P-682/2022-15
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika DDM INVEST III AG, Švicarska, zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, a presude javno objavljene 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I/ utvrđuje se da ovrha po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku 33 Ovr- 2022/2018-4 od 23. listopada 2018. nije dopuštena, te se predmetno rješenje o ovrsi ukida, kao i sve provedene radnje po odnosnom rješenju.
II/ Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate."
u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 2022/2018-16 od 23. svibnja 2019. upućen na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U pogledu potraživanja tuženika po osnovi Ugovora o kreditu broj 5140030242-60010453162/2005 od 30. studeni 2005. i Ugovora o namjenskom kreditu broj 504003028-60010478220/2008 Slavonske banke d.d. Osijek od 20. ožujka 2008. tuženik nema pravne osnovu zahtijevati naplatu budući je potraživanje djelomično podmireno. Tužitelj ističe i prigovor da je do visine potraživanja ovrhovoditelj došao obračunavanjem kamate na kamatu što je zabranjeno osobito stoga što se zabrana anatocizma primjenjuje upravo na kreditno poslovanje bankarskih ustanova. Tužitelj ističe i prigovor zastare u pogledu dijela potraživanja koja se odnosi na zakonske zatezne kamate. U pogledu nekretnine koja je predmetom ovrhe tuženik kao ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati namirenje potraživanje jedino i isključivo u odnosu na visinu iznosa u odnosu na koje je i zasnovano založno pravo, a niti u kojem slučaju ostvarivati naplatu cjelokupnog potraživanja.
2. U odgovoru na tužbu tuženi navodi da tužitelj najprije navodi da je neosnovana visina tražbine čiju naplatu tuženik zahtjeva u ovršnom postupku, jer smatra da je tražbina djelomično podmirena. Međutim, takva tvrdnja je neutemeljena, a što je potvrdio i Županijski sud u Puli rješenjem poslovni broj Gž Ovr-820/2018 od 6. svibnja 2019., a kojim je utvrdio kako ovršenik, ovdje tužitelj nije dostavio nikakav dokaz da je namirio tražbine koja proizlaze iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Tužitelj pogrešno smatra da je u prijedlogu za ovrhu primijenjen anatocizam, odnosno da je tuženik obračunavao kamate na kamate budući da iz prijedloga za ovrhu jasno proizlazi da tuženik zahtjeva isključivo naplatu glavnice duga i kamata na glavnicu, a što je potvrdio i drugostupanjski sud. Tužitelj neutemeljeno navodi i prigovor zastare tražbine u pogledu zakonskih zateznih kamata. Naime, pogrešna je tvrdnja tužitelja da se zatezna kamata u predmetnom postupku treba smatrati povremenim davanjem iz ovršne isprave, te da bi zbog toga trebalo primijeniti kraći zastarni rok. Trenutkom raskida ugovora o kreditu tražbina je dospjela u cijelosti pa se zatezna kamata na cijeli iznos duga računa od dospjelosti, a s obzirom na svoju akcesorno pravnu prirodu zastara kamata nastupa kada zastari i glavno potraživanje, odnosno glavnica. Dakle, kako su predmetni ugovori o kreditu raskinuti 2011., a primjenjuje se desetogodišnji zastarni rok propisan člankom 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) jer se radi o ovršnim ispravama, te zastara nije nastupila ni za glavnicu niti za zatezne kamate. Nadalje, tužitelj neosnovano navodi kako tuženik kao ovrhovoditelj može zahtijevati ovrhu isključivo u visini iznosa upisanog založnog prava. Sklapanjem ugovora o kreditu tužitelj je preuzeo obvezu za koju odgovara cjelokupnom svojom imovinom, a što propisuje članak 65. ZOO-a. Visina upisanog založnog prava ne može predstavljati prepreku za naplatu tražbine preko iznosa založnog prava kad je tuženik ovlašten zahtijevati naplatu tražbine iz tužiteljeve cjelokupne imovine.
3. U dokaznom postupku sud je ovaj sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2022/2018.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
5. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2022/2018 i to iz rješenja poslovni broj Ovr-2022/2018-46 od 12. svibnja 2021. ovršni postupak dovršen.
6. Odredbom članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu ZPP-a) propisano je da se tužba za utvrđenje može podići kad je to posebnim propisom predviđeno, te kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
7. Kako je navedeno u točki 5. ovog obrazloženje ovršni postupak zbog kojeg se traži utvrđenje nedopustivosti ovrhe je dovršen tako tužitelj više nema pravni interes za vođenje ovog postupka.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 25. kolovoza 2026.
Sudac
Saša Rešetar
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
