i vratiti na ponovan postupak.

4. Tužena-protutužiteljica (dalje tužena) na žalbu nije dala odgovor.

5. Žalba protiv presude nije osnovana, a protiv rješenja o privremenoj mjeri je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje ObZ), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud proveo valjanu ocjenu dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svom uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, dajući za svoju odluku jasne, potpune i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa se može ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva žalitelj.

8. U žalbenoj fazi postupka i dalje postoji spor o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati, o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima djece, kao i uzdržavanju.

9. Iz stanja spisa, a što i navodi prvostupanjski sud u odluci, raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2026. razdvojen je postupak po tužbi tužitelja glede odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o osobnim odnosima i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, od postupka po tužbi za uzdržavanja od 1. lipnja 2023., u kojem je dijelu odlučeno da će se zasebno raspravljati.

10. Prvostupanjski sud je tijekom postupka izvršio uvid u dostavljena izvješća i mišljenja nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, izvješća voditeljice mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, te isprave i dokumentaciju priloženu od strane stranaka, izvješće dječjeg vrtića od 23. srpnja 2024. koji pohađa mlt. VD, posebna skrbnica je obavila razgovor sa mlt. djecom, saslušane su stranke, pribavljeni su podaci od MUP i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, provedeno je multidisciplinarno psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje po sudskim vještacima dr. Branki Vidrih, psihijatru i DD, psihologu, koje su dale pisani nalaz i mišljenje te su iste bile i saslušane.

11. Mlt. djeca su u postupku prvotno bili zastupani po posebnoj skrbnici ED iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, da bi nakon što je istoj prestao radni odnos u tom Centru, 28. siječnja 2025. imenovan posebnim skrbnikom KD.

12. U pogledu odluke o stanovanju i ostvarivanju osobnih odnosa iz stanja spisa i na temelju raspravljanja po prvostupanjskom sudu proizlazi sljedeće:

- da je u izvanbračnoj zajednici roditelja i ovdje stranaka, koja više ne egzistira, rođeno dvoje mlt. djece, LD, rođen **.**.2015., i VD, rođena **.**.2018.

- da se izvješću i mišljenju Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje HZSR) od 22. srpnja 2024. između ostalog navodi da su u periodu obveznog savjetovanja početkom 2023. roditelji tada još stanovali zajedno i izrazili spremnost na sklapanje Plana na način da djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju široke osobne odnose, na što je majka pristala prvenstveno zbog tada neriješenog stambenog pitanja, dok je dugoročno izražavala želju da djeca podjednako vremena provode sa svakim roditeljem; da otac tada nije načelno odbacivao takvu mogućnost, no nije bio niti spreman na sklapanje plana koji odgovara aktualnom stanju te da su roditelji gotovo godinu dana pokušavali postići sporazum, da je u tom periodu došlo do teškoća u roditeljskoj komunikaciji, dogovorima oko viđanja djece; da ih je otac učestalo izvještavao o neadekvatnoj skrbi majke za djecu kako za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tako i nakon njezina prekida naročito stavljajući naglasak na nepravovremenu skrb majke o zdravlju djece radi čega da se zdravstveno stanje djece komplicira i zahtijeva kompleksnije liječničke intervencije nego bi to bio slučaj da je majka pravovremeno reagirala (kao primjer iznosi nesaniranu ozljedu noge mlt. LD nastala tijekom ljetovanja s majkom 2023. radi čega je dijete nekoliko mjeseci kasnije moralo na operativni zahvat); da je prijavljivao nedovoljni interes majke za ostvarivanje osobnih odnosa s djecom te za mlt. LD, da majka vozi mlt. VD u autu bez autosjedalice; nenajavljena preuzimanja mlt. VD iz vrtića, uznemiravanju u vidu dolazaka na adresu stanovanja, vikanja pred stanom, nenajavljena i „neugodne“ dolaske pred školu mlt. LD. Stručni tim u odnosu na majku iznosi da im se ona znatno manje obraćala, najčešće se pokušavajući obraniti od prijava oca, koje je odbacivala kao neistinite i zlonamjerne, da je tražila pomoć po pitanju ostvarivanja osobnih odnosa navodeći da do mlt. LD uopće ne može doći što je izravna posljedica djelovanja oca, navodeći da je jedini način da uopće vidi sina da ga dočeka pred školom ili da dođe pred zgradu gdje djeca stanuju s ocem, ali uslijed navedenog otac ju prijavljuje HZSR ili čak policiji za nametljivo ponašanje. HZSR navodi kako se majka u odnosu na mlt. LD čini bespomoćnom, dok otac majčine pokušaje ostvarivanja kontakata s djecom opisuje nametljivim, a potom joj zamjera zanemarivanje sina pojašnjavajući kako je njegov otpor prema susretima s majkom odraz njezina dugogodišnjeg zanemarivanja djeteta i naglašavajući svoju načelnu spremnost da potakne LD na susrete s majkom pri čemu iznosi kako u stvarnim okolnostima nije došlo do pomaka po tom pitanju. Stručni tim utvrđuje da kroz kontakt s roditeljima i djecom nije utvrđeno da bi ista doživljavala ugrozu u pogledu svakodnevne skrbi o njima, no da učestalo dolazi do teškoća u pogledu dogovora o osobnim odnosima djece s majkom; da spornim vidi okolnost da mlt. LD pretežito odbija kontakt s majkom osim u vidu kratkih susreta u parku, pred školom i sl. te navodi da je navedeno okolnost na kojoj treba raditi s roditeljima obzirom da radi navedenog dokazi do udaljavanja majke i sina što nije u interesu djeteta; da majka ne prisiljava mlt. LD na susrete, no jasno daje do znanja da joj aktualna situacija nije prihvatljiva te da želi obnoviti susrete s LD predlažući za početak kraće susrete dok LD ne bude spreman za više; da se u obitelji planira odrediti mjera obiteljsko pravne zaštite po pronalasku voditelja. Stručni tim u svrhu umanjenja teškoća i nesporazuma do donošenja konačne odluke suda predlaže donošenje privremene prema kojoj bi mlt. djeca nastavila stanovati s ocem, a s majkom ostvarivala osobne odnose na način kako to predloženo u tom mišljenju

- da se u prijedlogu izvješća i mišljenja HZSR od 30. kolovoza 2024. nastavno na svoje ranije mišljenje navodi o prituživanju oca na skrb majke da protekom vremena otac prijavljuje za fizičko kažnjavanje djece za vrijeme trajanja zajednice te da se stječe dojam da otac postepeno uvodi nove elemente kojima majku želi prikazati u negativnom svjetlu, koje nije ranije želio spominjati u vrijeme kada se nadao postizanju sporazuma, a da se majka puno manje obraća HZSR i to najčešće u pokušaju da se obrani od prijava oca koje negira i odbacuje kao zlonamjerne. M išljenje Stručnog tima je kako je otac znatno angažiraniji po pitanju svakodnevne skrbi o djeci budući da stanuju s njim, pri čemu se zaključuje i da je trenutna organizacija života obitelji (da djeca stanuju s ocem i da on izvršava sve sadržaje roditeljske skrbi, da VD ostvaruje relativno redovite kontakte s majkom, a LD ih odbija) odraz odluke oca da upravlja situacijom. Očeva skrb o djeci je u svim aspektima, osim u dijelu kontakata djece s majkom adekvatna. Majka je s druge strane pasivnija u roditeljstvu što dijelom može biti odraz kontinuiranog umanjivanja njezinih roditeljskih sposobnosti od strane oca. Iako otac kontinuirano prijavljuje majčine pogreške i propuste, a djelomično ih potvrđuje i mlt. LD, isti se temeljem nepristranog uvida ne mogu smatrati dostatnim da bi majku ograničili u roditeljstvu te je nesporna potreba djece za intenzivniji kontak t s majkom. Procjenjuju potrebnim, radi zaštite psihološke dobrobiti djece, s majkom raditi na usvajanju vještina koje će joj omogućiti intenzivniji odnos s djecom i primjereniji pristup roditeljski zahtjevnim situacijama, a s ocem raditi na stjecanju uvida u važnost koji svaki od roditelja ima za dijete, na uvažavanju uloge majke i odvajanju partnerskog od roditeljskog odnosa radi čega dodatno planiraju roditeljima izreći mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora. Kraj činjenice da LD aktualno odbija kontakt s majkom, a da oboje roditelja podrazumijevaju nastavak zajedničkog stanovanja brata i sestre te se isto procjenjuje njihovim najboljim interesom, stručni tim predlaže da djeca stanuju s ocem i da u širokom opsegu ostvaruju osobne odnose s majkom. Predlažu da se osobni odnosi ostvaruju u širokom opsegu prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane na način kako je to bilo i u ranijem mišljenju predloženo

- da iz dopisa MUP, IV PP Zagreb od 10. rujna 2024. slijedi da su u odnosu na prijave ovdje tužitelja spram tužene u dva navrata podnijeli posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na znanje i donošenje meritorne odluke, koji prema podnesku OKDO Zagreb broj KR-DO-372/24 od 27. rujna 2024. slijedi da je državnoodvjetnički spis zatvoren službenom bilješkom nakon zaprimljenog posebnog izvješća IV. PP Zagreb formiranog povodom dopisa HZSR iz kojeg nije proizlazila sumnja da bi se u postupanju roditelja ostvarila obilježja kaznenog djela iz domene kaznenopravne zašite djece, već da će zbog eventualnih poteškoća u obitelji, HZSR zavod provoditi mjere obiteljsko-pravne zaštite

- da je posebna skrbnica (u podnesku od 27. rujna 2024.) nakon obavljenog razgovora s mlt. djecom smatra zabrinjavajućim da mlt. LD kao dijete u dobi od 9 godina koji navodi da je zadnji put kod majke bio par sati prošlog Božića, opravdava neviđanje majke nedostatkom slobodnog vremena, a da na pitanje da li ga otac potiče da ide kod majke, navodi da mu otac u ovih godinu dana nikada nije rekao da ide kod mame, da nije boravio s majkom dulje od 15 minuta koliko traje kada majka dođe po VD . Posebna skrbnica smatra da model odluke da djeca žive s ocem ne utječe dobro na LD jer je to dovelo do toga da izbjegava odlazak kod majke, a otac ga na isto ne potiče jer mu vjerojatno situacija odgovara, što nisu kompetencije savjesnog roditelja; da LD ne navodi da bi postojao i jedan element na strani majke koji bi bio ugrožavajući za njega ili za sestru u vidu agresivnosti, nasilja i slično, što otac opetovano iznosi u iscrpnim dopisima HZSR; kako LD iznosi da ove godine nije bio s mamom na moru no i da s osmjehom govori da ga mama zove par puta tjedno i govori mu da joj nedostaje, da ga želi vidjeti i pita ga kada će je doći vidjeti, a onda kaže da nema vremena jer igra rukomet i nogomet, a potom i da će ju možda posjetiti ovaj vikend na par sati; da se stječe dojam da dijete ne može reći ništa negativno o majci u smislu da bi mu nešto napravila ili da bi svjedočio nekom traumatskom događaju pa je onda potpuno nejasno zašto je onda ne želi posjetiti; nadalje posebna skrbnica iznosi mišljenje da je moguće da je tužitelj upisao dijete na bezbroj aktivnosti koje su toliko dijete zaokupile da je u potpunosti zaboravio na majku, a da ga onda potpuno prigodno niti ne podsjeća na majku, te da takav stil odgoja nije normalan, pa predlaže da mlt. djeca stanuju s majkom cijelo vrijeme, a s ocem ostvaruju osobne odnose, jer ako nastave živjeti s ocem i dalje neće ostvarivati osobne odnose s majkom što će ostaviti ogromne posljedice na psihofizički razvoj LD u odrasloj dobi. U odnosu na VD posebna skrbnica navodi da je u razgovoru bila sniženog raspoloženja i tužna, da je samo rekla da bi željela živjeti s majkom, da kad je kod majke crta i igra se, da joj se sviđa mamin novi stan i da tamo ima igračke te da ju majka često preko tjedna zove telefonom. Posebna skrbnica protivno mišljenju HZSR smatra da je okolnost da mlt. LD nije godinu dana bio kod majke, nova i zabrinjavajuća te da isto ukazuje kako skrb oca i djeci nije adekvatna, te navodi i da obzirom da otac konstantno prijavljuje majku za nemar, da je moguće i da isti opterećuje djecu svojim negativnim vrijednosnim sudovima o majci, što izaziva kod mlt. LD otpor kod majke, da provedena obrada u odnosu na oca kod HZSR pokazuje da kod njega postoje rizični faktori u smislu neprimjerenih roditeljskih kompetencija koji se nepovoljno odražavaju na razvoj djece, a u situaciji kada pojedini roditelj pokazuje takve sklonosti, sud mora djecu povjeriti na život drugom roditelju te je predložila provesti psihologijsko psihijatrijsko vještačenje stranaka

- da je tužitelj iznio tvrdnje da je zbog razgovora s posebnom skrbnicom doživio traumu, i dostavio nalaz Poliklinike Aviva od 28. rujna 2024. prema kojem podatke o obiteljskoj anamnezi, porodu djeteta i dosadašnjem statusu djeteta, kao i o obiteljskoj dinamici daje otac; da iz razgovora psihijatra s mlt. LD slijedi kako je dječak u kontaktu pristojan, suzdržan, opaža se da iskazuje tikove oko očiju, …, razvidno je da mu je teško. Mlt. LD liječniku iznosi „Sad ćemo se pokušati dogovoriti, mama i tata“; iznosi da bi volio odlaziti kod mame kad ide i sestra, pa ostati sat ili dva i da ga onda vrate kući, … njemu je bolje spavati kod tate i biti u svom domu. Opažanje je liječnice da dječak lomi prste, trese nogom te da je jasno da mu je sve ovo veliku emocionalni stres. Navodi se kako dječak opisuje da je „majka nekad znala biti stroga, udarila bi ga ponekad po guzi, dala bi im šamarčinu, zna da je bio jako mali, ali se toga sjeća“. „Kad je bio na razgovoru kod posebne skrbnice stalno mu je prijetila da će sud donijeti neke odluke i da će morati živjeti s mamom, uplašio se da će morati živjeti s mamom“. Iz nalaza slijedi da je mlt. LD postavljena dijagnoza Poremećaja prilagodbe i Reakcije na teški stres i poremećaju prilagodbe

- da je posebna skrbnica osporila tvrdnje tužitelja upirući da je razgovor s mlt. djecom provela prema pravilima struke

- da iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 8. siječnja 2025. u odnosu na mlt. LD i od 5. prosinca 2024. u odnosu na mlt. VD, gdje su mlt. djeca bila upućena na timsku obradu od strane Područnog ureda, proizlazi za mlt. LD kako provedena multidisciplinarna obrada ukazuje na dječaka iznadprosječnih neverbalnih intelektualnih sposobnosti, visoke razvijenosti vizualno-motoričke integracije i urednih govorno-jezičnih sposobnosti, vještine čitanja i pisanja u skladu s dobi i akademskom razinom, da dječak ima urednu sliku o sebi te trenutno ne doživljava povišenu razinu emocionalnih ili ponašajnih smetnji, no da prikazano odrastanje lišeno realizacije prava na oba roditelja predstavlja značaj rizik po dječakov daljnji emocionalni razvoj. Navodi se kako su tijekom obrade roditelji savjetovani i informirani vezano uz prikazano aktualno odrastanje dječaka praćeno konfliktnim odnosnom roditelja lišenom suradnje u najboljem interesu dječaka, što predstavlja rizik po njegov daljnji razvoj. Preporuka je multidisciplinarnog tima uključiti dječaka u praćenje psihologa, procijeniti o roditeljskim kapacitetima te na njih usmjeriti stručni rad, pri čemu se navodi i da bi mjerom stručne pomoći u izvršavanju roditeljske skrbi bilo moguće doprinijeti umanjenju rizika. Prema mišljenju multidisciplinarnog tima, mlt. VD je djevojčica urednog ranog psihomotornog i intelektualnog razvoja te uredne vizualno-motoričke integracije, uz indikatore organske nezrelosti i nešto slabiju razvijenost grafomotorike, kod djevojčice se uočavaju smetnje pažnje te blaža odstupanja u pragmatičnim sposobnostima uz zamijećene tikove treptanja, da su na planu emocija uočeni indikatori sramežljivosti, impulzivnosti i zaokupljenosti vlastitim mislima dok se roditeljske procjene djevojčice razlikuju, da je sama djevojčica pozitivnih stavova prema roditeljima ponaosob. Rizik po njezin daljnji pravilan emocionalni razvoj predstavlja konfliktan odnos roditelja te izostanak suradnje, koji prati njeno odrastanje. Preporučeno je uključiti djevojčicu u praćenje psihologa; procijeniti roditeljske sposobnosti te stručni rad usmjeriti na roditelja

- da je prema prijedlogu i mišljenju HZSR donesena privremena mjera 28. veljače 2025. prema kojoj djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju osobne odnose, uz obvezu istoj da doprinosi za uzdržavanje djece, koju je sud obrazložio time da mlt. LD ne prihvaća kontakt s majkom bez za to jasnog razloga, te se njihov kontakt uopće ne ostvaruje, a razloge toga je za utvrditi po sudskim vještacima, te cijeneći mišljenje HZSR da bi u takvim okolnostima ikakav nasilni prelazak djeteta k majci za njega izazvao još veći otpor, pri čemu je u interesu mlt. djece nastavak njihovog zajedničkog života, te da u aktualnim okolnostima, u kojima je nedvojbeno došlo do poremećaja obiteljske dinamike mlt. djece, koji ukazuje na rizik za emocionalni razvoj mlt. djece, nužno uspostaviti adekvatan kontakt djece s roditeljem s kojim ne stanuju

- da je podneskom od 13. ožujka 2025. HZSR dostavio obavijest o izvješćima voditeljice mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora za period 15. listopada 2024. do veljače 2025., iz kojeg slijedi kako roditelji voditeljici mjere iznose potpuno oprečne opise danih informacija „u mjeri koja nadmašuje samo subjektivno različit doživljaj situacije“; da se osobni odnosi majke i mlt. VD redovito ostvaruju te voditeljica mjere bilježi prisan odnos djeteta i majke navodeći kako djevojčica djeluje „veselo, opušteno u odnosu s majkom“, dok osobni odnosi majke i mlt. LD izostaju; kako je majka 4. prosinca 2024. čekala mlt. LD ispred škole, koji samo letimično pozdravlja majku i brzim se korakom uputio kući, a prijedlog šetnje odbio ponavljajući da ima obveza, majka pratila njegov gotovo trčeći korak i pokušavala s njim razgovarati, što je završilo dolaskom do kuće; kako majka o odnosu s LD priča s puno emocija i da joj je teško što ne uspijeva doprijeti do LD. Otac je voditeljici mjere predočio kako je razlog takvog Maxovog stava prema majci taj Max prema majci nije razvio privrženost zahvaljujući njezinom odnosu prema njemu iz djetinjstva, da ga je prema očevim riječima ignorirala, vikala na njega, tukla, često iznevjerila svoja obećanja čega se LD sjeća. Iz obavijesti o izviješću za prosinac 2024. slijedi kako je LD trebao za školski zadatak izraditi obiteljske fotografije, gdje nije želio staviti niti jednu fotografiju majke iako ga je otac navodno na to motivirao. Tijekom siječnja 2025. mlt. LD voditeljici mjere naveo je razloge zbog čega ne želi kontakt s majkom-„jednom ga je ošamarila, i njega i I kad smo se igrali, iznevjerila ga je kada je išla u Njemačku i obećala mu dres koji nije donijela kako je rekla da nije bilo dućana, no kada su on i tata našli na internetu niz dućana u okolici i o tome je obavijestili, rekla je da ne rade, čime je lagala, te zbog toga što se mama jednom svađala s I prilikom uspavljivanja, sjela je na nju pa je tata intervenirao“, za koje razloge voditeljica mjere navodi kako djeluju neuvjerljivo i da prilikom iznošenja istih nema popratne emocionalne reakcije , da je LD također navodio da ne želi da ga mama vozi na treninge jer da ga je jednom vozila i skoro je povraćao zbog brze vožnje i naglog ulaska u zavoj , ne želi niti da ga mama čeka pred školom jer ga zagrli što on ne želi, te rezolutno izjavljuje da se njegov odnos prema majci nikada neće promijeniti. Tijekom veljače 2025. je na pokušaje voditeljice mjere da uspostavi kontakt LD i majke, dječak je izjavio kako „zauvijek ne želi viđati majku“. Voditeljica mjere navodi i da se otac često vraća u prošlost nastojeći argumentirati stav o nedostatnim roditeljskim kapacitetima majke, dok je majka uglavnom usmjerena na nastojanje da uspostavi kontakt s LD, u čemu glavnom preprekom vidi utjecaj oca

- da je provedeno multidisciplinarno psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Branki Vidrih, psihijatru i DD, psihologu, koje su dale pisani nalaz i mišljenje, i prilikom saslušanja ostale kod svog pisanog nalaza i mišljenja, iz kojeg slijedi u bitnom da kod majke, vještaci nisu našli nikakvih obilježja koja bi upućivala na psihopatologiju na planu ličnosti, koja bi na ikoji način umanjivala njezine roditeljske kapacitete; da je unatoč situaciji čežnje za sinom, koju subjektivno jako teško podnosi, strpljiva nepritiskajuća, spremna podrediti se svim mogućim zahtjevima i uvjetima koju pred nju postavljaju sin i otac kako bi dobila koji komadić vremena više da ga provede sa sinom; da su LD i otac „u savezu“ te da LD nije u stanju evocirati svoje autentične želje, nego njegove želje predstavljaju projekciju očevih želja ; vještaci smatraju da je otpor dječaka prema majci fabriciran od strane oca, koji upravo iz spektra svoje osobnosti sebe nameće kao besprijekornog, predanog i angažiranog roditelja, da je LD je u teškom emocionalnom stanju, u autentičnoj čežnji za majkom , da mlt. VD kao mehanizam obrane od teške obiteljske situacije koristi bijeg u nezrelo ponašanje, te pokazuje jednaku privrženost jednom i drugom roditelju ; odnos bivših partnera je narušen, a dominira negativan stav oca prema svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi koju diskvalificira u svakom pogledu; da je majka adekvatniji roditelj i da je nužno potrebno da djeca stanuju s majkom, a u početku provoditi mjeru nadzora nad osobnim odnosima djece i oca

- da se HZSR u potpunosti suglasio s mišljenjem vještaka, navodeći da je isto provedeno sveobuhvatno i stručno te da su doneseni zaključci utemeljeni na detaljnom uvidu u dinamiku obiteljskih odnosa; kako iz zaključka vještaka proizlazi da kod majke nisu utvrđena ograničenja u roditeljskim kompetencijama, dok je kod oca prisutan izostanak roditeljske empatije za emocionalne potrebe svoje djece i to prvenstveno mlt. LD, što je dječaka dovelo do teškog emocionalnog stanja u kojem nije u mogućnosti iskazati svoju autentičnu potrebu i čežnju za majkom, da je prihvaćanje uloge i važnosti drugog roditelja u životu djeteta jedan od temeljnih preduvjeta za kvalitetno izvršavanje roditeljske skrbi, da je utjecaj na oca na djecu posebice na LD osobito naglašen te da se može očekivati da će se u slučaju nekontroliranih i širokih kontakata s ocem onemogućiti ponovna uspostava odnosa dječaka s majkom; te predlaže da malodobna djeca LD i VD nadalje stanuje s majkom, a u dijelu nadzora nad osobnim odnosima predllaže da se isti ostvaruju jednom tjedno u trajanju od jednog sata na mjestu i vremenu prema dogovoru voditelja i roditelja, a ako dogovor nije moguće postići, tada utorkom od 15:30 do 16:30 u parku u blizini mjesta stanovanja djece ili u kućanstvu oca (prema odluci voditelja mjere)

- da se posebni skrbnik mlt. djece se s istim prijedlogom suglasio i naveo kako smatra da je aktualno najbolji interes djece da stanuju s majkom i da se ocu odrede osobni odnosi uz nadzor na vrijeme od 6 mjeseci.

13. Prvostupanjski sud iz rezultata dokaznog postupka utvrđuje da iz isprava koje se odnose na period obveznog savjetovanja početkom 2023. kako su roditelji tada još stanovali zajedno i izrazili spremnost na sklapanje Plana na način da djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju široke osobne odnose, na što je majka pristala prvenstveno zbog tada neriješenog stambenog pitanja, dok je dugoročno izražavala želju da djeca podjednako vremena provode sa svakim roditeljem; da otac tada nije načelno odbacivao takvu mogućnost, no nije bio niti spreman na sklapanje plana koji odgovara aktualnom stanju te da su roditelji gotovo godinu dana pokušavali postići sporazum, da je u tom periodu došlo do teškoća u roditeljskoj komunikaciji, dogovorima oko viđanja djece i postupnog udaljavanja mlt. LD od majke. Prvostupanjski sud navodi da svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji kako majka nije kontinuirano sposobna brinuti za djecu te detaljno, usmjereno i ponavljajuće tijekom postupka iznosi primjere njezine nebrige, da već u tužbi iznosi i o fizičkom kažnjavaju djece od strane majke, pri čemu naročito ističe majčin atak na mlt. VD, te da dok prijavljuje nebrigu majke, istovremeno u svakom njezinom pokušaju ostvarivanja kontakta s djecom nalazi razlog za prijavu bilo namet ljivog ponašanja, bilo daljnje nebrige i zanemarivanja, a istovremeno, majka traži pomoć, jer vidi da se djeca, naročito mlt. LD odmiču od nje. Navodi da je utvrđeno da otac izvrsno skrbi o potrebi djece za hranom, odijevanjem, stanovanjem, socijalnim životom i školovanju, te je dojam suda da su u uvjetima zajedničkog života i svakodnevnih obveza, roditelji balansirali i dijelili obveze oko djece, da tužena u prilog toga u iskazu navodi da ako je ujutro odvela djecu u školu/vrtić, zbog posla ih kasnije nije mogla i preuzeti, te da je takva podjela roditeljskih uloga životna i realna. Prvostupanjski sud primjećuje da je već u mišljenju HZSR, a time i stručnjaka koji ne raspolažu alatima kakvima raspolažu vještaci, izneseno kako se stječe dojam da otac određenim postupcima i kalkulacijama s ciljem ostvarenja prednosti u postupku, otežava kontakt i održavanje bliskosti djece s majkom, što je jedna od najvažnijih psiholoških potreba djece, te da je trenutna organizacija života obitelji odraz odluke oca da upravlja situacijom, koji je kontinuirano tijekom postupka majku djece opisivao nepovoljno i isticao njezine nedostatke i nezainteresiranost za djecu, i pri obradi vještaka ne navodi niti jednu pozitivnu stvar na strani majke, svoj angažman vidi potpunim, majčin nedostatnim.

14. Prvostupanjski sud navodi da otac u ovom postupku kao razlog Maxova otpora prema majci iznosi njezino dugogodišnje zanemarivanje djeteta, opisuje da je bila hladna i gruba prema djetetu te joj je nedostajalo topline i strpljenja, nadalje da voditeljici mjere navodi kako je majka dječaka tukla, vikala na njega, često iznevjerila njegova obećanja, no da provedenim psihološkim testiranjem majke po psihologu HZSR, ali i po vještacima nije dobiven dobiven opis osobe u čijoj bi ličnosti bilo psihopatologije, da je ista psihomotorno mirna, urednog uvida i kritičnosti, koju kritičnost zadržava i pri opisu sebe kao majke tijekom postupka, a da je u skladu s time i neposredni dojam suda glede tužene.

15. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je otpor LD spram majke stvaran i realan, da je jedan od razloga izricanja roditeljima mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora bio omogućiti majci intenzivniji odnos s djecom, međutim, tijekom provedbe mjere do toga nije došlo, već je raskorak između majke i LD produbljen do mjere da LD na obiteljskoj fotografiji za potrebe škole izostavlja majku, da je majka u iskazu pred ovim sudom navela da LD aktualno viđa mjesečno dva i pol sata. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je dječakov otpor prema majci fabriciran od strane oca koji iz spektra svoje osobnosti sebe nameće kao besprijekornog te nudi LD sjećanja na majku koja „tuče“, „udara“, „guši“, koja mu ne govori istinu glede dresa jer je pregledom interneta utvrđeno kako je u tom području bilo više trgovina koje su radile, da otac i LD stvaraju savez u kojem dječak nije u stanju „evocirati svoje autentične želje“, već njegove želje predstavljaju projekciju očevih, da mlt. LD, kao dijete koje se patološki stopilo s ocem, pretpostavljene želje svog oca iskazuje kao vlastite i da takvo iskustvo LD stvara bol koja traje dulje vrijeme. Već u nalazu psihijatra izrađenom nakon razgovora posebne skrbnice s djetetom, zabilježeno je kako LD lomi prste, trese nogom, te je mišljenja da je razgovor posebne skrbnice s LD, dječaka suočio s onim osviještenim dijelom emocija za majku i potrebe za lojalnosti ocu s kojim je ostao stanovati po prekidu zajednice te da je znakovit opis situac ije po vještacima kada je LD trebao izgovoriti da ne voli majku, gdje se navodi kako reakcijom pokazuje nepodnošljivost mogućnosti da ne voli majku i „jeca dok grca u suzama u teškoj emocionalnoj patnji“.

16. Prvostupanjski sud je u potpunosti prihvatio zaključak vještaka o razlozima Maxova statusa spram majke kojeg cijeni u potpunosti stručnim i dostatno pojašnjenim te cijeni da tužitelj svojim primjedbama nije takav zaključak vještaka uspio dovesti u pitanje. Otac u iskazu navodi kako puno preispituje sebe u ovom postupku i neobično mu je da se nisu pomakli od nulte točke i da se i dalje ne preispituju stvarne činjenice koje su se dogodile, aludirajući pritom na majčino nasilje, čime i dalje pokazuje da usprkos savjetodavnom radu stručnog tima HZSR, voditeljice mjere i u konačnici kroz vještačenje, pokazuje kako i nadalje nema roditeljske empatije za emocionalne potrebe svojeg djeteta, odnosno za djetetovu autentičnu potrebu za oba roditelja. I premda otac u faktičnom smislu uredno izvršava skrb za hranu, obrazovanje, zdravlje djece, istome nedostaje temeljna odlika roditeljske kompetencije, a to je roditeljska empatija za djetetovo iskustvo koja je važnija od svake materijalno osigurane stvari. Time očeve postupke kroz status LD ocjenjuje kao zanemarivanje emocionalnih potreba djeteta te predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta. Za mlt. VD iz mišljenja vještaka slijedi da pokazuje privrženost ka oba roditelja te kao mehanizam obrane koristi bijeg u nezrelo ponašanje, da je njezin odnos s majkom je topao i podržavajući, pri čemu primjećuje kako LD, u stvaranju „saveza“ s ocem ide toliko daleko da od sebe i oca te nekih pretpostavljenih druženja, odmiče VD , da odnos djevojčice prema majci i uživanje u majčinom društvu za LD stvara tenziju, a takav odnos prema sestri također predstavlja rizik za daljnji emocionalni status dječaka. I premda otac u stranačkim navodima iznosi kako je LD odličan učenik koji pokazuje rezultate i u sportu, želeći ukazati kako je dječak dobro, ovaj sud prihvaća usmeni dio nalaza vještaka u kojem navode kako izostavljanje majke u ovom formativnom periodu djece, dugoročno ne može dovesti do toga da djeca ne bi osjetila tu prazninu u životu, a takva se praznina u nekoj od faza razvojne dobi popunjava bijegom u neprihvatljiva ponašanja.

17. Cijeneći stoga da na strani majke ne postoje okolnosti koje bi umanjivale njezine roditeljske kapacitete te da je željna uživanja u društvu svoje djece, što se u odnosu na mlt. VD ostvaruje prema mjeri suda, no na razini razvojne potrebe djeteta ne dovoljno, a na strani LD u potpunosti izostaje, te cijeneći da su roditeljski kapaciteti oca reducirani i da njegovi postupci rezultiraju zanemarivanjem emocionalnih potreba djeteta i predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta, pri čemu otac, sukladno obilježjima svoje ličnosti, navedeno ne poima kao problem već problem vidi na strani majke, prvostupanjski sud u potpunosti prihvaća zaključak vještaka, ali i mišljenje HZSR kako je u najboljem interesu mlt. djece da stanuju majkom, te je pozivom na odredbe čl. 416. i čl. 96. ObZ odlučio da će mlt. LD i mlt. VD stanovati s majkom na njezinoj adresi stanovanja, koja je odluka sadržana u točki I. izreke.

18. Iznesena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te ih tužitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima.

19. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga stručnim, objektivnim i u skladu s pravilima struke te dodatno obrazloženim prilikom usmenog saslušanja, a koji nalaz i mišljenje sadrži opširne i jasne razloge o tome što u najboljem interesu djece, vještaci su u iskazu otklonili sve prigovore tužitelja. Pri tome treba reći da isti prihvaćaju i HZSR, kao i posebni skrbnik. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno odbio provesti novo vještačenje jer za to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. ZPP u vezi s čl. 346. ObZ. Navodi tužitelja da je podnio kaznenu prijavu protiv vještaka nisu razlog za provođenje novog vještačenja.

20. Vještaci kao osobe koje na temelju svog stručnog znanja iznose svoja zapažanja o predmetu vještačenja (nalaz) i svoje zaključke o određenim činjenicama izvedene na temelju rezultata toga ispitivanja (mišljenje) u svom zajedničkom nalazu i mišljenju vrlo detaljno izložili podatke o svemu što su zapazili i otkrili vještačenjem, odnosno podatke o činjenicama koje su od važnosti za ovaj postupak, radi čega je nalaz, kako je to kroz ranija utvrđenja izloženo, potpun i objektivan navod utvrđenog činjeničnog s tanja, kao vjeran opis stanja i promjena koje su objektivno utvrđene.

21. Navedeno je ostvareno kroz sveobuhvatnu i detaljnu psihijatrijsko - psihološku obradu te precizno i jasno utemeljeno mišljenje kao stručna ocjena vještaka o zapaženim činjenicama, slijedom čega su vještaci, polazeći od podataka i dokumentacije u spisu te razgovora s roditeljima i djecom, dali odgovore na pitanja glede roditeljskih kapaciteta, podobnosti za život sa djecom, međusobnih odnosa roditelja te roditelja s djecom, a sve u svrhu procjene s kojim od roditelja bi djeca moglo živjeti, tj. koji od roditelja može bolje zadovoljiti emocionalne i razvojne potrebe djece, uzimajući u obzir najbolji interes mlt. djeteta.

22. Prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena odluka o stanovanju i osobnim odnosima na kojoj je utemeljena presuda i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja, koji neosnovano upire da nije cijenio navode LD i njegov otpor prema majci, da je u odnosu na VD izostala individualna procjena, a u odnosu na njega nije vrednovan kontinuitet svakodnevne skrbi.

23. Žalba tužitelja se svodi na osporavanje ocjene dokaza i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj svojim žalbenim navodima iznosi vlastito tumačenje i preocjenjuje izvedene dokaze, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica, koje tvrdnje prema ocjeni ovog suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom postupka bez realne podloge u rezultatima postupka.

24. Nalaz psihologa HZSR na koji se poziva tužitelj (pri tom treba reći da u spisu nema nalaza od 10. travnja 2025) dio je mišljenja HZSR od 30. kolovoza 2024. i tužitelj selektivno iznosi dio tog mišljenja, jer se njime ne ukazuje samo na majčine propuste i pogreške u roditeljstvu, koje ne smatraju ograničavajućim, već isto tako ukazuju na očevu neodgovarajuću skrb oko neodržavanja odnosa i kontakata s majkom i u tom smislu su od strane HZSR bile određene intenzivne stručne pomoći i nadzora, iz kojih izvješća ne proizlazi da bi u postupanju oca bilo pozitivnih pomaka. Iz iskaza vještaka proizlazi da ranije fizičko kažnjavanje iako predstavlja neprimjerenu odgojnu metodu u psihi djeteta potpuno gubi na značenju u kontekstu ostalih obiteljskih odnosa te da se navedeno ne stavlja u kategoriju zlostavljanja djeteta, niti to navodi nalaz Poliklinike za zaštitu djece i mladih na koju su bili upućeni roditelji zbog prijave oca za zanemarivanje i zlostavljanje djece od strane majke.

25. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio dostavljenu privatnu snimku na USB koju je tužitelj dostavio vještacima te kasnije u spis, jer, osim što na temelju preslušane snimke nije mogao utvrditi njenu autentičnost, bez utjecaja su navodi tužitelja da je sud trebao razmotriti odgovarajuće dokazne mehanizme za provjeru autentičnosti, budući da pod pretpostavkom da je i nastala, odnos mlt. VD, na koju se odnosi snimka prema navodima tužitelja, s majkom je prisan i nikad nije bio upitan što se tiče emocionalne bliskosti, što je utvrđeno od HZSR, drugih stručnih osoba i vještaka u ovom postupku. Osim toga, doista se postavlja pitanje zbog čega se ta snimka tek sada dostavlja, iako je tužitelj već ranije u tužbi i HZSR iznosio optužbe protiv majke o nasilju, povodom čega je i prijava bila proslijeđena na ODO koji nije utvrdio postojanje obilježja kaznenog djela.

26. Bez utjecaja su navodi o kaznenoj prijavi tužitelja protiv tužene čiji sadržaj nije poznat i u fazi je tajnih izvida.

27. U odnosu na navode tužitelja o video snimkama djece tijekom vještačenja, za koju su vještaci naveli da snimke razgovora nema s obzirom da se nakon dostave nalaza i mišljenja briše, treba reći da isti navedeno nisu ni bili u obvezi dostaviti, jer je zadatak vještaka bio provesti vještačenje te su isti izradili pisani nalaz i mišljenje u kojem su i naveli cjelokupan sadržaj obavljenih razgovora s djecom i roditeljima, djeca su prema vještacima, što je vidljivo iz sadržaja nalaza i to tužitelj nije osporio, bila ispitana u prisutnosti oca, bez prisutnosti oca, u prisutnosti majke i bez njezine prisutnosti, kao i u prisutnosti oba roditelja, u postupku je tužitelju bilo omogućeno raspravljanje o vještačkom nalazu i vještaci su saslušani, tako da se neosnovano poziva tužitelj na načelo kontradiktornosti i jednakost oružja.

28. Ne stoje navodi tužitelja da je neodrživ preokret koji čini presuda u odnosu na raniju privremena mjeru prema kojoj su djeca stanovala s ocem, a s majkom trebali ostvarivati osobne odnose, jer je ta mjera bila donesena u tada postojećim okolnostima.

29. Navodi o neplaćanju uzdržavanja u ranijem razdoblju nisu od utjecaja, a pored toga, tužitelj u postupku nije navodio da majka nije postupala po privremenoj mjeri kojom joj je bilo određeno plaćanje iznosa na ime uzdržavanja.

30. S obzirom na utvrđenu narav ograničenja očevih roditeljskih kapaciteta, i cijeneći da je mlt. djeci potrebno dati vrijeme za mirni prelazak kod majke, u kojem je periodu nužno, kako to i vještaci navode, neutralizirati negativan utjecaj oca, sve kraj činjenice da isti i dalje ne prihvaća nikakve sugestije i savjete, svoje mišljenje vidi kao jedino ispravno, a sve majčine postupke kao negativne, i ovaj sud cijeni da je osobne odnose djece i oca potrebno ograničiti kroz nadzor stručne osobe koja će pratiti interakciju oca i djece i istu usmjeravati svojim stručnim znanjem i iskustvom, mjerom koja je primjenom odredbe čl. 124. ObZ izrečena na vrijeme od 6 mjeseci.

31. Prvostupanjski sud je na temelju čl. 105. st. 5. ObZ pravilno odlučio o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, s obzirom da je odnos stranaka trajno i nepovratno narušen uz negativan stav oca prema majci te ne mogu ostvariti bazičnu komunikaciju, a mlt. djeca će sada stanovati s majkom i potrebno je neutralizirati bilo kakav pokušaj ranijeg negativnog utjecaja oca, nedostatak suglasnosti oca u određenim situacijama otežavao bi i onemogućavao donošenje odluka važnih za djecu, a u interesu je djece da se takve odluke važne za njih donose pravovremeno i sukladno njihovim potrebama, bez da se pritom aktivira Zavod, odnosno druge institucije.

32. Što se tiče odluke o uzdržavanju, sud je pravilno na temelju čl. 307. st. 1. i 2. te čl. 311. i 313. ObZ ocijenio da ukupne materijalne potrebe mlt. djece koje se odnose na razmjerni trošak stanovanja, prehrane, higijene, odjeće i obuće iznose oko 600,00 EUR za svako dijete (samo je razmjerni dio troška stanovanja glede kredita 333,00 EUR), kao i materijalne prilike oca, pri tom imajući u vidu da se uzdržavanje određuje u interesu mlt. djece i da su roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu već temeljem same činjenice roditeljstva, jer je isto obuhvaćeno n jihovim roditeljskim obvezama prema mlt. djetetu, kao i činjenicu da je otac radno sposobna osoba te kroz djelatnost obrta i kao konzultant može ostvariti primanja (račun obrta mu nije u blokadi i solventan je) te cijeneći da ima riješeno stambeno pitanje te je vlasnik vozila, sud cijeni da isti za uzdržavanje svakog djeteta može doprinositi iznos od 264,00 EUR, koliko iznosi minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta za djecu dobi mlt. LD i mlt. VD, odnosno od 7 do 12 godina prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 75/25).

33. Žalbene navode tužitelja koji se odnose na nove činjenice i dokaze ovaj sud nije razmatrao jer se ne mogu iznositi u žalbi ( čl. 352. st. 1 ZPP u vezi s čl. 346. ObZ).

34. Odluka o trošku postupka ničim se posebno ne pobija, a na nju sud ne pazi na primjenu materijalnoj dužnosti po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2 ZPP u vezi s čl. 346. ObZ), tako da je istu valjalo potvrditi.

35. Slijedom iznijetih razloga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s čl. 346. ObZ odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

36. Glede prvostupanjskog rješenja kojim je određena privremena mjera treba navesti kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio i dao dostatne razloge za donošenje privremene mjere radi zaštite dobrobiti djece. Kako je tijekom postupka utvrđeno da su odnosi između roditelja u bitnome narušeni te da je u konkretnom slučaju nužna hitna zaštita interesa mlt. djece kroz promjenu osobe primarnog skrbnika, i ovaj sud, smatra da je bilo opravdano odrediti privremenu mjeru o tome da će mlt. djeca stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose pod nadzorom stručne osobe Zavoda, primjenom čl. 536. st. 1. ObZ te je ocu određena obveza uzdržavanja kojom će se ovi odnosi privremeno urediti do pravomoćnog okončanja ovog postupka, a primjenom čl. 538 st. 2. ObZ. Ne stoje tvrdnje tužitelja da privremena mjera prejudicira konačnu odluku, jer se mjerom kao vremenski ograničenom do pravomoćnog okončanja parničnog postupka samo privremeno uređuje odnos među strankama te stoga nije protivno svrsi privremene mjere da ona sadržajno odgovara tužbenom zahtjevu.

37. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod određivanja privremene mjere u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi, jer sud može odrediti privremenu mjeru samo o tome s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom kao i privremenu mjeru radi uzdržavanja, prema odredbi čl. 529. st. 1. ObZ, tako da je na temelju čl. 380. toč. 3 ZPP u vezi s čl. 346. ObZ u tom dijelu valjalo ukinuti privremenu mjeru, bez vraćanja ponovni postupak.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte