REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-500/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., OIB: 56826138353, Split, Hercegovačka 8, protiv tuženika KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan ročišta, 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marijane Buljan iz Sinja pod poslovnim brojem Ovrv-34495/2023. od 13. veljače 2024. u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju namiriti tražbinu u ukupnom iznosu od 62,74 eura ,sa pripadajućom zateznom kamatom koje teku na iznos od:

-10,68 eura od 31. prosinca 2022.

- 8,43 eura od 23. siječnja 2023.

-14,51 euro od 3. ožujka 2023.

- 9,96 eura od 31. ožujka 2023.

- 9,20 eura od 1. svibnja 2023.

- 9,96 eura od 30. svibnja 2023.

po kamatnoj stopi koje se do 31. prosinca 2022. određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod javnog bilježnika Marijane Buljan iz Sinja 11. prosinca 2023. zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem navodi kako tužitelj ima novčanu tražbinu u iznosu od 62,74 eura koja je dospjela i koju tuženik nije podmirio. Tražbina se odnosi na račune ispostavljene u razdoblju od 3. studenog 2022. do 29. travnja 2023 za pruženu uslugu vodoopskrbe i odvodnje, sve prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja u prilogu. Tuženik duguje i pripadajuće zatezne kamate. Budući tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu, tužitelj predlaže javnom bilježniku donijeti rješenje o ovrsi kojim će obvezati tuženika na isplatu utuženog dugovanja.

2. Javni bilježnik Marijana Buljan donijela je rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-34495/2023 od 13. veljače 2024. na koje rješenje je tuženik 5. ožujka 2024. uložio prigovor pobijajući isti u cijelosti zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj neuredno vodi svoju evidenciju jer je iz uplatnica koje tuženik dostavlja razvidno kako ne postoji nikakvo dugovanje tuženika jer tuženik ne može dva puta platiti isti dug koji je platio. Uredno podmiruje svoj dio duga te nije u obvezi plaćati dugovanje treće osobe i to baš ĆV koja je na istoj vodovodnoj instalaciji, a utrošak se očitavao na zajedničkom mjerilu (vodomjeru). O svemu navedenom tuženik se detaljno izjasnio u prigovoru i reklamaciji na opomenu prije poduzimanja mjera prisilne naplate od 21. rujna 2019. Predlaže pobijano rješenje staviti izvan snage i obustaviti svaki daljnji ovršni postupak posebno glede naplate kamata i troškova.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-34495/2023 od 6. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice Marijane Buljan iz Sinja pod poslovnim brojem Ovrv-34495/2023 od 13. veljače 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem kartice kupca za predmet tužbe broj 5983/23 , uplatnice od 16. svibnja 2023., 18. travnja 2023., 18. ožujka 2023., 27. veljače 2023., 20. siječnja 2023. i 20. prosinca 2022.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi ukupno 62,74 eura što se navodi u kartici kupca od 16. studenog 2023.

8. Čitanjem uplatnica koje je priložio tuženik utvrđeno je da je:

-20. prosinca 2022. uplatio 10,68 eura za utrošak vode od 25. listopada 2022. do 25. studenog 2022.,

-20. siječnja 2023. uplatio 9,09 eura za utrošak vode od 25. studenog 2022. do1 9. prosinca 2022.,

-27. veljače 2023. 14,52 eura za utrošak vode od 19. prosinca 2022. do 25. siječnja 2023.,

-18. ožujka 2023. 9,97 eura za utrošak vode od 25. siječnja 2023. do 22. veljače 2023. siječnja 2023.,

-18. travnja 2023. 9,19 eura za utrošak vode od 22. veljače 2023. do 27. ožujka 2023.

- 16. svibnja 2023. 9,97 eura za utrošak vode od do 27. ožujka 2023. do 28. travnja 2024.,

9. Odredbom članka 205. stavak 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 153/2009., 63/2011., 130/2011., 56/2013. i 14/2014.; dalje: ZOV) propisano je kako je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

10. Prema članku 11. Odluke o vodoopskrbi (Službeni glasnik Grada Splita broj 6/2000.) ukoliko se plaćanje usluge vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge, a ako među korisnicima ne dođe do sporazuma, cijena za pružene usluge za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

11. U ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu za isporuku vode za razdoblje od 30. studenog 2020. do 29. travnja 2023. u iznosu od 62,74 eura, a sve prema kartici kupca. Tužitelj je trgovačko društvo koje obavlja komunalnu djelatnost opskrbe pitkom vodom, a zgrada u [adresa] na adresi [adresa] u utuženom razdoblju bila je priključena na komunalnu infrastrukturu za opskrbu pitkom vodom putem zajedničkog uređaja za mjerenje potrošnje većeg broja pojedinačnih potrošača. Iz navedenog proizlazi da je utuženi iznos zbroj ukupne potrošnje pitke vode svih pojedinačnih potrošaka u zgradi u utuženom razdoblju.

12. Za istaknuti je da je po svojoj prirodi odnos isporučitelja i korisnika komunalne usluge obveznopravni odnos pa se stoga oni odnosi koji nastaju u tom obveznom odnosu reguliraju prije svega odredbama Zakona o vodama, dok se oni odnosi koji nisu posebno regulirani tim zakonom uređuju i prosuđuju primjenom općih pravila obveznog prava.

13. Iz analiziranih dokaza proizlazi da je tuženik podmirio polovinu iznosa koji su označeni po utuženim računima pa ovdje tužitelj potražuje isplatu druge polovice iznosa označenog u računima, čemu se tuženik protivi navodeći da je svoj dio dugovanja podmirio, dok je drugi i jedini obveznik ĆV za svoj dio potrošene vode na adresi [adresa] koja je označena.

14. Budući se u konkretnom slučaju plaćanje usluge opskrbe vodom vršilo prema zajedničkom računu za više korisnika, kako to proizlazi i iz rezultata drugih sudskih postupaka na koje se poziva tuženik (presude u predmetima ovog suda pod poslovnim brojem P-1602/2018., P-6151/2017., P-4197/2016., Pmal-570/2012., Povrv-256/2021, Povrv-433/2022 te Županijskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem Gž-79/2020.), svih pravomoćno okončanih među istim strankama odbijanjem tužbenih zahtjeva, u situaciji kada tuženik osporava broj korisnika prikazan po tužitelju (tužitelj navodi da je to samo obitelj KV, a tuženik da je to pored njega i ĆV), tužitelj je trebao dokazati koliko ukupno ima korisnika kako bi se moglo utvrditi koliko dio duga otpada na svakog pojedinog korisnika vezano ili za očitanje pojedinih vodomjera i raspoređivanje razlike očitanja ili prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom (primjerice utvrđenje broja osoba pojedinog domaćinstva).

15. Drugim riječima, ovaj sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je tuženik bio u obvezi platiti više od polovice iznosa po utuženim računima, što je nesporno platio pa tužiteljev zahtjev kojim traži naplatu preostalog dijela dugovanja nema utemeljenja.

16. Dakle, tužitelj je dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe pa kako to isti nije učinio, to u konkretnom slučaju primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu da te činjenice nisu dokazane.

17. Zaključno, s obzirom na činjenicu da se za sporno razdoblje izdavao zajednički račun za stambeni objekt u [adresa], da je tuženik u istom razdoblju plaćao dio računa za koji je smatrao da odgovara potrošnji u njegovom domaćinstvu te da u postupku nisu utvrđene činjenice koje bi ukazivale na zaključak da se u osnovi računi odnose isključivo na potrošnju u stanu vlasništva tuženika, proizlazi da tužitelj u smislu odredbe članka 219. ZPP-a nije dokazao postojanje svoje tražbine prema tuženiku u naznačenom iznosu. Naime, u takvoj situacije se ne može primijeniti odredba članka 11. Odluke Grada Splita o načinu obračunavanja cijene usluge opskrbe vodom na temelju zajedničkog računa za cijeli objekt pa je sve na temelju članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a), trebalo ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marijane Buljan iz Sinja pod poslovnim brojem Ovrv-34495/2023. od 13. veljače 2024.

18. Odluka o parničnom trošku je izostala jer isti nije popisan.

19. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 25. kolovoza 2026.

SUDAC

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis.