1

Gž-59/2024-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K.1 K.2 iz Mađarske, P.,  OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetnici u R., protiv tuženika 1. Grada M. L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K.3, K.4 i partneri iz R. i 2. Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Rijeke, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-1521/2020-47 od 21. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-1521/2020-47 od 21. lipnja 2023..

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na nekretninama k.č.br. 3154/1 i 3154/2 upisanima u zk.tijelo II zk.ul. 2223 k.o. V. L. u korist prvotuženika Grada M. L., OIB: … te uknjižba prava vlasništva na nekretninama k.č.br. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1 upisanima u zk.ul. 4954 k.o. V. L. u korist drugotuženika Republike Hrvatske, OIB: …, provedene na temelju Rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. 76 Z-26798/2018 od 02. rujna 2020. g.

2. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju Rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. 76 Z-26798/2018 od 02. rujna 2020. g. u zk.ul. 2223 k.o. V. L. glede k.č.br. 3154/1 i 3154/2 upisanih u zk.tijelo II te u zk.ul. 4954 k.o. V. L. glede k.č.br. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk.tijelima I i II zk.ul. 2223 k.o. V. L. kakvo je bilo prije provedbe Rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. 76 Z-26798/2018 od 02. rujna 2020. g. na način da se briše pravo vlasništva prvotuženika Grada M. L., OIB: … na k.č.br. 3154/1 i 3154/2 k.o. V. L. te pravo vlasništva drugotuženika Republike Hrvatske, OIB: … na k.č.br. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1 k.o. V. L., uz istovremeni upis k.č.br. 3154/1 i 3154/2 u zk.tijelu II zk.ul. 2223 k.o. V. L. kao društveno vlasništvo uz upis prava korištenja za korist prijašnjeg vlasnika C. A.1 pok. A.2 u listu C, te upis prava vlasništva k.č.br. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1 u zk.tijelu I zk.ul. 2223 k.o. V. L. u korist C. A.1 pok. A.2, B..

3. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade cjelokupno prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženima u roku od 15 dana naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka i to tuženiku Gradu M. L. u iznosu od 2.736,25 € / 20.616,28 kn i tuženoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 530,89 € / 4.000,00 kn, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužene RH za naknadu troškova postupka, kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbene navode, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da ukine pobijano presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe u iznosu od 621,88 eura i trošak sudske pristojbe.

 

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je 1. tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja, te predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 248,77 eura, kao i trošak sudske pristojbe po odluci suda.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi odredbe članka 8. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i zakonito ocijenio sve dokaze provedene u ovom postupku.

8. Također nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na nekretninama k.č.br. 3154/1 i 3154/2, upisanih u zk. tijelo II zk. ul. 2223, k.o. V. L., u korist grada M. L., te uknjižba prava vlasništva na nekretninama k.č.br. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1, upisanim u zk. ul. 4954, k.o. V. L., u korist 2. tuženika Republike Hrvatske, provedene na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 76 Z-26798/2018 od 2. rujna 2020., te zahtjev tužitelja da se naloži upis brisanja zemljišno knjižnog stanja upisanog na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 76 Z-26798/2018 od 2. rujna 2020. u zk. ul. 2223, k.o. V. L. glede k.č. br. 3154/1 i 3154/2, upisanih u zk. tijelo II, te u zk. ul. 4954, k.o. V. L. glede k.č. br. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. tijelima I i II. zk. ul. 2223, k.o. V. L., kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u rijeci poslovni broj Z-26798/2018 od 2. rujna 2020. na način da se briše pravo vlasništva 1. tuženika grada M. L. na k.č. br. 3154/1 i 3154/2, k.o. V. L., te pravo vlasništva 2. tuženika Republike Hrvatske uz istovremeni upis k.č. br. 3154/1 i 3154/2, u zk. tijelu II, zk. ul. 2223, k.o. V. L., kao društveno vlasništvo uz upis prava korištenja u korist prijašnjeg vlasnika C. A.1 pk. A.2 u listu C, te upis prava vlasništva k.č. br. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1, u zk. tijelu I, zk. ul. 2223, k.o. V. L. u kost C. A.1 pk. A.2, B..

 

10. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.

 

11. Ocjenom svih u postupku provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice:

- da je u pojedinačnom ispravnom postupku, koji je prethodio ovoj parnici utvrđeno je kako je nekretnina k.č. 3154 k.o. V. L. upisana kao posjed Grada M. L. (izvod iz popisa katastarskih čestica koji potvrđuje tu činjenicu – list 16 prvostupanjskog spisa),

- da je u tom postupku kao i u prvostupanjskom postupku utvrđeno da se na toj nekretnini nalazi borova šuma obrasla samoniklim raslinjem,

- da je rješenjem Z-26798/18 od 2. rujna 2020. ta nekretnina prenijeta u društveno vlasništvo temeljem odredba Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80, 42/86, 42/88, 16/90, 53/90, 44/92 i 91/96) i to odredbe čl. 29., odnosno kasnije članak 31. citiranog zakona,

- da je neizgrađenim građevinskim zemljištem koje je preneseno u društveno vlasništvo upravljala općina,

- da je predlagatelj Grad M. L. upisan kao posjednik predmetne nekretnine i da se radi o građevinskom zemljištu, te da je predlagatelj Grad M. L. dokazao pravni temelj stjecanja,

-  da su se sve nekretnine ovog postupka na dan 16. listopada 1990., kao i na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja Općine C.-L., a što proizlazi iz uvjerenja o podacima iz dokumenta prostornog uređenja od 13. studenoga 2020.,

- da je uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. 2223, k.o. V. L. utvrđeno je kako je u tom zk.ul. bila upisana k.č. 3154, a koja nekretnina je u zemljišnoknjižnom predmetu Z-189/86 temeljem odluke o prijenosu zemljišta u društveno vlasništvo od 26. veljače 1986. prenesena u društveno vlasništvo,

- da je u istom zemljišnoknjižnom predmetu na toj k.č. 3154 upisano pravo korištenja C. A.1 pok. A.2 u cjelini,

- da je do promjene površine odnosno smanjenja površine za 354 m2 na koje se poziva tužitelj u tužbi i tijekom postupka došlo kasnije i to provedbom u zemljišnoknjižnom predmetu Z-428/86, pa je stoga točno utvrđeno u pojedinačnom ispravnom postupku kako je predmetna nekretnina bila prenijeta u društveno vlasništvo prije smanjenja površine temeljem odredbi Zakona o građevinskom zemljištu,

- da tužitelj pogrešno tumači sadržaj rješenja Skupštine Općine C.-L. od 19. travnja 1986.

- da je u tom rješenju navedeno da se uzima pravo posjeda građevinskog neizgrađenog zemljišta u društvenom vlasništvu dosadašnjih korisnika između ostalog C. A.1 na dijelu k.č. 3154 u površini od 354m2, pa to rješenje jasno potvrđuje da je prije donošenja tog rješenja bila donesena Odluka o prijenosu zemljišta u društveno vlasništvo od 26. veljače 1986.,

- da je rješenjem od 19. travnja  1986. upisanom korisniku oduzeto pravo posjeda dijela k.č. 3154, površine 354 m2, pa je stoga jasno i razvidno kako je promijeni površine k.č. 3154, k.o. V. L. prethodilo prijenos te nekretnine kao cjeline u društveno vlasništvo sa upisom ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika kao korisnika,

- da je nakon tog prijenosa u društveno vlasništvo korisniku oduzeta površina posjeda u površini od 354 m2, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 3154/1 i 3154/2 k.o. V. L.,

- da je u odnosu na k.č. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1, k.o. V. L. u pojedinačnom ispravnom postupku utvrđeno da se od revizije prijepisa 1953. predmetne nekretnine vode kao posjed Hrvatskih šuma,

- da su iste obuhvaćene važećim programom gospodarenjem šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH u gospodarskoj jedinici L., Odjelu/Odsjeku …,

- da je zaključak suda u predmetnom pojedinačnom ispravnom postupku da su te nekretnine posjedovanjem od strane tadašnje organizacije koja je upravljala šumama od 1952. sve do donošenja Ustava RH dosjelošću iz privatnog vlasništva prešle u društveno vlasništvo, pa su stoga za pravnu ocjenu mjerodavne odredbe Zakona o šumama (Narodne novine 54/83), budući su iste na dan 16. listopada 1990. bile izvanknjižno u društvenom vlasništvu, pa prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o šumama iste postaju vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je na tim nekretninama prve lokacije do provedbe rješenja iz navedenog pojedinačnog ispravnog postupka prednik tužitelja bio upisan u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik.

- da su predmetne nekretnine sa prve lokacije dosjelošću iz privatnog vlasništva prešle u društveno vlasništvo i da su stoga 16. listopada 1990. bile izvanknjižno u društvenom vlasništvu,

- da duljinu trajanja posjeda i posjednika u pojedinačnom ispravnom postupku sud temelji na povijesnom izvatku za predmetne katastarske čestice, a koji povijesni izvadak predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. stavak 1. ZPP-a pa se presumira istinitost onoga što se u njoj potvrđuje i određuje, dok ovdje tužitelj nije dokazao niti u tom smjeru predložio provođenje dokaza da je poduzeo bilo kakve radnje u odnosu na pitanje vjerodostojnosti te isprave već je tužitelj iskazao da je prvi put bio na ovom području 1997. i da je njegov prednik preminuo 1945., s time da je istakao da je do 90-e mađarskom državljaninu bilo otežano prijeći granicu tadašnje Jugoslavije, što je razlog da je ostavinski postupak pokrenut tek 2020.,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da on osobno nije koristio predmetne nekretnine od 1945. – 1997. ali je moguće da su koristili njegov otac, djed i pradjed, međutim za te tvrdnje nije pružio nikakav dokaz, a iz čega sasvim logično proizlazi da tužitelj, odnosno njegovi prednici minimalno od 1945. – 1997. nisu na bilo koji način bili u posjedu predmetnih nekretnina na području prve lokacije, niti su poduzeli bilo kakve radnje protiv upisa posjednika u katastarskim operatima. 

 

12. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio stajališta i zaključke suda iz pojedinačnog ispravnog postupka. Naime, uz činjenicu ispunjenosti uvjeta prelaska iz privatnog vlasništva u društveno vlasništvo dosjelošću, posjed društveno pravne osobe (pravnih prednika Hrvatske šume d.o.o.) kroz zakonom propisano vrijeme bio je također pretpostavka za prijelaz pokretnih i nepokretnih stvari iz privatnog u društveno vlasništvo po Zakonu o udruženom radu (Službeni list SFRH 53/76, pročišćeni tekst 11/88, dalje: ZUR) koji je stupio na snagu 11. prosinca 1976. i po kojem nekretnine prelaze u društveno vlasništvo u roku od pet godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstvo društveno pravne osobe, odnosno najkasnije u roku od deset godina od njego prelaska (članak 268. ZUR-a). Dakle, radi se kao i kod dosjelosti o originarnoj osnovi stjecanja u korist društvenog vlasništva protekom vremena samo zato što su šume i šumsko zemljište bile u posjedu društveno pravne osobe, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda u subjektivnom roku od pet godina, odnosno u objektivnom roku od deset godina koji rokovi se računaju od dana stupanja na snagu ZUR-a. Ovdje se ne radi samo o kratkim rokovima iz članka 268. ZUR-a, već o tome da se prelazi iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda pa i ne savjesnog, a u konkretnom slučaju upis prednika Hrvatskih šuma d.o.o. kroz katastarske operate datira od revizije i prijepisa iz 1953., pa je to još jedan od razloga da su te nekretnine po sili zakona (ex lege) postale vlasništvo RH prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o šumama (narodne novine broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. i mjerodavno je stanje nekretnina na taj dan. Slijedom toga prvostupanjski sud zaključuje da su irelevantni navodi tužitelja i iskazi svjedoka za period nakon 16. listopad 1990., za koje potrebe, na koji način i od koga se koriste predmetne nekretnine koje su ex lege 16. listopada 1990. postale vlasništvo RH. Isto tako, za stjecanje prava vlasništva RH ex lege irelevantno je da li su se nekretnine nalazile unutar ili izvan građevinskog zemljišta, što je u skladu sa sudskom praksom VSRH Rev 450/11 od 11. prosinca 2012. i Rev-461/11 od 4. studenoga 2014., pa su stoga neosnovani navodi tužitelja da činjenica da se nekretnine nalaze unutar građevinskog zemljišta onemogućuje stjecanje prava vlasništva RH.

 

13. Nije sporno da tuženici tijekom postupka nisu osporili osnov upisa prednika tužitelja u zemljišne knjige, pa stoga nije bilo potrebno analizirati zbirke isprava – kupoprodajne ugovore temeljem kojih je izvršen upis prava vlasništva prednika tužitelja.

 

14. Prvostupanjski sud nadalje ističe da je pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama koje su na dan 16. listopada 1990. predstavljale šume, odnosno šumsko zemljište, što je ovdje slučaj u odnosu na prvu lokaciju jer se radi o stoljetnoj borovoj šumi, izvršena je dakle, Zakonom o Izmjenama i dopunama Zakona o šumama i stupanjem na snagu tog zakona šume i šumsko zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu po sili zakona postalo je vlasništvo RH, dok su Hrvatske šume d.o.o. osnovane kao javno društvo za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem, te su preuzele druga sredstava, prava i obveze bivših društveno-pravnih subjekata u gospodarenju šumama. Jasno je da Hrvatske šume d.o.o. nisu kao takav pravni subjekt ranije djelovale, pod tim nazivom, već su kasnije osnovane na što ukazuje tužitelj, time da su pravni slijednik bivših društveno-pravnih subjekata u gospodarenju šumama. Nadalje, odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) izmijenjena je odredba članka 18. stavak 1. i tom odredbom (odnosno odredba članak 16. stavak 1.) propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu RH i dalje je odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o šumama (članak 4. stavak 1.) određeno da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, pa stoga moraju biti kumulativno ispunjeni uvjeti, a to je da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu i da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Jedinica vrijednosti 1 ara jest 100 m2, a sve nekretnine predmetne lokacije područje Č. prelaze površnu od 1000 m2, radi se stoga o površini većoj od 10 ari, pa je jasno da je ispunjen uvjet za odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na RH.

 

15. Iako se u ovom postupku ne radi o preispitivanju valjanosti povijesnog izvatka iz katastra od 20. ožujka 2012. valja ponoviti da tužitelj, niti njegovi prednici nikada nisu pokretali bilo kakav postupak radi promjene upisa ili ispravka tih podataka, tužitelj nje dokazao, niti u tom smjeru predložio provođenje dokaza da bi njegovi prednici na bilo koji način osporili posjed- upis posjeda prednika Hrvatskih šuma d.o.o. ili da bi bili u posjedu (posrednom ili neposrednom) predmetnih nekretnina prve lokacije u periodu od 1945.-1990., a radi se i o stoljetnoj borovoj šumi, nekretninama površine većim od 10 ari. Nije od nikakvog utjecaja na presuđenje u ovoj pravoj stvari činjenica da se sada k.č. 704/8 i 712/1 dijelom koriste za parkiranje za potrebe vozila i odlaganje materijala trećih osoba bez dopuštenja tužitelja ili njegovih prednika i to tek od polovice ili kraja 80.-ih godina prošlog stoljeća kada je prema iskazima svjedoka probijena cesta 1983. ili 1984. nakon kojeg probijanja je počelo s nasipavanjem tog dijela i potom parkiranjem, a u odnosu na k.č.704/9 taj prostor je prema iskazima svjedoka uređen za parkiranje 2018., ponavlja se RH je ex lege stekla pravo vlasništva tih nekretnina sa danom 16. listopada 1990. Nadalje, nisu od utjecaja niti iskazi svjedoka da nisu zatekli nikoga iz Hrvatskih šuma s obzirom na ranija utvrđenja suda o prijenosu predmetnih nekretnina iz privatnog u društveno vlasništvo po Zakonu o udruženom radu koji je stupio na snagu 11. prosinca 1976. i/ili temeljem dosjelosti i posljedično tome stjecanje prava vlasništva RH ex lege na dan 16. listopada 1990.

 

16. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na k.č. 3154/1 i 3154/2, k.o. V. L., potrebno je odgovoriti, a što je istakao i prvostupanjski sud  da je u pojedinačnom ispravnom postupku, koji je prethodio ovoj parnici utvrđeno kako je nekretnina k.č. 3154, k.o. V. L. upisana kao posjed Grada M. L. (a što je vidljivo u izvodu iz popisa katastarskih čestica) i u tom postupku je također utvrđeno kao i u ovom postupku da se na toj nekretnini nalazi borova šuma obrasla samoniklim raslinjem. Dalje se u rješenju Z-26798/18 od 2. rujna 2020. navodi da je ta nekretnina prenijeta u društveno vlasništvo temeljem odredba Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 54/80, 42/86, 42/88, 16/90, 53/90, 44/92 i 91/96) i to odredbe članka 29., odnosno kasnije članka 31. citiranog Zakona.

 

17. Neizgrađenim građevinskim zemljištem koje je preneseno u društveno vlasništvo upravljala je općina, pa imajući u vidu činjenicu da je tuženik (predlagatelj Grad M. L.) upisan kao posjednik predmetne nekretnine i da se radi o građevinskom zemljištu, slijedom toga ovdje 1. tuženik (tamo predlagatelj Grad M. L.) dokazao pravni temelj stjecanja. Naime, sve nekretnine koje su predmet ovog postupka na dan 16. listopada 1990., kao i na dan 24. srpnja1991. nalazile unutar građevinskog područja Općine C.-L., a što potvrđuje uvjerenje o podacima iz dokumenta prostornog uređenja od 13. studenoga 2020.

 

18. Nadalje iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. 2223, k.o. V. L. proizlazi da je u tom zemljišnoknjižnom ulošku bila upisana k.č. 3154, a koja nekretnina je u zemljišnoknjižnom predmetu Z-189/86 temeljem odluke o prijenosu zemljišta u društveno vlasništvo od 26. veljače 1986. prenesena u društveno vlasništvo i u tom istom zemljišnoknjižnom predmetu na toj k.č. 3154 upisano je pravo korištenja C. A.1 pok. A.2 u cjelini, dok je do promjene površine odnosno smanjenja površine za 354,00 m2 na koje se poziva tužitelj u tužbi i tijekom postupka došlo kasnije i to provedbom u zemljišnoknjižnom predmetu Z-428/86, pa je stoga točnim utvrđeno u pojedinačnom ispravnom postupku da je predmetna nekretnina bila prenijeta u društveno vlasništvo prije smanjenja površine temeljem odredbi Zakona o građevinskom zemljištu.

 

19. Tužitelj također pogrešno tumači sadržaj rješenja Skupštine Općine C.-L. od 19. travnja 1986. (list 46 prvostupanjskog spisa) budući je u tom rješenju navedeno da se uzima pravo posjeda građevinskog neizgrađenog zemljišta u društvenom vlasništvu dosadašnjih korisnika između ostalog C. A.1 na dijelu k. č. 3154, u površini od 354 m2, pa stoga navedeno rješenje sasvim jasno potvrđuje da je prije donošenja tog rješenja bila donesena Odluka o prijenosu zemljišta u društveno vlasništvo na koju se sud ranije pozvao od 26. veljače 1986., a rješenjem od 19. travnja 1986. upisanom korisniku oduzeto je pravo posjeda dijela k.č. 3154 površine 354,00 m2, pa je stoga jasno da je promijeni površine k.č. 3154 k.o. V. L. prethodilo prijenos te nekretnine kao cjeline u društveno vlasništvo sa upisom ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika kao korisnika, dok je nakon tog prijenosa u društveno vlasništvo korisniku oduzeta površina posjeda u površini od 354,00 m2, slijedom navedenog neosnovan je tužbeni zahtjev u odnosu na 3154/1 i 3154/2 k.o. V. L..

 

20. U odnosu na k.č. 704/1, 704/2, 704/3, 704/4, 704/6, 704/7, 704/8, 704/9 i 712/1, k.o. V. L. ističe se da je u pojedinačnom ispravnom postupku utvrđeno da se od revizije prijepisa 1953. vode kao posjed Hrvatskih šuma, a u koji povijesni izvadak potvrđuje tu činjenicu, a isto tako predmetne nekretnine su obuhvaćene važećim programom gospodarenjem šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH u gospodarskoj jedinici L., Odjelu/Odsjeku ….

 

21. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda u pojedinačnom ispravnom postupku da su te nekretnine posjedovanjem od strane tadašnje organizacije koja je upravljala šumama od 1952. sve do donošenja Ustava RH dosjelošću iz privatnog vlasništva prešle u društveno vlasništvo, stoga su za pravnu ocjenu mjerodavne odredbe Zakona o šumama (Narodne novine 54/83), budući su iste na dan 16. listopada 1990. bile izvanknjižno u društvenom vlasništvu, pa prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o šumama iste postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

22. Nesporno je da je na nekretninama prve lokacije do provedbe rješenja iz navedenog pojedinačnog ispravnog postupka prednik tužitelja bio upisan u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik.

 

23. Dakle, slijedom svega navedenog proizlazi da su nekretnine sa prve lokacije dosjelošću iz privatnog vlasništva prešle u društveno vlasništvo i da su stoga 16. listopada 1990. bile izvanknjižno u društvenom vlasništvu.

 

24. Sukladno sudskoj praksi VSRH Rev-2138/91 i Rev-2054/92 društvenoj pravnoj osobi ne može se osporiti sposobnost da kroz faktičnu mogućnost raspolaganja stvari – posjed stvari, uz postojanje ostalih pretpostavki, dosijeda u korist društvenog vlasništva tako da je moguće i dopušteno da na nekretnini na kojoj postoji pravo vlasništva može doći do prijenosa prava vlasništva u društveno vlasništvo uz ispunjenje pretpostavki potrebnih za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću, a sukladno odredbi članka 28. stavak 4. Zakona o vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) uvjet je bio savjestan posjed i vrijeme neprekidne dosjelosti od preko 20 godina.

 

25. Nije sporno da duljinu trajanja posjeda i posjednika sud u zemljišnoknjižnom postupku prvostupanjski sud očito temelji na povijesnom izvatku za katastarske čestice, koji povijesni izvadak predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. stavak 1. ZPP-a, pa se presumira istinitost onoga što se u njoj potvrđuje i određuje, a ovdje tužitelj nije dokazao niti u tom smjeru predložio provođenje dokaza da bi poduzeo bilo kakve pravne radnje u odnosu na pitanje vjerodostojnosti te isprave, štoviše, tužitelj je iskazao kako je prvi put bio na ovom području 1997. i da je njegov prednik preminuo 1945., kao i da je do 1990. mađarskom državljaninu bilo otežano preći granicu tadašnje Jugoslavije što je razlog da je ostavinski postupak pokrenut tek 2020., dalje iskazavši da tužitelj osobno nije koristio predmetne nekretnine od 1945. - 1997., da je moguće da su koristili njegov otac, djed i pradjed, ali za to nije pružio nikakav dokaz, pa je očito da tužitelj, odnosno njegovi prednici minimalno od 1945. – 1997. nisu na bilo koji način bili u posjedu predmetnih nekretnina na području prve lokacije, niti su poduzeli bilo kakve radnje protiv upisa posjednika u katastarskim operatima, stoga su logični i pravilni zaključci suda iz pojedinačnog ispravnog postupka.

 

26. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda uz činjenicu da su ispunjeni uvjeti prelaska iz privatnog vlasništva u društveno vlasništvo dosjelošću, posjed društveno pravne osobe (pravnih prednika Hrvatske šume d.o.o) kroz zakonom propisano vrijeme bio je također pretpostavka za prijelaz pokretnih i nepokretnih stvari iz privatnog u društveno vlasništvo po ZUR-u koji je stupio na snagu 11. prosinca 1976. i po kojem nekretnine prelaze u društveno vlasništvo u roku od 5 godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstvo društvenopravne osobe odnosno najkasnije u roku od 10 godina od njenog prelaska (članak 268. ZUR-a). Naime i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda radi se kao i kod dosjelosti o originarnoj osnovi stjecanja u korist društvenog vlasništva protekom vremena samo zato što su šume i šumsko zemljište bile u posjedu društvenopravne osobe, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda u subjektivnom roku od 5 godina, odnosno u objektivnom roku od 10 godina, koji rokovi se računaju od dana stupanja na snagu ZUR-a, ne samo da se radi o kratkim rokovima članak 268. ZUR-a već što se prelazi iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda pa i nesavjesnog, a u konkretnom slučaju upis prednika Hrvatskih šuma d.o.o. kroz katastarske operate datira od revizije i prijepisa iz 1953., pa je to još jedan od razloga da su te nekretnine po sili zakona (ex lege) postale vlasništvo RH prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90), koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. i mjerodavno je stanje nekretnina na taj dan. Irelevantni su stoga navodi tužitelja kao i iskazi svjedoka za period nakon 16. listopada 1990., za koje potrebe, na koji način i od koga se koriste predmetne nekretnine koje su dakle ex lege 16. listopada 1990. postale vlasništvo RH. Za stjecanje prava vlasništva RH ex lege irelevantno je da li su se nekretnine nalazile unutar ili izvan građevinskog zemljišta, što je u skladu sa sudskom praksom VSRH Rev-450/11 od 11. prosinca 2012. i Rev-461/11 od 4. studenoga 2014., stoga su neosnovani navodi tužitelja da činjenica da se nekretnine nalaze unutar građevinskog zemljišta onemogućuje stjecanje prava vlasništva RH.

 

27. Pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama koje su na dan 16. listopada 1990. predstavljale šume, odnosno šumsko zemljište, što je ovdje slučaj u odnosu na prvu lokaciju jer se radi o stoljetnoj borovoj šumi, izvršena je dakle Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama i stupanjem na snagu tog zakona šume i šumsko zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu po sili zakona postalo je vlasništvo RH, dok su Hrvatske šume d.o.o. osnovane kao javno društvo za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem, te su preuzele druga sredstava, prava i obveze bivših društveno-pravnih subjekata u gospodarenju šumama. Jasno je da Hrvatske šume d.o.o. nisu kao takav pravni subjekt ranije djelovale, pod tim nazivom, već su kasnije osnovane na što ukazuje tužitelj, time da su pravni slijednik bivših društveno-pravnih subjekata u gospodarenju šumama. Nadalje, odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine 41/90) izmijenjena je odredba članka 18. stavak 1. i tom odredbom (odnosno odredba članka 16. stavak 1.) propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu RH i da je odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o šumama (članak 4. stavak 1.) određeno da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, pa stoga moraju biti kumulativno ispunjeni uvjeti, a to je da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu i da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

 

28. Nadalje nije sporno da tužitelj, niti njegovi prednici nikada nisu pokretali bilo kakav postupak radi promjene upisa ili ispravka podataka u katastru, tužitelj nje dokazao, niti u tom smjeru predložio provođenje dokaza da bi njegovi prednici na bilo koji način osporili posjed - upis posjeda prednika Hrvatskih šuma d.o.o. ili da bi bili u posjedu (posrednom ili neposrednom) predmetnih nekretnina prve lokacije u periodu od 1945. - 1990., a radi se i o stoljetnoj borovoj šumi, nekretninama površine kako je već naprijed navedeno 10 ari.

 

29. Dakle, iz navedenog proizlazi da sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, sud prvog stupnja je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno i potpuno utvrdio o čemu je dao jasne, potpune i određene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, budući ih tužitelj ničim nije doveo u dvojbu.

 

30. Prema tome, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

31. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

32. S obzirom na naprijed izneseno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

33. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1., u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a).

 

34. 1. tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ovaj trošak nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

 

U Gospiću, 20. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća:

                                     Tatjana Radaković Bašić, v.r.