Broj: Ppž-9448/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐT, zbog prekršaja iz članka 70. stavak 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/2018. i 42/2020.) odlučujući o žalbi okr. ĐT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 2. listopada 2024., broj: Pp - 2340/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba okr. ĐT, ukida se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odluci o mjeri oduzimanja predmeta - puška s užlijebljenim cijevima TOZ baikal 18-01, 5,6 MM (22 long rifle).

p r e s u d i o j e:

I. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. ĐT kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ĐT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 2. listopada 2024., proglašen je krivim okr. ĐT da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 70. stavak 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna od 240,00 eura, koju je dužan platiti u roku 8 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 71. stavak 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, okr. ĐT izrečena je i mjera oduzimanja predmeta i to – - puška s užlijebljenim cijevima TOZ baikal 18-01, 5,6 MM (22 long rifle).

2. Protiv te presude, okr. ĐT pravodobno je po branitelju SAldi Miroševiću, odvjetniku u Veloj Luci podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na rješenje.

4. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji to u odnosu na mjeru oduzimanja predmeta, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na mjeru oduzimanja predmeta kao prekršajnopravnu sankciju sui generis, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je u tom dijelu trebalo ukinuti pobijanu presudu.

5.1. Naime, prvostupanjski sud odluku o oduzimanju predmeta temelji na odredbi članka 71. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, kojom odredbom je propisano obligatorno oduzimanje predmeta. Međutim, prilikom donošenja takve odluke prvostupanjski sud potpuno zanemaruje recentnu praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom se ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002. i 1/2006.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je dio hrvatskog pravnog poretka još od 1997. i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

5.2. Naime, radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

5.3. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

5.4. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

5.5. Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz članka 70. stavak 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

5.6. Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije dovoljan uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se više i ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri propisanoj člankom 76. a Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno člankom 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje:" Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju" i sukladno tome članku 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje:"Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti."

5.7. S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. OT razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavk 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

5.8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi razloge postojanja nekog od razloga navedenih u članku 76.a stavak 1. Prekršajnog zakona (postojanje opasnosti da će se predmeti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, zaštita opće sigurnosti, javnog poretka, zaštita zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga), pri tome vodeći računa o osobi okrivljenika, stupnjem njegove opasnosti, dosadašnjoj osuđivanosti iz oblasti javnog reda i mira i javne sigurnosti, kao i ostalim okolnostima koje su odlučne za odluku o možebitnom oduzimanju predmeta pobliže opisanih u izreci pobijane presude i zavisno od utvrđenja, o privremeno oduzetim predmetima prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, sukladno članku 76. a stavku 1. Prekršajnog zakona, odlučiti posebnim rješenjem.

5.9. Iz navedenih razloga trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu odluke o mjeri oduzimanja predmeta te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odnosu na presudu.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da nije dokazano da bi on počinio bilo kakav prekršaj, a svakako ne prekršaj koji mu se stavlja na teret jer nije dokazano da je policijski službenik predmetno oružje pronašao u zgradi u kojoj se u to vrijeme nije nalazio okrivljenik osobno, dakle kao osoba koja je imala pravo to oružje posjedovati radi čega nije jasno odakle zaključak da bi ova puška u trenutku oduzimanja bila bez nadzora i dostupna drugim osobama jer se u to vrijeme okrivljenik nalazio sam u kući. Nadalje, okrivljenik ističe da smisao zakonske odredbe koju je navodno prekršio ne znači niti može značiti da oružje, u zaključanoj kući u kojoj boravi bez ijednog drugog ukućana, vlasnik mora svakog časa odlagati u metalni ormar i zaključavati, već da je smisao zakonske odredbe zaštita od toga a neovlaštene osobe baren ne alatom uobičajene uporabe ne mobu doći u posjed oružja.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, osnovano je prvostupanjski sud donio zaključak o krivnji okr. ĐT, jer je u dokaznom postupku nesporno dokazano da okrivljenik svojom radnjom ostvario sva bitna obilježja djela za koji je proglašen krivim.

7.2. Naime, već iz samih navoda obrane okrivljenika, nesporno proizlazi da je u potpunosti priznao počinjenje prekršaja za koji je proglašen krivim te nije dovodio u sumnju niti jedno zakonsko obilježje prekršaja koji mu se stavlja na teret. Radi o okrivljenikovom potpunom i cjelovitom priznanju svih bitnih elemenata bića djela prekršaja koji su mu stavljeni na teret budući da je isti iskazao „…da je pušku odložio na ormar u kući, izašao izvan kuće i kuću zaključao…Napominje kako je istina da se puška nije nalazila zaključana u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu, jer da se metalni sef koji posjeduje za navedeno oružje nalazio u drugoj kući u kojoj više ne prebiva…“. Dakle, potpuno je jasno da je okrivljenik svojom radnjom ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret jer predmetno oružje nije čuvao u mjestu prebivališta zaključano u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe. U tom smislu, je li okrivljenik prethodno čistio oružje ili ne, irelevantna je činjenica za postojanje prekršaja jer je i okrivljenik u svojoj obrani izričito iskazao da u kući u kojoj prebiva nema sef za pravilno čuvanje oružja odnosno da je sef za čuvanje oružja ostao u kući u kojoj više ne prebiva.

7.3. Žalbenim navodima okrivljenika ĐT nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Isto tako, navodi žalbe kojima okrivljenik ističe da se u to vrijeme u kući nalazio sam ni na koji način ne otklanjaju niti umanjuju prekršajnu odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku za počinjeni prekršaj, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene od strane prvostupanjskog suda sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

8.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 5.300,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna od 240,00 eura predstavlja novčanu kaznu izrečenu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa i to kao blaža vrsta kazne, a koja je i više nego primjerena stupnju krivnje okrivljenika i okolnostima počinjenja prekršaja, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona U konkretnom slučaju otklonjena je mogućnost daljnjeg ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 206. (izreka rješenja) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka I. izreke presude), odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.