Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1064/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆČ, zbog prekršaja iz čl.199. st.2. i st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. ĆČ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica od 20. prosinca 2025., Klasa: 211-07/25-1/23144, Ur.broj: 511-16-05-25-1, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. ĆČ, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st.2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ĆČ, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica od 20. prosinca 2025., Klasa: 211-07/25-1/23144, Ur.broj: 511-16-05-25-1, proglašen je krivim okr. ĆČ zbog prekršaja čl. 199. st. 2. i st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 660,00 eura.

1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 76,98 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine novčane kazne i izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, predlažući da ga sud umanji novčanu kaznu i da mu se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom odnosno bitno ublaži ili zamjeni drugom mjerom.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobija prekršajni nalog.

6. Okrivljenik ističe kako ne osporava počinjenje prekršaja, svjestan je težine prekršaja i izražava iskreno žaljenje zbog svog postupka, no ističe da se radi o njegovom prvom prekršaju do sada nije bio prekršajno kažnjavan, trenutno je nezaposlen i živi od naknade sa biroa te prekršajem nisu nastale štetne posljedice niti je nitko od sudionika u prometu ugrožen. Nadalje ističe da mu vozačka dozvola treba jer je u postupku dogovora za posao, u siječnju 2026, a posao koji radi teško bude mogao obavljati bez vozačke dozvole jer posao zahtjeva puno putovanja.

7. Po ocjeni ovog suda okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna u propisanom minimumu novčane kazne, propisane za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura) te ovaj sud smatra cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru okrivljenik.

7.1. Jednako tako, navodi prigovora (da je trenutno nezaposlen i živi od naknade sa biroa te prekršajem nisu nastale štetne posljedice niti je nitko od sudionika u prometu ugrožen) po stavu ovog suda, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale dodatno ublažavanje novčane kazne. Nadalje, niti priznanje ili svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.

7.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu odluke o novčanoj kazni.

8. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije dva mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog posla odnosno mogućnosti zaposlenja, trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama.

8.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,49 g/kg) kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, bliže kraćem mogućem trajanju zaštitne mjere, također je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.

8.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao u izreci ove presude.

9. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa čl. 130. st. 9. PZ-a, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

10. Kako je čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Policijska postaja Virovitica, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.