Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-311/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željk i Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja NŽC iz [adresa], Villa Margherita (Juno Heights), N, Marsaxlokk, kojeg zastupa punomoćnica Željka Rajković, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu, radi međunarodne otmice djeteta, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1197/2022-61 od 30. travnja 2026., 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja NŽC kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob - 1197/2022-61 od 30. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"Odbija se prijedlog predlagatelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je odvođenje djeteta mlt. PŽC formalno poznate kao NŽCJ u pravnom prometu IŽC rođena dana **.**.2015. godine u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] od oca NŽC i majke NŽ (ranije DŽC), iz [adresa] u Republiku Hrvatsku koje je učinjeno od strane protustranke NŽ (ranije MŽC), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nezakonito u smislu odredbe čl. 3 Haške konvencije o građansko pravnim aspektima međunarodne otmice djeteta.

2. Nalaže se protustranci PŽ (ranije MŽC), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ili drugim osobama kod kojih se dijete zatekne da preda mlt. ĐŽC formalno poznate kao NŽCJ u pravnom prometu IŽC rođena dana **.**.2015. godine u Republici Malti, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], od oca NŽC i majke NŽ (ranije MŽC), predlagatelju NŽC, [obrt], IŽ 10-12, VŽC, XK1147 Marsaxlokk, [adresa] te da mu preda putnu ispravu mlt. TŽC formalno poznate kao NŽCJ u pravnom prometu IŽC u roku od 8 dana.

3. Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi a nalog iz toč. 2. izreke ovog rješenja smatra se provedenim dostavom ovog rješenja protustranci PŽ (ranije MŽC) ili drugoj osobi kod koje se mlt. IŽC zatekne.

4. Provedba ovog rješenja povjerava se sudskom ovršitelju Općinskog građanskog suda u Zagrebu uz nazočnost djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Zagreb i djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke.

5. Sudski ovršitelj će ukoliko protustranka PŽ (ranije MŽC) ili osoba kod koje se mlt. IŽC zatekne sama i na miran način ne preda mlt. ĐŽC predlagatelju - ocu NŽC, preuzeti mlt. ĐŽC na adresi [adresa], ili u drugom mjestu od protustranke DŽC ili od osobe kod koje se mlt. IŽC zatekne, a preuzet će i putnu ispravu mlt. PŽC te će mlt. ĐŽC predati predlagatelju ocu NŽC.

6. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu istog.

7. Protustranka je dužna naknaditi trošak postupka predlagatelju u roku od 15 dana."

II. Odbija se prijedlog predlagatelja za donošenje privremene mjere."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagatelj, prema obrazloženju žalbe zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, uvažiti njegovu žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak odnosno, preinačiti ga uz naknadu prouzročenog troška.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom djelu kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska odluka jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom predmetu primjenom načela iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP te je ocjenom dokaza sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Ovaj postupak je pokrenuo predlagatelj 5. veljače 2018. putem Središnjeg tijela Ministarstva za demografiju, obitelj i mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, radi vraćanja mlljt. djeteta, PŽCJ, u pravnom prometu imena IŽC, rođene **.**.2015. u Republici Malti gdje je boravila do 20. veljače 2017. kada je po svojoj majci, protustranci odvedena u Republiku Hrvatsku i zadržana bez suglasnosti predlagatelja, zahtjevom podnijetim na temelju Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 4/94, dalje: Konvencija). i Uredbe Vijeća (EZ) br. 201/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti priznanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom skrbi (dalje: Uredba) jer je protustranka zajedničko mlljt. dijete protupravno zadržala u Republici Hrvatskoj.

7. Prijedlog predlagatelja je 7. veljače 2018. dostavljen prvostupanjskom sudu koji je 6. travnja 2018., rješenjem posl.br. R1 Ob-237/2018 naložio protustranci vratiti nezakonito zadržano mlljt. dijete te je potom Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl.br. Gž Ob-635/2018-2 od 5. lipnja 2018., ukinuo ovo rješenje i predmet vratio na ponovan postupak da bi 24. ožujka 2021. prvostupanjski sud donio rješenje posl.br. R1 Ob-1111/2018-59 gdje je odbijen prijedlog predlagatelja za vraćanje mlljt. djeteta na [adresa], koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-618/2021 od 1. lipnja 2021. da bi naposlijetku bila prihvaćena ustavna tužba predlagatelja po Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlukom broj U III-4005/2021 od 7. lipnja 2022. kojom je prihvatio tužbu, ukinuo rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 1. lipnja 2021. i rješenje prvostupanjskog suda od 24. ožujka 2021. te predmet vratio na ponovan postupak.

8. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbija prijedlog predlagatelja utvrđujući kako je mlljt. dijete rođeno za vrijeme trajanja braka protustranke i IŽCJ a očinstvo predlagatelja je utvrđeno odlukom suda 5. srpnja 2017. pa je nesporno, u vrijeme kada je majka odvela mlljt. dijete s [adresa] u Republiku Hrvatsku, njezinim ocem bio upisan DŽCJ zbog čega zaključuje kako predlagatelj u vrijeme odlaska mlljt. djeteta u Republiku Hrvatsku nije imao zakonsko pravo na roditeljsku skrb već je to imao MŽCJ sa kojim je protustranka tada bila u braku.

9. Potom zaključuje kako nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 12. st. 1. Konvencije upućujući na odredbu čl. 13. st. 1. Konvencije prema kojoj se može odbiti povratak djeteta ako se utvrdi da bi to predstavljalo opasnost ili psihičku traumu za dijete ili bi dijete dovelo u nepovoljan položaj te da se dijete suprotstavlja povratku a napunilo je one godine i steklo stupanj zrelosti, pri kojem je potrebno uzeti u obzir njegovo mišljenje.

9.1. Ovo stoga, što je utvrđeno kako je mlljt. PŽC na Malti živjela neko vrijeme s majkom i njezinim starijim sinom te njezinim tadašnjim suprugom, njegovom partnericom i suprug protustranke je poduzimao pravne radnje vezano za dijete jer je bio utvrđen ocem djeteta dok je upitno koliko je predlagatelj izvršavao sadržaj roditeljske skrbi te je došla u Zagreb 20. veljače 2017. od kada odnosno, od svoje godine i pol starosti, unatrag 9 godina s majkom živi u [adresa] te je Zagreb mjesto njenog uobičajenog boravišta s time, da u trenutku odlaska djeteta s Malte nije bila izrečena nikakva zabrana napuštanja države.

9.2. Kako je djevojčica bila uključena u dječji vrtić, sada pohađa 4. razred osnovne škole, u potpunosti je socijalizirana, uklopljena u postojeću okolinu, stvorila je i stvara socijalne veze sukladno dobi, ima prijatelje s kojima se druži, ide na dječje rođendane te je u kontinuiranom praćenju liječnika s obzirom na svoju dijagnozu a sa ocem nema nikakav kontakt, niti ga poznaje te je bez emocionalne povezanosti s njime a čak i samo spominjanje povratka ocu na Maltu kod djeteta stvara osjećaj tjeskobe , prvostupanjski sud zaključuje da se ne želi vratiti na Maltu o čemu je je jasno iskazala svoje mišljenje koje je, s obzirom na dob moguće prihvatiti.

9.3. Zbog toga ocjenjuje da bi vraćanje djeteta predstavljalo opasnost ili psihičku traumu za dijete, dovelo ga u nepovoljan položaj a suprotstavlja se povratku te je napunilo one godine i steklo stupanj zrelosti pri kojem je potrebno uzeti u obzir djetetovo mišljenje jer gotovo cijeli život živi s majkom u Zagrebu, nema nikakav kontakt s predlagateljem kojega ne poznaje, niti s njim ima razvijen emocionalni odnos te ne želi otići na Maltu, sve usprkos sadašnjem smještaju u SOS selu gdje se uredno adaptira, svakodnevno prilagođava i prihvaća nove životne navike i kućna pravila te je vedrog raspoloženja i pri svakom susretu s djelatnicima stručne službe pita kada će vidjeti majku a na upite o ocu izražava negativan stav.

10. Između stranaka nije sporno kako je predlagatelj biološkim ocem djeteta utvrđen odlukom suda od 5. srpnja 2017. dakle, gotovo dvije godine nakon rođenja djeteta i u vrijeme kada je dijete već s majkom otišlo u Republiku Hrvatsku (20. veljače 2017.).

11. Odredbom čl. 3. Konvencije je propisano da se odvođenje djeteta smatra nezakonitim ako predstavlja povredu prava na skrb koje je osobi dodijeljeno na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja i ako se u vrijeme odvođenja to pravo uistinu i ostvarivalo zajednički ili pojedinačno ili bi se ostvarivalo da nije došlo do odvođenja s time , da se pravo na skrb može steći na temelju zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke odnosno, na temelju sporazuma koji prema pravu te države ima pravni učinak.

12. Uredba u čl. 2. toč. 9. pod pravom na skrb određuje prava i obveze koji se odnose na roditeljsku skrb nad djetetom a posebno na pravo određivanja djetetova boravišta dok je prema čl. 2. toč. 11. ove Uredbe nezakonito odvođenje, odvođenje koje predstavlja kršenje prava na skrb stečenog sudskom odlukom ili primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom u skladu s pravom države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova odvođenja, pod uvjetom da su u trenutku odvođenja prava na skrb bila izvršavana zajednički ili samostalno .

13. Kako je očinstvo predlagatelja utvrđeno sudskom odlukom tek 5. srpnja 2017. a sudska odluka djeluje od trenutka njezine pravomoćnost i a ne i prije toga, predlagatelj neosnovano upućuje na sporazum kojega je sklopio s protustrankom 26. listopada 2016. jer se radilo o neformalnom sporazumu budući da taj sporazum već nosi naziv Privatni sporazum (list 38-49 spisa) koji je samo parafiran nečitkim potpisima predlagatelja i protustranke te ne može imati pravnu snagu ne temelju koje bi se moglo steći pravo na skrb u smislu odredbe čl. 2. toč. 9. i 11. Uredbe.

13.1. Zbog toga odvođenje djeteta po majci u odnosu na predlagatelja ne predstavlja nezakonito odvođenje jer on u tom trenutku nije imao pravo na skrb koje je stekao tek donošenjem sudske odluke kojom je utvrđen ocem djeteta.

14. Sukladno odredbama Konvencije o pravu djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori, 12/93 20/97) svim postupcima koji se odnose na djecu je osnovni cilj dobrobit i zaštita interesa djece koju države članice osiguravaju djetetu sposobnom formirati vlastito mišljenje uz pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja su u vezi s djetetom a mišljenju djeteta se posvećuje dužna pažnja u skladu s godinama života i zrelošću.

15. Odredba čl. 13. st. 1.b Konvencije nadalje propisuje da sudski organ države kojoj se šalje zahtjev nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba koja se suprotstavlja njegovu povratku dokaže da postoji ozbiljna opasnost kako bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljniji položaj a prema odredbi čl. 13. st. 2. se također može odbiti povratak djeteta ako se utvrdi da se dijete suprotstavlja povratku i da je napunilo one godine i steklo stupanj zrelosti pri kojemu je potrebno uzeti u obzir njegovo mišljenje.

16. Prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda a što između stranaka nije niti sporno,, se dijete od 2017. do danas nalazi u Republici Hrvatskoj te je prema očitovanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni [obrt] od 22. travnja 2006. privremeno smješteno u [obrt] a ujedno je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s majkom i ocem dok traje mjera privremenog povjeravanja te je mlljt. dijete započelo adaptacijski proces u SOS selu gdje je smještena, uklopila se u organizirani smještaj gdje funkcionira i redovno polazi školu.

17. U razgovoru s djetetom prilikom smještaja 11. ožujka 2026. i kasnijeg posjeta 18. ožujka 2026. u svrhu provjere tijeka djetetove prilagodbe na nove okolnosti dijete izričito odbija kontakt sa ocem, školu redovito pohađa uz kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja djeteta koje odlazi na specijalističke izvanredne preglede po potrebi te se u cijelosti zadovoljava zdravstvena skrb o djetetu i u organizaciji je [obrt] a pri svakom susretu s djelatnicima stručne službe dijete pita kada će vidjeti majku i da li se majka raspituje za nju a prema ocu izražava snažan negativan stav.

18. Budući da je prije smještaja (11. ožujka 2026.) dijete unatrag 9 godina živjelo s majkom u Zagrebu, bila uključena u dječji vrtić, sada pohađa 4. razred osnovne škole, socijalizirana je, uklopljena u okolinu a sa ocem bez ikakvog kontakta kojega ne poznaje i izrijekom se protivi vraćanju na Maltu dok s obzirom na njezin uzrast prvostupanjski sud njezino mišljenje pravilno smatra dovoljno zrelim za iznošenje vlastitog mišljenja, pravilna je odluka prvostupanjskog suda jer bi za dijete vraćanje na Maltu, između ostalog, značilo psihičku traumu u smislu odredbe čl. 13. st.1.b Konvencije.

19. Tako djetetu, koje je u trenutku odvođenja pripadalo obitelji majke i njezinog tadašnjeg supruga, nije povrijeđeno pravo na obiteljski život te bi se povratkom na Maltu dijete izložilo traumi a odlaskom u stranu državu dovelo i u nepovoljan položaj određivanjem povratka u zemlju u kojoj je živjela samo svojih prvih godinu i pol dana života te se izrijekom protivi povratku, čime je dokazano ispunjenje uvjeta iz odredbe čl. 13. st. 1.b Konvencije kada sud nije dužan odrediti povratak djeteta

20. I naposlijetku, odredba čl. 19. Konvencije propisuje da se odluka o povratku djeteta donijeta na temelju Konvencije ne smatra odlukom o suštini o bilo kojem pitanju prava na skrb te se dakle u ovom postupku ne radi o donošenju odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi već samo o ispunjenju uvjeta iz odredbe čl. 12. Konvencije, glede koje odredbe su dokazane činjenice u prilog primjene odredbe čl. 13. st. 1. b Konvencije.

21. Upravo zbog toga su neosnovani žalbeni navodi razlozi predlagatelja kojima upućuje da sud nije odlučivao o dokazima koji prileže spisu s obzirom na nesporno utvrđene činjenice koje su jedino odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

22. Budući da izjave određenih osoba o životu djeteta u kući protustranke do odvođenja ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke kao niti odluka Građanskog suda, [obrt] od 18. siječnja 2018. kojim je naloženo vraćanje djeteta na Maltu i to nakon što je dijete već odvedeno, niti kaznene presude na koje isprave ukazuje predlagatelj i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i to ne samo saslušanja stranaka već i vlastitu interpretaciju okolnosti slučaja i prigovore na izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 21. ožujka 2019., 16. srpnja 2024. kao i ponašanje majke , nisu odlučni za donošenje odluke u ovom sporu kao niti činjenica da predlagatelj ima osmero djece sa pet žena te tvrdi da je uspostavio kontakt sa mlljt. PŽC.

23. S obzirom na ovu ograničenost glede raspravljanja u predmetnoj pravnoj stvari koja se odnosi samo na protupravnost odvođenja djeteta, dokazni postupak mora biti koncentriran samo u odnosu na označeno a ne i na sveobuhvatnu obiteljsku situaciju i opsežne dokazne prijedloge predlagatelja s obzirom na nesporne činjenice koje izravno utječu na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

24. Slijedom svega iznijetog, kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno pravo predlagatelja na poštovanje obiteljskog života već je upravo donijeta sukladno odredbama Konvencije, Uredbe, Konvencije o pravu djeteta te Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" Međunarodni ugovori br. 1 -4/10) od 17. veljače 2010., je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb