REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-237/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Delić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 25. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 10. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103695478 sklopljenog 5. listopada 2007. između tužiteljice JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, kao banke, u dijelu kojim je ugovorena obveza tužiteljice plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita prije korištenja kredita od 1,00% naknade na iznos kredita , obračunate s datumom plasmana.
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 524,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2007. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinac 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, da tužiteljici JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 281,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. kolovoza 2026. pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita 5. listopada 2007. zaključila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103695478, u kunskoj protuvrijednosti od 91.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita s rokom otplate od 360 mjeseci. Ukazuje kako je prorogacijska klauzula u svezi mjesne nadležnosti sukladna čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorn ih strana na štetu potrošača, pa je takva nepoštena odredba i ništetna sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. U konkretnom slučaju tužiteljica je potpisala Ugovor o kreditu s tuženikom kojeg je tuženik unaprijed formulirao i ponudio njegovo sklapanje tužiteljici uz uvjet da prihvate sve uvjete sadržane u Ugovoru, stoga tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj. Takvu ugovornu odredbu tuženik je uvrstio u Ugovor sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta i time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove za sebe. Prema čl. 59. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Nadalje, ističe kako je u čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužiteljica dužna za obradu zahtjeva i odobrenje kredita platiti naknadu od 1,00% na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana. Tuženik je od tužiteljice 16. listopada 2007. na ime naknade za odobreni kredit naplati iznos od 3.949,67 kuna (protuvrijednost od 910,00 CHF) a koji iznos predstavlja 524,21 EUR. Ukazuje kako je tuženik predmetnim kreditnim poslom koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te da se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kao takvog ga je dao na potpis tužiteljici kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj istih. Takvo postupanje tuženika dovelo je do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača, budući da ista nije bila informirana niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogla znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu i odobrenje zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno zbog čega taj trošak iznosi upravo 1,00% od iznosa odobrenog kredita. Navedena naknada predstavlja ekstra i nepripadni profit tuženika, a tuženik tužiteljicu nije informirao o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada odnosno koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini. Ugovor o kreditu koji je zaključen između tužiteljice i tuženika je standardni, tipizirani ugovor koji je u tom periodu tuženik sklopio s velikim brojem korisnika, a na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakav utjecaj niti joj je dana mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe istog. Ističe da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 10 toč. 1. predmetnog ugovora o kreditu te da tuženiku naloži da tužiteljici isplati iznos od 524,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2007., a potražuje i parnični trošak.
2. Tuženiku je dopisom ovog suda od 18. ožujka 2026. dostavljena tužbu na odgovor u roku od 45 dana uz upozorenje da će sud, ako u zadanom roku ne podnese odgovor, donijeti presudu zbog ogluhe temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je kako je navedeni dopis s tužbom i prilozima tuženiku uručen 23. ožujka 2026. Rok za dostavu odgovora na tužbu je protekao, a tuženik odgovor na tužbu nije dostavio.
4. S obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđeno je da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. ZPP te je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u t. I izreke ove presude zbog ogluhe.
5. Pri tome je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP tužiteljici valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 EUR.
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola, 25. kolovoza 2026.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a odluku o žalbi donosi nadležan županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Dostaviti:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku
