Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-300/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EO, zbog prekršaja iz čl.199. st.2. i st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. EO, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin od 4. listopada 2025., Klasa: 211-07/25-1/18781, Ur.broj: 511-12-32-25-1, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. EO, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st.2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ČO, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin od 4. listopada 2025., Klasa: 211-07/25-1/18781, Ur.broj: 511-12-32-25-1, proglašen je krivim okr. ČO zbog prekršaja čl. 199. st. 2. i st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 660,00 eura.

1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine novčane kazne i izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, predlažući da ga sud uz primjenu čl. 38.PZ-a oslobodi od kazne, odnosno da se kazna ublaži do dopuštenog zakonskog minimuma primjenom čl. 37. PZ-a te da bi već sama zabrana upravljanja vozilom polučila prevenciju.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

6. Okrivljenik ističe kako priznaje počinjenje prekršaja, svjestan je opasnosti koje upravljanje motornim vozilom pod utjecajem bilo kakvih utjecajem alkohola vuče za sobom, te se iskreno kaje radi počinjenja prekršaja. Nadalje ističe kako ga u ovom slučaju oduzimanje vozačke dozvole dovoljno pogađaj te se time ispunila generalna i specijalna prevencija, prekršajem nije uzrokovao nikakvu štetu niti je počinjenjem istog oštetio treću osobu zato smatra da su ispunjene okolnosti da ga se oslobodi od kazne. Naime mlada je osoba slabog imovnog stanja pomaže uzdržavanju starijih ukućana, opterećen je kreditom i plaćanje kazne u ukupnom iznosu predstavlja nepremostivu prepreku koja bi dovela u opasnost njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegova kućanstva, pa moli ublažavanje kazne.

7. Po ocjeni ovog suda okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna u propisanom minimumu novčane kazne, propisane za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura) te ovaj sud smatra cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru okrivljenik.

7.1. Jednako tako, navodi prigovora (da je mlada osoba slabog imovnog stanja pomaže uzdržavanju starijih ukućana, opterećen je kreditom, te mu je izrečena zabrana upravljanja osobnim vozilom) po stavu ovog suda, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale dodatno ublažavanje novčane kazne. Nadalje, niti priznanje ili svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.

7.2. Nadalje neosnovan je prijedlog okrivljenika da ga se oslobodi od kazne. Ističe se da je odredbom čl. 38. PZ-a propisano da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, a sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. U konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od navedenih zakonskih uvjeta za primjenu tog instituta. Stoga, prema mišljenju ovog suda, okolnosti koje je okrivljenik naveo kao razloge za oslobađanje od kazne, od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne pri čemu mu je i izrečena najniža novčana kazna za počinjeni prekršaj, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne.

7.3. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

8. Kako je čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

9. Zbog navedenoga na temelju čl. 238. st.11. PZ-a u vezi čl. 205. PZ-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Solin, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.