Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-289/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PB s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika BB s prijavljenim prebivalištem u [adresa], sada odsutna i nepoznata boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenoj zastupnici odvjetnici mr.sc. Gordani Šimunov, radi isplate po osnovi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-47/2021-45 od 12. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-47/2021-45 od 12. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.974,46 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude za razdoblje od lipnja 2017. do veljače 2021. Nadalje, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se traži da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.324,82 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 656,25 €, dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.
2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i III., žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.974,46 € na ime 1/2 dijela dospjelih mjesečnih rata po osnovi ugovora o kreditu od 3. svibnja 2016. zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 94,63 eur koji kredit je tužiteljica podigla za vrijeme trajanja bračne zajednice.
5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji sadržajno ističe žalitelj.
6. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP. na koju sadržajno ukazuje žalitelj.
8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:
- da su stranke zaključile brak 2. svibnja 2009. koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] pod rednim brojem 27 za godinu 2009. dok je rješenjem Općinskog suda u Zadru od 30. kolovoza 2017. razveden brak između tužiteljice i tuženika;
- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice, strankama odobren gotovinski nenamjenski kredit kod OTP banka d.d. u ukupnom iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 €[1] s otplatnom ratom u iznosu od 1.425,22 kn/189,16 u periodu od 15. svibnja 2016. godine do 15. svibnja 2026.;
- da je na račun tužiteljice od strane davatelja kredita OTP Banka d.d. dana 3. svibnja 2016. isplaćen odobreni kredit u iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 €, da je navedeni novčani iznos podignut sa navedenog računa tužiteljice i to na način da su podizani u više navrata različiti iznosi u vremenskom periodu od par mjeseci od podizanja kredita, dakle nesporno u periodu trajanja braka stranaka, a navedeni kredit otplaćivan je ustegom tužiteljice plaće i zatvoren je 10. svibnja 2022., a što proizlazi iz izvatka OTP Banke d.d.- prikaz prometa po računu i kreditu tužiteljice za period od svibnja 2016. do svibnja 2022. sa list 94-143);
- da iz predračuna Bakmaz d.o.o. od 4. lipnja 2016. proizlazi da se odnosi na kuhinju i da je kao kupac naveden ovdje tuženik BB, da cijena kuhinje iznosi 34.693,58 kuna, a kao datum dostave kuhinje se navodi 1. svibnja 2017. (navedeno proizlazi iz predračuna Bakmaz d.o.o. sa lista 24-25);
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su ona i tuženik zajedno živjeli sve negdje do lipnja 2017. kada se tuženik odselio iz kuće u kojoj su zajedno sa djecom živjeli te vezano za predmetni kredit kojeg je podigla u svibnju 2016. ističe da je za vrijeme trajanja braka bila podigla jedan kredit te je ostalo za otplatiti oko 20.000,00 kuna tog kredita tako da je predmetnim kreditom iz svibnja 2016. zatvoren taj stari kredit, a namjena ostatka kredita je bila za uređenje nove kuće koja se nalazi u blizini kuće u kojoj su živjeli ona i tuženik sa djecom za vrijeme trajanja braka i tu kuću je otac tuženika darovao svojim sinovima P i B svakom po polovicu, te je u vrijeme podizanja kredita tuženik već bio upisan temeljem darovnog ugovora kao suvlasnik te kuće. Dakle, predmetni kredit iz svibnja 2016. je nakon što je zatvoren stari kredit utrošen na kupnju kuhinje u salonu ... na [adresa] koja je kupljena dan ili dva nakon podizanja kredita, odmah je tada i plaćena, u svezi kupnje kuhinje je u spis priložen predračun, kupljeni su napa, stol, stolice, frižider, kauč, ukrasni kamen za dnevni boravak, plaćene su režije u iznosu od par tisuća kuna u koje režije je uključen i vrtić za oboje djece koji je koštao oko 1.400,00 kuna, plaćena je Diners kartica od oko 10.000,00 kuna koja je bila na tuženika, a tuženiku je davala na ruke određene novčane iznose, po potrebi plaćanja svega navedenog za što je kredit i podignut pa je tako P dala na ruke novčani iznos od 35.000,00 kuna, u dva navrata novčani iznos od po 10.000,00 kuna, zatim novčani iznos od 2.000,00 kuna, novčani iznos od 5.000,00 kuna, a također je dala i P svoju bankovnu karticu da sam podiže novac, a novac od kredita je BB trošio na provode, alkohol, drogu, putovanja i ljubavnicu jer je napravio „dijete“ dok je bio u braku s njom s time da navedene stvari koje su kupljene podignutim kreditom je preuzeo tuženik i ima saznanje da se nalaze u kući za čije uređenje je i podigla kredit;
- da iz iskaza svjedokinje IB, majke tužiteljice proizlazi da se tuženik u lipnju 2017. odselio iz njihovog zajedničkog domaćinstva, iz kuće u [adresa] te joj je poznato da je njezina kćerka u OTP Banci d.d. 2016. podigla kredit na iznos od 115.000,00 kn/15.263,12 € na vrijeme od 10 godina, kredit je podignut na ime uređenja kuće vlasništvo tuženikovog oca ĐB, koja kuća se nalazi odmah nasuprot kuće gdje su živjeli njezina kćerka i bivši zet, pa je tako kredit utrošen za kupnju kuhinje, stola, stolice i ukrasnog kamena za zid u dnevnom boravku, u koju kuću se stranke nisu nikada uselile, sve navedeno je kupljeno odmah nakon podizanja kredita, kuhinja je određeno vrijeme bila u skladištu na lageru, i sve je to dostavljeno u kuću vlasništvo ĐB u koju su se stranke trebale useliti, a preko interneta je vidjela da se ta kuća iznajmljuje turistima preko ljeta za 2025.;
- da iz iskaza svjedokinje LB proizlazi da su se stranke kod nje raspitivale o kreditu, o nenamjenskom ili namjenskom, jer je puno toga znala o kreditima, te je te prigode BB rekao PB "Maki (tako je BB zvao PB) ti moraš podignuti kredit da se dovrši kuća, da se plati kuhinja koju si ti odabrala i da se ostatak kredita uloži u dovršetak kuće" i to jer je tuženikov otac ĐB za svako svoje dijete napravio jednu kuću, te je za stranke namijenio kuću koja se nalazi na udaljenosti od 100 m od kuće u kojoj su stranke živjele, a vidjela je da se kuću u koju se stranke trebale useliti, iznajmljuje od ljeta 2025.;
- da iz iskaza svjedokinje DB koja radi sa tužiteljicom, proizlazi da joj je poznato da je tužiteljica u OTP Banci 2016. podigla kredit u iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 € jer je ona tog dana išla sa tužiteljicom u banku jer je i za sebe podigla kredit, a tužiteljica je kredit podigla da se namjesti druga nova kuća koja se nalazi preko puta kuće u kojoj su stranke za vrijeme trajanja braka živjele, za koju kuću misli da je bila vlasništvo tuženikovog oca, poznato joj je da je tužiteljica išla kupiti kuhinju, stol, sjedalice i neki kamen, ali ne zna gdje se te kupljene stvari nalaze;
- da iz iskaza PBĆ, rodice tužiteljice proizlazi da je prvi kredit podignut u vrijeme kada je tužiteljica već bila u braku s tuženikom, radilo se o nenamjenskom kreditu od 10.000,00 €, a nakon isteka tog prvog kredita tužiteljica joj se javila jer je htjela u [obrt] podići kredit za adaptaciju stambenog prostora pa kako nije mogla naći jamca otišla je u OTP Banku podići kredit u iznosu od 15.000,00 eur za adaptaciju stambenog prostora te joj je poznato iz priče tužiteljice da je čitav podignuti kredit utrošen u adaptaciju tog stambenog prostora i za namještaj.
9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je brak stranaka razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-276/2017 od 30. kolovoza 2017. kojim rješenjem je odobren i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi stranaka u odnosu na njihovo dvoje mlt. djece od 2. lipnja 2017. godine, da je bračna zajednica stranaka trajala do početka lipnja 2017. kada se tuženik odselio iz zajedničkog domaćinstva stranaka-kuće na adresi [adresa], u kojoj su stranke živjele, da je za vrijeme trajanja braka stranaka između OTP Banke d.d. kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnika kredita zaključen ugovor o kreditu dana 3. svibnja 2026., kojim ugovorom je tužiteljici odobren gotovinski kredit u iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 € na vrijeme od 10 godina i kredit je 3. svibnja 2016. godine uplaćen na račun tužiteljice u OTP Banki d.d., da je navedeni kredit u cijelosti potrošen za vrijeme trajanja braka stranaka, i to u periodu od par mjeseci nakon podizanja istog, i to u cijelosti za podmirenje troškova obiteljske i bračne zajednice stranaka (zatvoren je ostatak ranijeg kredita podignut od strane tužiteljice tijekom braka stranaka, kupljena je kuhinja, napa, stol, stolice, frižider, kauč, ukrasni kamen za dnevni boravak za stan u kući u koji su se stranke trebale useliti, plaćena je Diners kartica koja je glasila na tuženika, podmireni su troškovi režija), da se kredit od početka podizanja i nakon prestanka bračne zajednice stranaka otplaćuje ustegom od tužiteljičine plaće, te je kredit zatvoren 10. svibnja 2022.
10. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da budući je utvrđeno da je gotovinski kredit u iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 € kod OTP Banke d.d. podignut za vrijeme trajanja braka stranaka (3. svibnja 2016.) i da je isti u cijelosti utrošen na podmirenje troškova obiteljske i bračne zajednice stranaka, što znači da se radi o dugu koji tereti oba bivša bračna druga, a bračni drugovi su solidarno odgovorni za obveze koje su preuzeli u vrijeme trajanja bračne zajednice, to je tuženik dužan tužiteljici naknaditi polovicu od strane tužiteljice isplaćenih rata kredita s zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos, ali ne za razdoblje dok je trajala bračna zajednica stranaka, već za razdoblje od kada je prestala bračna zajednica stranaka (a tijekom postupka je utvrđeno da je bračna zajednica stranaka trajala do početka lipnja 2017.) pa do uplate zadnje rate kredita od strane tužiteljice, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pod točkom I. pobijane odluke.
11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 36. st. 1. i 3. te čl. 44. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 - dalje: ObZ).
12. Naime, prema odredbi čl. 36. st. 1. ObZ-a, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema st. 3. toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Isto tako, prema odredbi čl. čl. 44. st. 1. ObZ-a za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, a prema st. 3. toga članka smatra se da su bračni drugovi za obveze iz st. 1. toga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili.
13. U odnosu na žalbene navode da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik uopće imao ikakva saznanja podignutom kreditu, a i da je Ugovor o kreditu sastavljen i od strane Banke potpisan 3. svibnja 2016. u [adresa], iako je tužiteljica u to doba živjela u [adresa] i da je kao jamstvo kreditu osobno ugovorila Policu životnog osiguranja, valja reći da su neosnovani. Naime, iz iskaza tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio da predmetnim kreditom iz svibnja 2016. zatvoren stari kredit utrošen na kupnju kuhinje u salonu Bakmaz na Bokanjcu koja je kupljena dan ili dva nakon podizanja kredita, odmah je tada i plaćena, u svezi kupnje kuhinje je u spis priložen predračun, kupljeni su napa, stol, stolice, frižider, kauč, ukrasni kamen za dnevni boravak, plaćene su režije u iznosu od par tisuća kuna u koje režije je uključen i vrtić za oboje djece koji je koštao oko 1.400,00 kuna, plaćena je Diners kartica od oko 10.000,00 kuna koja je bila na tuženika, a tuženiku je davala na ruke određene novčane iznose, po potrebi plaćanja svega navedenog za što je kredit i podignut pa je tako P dala na ruke novčani iznos od 35.000,00 kuna, u dva navrata novčani iznos od po 10.000,00 kuna, zatim novčani iznos od 2.000,00 kuna, novčani iznos od 5.000,00 kuna, a također je dala i P svoju bankovnu karticu da sam podiže novac. Navedeno, potvrđuje i da iz predračun firme Bakmaz d.o.o. od 4. lipnja 2016. iz kojeg proizlazi da se odnosi na kuhinju i da je kao kupac naveden upravo ovdje tuženik BB, da cijena kuhinje iznosi 34.693,58 kuna, a kao datum dostave kuhinje se navodi 1. svibnja 2017. Isto tako, u odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da iz iskaza PBĆ, koja je i bila osobna bankarica, proizlazi da je prvi kredit podignut u vrijeme kada je tužiteljica već bila u braku s tuženikom, radilo se o nenamjenskom kreditu od 10.000,00 €, a nakon isteka tog prvog kredita tužiteljica joj se javila jer je htjela u [obrt] podići kredit za adaptaciju stambenog prostora pa kako nije mogla naći jamca otišla je u OTP Banku podići kredit u iznosu od 15.000,00 eur za adaptaciju stambenog prostora, slijedom čega jasno proizlazi da tuženik nije mogao biti jamac te je kao jamstvo kreditu osobno ugovorila Policu životnog osiguranja, a nije niti odlučno što je tužiteljica sklopila još dva Aneksa ugovoru o kreditu.
14. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je tuženik osoba odsutna i nepoznata boravišta pa da ga sud nije imao mogućnost ispitati i dati mu mogućnost ravnopravnog suđenja u ovoj pravnoj stvari, valja reći da je tuženiku postavljen privremeni zastupnik koji je ovlašten štititi njegova prava i interese. Pri tome, valja navesti da tuženik ima uredno prijavljeno prebivalište u [adresa] na koju je više puta pokušavana dostava, a i njegov otac je obavijestio dostavljača da je tuženik trenutno u [adresa], iz čega se može zaključiti da je isti mogao ostaviti adresu za potrebe dostave ukoliko bi imao interesa za sudjelovati u postupku.
15. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužiteljica niti jednim valjanim i argumentiranim dokazom, osim svojim navodima i navodima pristranih svjedoka, nije dokazala da je predmetni kredit odista realiziran radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, pa niti da bi isti bio realiziran radi adaptacije stambenog prostora treće osobe da je gotovinski nenamjenski kredit kod OTP Banke d.d. u ukupnom iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 € na vrijeme od 10 godina, odobren samo i isključivo tužiteljici o čemu tuženik nije imao saznanja, valja reći da su neosnovani, nedokazani i usmjereni na izbjegavanje odgovornosti imajući pogotovo u vidu da nije predložen niti jedan dokaz koji bi doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu.
16. Naime, temeljem provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je brak stranaka razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-276/2017 od 30. kolovoza 2017. kojim rješenjem je odobren i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi stranaka u odnosu na njihovo dvoje mlt. djece od 2. lipnja 2017. godine, da je bračna zajednica stranaka trajala do početka lipnja 2017. kada se tuženik odselio iz zajedničkog domaćinstva stranaka-kuće na adresi [adresa], u kojoj su stranke živjele, da je za vrijeme trajanja braka stranaka između OTP Banke d.d kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnika kredita zaključen ugovor o kreditu dana 3. svibnja 2026., kojim ugovorom je tužiteljici odobren gotovinski kredit u iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 € na vrijeme od 10 godina i kredit je 3. svibnja 2016. godine uplaćen na račun tužiteljice u OTP Banki d.d., a navedeni kredit u cijelosti je potrošen za vrijeme trajanja braka stranaka, i to u razdoblju od par mjeseci nakon podizanja istog u cijelosti za podmirenje troškova obiteljske i bračne zajednice stranaka. Navedeno, proizlazi i iz Prikaza prometa računa za razdoblje od 3. svibnja 2016. do 31. prosinca 2018. po računu 3203301010, iz kojeg proizlazi promet od dana otvaranja kredita do zatvaranja te je vidljivo da je skoro cijeli kredit utrošen par mjeseci nakon podizanja istog negdje do 27. lipnja 2016.
17. U odnosu na žalbene navode tuženika, valja reći da se isti odnose na preocjenjivanje izvedenih dokaza i davanja vlastite ocjene dokaza na što tuženik nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja, kao što je već navedeno.
18. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je bračna zajednica parničnih stranaka postojala do početka lipnja 2017., do kada je kod parničnih stranaka postojala volja ostvarivanja i dijeljenja životnih sadržaja, a nakon čega se tuženik iselio iz kuće u kojoj je živio sa tužiteljicom i dvoje djece.
19. Slijedom toga, predmetni kredit ima se smatrati imovinom koju su stranke stekle tijekom trajanja bračne zajednice jer se radilo o imovini koja je bila namijenjena rješavanju tekućih obveza plaćanja, zatvaranju prijašnjeg kredita, kupovini kuhinje i namještaja i adaptaciji kuće, koja se sada iznajmljuje, a u koju je tužiteljica uložila dosuđen iznos. Naime, tužiteljica je sudjelovanjem u otplati kredita tijekom trajanja braka, bez obzira tko je plaćao kredit, stekla obveznopravni zahtjev razmjerno uloženim sredstvima u otplati kredita i to bez obzira što je kredit isplaćen na njezin račun. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-377/13 od 10.10.2017.)
20. Prema tome, otplaćene rate po navedenom kreditu predstavljaju bračnu stečevinu koje su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima jer su i ove otplatne rate otplaćivane iz imovine koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, s obzirom da nisu drukčije ugovorili. To stoga jer prema odredbi čl. 44. st. 3. ObZ, smatra se da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.
21. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 3.974,46 € s pripadajućim kamatama, koja visina nije bila sporna tijekom postupka te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
22. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tužiteljici primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT).
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
