Povrv-31/2026-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Varaždinu, Zagrebačka 63, protiv tužene HĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. i 4., Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 25. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe Križevci br. Ovrv-12591/2023-2 od 03. listopada 2024. godine, se održava na snazi u dijelu kojim je tužena HĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obvezana u roku 8 dana, da isplati tužitelju Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, iznos od 248,15 Eura.

II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe Križevci br. Ovrv-12591/2023-2 od 03. listopada 2024. godine, se djelomično ukida i to u dijelu kojim je tužena obvezana da namiri u roku od 8 dana, tužitelju iznos od 45,58 Eura u vezi troška ovrhe, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od dana 03. listopada 2024. godine, pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženoj HĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, nadoknadi trošak cijelog postupka u iznosu od 108,12 Eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 25. kolovoza 2026. godine, pa sve do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, protiv tužene kao ovršenice, pred javnom bilježnicom Ivanom Mrsin Kusturin sa sjedištem u [adresa], pokrenuo ovrhu podneskom od 14. siječnja 2022. godine (sa kojim datumom je datiran predmetni prijedlog za ovrhu - list 4 spisa) zbog isplate novčanog iznosa od 1.871,43 kuna u tada važećoj valuti (a što predstavlja svotu od 248,38 Eura u sada važećoj valuti), zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 1.141,96 kuna počevši od 02. listopada 2021. godine, te na iznos od 729,47 kuna, počevši od 02. listopada 2020. godine (koja dva novčana iznosa u svom zbroju daju ukupno utuženu tražbinu od 1.871,43 kuna), pa kako je navedena javna bilježnica „fantazirala“ da taj prijedlog ovrhovoditelja, nije bio utemeljen na valjanoj vjerodostojnoj ispravi, iz potpuno nesuvislih razloga za jednu osobu koja je završila pravni fakultet, pozvavši ovrhovoditelja potpuno nepotrebno da ispravi i dopuni prijedlog za ovrhu, spis je kasnije završio kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, pri čemu je rješenjem križevačke službe ovoga suda, broj Ovrv - 221/2022-9 od 30. ožujka 2022. godine, čak bio odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja jer je sud prihvatio potpuno nesuvisli razlog koji je artikulirala navedena javna bilježnica tijekom ovog postupka zbog kojeg je smatrala potrebnim da ovrhovoditelj ispravlja prijedlog za ovrhu, no povodom žalbe koju je ovrhovoditelj podnio protiv navedenog rješenja broj Ovrv-221/2022-9 od 30. ožujka 2022. godine, Županijski sud u Dubrovniku je prihvatio žalbu ovrhovoditelja, te ukinuo prvostupanjsko rješenje, svojim rješenjem broj Gž Ovr-170/2022-2 od 29. studenog 2023. godine, uputivši križevačku službu ovoga suda na potpuno promašeno pravno stajalište, odnosno na činjenicu da ne postoje bilo kakvi zakonski uvjeti za odbacivanje prijedloga za ovrhu, zaključivši da u ovom slučaju nije bilo niti opravdanog razloga da se ovrhovoditelj uopće poziva na dopunu ili ispravak prijedloga za ovrhu.

2. Potom je križevačka služba ovoga suda, donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv - 12591/2023-2, dana 03. listopada 2024. godine (list 30 spisa), kojim je samo udovoljeno glavnom zahtjevu ovrhovoditelja u vezi zatražene isplate novčanog iznosa od 248,15 Eura, te dijelu sporednog zahtjeva koji se odnosio na zatraženu naknadu troškova postupka u iznosu od 45,58 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj novčani iznos, a sud je potpuno ignorirao preostali sporedni zahtjev ovrhovoditelja, koji se odnosio na zatraženu zateznu kamatu na iznos glavnog duga jer o tome nije donio baš nikakvu odluku, navedenim rješenjem o ovrsi.

3. Za divno čudo, ovrhovoditelj po primitku takvog rješenja o ovrsi , posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika, nije podnio niti zahtjev za dopunu rješenja o ovrsi u smislu donošenja odluke o preostaloj tražbini koja se odnosila na zatraženu zateznu kamatu na dva različita novčana iznosa (o čemu je bilo riječi u točci 1., ovog obrazloženja), zbroj kojih daje ukupno utuženu svotu od 248,15 Eura, niti je podnio žalbu protiv tog rješenja o ovrsi s obzirom da je istim dosuđen ovrhovoditelju manji novčani iznos, nego li ga je ovrhovoditelj zatražio (koja žalba bi se svakako tretirala, prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja o ovrsi, da je kojim slučajem bila podnesena), već je samo ovršenica podnijela pravovremenu žalbu, protiv tog rješenja u ovrsi, samo i isključivo zbog zastare novčanog potraživanja ovrhovoditelja.

4. Naime, žalbom iz podneska datiranog sa 23. listopadom 2024. godine, ovršenica je ukazala da se poziva na čl. 214.st.1. i 2., te čl. 216. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, te tvrdi da je zastara u vezi novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja), koja se odnosi na policu osiguranja, počela teći od 09. listopada 2024. godine (što inače nema veze sa istinom, premda je ovršenica očito mislila napisati od 09. listopada 2021. godine – opaska suca), obzirom da je po tvrdnji ovršenice (sada tužene) polica osiguranja (koju policu tužena, inače, nije niti dostavila u prilogu svoje žalbe – opaska suda) vrijedila u razdoblju od 01. listopada 2020. godine, do 08. listopada 2021. godine. Istakla je da je svoje obveze po navedenoj polici (iako nije navela niti o kojem broju police se radi – opaska suca) plaćala na rate preko sindikalnog kredita, pa kako je u međuvremenu „ostala trudna“ i plaću je dobivala posredstvom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nisu se pravovremeno otplaćivale rate u vezi navedene police jer joj poslodavac nije isplaćivao plaću za vrijeme njezine trudnoće, a tužena je tu činjenicu smetnula s uma. Međutim, kako je po tuženoj prošlo 3 godine „od te police“, a tužitelj je bio pasivan od 2021. godine, pa sve do dana donošenja rješenja o ovrsi, tužena smatra da je zastarjela novčana tražbina tužitelja.

5. Nakon što je Općinski sud u Bjelovaru u ovom sporu male vrijednosti, donio rješenje broj Povrv-31/2026-12 od 11. ožujka 2026. godine (premda je prethodno očito bilo potrebe da Županijski sud u Dubrovniku, educira križevačku službu ovoga suda, na koji se način treba i mora postupati sa prigovorima podnesenim protiv rješenja o ovrsi koja su donesena na temelju vjerodostojne isprave jer su se čak u dva navrata suci te službe sjetili slati uz popratno izvješće spis drugostupanjskom sudu, propustivši donijeti odluku, kakvu je donio ovaj sud u formi rješenja od 11. ožujka 2026. godine), kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, broj Povrv - 31/2026-12 od 11. ožujka 2026. godine, u dijelu kojim je određena ovrha radi namirenja novčane tražbine navedene u rješenju o ovrsi, ovršenici (sada tuženoj) je uz to rješenje bio dostavljen podnesak ovrhovoditelja (sada tužitelja) od 14. studenog 2024. godine (sa lista 35-36 spisa), kojim se tužitelj, zapravo očitovao o prigovoru tužene, podnesenom protiv rješenja o ovrsi, međutim tužena nije u roku od 15 dana u smislu točke V., navedenog rješenja od 11. ožujka 2026. godine, uopće dostavila bilo kakvo dodatno očitovanje u vezi navedenog tužiteljevog obrazloženja novčane tražbine.

6. Kako je tužitelj podneskom od 14. studenog 2024. godine, naveo kako nisu osnovani navodi tužene o nastupanju zastare s obzirom na činjenicu da je predmetni ovršni postupak ovrhovoditelj pokrenuo još 14. siječnja 2022. godine, a obje stranke su bile upozorene rješenjem od 11. ožujka 2026. godine, da je ovaj spor male vrijednosti ujedno pisani postupak (čl. 461.a.st.3. Zakona o parničnom postupku) i da će sud održati ročište, samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav prijedlog, valjalo je donijeti presudu bez održavanja ročišta jer u ovom slučaju nije bilo ni potrebe izvoditi neke konkretne dokaze, a niti jedna stranka nije niti predložila održavanje ročišta.

7. Naime, između stranaka nije uopće bila sporna, niti pravna osnova novčane tražbine tužitelja, niti visina iste, već je samo i jedino bilo sporno, radi li se o zastarjeloj tražbini

8. U opisanim okolnostima slučaja, kada iz vjerodostojne isprave tužitelja (izvoda iz poslovnih knjiga s lista 7 spisa) jasno proizlazi da je tražbina tužitelja u ranije važećoj valuti hrvatske kune od 1.427,45 kuna, dospjela dana 01. listopada 2021. godine, a druga, preostala tražbina u iznosu od 911,84 kuna (zbroj koje dvije svote, daje ukupnu tražbinu od 1.871,43 kuna ili u sada važećoj valut i od 248,38 Eura), da je dospjela na naplatu dana 01. listopada 2020. godine, a tužitelj je doista u svojstvu ovrhovoditelja, pokrenuo protiv tužene u svojstvu ovršenice, ovršni postupak podneskom od 14. siječnja 2022. godine, s kojim je datirao ovršni prijedlog (list 1-5 spisa) sa jedinstvenim identifikatorom prijedloga: 9925-2022, tužena potpuno pogrešno smatra da se radi o zastarjelom potraživanju tužitelja.

9. Naime, neovisno o tome da li je tužena znala za uvodno istaknute „pravne egzibicije“ javne bilježnice Ivane Mrsin Kusturin sa sjedištem u [adresa], odnosno križevačke službe ovoga suda, sasvim je jasno i nedvojbeno, da je ovršenica HĆ uz rješenje o ovrsi broj Ovrv- 12591/2023-2 od 03. studenog 2024. godine, primila i navedeni prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, datiran sa 14. siječnjem 2022. godine (na to upućuje sadržaj povratnice/dostavnice koja je za ovršenicu uvezana u ovom predmetu iza navedenog rješenja o ovrsi), pa je na temelju sadržaja tog ovršnog prijedloga i istaknutog datuma na njemu mogla dokučiti ili barem trebala shvatiti da je ovršni postupak protiv nje ovrhovoditelj inicirao tijekom mjeseca siječnja 2022. godine (bez obzira što je rješenje o ovrsi, zbog navedenih „pravnih egzibicija“ navedene javne bilježnice i križevačke službe ovoga suda, doneseno tek 03. listopada 2024. godine), a zbog čega padaju u vodu ideje tužene istaknute u prigovoru podnesenom protiv rješenja o ovrsi, kojeg je dotična iz samo sebi poznatog razloga naslovila kao „žalba“, o tome da bi tužitelj nešto bio pasivan u razdoblju od 2021. godine, pa sve do dana donošenja rješenja o ovrsi, vezano za naplatu predmetne novčane tražbine.

10. Naime, tužitelj osobno ili posredstvom odvjetnika koji je za njega podnio prijedlog za ovrhu u ovom slučaju, protiv tužene u svojstvu ovršenice, podneskom od 14. siječnja 2022. godine, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 1.871,43 kuna (ili 248,38 Eura u sada važećoj valuti) sa zateznom kamatom na taj iznos (okolnost da je križevačka služba ovoga suda kod donošenja rješenja o ovrsi potpuno izignorirala taj dio sporedne tražbine koji se odnosio na zatraženu zateznu kamatu, na iznos glavnog duga je još jedna u nizu tzv. egzibicija na koje je ukazao ovaj sudu u obrazloženju ove odluke, no tu ignoranciju je tužitelj sam posredstvom svoje odvjetnice, radi zaštite svojih prava i interesa trebao anulirati, podnošenjem prijedloga za donošenje dopunskog rješenja o ovrsi, iako to nije učinio), nije mogao u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, niti zamisliti da će nadležnom tijelu trebati čak više od dvije i pol godine, za donošenje rješenja o ovrsi, zbog pogrešnog pravnog pristupa ili „pravnih egzibicija“, kako to tretira predmetni sudac, navedene javne bilježnice i križevačke službe ovoga suda. Međutim, neovisno o tome kada je doneseno navedeno rješenje o ovrsi, datum donošenja rješenja o ovrsi, bez ikakve dvojbe, ne predstavlja nekakav bitan datum u kontekstu donošenja odluke o tome, radi li se ili ne o zastarjelom novčanom potraživanju tužitelja u ovom slučaju.

11. Bitni datumi koji utječu na donošenje meritorne odluke o prigovoru tužene u vezi zastare novčane tražbine tužitelja jesu oni navedeni u vjerodostojnoj ispravi, na koje je već ukazao ovaj sud u ovom obrazloženju, a to su 01. listopada 2020. godine i 01. listopad 2021. godine, ali i onaj datum kada je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo ovrhu, navedenim prijedlogom za ovrhu datiranim sa 14. siječnjem 2022. godine.

12. Kako je iz e-spisa sasvim jasno razvidno da je navedeni prijedlog za ovrhu tužitelja od 14. siječnja 2022. godine, istoga dana i zaprimljen kod suda, a u ovom se slučaju radi nedvojbeno o tražbini tužitelja u vezi povremenih davanja, koja tražbina inače zastarijeva u roku od 3 godine, sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima, nema govora o tome da bi predmetno potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 248,38 Eura, za koje je tužitelj pokrenuo ovrhu dana 14. siječnja 2022. godine, zastarjelo u kontekstu navedenih datuma od 01. listopada 2020. godine i 01. listopad 2021. godine, od kada su dospjeli na naplatu novčani iznosi zbroj kojih predstavlja ukupan dug tužiteljice od 248,38 Eura, a u vezi kojih dospjelih iznosa, samo površnim pristupom prilikom donošenja navedenog rješenja o ovrsi, sud nije kod donošenja rješenja o ovrsi usvojio potraživanje tužitelja, koje se odnosilo na zatraženu zateznu kamatu na iznos glavnog duga.

13. Prema tome, kako je tužitelj u pravu, kada podneskom od 14. studenog 2024. godine, tretira neosnovanim prigovor tužene istaknut u smislu zastare novčanog predmetnog potraživanja, dok tužena sasvim neosnovano smatra da se u ovom slučaju radilo o zastarjeloj novčanoj tražbini tužitelja, valjalo je održati na snazi platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je tužena obvezana tužitelju isplatiti iznos od 248,38 Eura u roku od 8 dana, a sve u smislu čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku (ovdje valja naglasiti da ovaj sud nije ovlašten donositi odluku izvan platnog naloga iz navedenog rješenja o ovrsi, odnosno preko tog platnog naloga, dakle dosuditi tužitelju i zateznu kamatu na iznos od 248,38 Eura, a tužitelj je sam posredstvom svoje odvjetnice, propustio pravovremeno podnijeti prijedlog za dopunu navedenog rješen ja o ovrsi u vezi tog svog sporednog potraživanja).

14. Osim toga, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP, valjalo je staviti izvan snage platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u vezi nastalih troškova ovrhe, obzirom da je povodom prigovora tužene u svojstvu ovršenika, postupak nastavljen kao parnični, a u kojem parničnom sudskom postupku je potrebno donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja odluka obuhvaća i troškove u vezi navedene ovrhe. Naime, sukladno izmijenjenoj i sada već duže vrijeme važećoj sudskoj praksi potrebno je donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja obuhvaća i parnične troškove, ali i one troškove koji su nastali prije parničnog postupka, dakle u vrijeme kada su stranke bile ovrhovoditelj i ovršenik. Shodno tome, isključivo radi sprječavanja eventualne preinake predmetne presude u pogledu odluke o troškovima postupka, valjalo je prije svega staviti izvan snage platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi i u dijelu kojim je tuženoj u svojstvu ovršenice naloženo da isplati tužitelju u roku 8 dana, navedene nastale i odmjerene troškove u iznosu od 248,15 Eura, da bi se ovom presudom uopće moglo odlučiti o cjelokupnom trošku postupka, cijeneći okolnost da je prije donošenja ove odluke o navedenom stavljanju izvan snage platnog naloga iz navedenog rješenja o ovrsi formalno egzistirala javnobilježnička odluka (koja nije ukinuta niti je stavljena izvan snage rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru br. Povrv-31/2026-12 od 11. ožujka 2026. godine) o nastalom trošku, odnosno kojom je tužena bila obvezana da taj iznos od 45,58 Eura, isplati tužitelju u roku 8 dana.

15. Obzirom da je tužitelj u ovome postupku, potraživao naknadu troška i za sastavljanje podneska od 14. studenog 2024. godine u iznosu od 50,00 Eura, što mu inače i pripada s obzirom na vrijednost predmeta spora i važeće odredbu Tbr.11.st.1. Odvjetničke tarife, kao što mu pripada i iznos od 12,50 Eura u pogledu poreza na dodanu vrijednost na taj trošak, koju svotu je tužitelj također zatražio da mu se dosudi podneskom od 14. studenog 2024. godine, dakle ukupan iznos od 62,50 Eura, valjalo je obvezati tuženu da nadoknadi tužitelju ukupan opravdan trošak ovog i ovršnog postupka u iznosu od 108,12 Eura.

16. Naime, tužitelju je od opravdanih troškova ovrhe, odlučujući u granicama zahtjeva istaknutog u prijedlogu za ovrhu, valjalo priznat iznos od 45,62 Eura i to u vezi sastavljanja prijedloga za ovrhu, svotu od 250,00 kuna u ranije važećoj valuti i 25 ,00 kuna u vezi predujma naknade javnog bilježnika, a na ove iznose i pripadajući iznos sudske pristojbe na ta dva troška od 68,75 kuna, pa kada se ova svota od 343,75 kuna, pretvori u sada važeću valutu, radi se o iznosu od 45,62 Eura i kada se tom iznosu pribroji navedeni opravdani trošak ove parnice od 62,50 Eura, utvrđuje se opravdan trošak tužitelja u iznosu od 108,12 Eura u pogledu cjelokupnih troškova postupka, koji troškovi obuhvaćaju i prethodni ovršni postupak i ovaj parnični postupak.

17. Zbog toga je tužena obvezana taj iznos isplatiti tužitelju, zajedno sa opravdano zatraženom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, počevši od dana donošenja ove odluke.

U Bjelovaru, 25. kolovoza 2026. godine.

Sudac:

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U Bjelovaru, dana 25. kolovoza 2026. godine.

S u d a c: