REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-927/2019

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], kbr. 352, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, Polačišće 2/II, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi isplate, nakon glavne rasprave održane dana 17. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika a odsustvu tuženika, dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se Tuženiku: OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13.200,00 EUR, koji iznos predstavlja iznos koji je Tuženik bez osnove naplatio Tužitelju primjenjujući po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 88909/05 od 21. rujna 2005. godine ništetnu valutnu klauzulu u valuti CHF i višu stopu ugovorne kamate no što je propisano čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana koji slijedi danu: 1.10.2005. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana, koji iznos će Tužitelj dodatno precizirati po provedenom financijskom vještačenju, i to po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, uz prikaz dospijeća i tijeka zatezne kamate po svakom pojedinom anuitetu."

II. Nalaže se tuženoj OTP BANKA HRVATSKA d.d., OIB 52508873833, da tužitelju FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe plati iznos od 12.499,14 EUR (dvanaesttisućačetiristotinedevedesetdevet eura i četrnaest centi) i to:

a) na ime preplate zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi iznos od 3.744,82 EUR (tritisućesedamstotinačetrdesetčetiri eura i osamdesetdva centa) uz zakonsku zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 14,48 EUR počev od 13.12.2005. do 10.3.2016.

- na iznos od 0,01 EUR počev od 11.5.2006. do 10.3.2016.

- na iznos od 0,01 EUR počev od 12.9.2006. do 10.3.2016.

- na iznos od 0,01 EUR počev od 11.11.2006. do 10.3.2016.

- na iznos od 3,81 EUR počev od 13.2.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 11,73 EUR počev od 13.3.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,93 EUR počev od 11.4.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,38 EUR počev od 11.5.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,81 EUR počev od 12.6.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,18 EUR počev od 11.7.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,80 EUR počev od 11.8.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,79 EUR počev od 11.9.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,19 EUR počev od 11.10.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,75 EUR počev od 13.11.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,18 EUR počev od 11.12.2007. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,87 EUR počev od 11.1.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 13,03 EUR počev od 12.2.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,35 EUR počev od 11.3.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 13,05 EUR počev od 11.4.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,48 EUR počev od 13.5.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,77 EUR počev od 11.6.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,39 EUR počev od 11.7.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,72 EUR počev od 12.8.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,70 EUR počev od 11.9.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,71 EUR počev od 11.10.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 13,43 EUR počev od 11.11.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 12,89 EUR počev od 11.12.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 14,93 EUR počev od 13.1.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 45,20 EUR počev od 11.2.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 41,79 EUR počev od 11.3.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 44,49 EUR počev od 10.4.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 42,73 EUR počev od 12.5.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 43,87 EUR počev od 11.6.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 42,85 EUR počev od 11.7.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 43,54 EUR počev od 11.8.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 43,84 EUR počev od 11.9.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 41,88 EUR počev od 13.10.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 43,60 EUR počev od 11.11.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 42,69 EUR počev od 11.12.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 66,01 EUR počev od 12.1.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 66,96 EUR počev od 11.2.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,34 EUR počev od 11.3.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 67,62 EUR počev od 13.4.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 66,53 EUR počev od 11.5.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 70,01 EUR počev od 11.6.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 69,91 EUR počev od 13.7.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 69,82 EUR počev od 10.8.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 75,52 EUR počev od 11.9.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 70,20 EUR počev od 12.10.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 73,05 EUR počev od 11.11.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 72,99 EUR počev od 11.12.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 76,56 EUR počev od 11.1.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 55,20 EUR počev od 11.2.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 50,57 EUR počev od 11.3.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 54,72 EUR počev od 12.4.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 55,46 EUR počev od 11.5.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 59,05 EUR počev od 11.6.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,88 EUR počev od 12.7.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 68,81 EUR počev od 10.8.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,46 EUR počev od 14.9.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 56,94 EUR počev od 11.10.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 59,07 EUR počev od 11.11.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,01 EUR počev od 12.12.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,20 EUR počev od 11.1.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,66 EUR počev od 11.2.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 56,73 EUR počev od 13.3.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,19 EUR počev od 11.4.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 58,38 EUR počev od 11.5.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,58 EUR počev od 12.6.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 58,11 EUR počev od 11.7.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,06 EUR počev od 11.8.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 59,07 EUR počev od 11.9.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,33 EUR počev od 11.10.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 59,89 EUR počev od 13.11.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,68 EUR počev od 11.12.2012 do 10.3.2016.

- na iznos od 59,80 EUR počev od 11.1.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 58,93 EUR počev od 11.2.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 52,84 EUR počev od 12.3.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 59,31 EUR počev od 11.4.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 56,58 EUR počev od 11.5.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,90 EUR počev od 11.6.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 55,33 EUR počev od 11.7.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,74 EUR počev od 13.8.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 58,07 EUR počev od 11.9.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 56,48 EUR počev od 11.10.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 58,31 EUR počev od 12.11.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 56,82 EUR počev od 11.12.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 19,30 EUR počev od 11.1.2014. do 10.3.2016.

i to po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 10. ožujka 2016. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

b) na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule iznos od 8.754,32 EUR (osamtisućasedamstotinapedesetčetiri eura i tridesetdva centa) uz zakonsku zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 1,29 EUR počev od 11.10.2005. do 10.3.2016.

- na iznos od 1,30 EUR počev od 11.11.2005. do 10.3.2016.

- na iznos od 1,20 EUR počev od 13.12.2005. do 10.3.2016.

- na iznos od 1,16 EUR počev od 11.1.2006. do 10.3.2016.

- na iznos od 1,15 EUR počev od 10.2.2006. do 10.3.2016.

- na iznos od 2,08 EUR počev od 11.3.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 0,34 EUR počev od 11.10.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 7,62 EUR počev od 11.11.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 4,91 EUR počev od 11.12.2008. do 10.3.2016.

- na iznos od 20,38 EUR počev od 13.1.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 47,50 EUR počev od 11.2.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 55,19 EUR počev od 11.3.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 41,69 EUR počev od 11.4.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 39,28 EUR počev od 12.5.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 37,93 EUR počev od 11.6.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 40,65 EUR počev od 11.7.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 35,22 EUR počev od 11.8.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 37,68 EUR počev od 11.9.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 33,45 EUR počev od 13.10.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 37,22 EUR počev od 11.11.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 35,06 EUR počev od 11.12.2009. do 10.3.2016.

- na iznos od 58,73 EUR počev od 12.1.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 64,74 EUR počev od 11.2.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 63,46 EUR počev od 11.3.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 68,56 EUR počev od 13.4.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 75,90 EUR počev od 11.5.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 82,44 EUR počev od 11.6.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 94,98 EUR počev od 13.7.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 82,72 EUR počev od 11.8.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 75,03 EUR počev od 11.9.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 87,04 EUR počev od 12.10.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 1,05 EUR počev od 11.11.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 47,83 EUR počev od 11.12.2010. do 10.3.2016.

- na iznos od 47,15 EUR počev od 11.1.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 100,80 EUR počev od 11.2.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 100,96 EUR počev od 11.3.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 226,69 EUR počev od 12.4.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 220,63 EUR počev od 11.5.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 147,18 EUR počev od 11.6.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 136,03 EUR počev od 12.7.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 203,86 EUR počev od 11.8.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 138,33 EUR počev od 15.9.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 128,90 EUR počev od 11.10.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 130,84 EUR počev od 11.11.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 130,51 EUR počev od 13.12.2011. do 10.3.2016.

- na iznos od 138,80 EUR počev od 11.1.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 144,30 EUR počev od 11.2.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 145,75 EUR počev od 13.3.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 141,77 EUR počev od 11.4.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 143,95 EUR počev od 11.5.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 146,24 EUR počev od 12.6.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 142,84 EUR počev od 11.7.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 142,31 EUR počev od 11.8.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 135,65 EUR počev od 11.9.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 138,44 EUR počev od 11.10.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 143,06 EUR počev od 13.11.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 141,44 EUR počev od 11.12.2012. do 10.3.2016.

- na iznos od 143,71 EUR počev od 11.1.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 137,40 EUR počev od 11.2.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 134,93 EUR počev od 12.3.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 142,09 EUR počev od 11.4.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 134,85 EUR počev od 11.5.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 131,40 EUR počev od 11.6.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 127,64 EUR počev od 11.7.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 132,43 EUR počev od 13.8.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 135,10 EUR počev od 11.9.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 137,67 EUR počev od 11.10.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 137,30 EUR počev od 12.11.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 141,86 EUR počev od 11.12.2013. do 10.3.2016.

- na iznos od 112,28 EUR počev od 11.1.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 59,19 EUR počev od 11.2.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,94 EUR počev od 11.3.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 60,62 EUR počev od 11.4.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,82 EUR počev od 13.5.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 57,41 EUR počev od 11.6.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 59,86 EUR počev od 11.7.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 62,34 EUR počev od 12.8.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 63,64 EUR počev od 11.9.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 63,79 EUR počev od 11.10.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 66,55 EUR počev od 12.11.2014. do 10.3.2016.

- na iznos od 66,90 EUR počev od 11.12.2014. do10.3.2016.

- na iznos od 67,86 EUR počev od 13.1.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 130,17 EUR počev od 11.2.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 115,22 EUR počev od 11.3.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 121,33 EUR počev od 11.4.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 119,56 EUR počev od 12.5.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 116,31 EUR počev od 11.6.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 120,74 EUR počev od 11.7.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 106,03 EUR počev od 11.8.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 99,71 EUR počev od 11.9.2015, do 10.3.2016.

- na iznos od 104,91 EUR počev od 13.10.2015. do 10.3.2016.

- na iznos od 105,58 EUR počev od 11.11.2015. 10.3.2016.

- na iznos od 107,05 EUR počev od 11.12.2015. 10.3.2016.

- na iznos od 106,18 EUR počev od 12.1.2016. do 10.3.2016.

- na iznos od 103,33 EUR počev od 11.2.2016. do 10.3.2016.

i to po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 10. ožujka 2016. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na pojedine mjesečne novčane iznose iz toč. II izreke ove presude za razdoblje nakon 10. ožujka 2016. pa do isplate.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.650,00 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke dana 21. rujna 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 88909/05 koji sadrži odredbu kojom je ugovorena kamata uz redovnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Takva je kamatna klauzula, smatra tužitelj, ništetna jer je ugovorena činidba tj. visina kamatne stope neodređena i neodrediva. Pored toga ugovor sadrži valutnu klauzulu te su takve odredbe ugovora imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga tužbom od 10. lipnja 2019. tužitelj zahtijeva da mu tužena vrati neosnovano stečeni iznos koji će se tijekom postupka precizirati i to nakon pribavljanja svih potrebnih isprava i provedenog vještva.

2. Ocijenivši da je ovakva tužba nerazumljiva i da nije dovoljno jasno na kom osnovu tužitelj temelji svoje potraživanje, a posebice jer su naznačeni i eventualni kumulirani zahtjevi, sud je rješenjem od 12. prosinca 2023. (list spisa 15 i 16) vratio tužbu radi ispravka i dopune primjenom odredbe čl. 109. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

3. Podneskom od 19. prosinca 2023. (list spisa 17-21) tužitelj je uredio svoj zahtjev na ime isplate zadržavši pravo takav zahtjev precizirati nakon provedenog vještačenja te istim podneskom od tužene zahtjeva isplatu iznosa od 13.200,00 EUR- a na način kako je to i naznačeno u toč. I izreke ove presude. Istim je podneskom tužitelj istakao i eventualno kumulirane zahtjeve koje je naknadno precizirao tijekom postupka.

4. Tužena je u odgovoru na tužbu (list spisa 79-89) istakla prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

4. 1. Takav prigovor sud nije prihvatio ocijenivši da je za predmetni spor mjesno nadležan a sukladno odredbi čl. 59. ZPP-a. Citiranom je zakonskom odredbom propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovni jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. U nazočnom slučaju tužitelj je s tuženom, odnosno njezinom prednicom Splitska banka d.d. ugovor zaključio u Poslovnici Dubrovnik tj. u poslovnoj jedinici izvan svog sjedišta (Split) slijedom čega je za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan ovaj sud.

4. 2. Osporavajući osnov tužbenog traženja tužena smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva te takva odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti, a niti je tužitelj bilo čime potkrijepio tvrdnju da je banka postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja odnosno da bi došlo do značajne neravnoteže u pravima stranaka. Ni odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe tužena, nije ništetna niti su ispunjene pretpostavke za takvo utvrđenje, a pored toga u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa među strankama (2005.) ugovaranje kamatne stope bilo je izrijekom zakonom dopušteno. Stoga tužena predlaže da se tužbeni zahtjev odbije te osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a ujedno tvrdi da tužitelj nema pravnog osnova niti interesa voditi ovu parnicu budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF naknadno konvertiran te su stranke dana 10. ožujka 2016. zaključile Dodatak ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 - dalje ZID ZPK). Time je, tvrdi tužena, položaj tužitelja kao potrošača izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima jer konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora. Spomenuti dodatak ugovoru o kreditu, kako dalje navodi tužena, zaključen je slobodnom voljom stranaka pa iz tog razloga, smatra tužena, tužitelj nije ovlašten potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora budući je sklapanjem dodatka od 10. ožujka 2016. odnos među strankama ugovoren na drugačiji način pa samim time u ovoj pravnoj stvari niti pravomoćne presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj utuženog potraživanja.

5. Tužitelj je tijekom postupka i to podneskom od 8. travnja 2026. (list spisa br. 334-354) uredio tužbeni zahtjev naznačivši koji točno iznos na ime stečenog bez osnova potražuje od tužene. Tako glavnim tužbenim zahtjevom (a koji nije izmijenjen u odnosu na podnesak od 19. prosinca 2023.) potražuje iznos od 13.200,00 EUR-a na ime stečenog bez osnova, a koji iznos predstavlja razliku između anuiteta obračunatih temeljem jednostrano promijenjene kamatne stope u odnosu na anuitete obračunate po zakonom propisanoj kamatnoj stopi u smislu čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje ZOO) kao i razlike između fiksnog tečaja CHF na dan isplate kredita u odnosu na izmijenjeni tečaj sukladno valutnoj klauzuli, sve uz pripadajuću zateznu kamatu.

5. 1. Za slučaj da sud ne bi prihvatio takav zahtjev tužitelj je sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a istakao tužbeni zahtjev kojim od tužene potražuje iznos od 12.499,14 EUR-a uz pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog mjesečnog obroka pri čemu na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zahtjeva iznos od 3.744,82 EUR-a, a na ime preplate zbog primjene valutne klauzule iznos od 8.754,32 EUR-a.

5. 2. Jednako je tako ovim podneskom tužitelj istakao i daljnje eventualno kumulirane zahtjeve radi povrata iznosa od 11.000,00 EUR-a (sukladno podnesku od 19. prosinca 2023.) odnosno radi povrata iznosa od 3.744,82 EUR-a, a sve uz pripadajuću zateznu kamatu.

6. Očitujući se na ovako postavljeni tužbeni zahtjev (list spisa br. 355) tužena je predložila da se svi istaknuti tužbeni zahtjevi, kako glavni tako i podredni, odbiju kao neosnovani pozivajući se pri tome na zaključeni sporazum o konverziji i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u postupku pod br. Gos-1/19 gdje je izričito navedeno da sporazum o konverziji sklopljen prema odredbama ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovanog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužena se također poziva na revizijske odluke u kojima je Vrhovni sud RH zauzeo stav da su svi korisnici kredita koji su iskoristili mogućnost konverzije obeštećeni te im ne pripada pravo zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa.

7. U postupku je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Ivanki Sušić, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke te pregledom i čitanjem isprava u spisu, a ocjenom svih provedenih dokaza odlučeno je kao u pravorijeku.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa utemeljen na odredbi čl. 1111. ZOO kojim je regulirano pitanje stjecanja bez osnova pri čemu tužitelj tvrdi da mu tužena navedeni iznos duguje zbog razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice nastale zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita.

9. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tužena, kao kreditor, dana 21. rujna 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 88909/05 kojim je tužena odobrila tužitelju stambeni kredit u iznosu od 83.000 CHF s rokom otplate od 25 godina odnosno 300 mjesečnih anuiteta (list spisa br. 7-13). U čl. 5. toč. 1. Ugovora utvrđeno je da nominalna kamatna stopa iznosi 4,89% godišnje s time da je ta stopa promjenjiva, a u čl. 11. toč. 1. istog ugovora se naglašava da je redovna kamatna stopa promjenjiva i da se utvrđuje odlukom kreditora.

9. 1. Među strankama je neprijeporno da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala, a to jasno i proizlazi iz poslovnih knjiga tužene kao i iz nalaza vještaka. Tako se od rujna 2005. do veljače 2007. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,89%, potom je od veljače 2007. do konca 2008. kamatna stopa iznosila 5,20%, a od 12. siječnja 2009. pa do kraja studenog 2009. kamatna je stopa iznosila 5,90%. Počev od siječnja 2010. pa do listopada iste godine vrijedila je kamatna stopa od 6,40% da bi potom od 10. listopada 2010. pa do konca 2013. bila na snazi kamatna stopa od 5,99%. U razdoblju nakon 1. siječnja 2014. pa nadalje kamatna je stopa smanjena i iznosila je 3,23%.

9. 2. Također je neprijeporno da su stranke dana 10. ožujka 2016. zaključile dodatak ugovora o kreditu (list spisa 90-106) na način da je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK-a (NN 102/15) konvertiran u kredit u eurima, da je tom prilikom utvrđeno da zaključno s danom 30. rujna 2015. postoji tužiteljev dug od 11,14 EUR-a, da je sveukupni dug dana 12. ožujka 2016. iznosio 167,48 EUR-a, odnosno da je preostala neotplaćena glavnica kredita kojoj je pridodan naprijed navedeni dug utvrđena u iznosu od 41.272,33 EUR-a.

10. Sporno je, dakle, pitanje osnove i visine utužene tražbine jer tužena smatra da je u konkretnom slučaju do promjene kamatne stope došlo iz valjanog razloga predviđenog ugovorom o kreditu te da se ne radi o samovoljnoj jednostranoj promjenjivosti kamatne stope, a pored čega je također sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa nakon zaključenja dodatka ugovora o kreditu.

11. Svoje novčano potraživanje tužitelj temelji na tvrdnji da je ništetna odredba Ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa s time da je ta stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, a sve iz razloga jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pri tome se tužitelj poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH pod br. Pž-7129/13 od 4. srpnja 2014. ističući da je taj postupak vođen povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i da je u tom predmetu na strani tuženih bila i OTP banka d.d.

11. 1. Spomenutom odlukom Visokog trgovačkog sud RH pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više tuženika, među ostalim i tuženom iz ove parnice OTP banka d.d., a takva je tužba podignuta radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Istom presudom utvrđeno je da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

11. 2. U obrazloženju iste presude se navodi kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede, u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Ovo je u skladu i sa odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Navedeni zakon se ima primijeniti s obzirom na vrijeme kada je sklopljen ugovor, dakle kada je i ugovorena sporna odredba.

11. 3. Shodno tome, osnovano se tužitelj u ovoj parnici poziva na sadržaj pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH pod br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. prema kojoj je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, a svi prigovori tužene ne dovode u sumnju takav zaključak.

11. 4. Okolnost da, a što tvrdi tužena, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (rujan 2005.) ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, ne daje za pravo banci da kamatnu stopu mijenja po svojem nahođenju i da time jednostrano mijenja visinu tužiteljeve otplatne obveze. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene načela savjesnosti i poštenja sadržana u odredbi čl. 4. ZOO.

11. 5. Ovdje je svakako potrebno uzeti u obzir i odluku Vrhovnog suda RH pod br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kojom je utvrđeno da je, među ostalim, tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a slijedom čega je takva ugovorna odredba ništetna.

11. 6. Pregledom Ugovora kojega su zaključile parnične stranke opravdano je zaključiti da je riječ o standardnom ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatama tužene. Na iste okolnosti saslušan je tužitelj koji navodi da mu je kredit bio potreban radi dovršetka gradnje obiteljske kuće, da je takav kredit zatražio u tadašnjoj Splitskoj banci u koju je imao puno povjerenje, imao je u istoj banci već jedan kredit kojega je odlučio otplatiti i uzeti nešto veći iznos sredstava a preporučeno mu je uzeti kredit upravo u CHF. Pri tome je u poslovnici banke on odlučivao isključivo o visini iznosa koji mu je potreban a svi su drugi uvjeti ugovora bili unaprijed pripremljeni i o njima se nije pregovaralo. Nije imao nikakvog opravdanog razloga sumnjati u rizik ovakvog pravnog posla niti je na to bio upozoren, nije ga ni javni bilježnik posebno upozoravao na okolnost da ugovor sadrži valutnu klauzulu odnosno odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te je ovakav ugovor potpisao s punim povjerenjem a pri tome mu je obračunata mjesečna rata bila prihvatljiva, iznosila je tad oko 2.200,00 kn. Ubrzo su mjesečne obveze otplate kredite postajale sve veće, sjeća se da je rata u jednom trenutku narasla na 3.500,00 kn, sve to je utjecalo na egzistenciju njegove obitelji te je u trenutku kada mu je ponuđena konverzija to prihvatio smatrajući da će mu tako biti nešto lakše i nastojeći u što kraćem roku otplatiti kredit koji ga je znatno opterećivao.

11. 7. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je u ovom slučaju ovisila isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena. U ugovoru nema naznačenog ni preciznog načina utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tužena, a koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata određuje isključivo prema odluci banke, mogla postupiti kako je htjela tj. i savjesno i nesavjesno. I iz citirane presude Visokog trgovačkog suda RH jasno proizlazi da su banke postupale suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interese potrošača kojima su nametnute ugovorne odredbe koje ih stavljaju u neravnopravan položaj. Zbog toga su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke protivne zakonu, a prema tome i ništetne.

11. 8. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. u st. 2. cit. članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

11. 9. Nedvojbeno je da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo. Naime, u citiranoj presudi Visokog trgovačkog sud RH navodi se da se upravo o toj odredbi nije pregovaralo, a sve banke koje su u tom postupku bile tužene nisu niti tvrdile da su korisnici kredita mogli utjecati na visinu kamatne stope. Iz toga slijedi da se ni u ovom slučaju vezano uz spornu ugovornu odredbu nije pojedinačno pregovaralo.

11. 10. Čl. 1111. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj ga je dužan vratiti, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 3. istog članka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednost nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije opala.

11. 11. Iz svega naprijed navedenog utvrđeno je da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 11. Ugovora) ništetna, a samim time smatra se da se osnova nikada nije ni ostvarila budući ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Pri tome pozivom na odredbu čl. 324. ZOO ništetnost ove odredbe ugovora ne povlači ništetnost čitavog ugovora jer on može opstati i bez takve odredbe.

11. 12. Utvrdivši tako u postupku da je tužitelj podnio tužbu pozivajući se na citiranu presudu Visokog trgovačkog suda RH koja obavezuje i ovaj sud jer je tužitelj u spornom razdoblju bila stranka potrošačkog ugovora o kreditu, a tužena je koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, ovaj je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo zahtijevati povrat stečenog bez osnova sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

12. U pogledu ništetnosti valutne klauzule u CHF, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 575/16 od 3. listopada 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno člankom 1. spornog ugovora zaključenog između stranaka.

12. 1. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. 2. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

12. 3. Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima.

12. 4. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

12. 5. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom.

12. 6. U konkretnom se slučaju radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope pa slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja, kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni, a što je vidljivo iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka. Do takvog značajnog povećanja anuiteta došlo je s jedne strane zbog povećanja stope redovne kamate, a s druge strane zbog rasta tečaja.

13. Utvrdivši tako da svoj novčani zahtjev tužitelj temelji na posljedici ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena primjena valutne klauzule tijekom otplate kao i ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamati, sud je ocijenio da tužitelju pripada pravo na novčano potraživanje jer je tužena stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

14. Odlučujući o visini iznosa kojega je tužena neosnovano stekla, sud je utvrdio da takav iznos predstavlja razliku između mjesečnih anuiteta naplaćenih tužitelju u utuženom razdoblju i onih iznosa koji bi mu bili naplaćeni da je mjesečni anuitet obračunavan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,89% te primjenom fiksnog tečaja CHF na dan isplate kredita. Ovo stoga jer je neprijeporno da su Ugovorom o kreditu stranke ugovorile redovitu kamatu od 4,89% i u tom dijelu ugovorna je odredba pravno valjana.

14. 1. Zbog toga i nije bilo osnova primjenjivati na odnose među strankama zakonom propisanu kamatu u skladu s odredbom čl. 26. st. 3. ZOO, a kako je to glavnim tužbenim zahtjevom potraživao tužitelj. Iz tog je razloga tužiteljev glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I izreke).

15. Na okolnost visine iznosa kojega je tužena stekla više nego što bi iznosili otplaćeni anuiteti u slučaju da je od početka otplate kredita do konverzije primijenjen fiksni tečaj CHF i kamata utvrđena ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja, a na temelju priložene dokumentacije i izvoda iz poslovnih knjiga tužene, sud je odredio provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja te vještakom u ovoj parnici imenovao Ivanku Sušić. U svom pismenom nalazu (list spisa br. 309-333) imenovana je vještakinja utvrdila da je banka primjenom promjenjive kamatne stope u odnosu na iznose anuiteta u slučaju da je svo vrijeme primjenjivana početna kamatna stopa (4,89%) ostvarila korist od 3.744,82 EUR-a. Jednako tako u vještačkom se nalazu navodi da iznos više stečenog u korist banke primjenom valutne klauzule u odnosu na visinu anuiteta prema početnom tečaju CHF iznosi 8.754,32 EUR-a. Sve ovo imenovana vještakinja je prikazala u tablicama naznačivši za svaki mjesec utuženog razdoblja koliko je iznosila razlika plaćenih anuiteta u odnosu na anuitet s početnom kamatnom stopom te fiksnim tečajem CHF. Odgovarajući na upit suda je li postupak konverzije proveden prema zakonskim odredbama u svom nalazu vještakinja ističe da je takav postupak proveden u skladu s odredbama ZID ZPK i da je kod sklapanja Dodatka ugovora o kreditu utvrđen iznos duga tužitelja od 167,48 EUR-a s time da je takav dug uključen u daljnju otplatu kredita.

15. 1. Ovakav je stručni nalaz imenovane vještakinje sud u cijelosti prihvatio ocijenivši da je vještak odgovorio na sva postavljena pitanja, a na provedeno vještvo stranke nisu imale primjedbi osim što je tužitelj (list spisa 334 i 335) smatrao da bi vještak trebao dopuniti svoj nalaz i utvrditi iznos više stečenog u korist banke na način da redovnu kamatu obračuna prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO-a. Takav prijedlog tužitelja sud nije prihvatio obzirom da, a kao što je već naprijed navedeno, tužitelj ovom tužbom može potraživati isključivo razliku plaćenih anuiteta između onog iznos a koji je obračunat primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa kojega bi trebao platiti prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,89%.

16. Tužena je tijekom postupka osporila tužitelju pravo potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora o kreditu, a zbog sklapanja dodatka Ugovoru kojim je isti konvertiran iz valute CHF u valutu EUR pri čemu smatra da su konverzijom sporne ugovorne odredbe izmijenjene s važenjem ex tunc te da dodatak ugovora o kreditu predstavlja svojevrsnu nagodbu stranaka kojom su razriješena sva uzajamna prava i obveze.

16. 1. Naime, prema čl. 19. b. ZPK konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

16. 2. Čitanjem dodatka Ugovora o kreditu od 12. ožujka 2016. (list spisa 90- 106) sud utvrđuje da je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Ovakav ugovor tužena je zaključila u ispunjenu svoje zakonske obveze sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju pri čemu su stranke utvrdile neotplaćeni dio glavnice, preostali rok otplate kredita, a iz sporazuma zaključenog 12. ožujka 2016. (list spisa br. 106) jasno proizlazi da nije utvrđen iznos preplate već naprotiv utvrđen je tužiteljev dug od 167,48 EUR-a te je za taj iznos uvećana neotplaćena glavnica kredita.

16. 3. Dodatak ugovora o kreditu i konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR izvršen je temeljem odredbi ZID ZPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.

16. 4. Konverzija, odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim dodatkom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i iznos glavnice veza za tečaj CHF, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

16. 5. Konverzijom prvobitnog ugovora o kreditu među strankama je uređeno pitanje određivanja kamatne stope nakon zaključenja dodatka ugovoru, odnosno time se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama.

16. 6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj svojim zahtjevom traži isplatu s osnova preplate anuiteta odnosno neosnovano stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a potraživanje je utuženo za razdoblje do ožujka 2016. Dodatak ugovora o kreditu zaključen je dana 12. ožujka 2016. i njime je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, utvrđeno je stanje glavnice kredita i utvrđen iznos tužiteljevog duga. Zbog svega toga sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnova zbog ništetnih ugovornih odredbi. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje odredba čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u ovom slučaju nisu ispunjeni.

16. 7. Slijedom toga dodatkom ugovora o kreditu uređeno je pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja sporazuma o konverziji tj. u ovom slučaju nakon ožujka 2016., a takvim se pravnim poslom ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim. Samim time, a protivno tumačenju tužene, korisnik kredita kao potrošač, neovisno o izvršenoj konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate, tako i ona o vezanju glavnice za valutu CHF. Zbog toga tužitelju pripada pravo na potpuno obeštećenje jer samom konverzijom ugovora nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

16. 8. Na ovakav zaključak ukazuje i odluka Vrhovnog sud RH pod posl.br. Rev-1096/2022 od 8. studenog 2022. u kojoj je izričito naznačeno da sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita korisnik ne gubi pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Ova se citirana odluka poziva i na jednu od zadnjih odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu F protiv RH od 1. rujna 2022. u kojoj je zauzet stav da sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

17. Tužitelju, dakle, pripada pravo zahtijevati od tužene razliku otplaćenih anuiteta u odnosu na iznos anuiteta obračunatih na način da je od početka otplate kredita do konverzije primijenjen fiksni tečaj za CHF i kamata utvrđena ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja.

17. 1. Zbog svega navedenog sud je obvezao tuženu platiti tužitelju iznos koji je utvrđen provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, a koji se odnosi na razliku dobivenu jednostranim povećanjem kamatne stope od strane tužene i na razliku iznosa početnog tečaja CHF u odnosu na tečaj istog u vrijeme mjesečnih otplata kreditnih anuiteta. Slijedom toga mjerodavan je u ovom slučaju izračun sudske vještakinje prema pismenom nalazu u kojemu se jasno navodi da je iznos više stečenog u korist banke primjenom valutne klauzule 8.754,32 EUR-a dok je takav iznos temeljem promjenjive kamatne stope 3.744,82 EUR-a. Ovako utvrđene iznose nije u ovom slučaju bilo potrebno umanjivati obzirom na provedenu konverziju budući je iz nalaza vještaka nedvojbeno utvrđeno da prilikom konverzije nije utvrđen iznos preplate već isključivo iznos tužiteljevog duga.

18. Shodno navedenom tužena je u konačnici dužna platiti tužitelju ukupan iznos od 12.499,14 EUR, a pored toga tužena duguje tužitelju pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO te je i presuđeno kao u toč. II pravorijeka.

18. 1. Sud je obvezao tuženu isplatiti tužitelju naprijed navedeni iznos sa zateznom kamatom na svaki pojedini novčani iznos pobliže označen u točki II izreke ove presude i to od dospjelosti pa do sklapanja dodatka ugovora o kreditu tj. do ožujka 2016. Ovo stoga jer se u nazočnom slučaju u pogledu opsega vraćanja stečenog bez osnova primjenjuje odredba čl. 1115. ZOO koja propisuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja.

18. 2. Na takav zaključak suda upućuje i stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 13. i 20. prosinca 2022. koji glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZID ZPK, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

18. 3. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u toč. II izreke te je naloženo tuženoj platiti tužitelju 12.499,14 EUR kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini više preplaćeni iznos do dana izvršene konverzije, a sve u skladu s nalazom vještaka.

18. 4. Iz istih je razloga sud odbio tužiteljev zahtjev u dijelu gdje je tražena zatezna kamata na pojedine mjesečne iznose u razdoblju nakon provedene konverzije (ožujak 2016.) pa do isplate te je i odlučeno kao u toč. III izreke.

19. Odlučujući o parničnom trošku sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u parnici. Sukladno istoj odredbi omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu a pri tome vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kako je tužena tijekom čitavog postupka osporavala osnov novčanog potraživanja, a tužitelj je u pogledu osnova uspio u cijelosti, njegov uspjeh u tom dijelu iznosi 100%. U pogledu visine novčanog potraživanja tužitelj je uspio za cca 95% dok je tužena u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela za 5% (glavnim tužbenim zahtjevom potraživan je iznos od 13.200 EUR-a, a tužitelju je priznat iznos od 12.499,14 EUR- a). Obračunom navedenih postotaka jasno je da tužitelj ima pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Stoga je odmjerivši sve izdatke koji su bili potrebni u ovom postupku sud tužitelju priznao izdatke za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe i sastav dva obrazložena podneska te zastupanje na dva ročišta, za svaku radnju po 200,00 € a što ukupno iznosi 1.000,00 EUR-a, koji je iznos uvećan za pripadajuću stopu PDV-a (250 EUR). Jednako tako su tužitelju priznati troškovi sudskog vještačenja u iznosu od 400 EUR pa sveukupno priznati trošak iznosi 1.650,00 EUR-a.

20. Zbog navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Korčuli, 24. kolovoza 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).