Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1532/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MU zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23. i 145/2024. ), odlučujući o prigovoru okr. MU, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, od 3. listopada 2025., klasa: 211- 07/25-3/16122, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prigovor okr. MU odbija se kao neosnovan, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okr. MU, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. MU zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama a za koje je kažnjen novčanom kaznom 1.320,00 eura.

1.1. Izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije tri mjeseca, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 76,98 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. MU pravodobno je osobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, troškova postupka i zaštitne mjere, te predlaže usvojiti navode iz prigovora.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

6. Okrivljenik u prigovoru ne poriče odgovornost za počinjeni prekršaj, moli da se uvaži njegovo teško socijalno i zdravstveno stanje odnosno da se kazna ublaži ili zamjeni opomenom. Navodi da je nezaposlen i nema nikakva primanja, živi s majkom koja ima 70 godina, prima mirovinu od 398,00 eura od koje jedva uspijevaju pokriti osnovne životne potrebe. Nadalje navodi da je teško bolestan te mu je osobno vozilo prijeko potrebno za odlazak na liječničke preglede i terapije te bi bez automobila bio u izuzetnoj teškoj situaciji žive na selu i nema druge mogućnosti prijevoza. Predlaže da se ublaži kazna i skrati trajanje zaštitne mjere jer bi njeno provođenje nanijelo nerazmjerno veliku štetu s obzirom na njegove životne uvjete.

7. Međutim okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je prije svega utvrđena blaža vrsta kazne, novčana kazna i to u propisanom minimumu novčane kazne, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (propisana novčana kazna 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana) a imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako to sugerira u prigovoru okrivljenik.

7.1. Jednako tako, navodi prigovora (nezaposlen je i nema nikakva primanja, živi s majkom koja ima 70 godina i prima mirovinu od 398,00 eura) po stavu ovog suda, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale dodatno ublažavanje novčane kazne. Nadalje, niti priznanje ili svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.

7.2. Potrebno je napomenuti da za djelo prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. neosnovan je prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, budući da u konkretnom slučaju za predmetni prekršaj za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. PZ-a, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura , ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura “, a što u ovom konkretnom slučaju za navedeni prekršaj nije ostvareno.

7.3. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu odluke o novčanoj kazni.

8. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog odlazaka na liječničke preglede i terapije te bi bez automobila bio u izuzetnoj teškoj situaciji, živi na selu i nema druge mogućnosti prijevoza, trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama.

8.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 2,65 g/kg), kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, bliže kraćem mogućem trajanju zaštitne mjere, također je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.

8.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao u izreci ove presude.

9. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa čl. 130. st. 9. Pz-a, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

10. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje troška 76,98 eura koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

10.1. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u dijelu odluke o trošku postupka pred prvostupanjskim tijelom.

11. Kako je čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Policijskoj postaji Virovitica u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.