REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-623/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja OT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tužiteljice CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici u Varaždinu, protiv 1. tuženika ST, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice MT, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku u Novom Marofu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2122/17-2 od 13. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-126/2017-5 od 17. listopada 2017. u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I/ Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha pokrenuta po prijedlogu ovrhovoditelja- ovdje tuženika AT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] protiv tužitelja PT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao ovršenika, u predmetu Općinskog suda u Varaždinu br. Ovr-602/07 na temelju solemniziranog Ugovora o kratkoročnom zajmu od 7. travnja 2004. g., a koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca br. OU-539/04; a koji je postao ovršan 8. lipnja 2004. g. pored već pravomoćno utvrđenih iznosa tražbina po presudama ovog suda br. 21 P-2215/11-49 od 6. rujna 2013. i presudi br. 21 P- 1685/14-97 od 2. rujna 2016. i za daljnje iznose i to za glavnični iznos do 89.332,54 kn (osamdesetdevettisućatristotridesetdvije kune i pedesetčetiri lipe)/11.856,46€, a za iznos s osnove kamata do 268.105,19 kn (dvjestošezdesetosamtisućastopet kuna i devetnaest lipa)/35.583,67€ .

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] da se proglasi nedopuštenom ovrha preko navedenih utvrđenja iz točke I/ presude br. 21 P-2215/11- 49 od 6. rujna 2013. g., presude br. 21 P-1685/14-97 od 2. rujna 2016. g. i ove presude, a do traženog utvrđenja da je ovrha nedopuštena za glavnični iznos od 576.000,00 kn (petstosedamdesetšesttisuća kuna)/76.448,33€ sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 8. travnja 2004., pa do isplate, a kao neosnovan.

III/ Tužitelji OT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] dužni su solidarno tuženicima ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14,47 kn(četrnaest kuna i četrdesetsedam lipa)/1,92€ u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„Žalba tužitelja se djelomično usvaja, a djelomično odbija, dok se žalba tuženih odbija u cijelosti kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P-126/2017-5 od 17. listopada 2017. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu sadržanom u toč.I/izreke i u odluci o troškovima postupka pod toč.III/izreke, a preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu toč.II/izreke i sudi:

Odbijaju se tužitelji sa preostalim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog u toč.I/izreke, a radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-602/07 radi naplate glavnice u iznosu od 486.667,46 kn/64.591,47€ sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2006.g. do isplate.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijeli su tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su ovom sudu da prihvati reviziju.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7.1. Revidenti ističu da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer izreka u drugom stavku pobijane drugostupanjske presude proturječi razlozima presude. Revidenti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pronalaze u tome što je drugostupanjski sud utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je usprkos tome prihvatio činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude.

7.2. Međutim, drugostupanjski je sud ovlaštenje na temelju kojeg je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu crpio iz odredbe čl. 373.a ZPP.

7.3. Odredbom čl. 373.a st. 1. ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2.) dok je u st. 3. čl. 373.a ZPP propisano je da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. tog članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.4. Stoga je drugostupanjski sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP i prihvaćajući, po prvostupanjskom sudu, utvrđeno činjenično stanje (čl. 373.a st. 1. ZPP) ocijenio da usprkos u prvostupanjskoj presudi počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju bitnu povredu je drugostupanjski sud ispravio, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu za iznos do kojeg je ovrha dopuštena kako je i drugostupanjski sud presudio u točki II. izreke.

7.5. Slijedom iznesenog pobijana drugostupanjska presuda donesena je sukladno čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP i takva odluka drugostupanjskog suda rezultat je zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP (tako i u Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i drugim).

7.6. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.7. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena predmetna ovrha.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da polazeći od ovršnog postupka broj Ovr-602/07., iz kojeg su tužitelji kao ovršenici upućeni na pokretanje ove parnice, prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženici kao ovrhovoditelji podnijeli prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 652.800,00 kn sa zateznom kamatom od 8. travnja 2004. temeljem solemniziranog Ugovora o kratkoročnom zajmu od 7. travnja 2004., da je pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude broj P-2215/11-49 od 6. rujna 2013. uvodno opisana ovrha proglašena nedopuštenom za iznos od 76.800,00 kn (koji predstavlja razliku između glavničnog iznosa zajma od 652.800,00 kn navedenog u Ugovoru od 7. travnja 2004. i iznosa koji je stvarno ugovoren i kojeg su tužitelji prema priznanju samih tuženika i primili tj. iznosa od 576.000,00 kn) sa zateznom kamatom od 8. travnja 2004. i za iznos plaćenih kamata kojih su primitak tuženici priznali u visini od 67.380,00 kn, da je pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude broj P-1685/14-97 od 2. rujna 2016. uvodno opisana ovrha proglašena nedopuštenom za daljnji iznos od 95.680,00 kn pa je dokazni postupak, nakon ovosudnog ukidnog rješenja broj Gž-1901/16-3 od 2. veljače 2017. usmjeren na dopunu provedenog financijskog vještačenja u svrhu utvrđivanja visine dugovanja tužitelja primjenom valutne klauzule i njome determinirane zatezne kamate, uračunavanjem pravomoćno presuđenih novčanih iznosa za koje je ovrha ranijim pravomoćnim dijelovima prvostupanjskih presuda utvrđena nedopuštenom,

- da je prvostupanjski sud ustrajao kod svog ranijeg stajališta (koje je pravilnim prihvatio i drugostupanjski sud u odluci broj Gž-1901/16-2 od 20. veljače 2017.) o neosnovanosti tvrdnji tužitelja da bi tuženicima po Ugovoru iz 2003. s osnova ugovorene kamate po stopi od 10% mjesečno za deset mjeseci isplatili 43.000,00 kn, da bi s osnova ugovorene kamate po Aneksu I isplatili iznos od 39.168,00 kn, a po Aneksu II iznos od 134.730,00 kn, odnosno da su vratili tuženicima iznos od 50.000,00 EUR kojeg je njihova kćer prethodno pozajmila od DT te da je 1. tuženik iz kase mjenjačnice tužiteljeve kćerke CT **.**.2007. uzeo iznos od 115.009,00 kn i iznos od 110.949,00 kn neosnovano ga zadržavši,

- da je prihvaćena dopuna financijske vještakinje koja je primijenila zateznu kamatu na devizni novčani iznos izražen u USD po stopi koju su banke u mjestu ispunjenja plaćale na devizne štedne uloge po viđenju do zaključno 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 6. svibnja 2014. (kao dana namirenja u ovršnom postupku) stopu zatezne kamate propisane Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ , broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kao i izvršila uračunavanje u glavnicu plaćene kamate koja je u određenom trenutku bila veća od iznosa dospjele neplaćene obveze po kamati, a što je rezultiralo zaključkom da su tužitelji od primljenog iznosa zajma u visini 576.000,00 kn vratili s osnova glavnice iznos od 89.332,54 kn, a s osnove kamata iznos od 268.105,19 kn (dakle sveukupno iznos od 357.437,73 kn) i da je s osnove glavnice ostao neplaćen dug u iznosu od 486.667,46 kn,

- da je u odnosu na isticani prigovor tužitelja - da je financijska vještakinja propustila uračunati plaćene iznose od 76.800,00 kn, 67.380,00 kn, 43.000,00 kn, 95.680,00 kn, 375.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 657.860,00 kn, prvostupanjski sud zaključio da se u odnosu na iznos od 76.800,00 kn ne radi o iznosu kojeg bi tužitelji isplatili tuženicima već se radi o utvrđenoj razlici između glavničnog iznosa zajma od 652.800,00 kn navedenog u Ugovoru od 7. travnja 2004. i iznosa koji je stvarno ugovoren odnosno kojeg su tužitelji prema priznanju samih tuženika i primili tj. iznosa od 576.000,00 kn, dok je vještakinja iznose za koje je prvostupanjski sud u ranijim presudama utvrdio da ih tužitelji jesu platili (iznos od 67.380,00 i 95.680,00 kn) uzela u obračun, dok je u odnosu na ostale isticane navodne uplate prvostupanjski sud ustrajao kod zaključka da tužitelji nisu dokazali da su izvršili te uplate.

10. Prvostupanjski je sud ovrhu koja se vodi u predmetu Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Ovr-602/07, utvrdio nedopuštenom za daljnji iznos od 89.332,54 kn (plaćena glavnica) i za iznos plaćene kamate u iznosu od 268.105,19 kn (u točki I. izreke) dok je odbio tužitelje s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za iznos preko utvrđenog u točki I. izreke, a do traženog utvrđenja da je ovrha nedopuštena za glavnični iznos od 576.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2004. do isplate (točka II. izreke).

11.1. Drugostupanjski je sud djelomično potvrdio i djelomično preinačio pobijanu presudu jer je zaključio da iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje sadržanog u dopuni nalaza od 18. svibnja 2017. proizlazi da su tužitelji od primljenog iznosa zajma u visini 576.000,00 kn vratili s osnova glavnice iznos od 89.332,54 kn, a s osnove kamata iznos od 268.105,19 kn i zaključio da je pravilno sud prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke predmetnu ovrhu proglasio nedopuštenom za daljnji iznos glavnice od 89.332,54 kn i za daljnji iznos od 268.105,19 kn s osnova kamata (pored novčanih iznosa za koje je tu ovrhu ranije citiranim pravomoćnim presudama proglasio nedopuštenom) pa je žalbu tuženika odbio pozivom na odredbu čl. 368. stavka 1. ZPP-a i potvrdio po tuženicima pobijani dosuđujući dio prvostupanjske presude sadržan u točki I. izreke prvostupanjske odluke.

11.2. Međutim, u odnosu na pobijani odbijajući dio prvostupanjske presude drugostupanjski je sud utvrdio da je u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje proizlazi da je s osnova glavnice po predmetnom ugovoru o zajmu ostao neplaćen dug u iznosu od 486.667,46 kn, dok iz sadržaja odbijajućeg dijela točke II. izreke u kojoj je prvostupanjski sud odbio tužitelje s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za iznos preko utvrđenog u točki I. izreke, a do traženog utvrđenja da je ovrha nedopuštena za glavnični iznos od 576.000,00 kn, te je, zaključio je drugostupanjski sud, u opisanom odbijajućem dijelu točki II. izreke prvostupanjske presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11.3. Stoga je drugostupanjski sud koristeći ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP-a preinačio pobijani odbijajući dio prvostupanjske presude sadržan u točk i II. izreke, sanirao navedeni propust suda prvog stupnja i odbio tužitelje s preostalim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva, a radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-602/07, radi naplate glavnice u iznosu od 486.667,46 kn s pripadajućom kamatom do isplate.

12. Revidenti pogrešnu primjenu materijalnog prava vežu uz drugačija činjenična utvrđenja, opetovano ističu da nisu raspravljene odlučne činjenice odnosno da nisu uračunati iznosi koje su platiti, a što su sve navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje koje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

13. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

15. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić