24 P-1192/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], EZ, [adresa], zastupan po punomoćniku Marijani Labura Bujas, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, zastupana po odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević &partneri d.o.o., Zagreb radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 7. srpnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenikom punomoćnika tuženika ČZ, odvjetnička vježbenica, po objavi odluke dana 25. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati ukupan iznos od 3.145,12 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 5,39 € od 1. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 5,75 € od 1. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 5,75 € od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,44 € od 1. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 10,52 € od 1. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 11,08 € od 1. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 9,55 € od 1. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 9,00 € od 1. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 9,52 € od 1. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 8,45 € od 1. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 8,50 € od 1. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 9,05 € od 1. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 17,11 € od 1. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 9,83 € od 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 18,18 € od 1. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 19,64 € od 1. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 20,38 € od 1. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 18,63 € od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 18,37 € od 1. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,63 € od 1. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 13,21 € od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 17,64 € od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 19,47 € od 1. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 18,43 € od 1. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 17,41 € od 1. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 19,75 € od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 21,96 € od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 24,29 € od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 23,68 € od 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 27,60 € od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 26,59 € od 1. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 28,56 € od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,66 € od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,13 € od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 46,62 € od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 41,62 € od 1. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 37,85 € od 1. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 49,29 € od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 56,36 € od 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 51,24 € od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 51,99 € od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 48,31 € od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 49,44 € od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 61,96 € od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 63,72 € od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 77,58 € od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 72,55 € od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 64,71 € od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 64,51 € od 1. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 63,65 € od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 66,50 € od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 69,63 € od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 69,72 € od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 67,75 € od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 68,55 € od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 69,73 € od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 68,46 € od 1. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 68,57 € od 1. kolovoz 2012. do isplate,

- na iznos od 67,40 € od 1. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 65,24 € od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 67,88 € od 1. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 68,83 € od 1. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 68,45 € od 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 64,60 € od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 67,27 € od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 67,88 € od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,68 € od 1. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 63,13 € od 1. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 60,93 € od 1. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 62,88 € od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 64,23 € od 1. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 67,67 € od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 65,77 € od 1. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 66,62 € od 1. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 67,20 € od 1. siječnja 2014. do isplate,

i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja koji glasi: "Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 89,22 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 0,46 od 2. veljače 2007. do isplate,

- EUR 0,14 od 2. ožujka 2007. do isplate,

- EUR 0,39 od 2. travnja 2007. do isplate,

- EUR 1,88 od 2. svibnja 2007. do isplate,

- EUR 2,96 od 2. lipnja 2007. do isplate,

- EUR 3,61 od 2. srpnja 2007. do isplate,

- EUR 3,23 od 2. kolovoza 2007. do isplate,

- EUR 2,75 od 2. rujna 2007. do isplate,

- EUR 4,10 od 2. listopada 2007. do isplate,

- EUR 7,29 od 2. studenog 2007. do isplate,

- EUR 6,29 od 2. prosinca 2007. do isplate,

- EUR 6,13 od 2. siječnja 2008. do isplate,

- EUR 4,31 od 2. veljače 2008. do isplate,

- EUR 4,10 od 2. ožujka 2008. do isplate,

- EUR 2,54 od 2. travnja 2008. do isplate,

- EUR 5,63 od 2. svibnja 2008. do isplate,

- EUR 6,61 od 2. lipnja 2008. do isplate,

- EUR 5,05 od 2. srpnja 2008. do isplate,

- EUR 7,29 od 2. kolovoza 2008. do isplate,

- EUR 6,86 od 2. rujna 2008. do isplate,

- EUR 5,17 od 2. listopada 2008. do isplate,

- EUR 2,43 od 2. prosinca 2008. do isplate

to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 Eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od dana donošenja presude tj. dana 25. kolovoza 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tuženik tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj 7103455634 od 28. prosinca 2006. godine stavio na raspolaganje novčani iznos od 17.507,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

1.1.Tužitelj navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača tj. tužitelja.

1.2.Nadalje, navodi kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne.

1.3. Iz citiranih odluka da je razvidna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH kako su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama u dijelu o jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika (članak 4. Ugovora) i u dijelu o švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica (članak 4., 5., 6. i 7. Ugovora).

1.4. Tuženik da je kao davatelj kredita na ime navedenih ništetnih odredbi ugovora neosnovano stekao određeni iznos na štetu tužitelja.

1.5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje 3.145,12 Eura sa zateznim kamatama koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos do isplate.

2. Tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva

2.1. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, tužitelj da ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Iz prometa po partiji kredita da je razvidno kako su uplate na ime podmirenja ovog kredita, između ostalog, vršene od strane OZ.

2.2.Tuženik ističe da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača.

2.3.Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari, navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. ZZP-a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Odredbom čl. 126. ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a.

2.4. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 14.06.2023. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 14.06.2018. godine nastupila zastara.

2.5. Tuženik navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. ZOO-a, te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

2.6. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik da je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Konkretno, iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu da je vidljivo jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelju da su prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.

2.7. Tuženik navodi da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od EUR 57,47 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

2.8. Slijedom toga, tuženik sudu predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi EUR 57,47 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od: 0,25 EUR od 1. veljače 2007. do isplate, 6,20 EUR od 1. travnja 2007. do isplate, 26,60 EUR od 1. svibnja 2007. do isplate, 31,45 EUR od 1. lipnja 2007. do isplate, 39,65 EUR od 1. srpnja 2007. do isplate, 23,12 EUR od 1. kolovoza 2007. do isplate, 27,47 EUR od 1. rujna 2007. do isplate, 48,82 EUR od 1. listopada 2007. o isplate, 29,06 EUR od 1. studenog 2007. do isplate, 43,93 EUR od 1. prosinca 2007. do isplate, 43,93 EUR od 1. siječnja 2008. do isplate, 0,99 EUR od 1. veljače 2008. do isplate, 28,67 EUR od 1. svibnja 2008. do isplate, 14,62 EUR od 1. lipnja 2008. do isplate, 23,27 EUR od 1. srpnja 2008. do isplate, 27,90 EUR od 1. kolovoza 2008. do isplate, 17,12 EUR od 1. rujna 2008. do isplate.

2.9. Podneskom od 17. ožujka 2026. tuženik da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 89,22 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od: EUR 0,46 od 2. veljače 2007. do isplate, EUR 0,14 od 2. ožujka 2007. do isplate, EUR 0,39 od 2. travnja 2007. do isplate, EUR 1,88 od 2. svibnja 2007. do isplate, EUR 2,96 od 2. lipnja 2007. do isplate, EUR 3,61 od 2. srpnja 2007. do isplate, EUR 3,23 od 2. kolovoza 2007. do isplate, EUR 2,75 od 2. rujna 2007. do isplate, EUR 4,10 od 2. listopada 2007. do isplate, EUR 7,29 od 2. studenog 2007. do isplate, EUR 6,29 od 2. prosinca 2007. do isplate, EUR 6,13 od 2. siječnja 2008. do isplate, EUR 4,31 od 2. veljače 2008. do isplate, EUR 4,10 od 2. ožujka 2008. do isplate, EUR 2,54 od 2. travnja 2008. do isplate, EUR 5,63 od 2. svibnja 2008. do isplate, EUR 6,61 od 2. lipnja 2008. do isplate, EUR 5,05 od 2. srpnja 2008. do isplate, EUR 7,29 od 2. kolovoza 2008. do isplate, EUR 6,86 od 2. rujna 2008. do isplate, EUR 5,17 od 2. listopada 2008. do isplate, EUR 2,43 od 2. prosinca 2008. do isplate.

2.10. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu, podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 7103455634 od 28. prosinca 2006., nalaza i mišljenja vještaka Dekovića od 20. veljače 2026., dopunskog financijskog vještačenja od 30. travnja 2026., početnog otplatnog plana od 14. lipnja 2023., promjena kamatnih stopa, prometa po kreditu, potvrde o zatvaranju računa, čitanjem iskaza tužitelja.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka .

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, uslijed primjene promjene kamatnih stopa i valutne klauzule u CHF za razdoblje od studenog 2007. godine do siječnja 2014. godine.

7. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 27. siječnja 2026. tužitelj MZ navodi da mu je radi kupnje automobila trebao kredit, zbog čega je otišao u Zagrebačku banku u Zadru, a u koju ga je uputila auto kuća od koje je namjeravao kupiti automobil, a ta auto kuća da se nalazi u Zadru. U banci su mu odmah predložili uzimanje kredita u švicarskim francima, kao najpovoljniji, a druge opcije kredita nisu mu ni spominjali, a kako se on u to uopće ne razumije, takav kredit je i prihvatio. Nadalje, navodi da ga u banci nisu upozoravali na nikakve mogućnosti u smislu da bi rasla rata kredita, nisu spominjali ni povećanje tečaja, niti da bi kamate bile promjenjive, tako da ja nisam bio upoznat sa time što se kasnije događalo, a događalo se to da je rata kredita rasla, koliko točno sada da se ne može sjetiti, ali znam da je ludo rasla. Kredit da je uredno otplatio, sve mjesečne rate uredno otplaćivao.

7.1.Tužitelj izjavljuje da je automobil kupio isključivo za osobne potrebe. U vrijeme kupnje predmetnog automobila da je bio zaposlen u OB Šibenik sve dok nije otišao u mirovinu 2012. godine. Nikad nije imao svoj obrt niti udjele ni dionice u nekom trgovačkom društvu.

7.2. Na potpisivanje, odnosno sklapanje ugovora da mu je bio ponuđen unaprijed pripremljen, formuliran obrazac ugovora o kreditu, trebao ga je samo potpisati, što je i učinio, budući da su mu u banci isticali da je to najpovoljniji kredit na tržištu, a prije potpisivanja ugovora da mu nitko nije objasnio odredbe ugovora o kreditu.

8. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe, za kupnju vozila marke Dacia, model Logan Artic Ambiance 1,5 Dci, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2006. Iz navedenog proizlazi da tužitelj pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.

9. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja valja istaći da je isti u cijelosti neosnovan, budući je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, tužitelj je isključiva ugovorna strana — glavni dužnik i nositelj svih obveza. Prema članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Budući da pravo na zahtijevanje ništetnosti ugovornih odredbi, te povrat preplaćenih iznosa izvire iz samog ugovora, aktivna legitimacija u cijelosti pripada tužitelju kao ugovornoj strani s kojom je tuženik sklopio pravni posao. Činjenica da je eventualno pojedine obroke kredita fizički uplatio sudužnik ili tužiteljeva supruga nema nikakav utjecaj na aktivnu legitimaciju tužitelja. Prema članku 161. stavku 1. ZOO-a, obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba. Nadalje, sukladno članku 161. stavku 2. i 4. ZOO-a, vjerovnik (tuženik) dužan je primiti ispunjenje od treće osobe koja ima pravni interes ili uz suglasnost dužnika. Sve izvršene uplate od strane sudužnika ili supruge imale su isključivo pravnu svrhu ispunjenja obveze tužitelja iz navedenog Ugovora o kreditu. Tuženik je sve uplate knjižio i primao u korist ugovornog računa tužitelja., a ne temeljem samostalnog pravnog posla s uplatiteljima. S obzirom na to da su iznosi uplaćeni temeljem ništetnih ugovornih odredbi, kod tuženika je došlo do stjecanja bez osnove sukladno članku 1111. stavku 1. i 3. ZOO-a. Obveza vraćanja nepripadne koristi nastaje u odnosu na ugovornu stranu iz čije je ugovorne obveze ta uplata proizašla.

10. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, odnosno presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine u kojoj je zauzeto stajalište da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara, te da zastarni rok počinje ispočetka danom donošenja pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi, konkretno donošenjem pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi od dana 14. lipnja 2018. godine u odnosu na preplatu po osnovi valutne klauzule.). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2023. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 14 lipnja 2018. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO- a. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

11. U ovom postupku je utvrđeno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj: 7103455634, dana 28. prosinca 2006. godine, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.507,80 CHF isplaćen prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF devize na dan korištenja kredita (čl.12. Ugovora).

12. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate od 7 godina (84 mjeseca) tako da se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta. Prvotno ugovoren anuitet prema početnoj kamatnoj stopi da je iznosio 247,46 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

13. Ugovorom je kamatna stopa utvrđena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,00 % godišnje. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o kreditu kao promjenjiva, ista da se s početnih 5,00% godišnje, tijekom otplate kredita mijenjala odlukom tuženika.

14. Člankom 6. predmetnog Ugovora je ugovorena valutna klauzula, a istim člankom uređen način otplate tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF valutu važećem na dan plaćanja.

15. Korisnik kredita tj. tužitelj otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan plaćanja. Anuiteti su dospijevali na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Kredit je u cijelosti otplaćen i nije konvertiran.

16. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnim kreditima.

17. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

18. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15 i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje.

19. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

20. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

21. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

22. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

23. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

24. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

25. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom predmetu.

26. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

27. Radi utvrđivanja i izračuna razlike anuiteta nastalih uslijed promjene kamatne stope i prema valutnoj klauzuli po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Željku Dekoviću mag. oec. 28. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak navodi da se koristio sljedećom dokumentacijom, odnosno pregledom zakonskih odredaba: Ugovor o kreditu, broj 7103455634 između tužitelja, MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, od dana 28.12.2006. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika Vera Marčina, Zadar, OU - 1039/06-1, dana 29.12.2006. godine, /prileži Spisu, listovi 23 - 24/; Početni otplatni plan u CHF - Otplatni plan, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, od 14. lipnja 2023. godine, /prileži Spisu, listovi 10-13/; pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. 7103542955, /prileži Spisu, list 14/; Prometi po kreditu – specifikacije uplate, kreditna partija br. 7103542955. – Zagrebačka banka d.d., za korisnika kredita MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa], prileži Spisu, listovi 15- 22/; Potvrda o zatvaranju računa Zagrebačka banka d.d., Zagreb, od dana 14. lipnja 2023.g. /prileži Spisu, list 35/; Zakon o obveznim odnosima - ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/2021, 114/2022 i 156/2022.) 6. Zakon o potrošačkom kreditiranju - ("Narodne novine", br. 75/2009, 112/2012., 143/2013, 147/2013, 9/2015., 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022.), Anuitetske i kamatne tablice.

28.1. U pisanom Nalazu i mišljenju od 17. veljače 2026. vještak Deković navodi da je sukladno postavljenom zadatku Naslovnog suda u nalazu napravio usporedbu stvarnog otplatnog plana po Ugovoru o kreditu 7103455634 iskazanog u CHF valuti i na osnovi mjesečnih anuiteta tužitelja izračunatih u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja anuiteta, te promjenjivim kamatnim stopama sukladno odlukama kreditora, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita i početnog otplatnog plana po Ugovoru o kreditu br. 7103455634 izračunatog u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita 3. siječnja 2007. godine u paritetu 1 CHF = 4,560212 HRK i početnoj, ugovorenoj kamatnoj stopi, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita banci kreditoru.

28.2.Svi izračuni da su napravljeni isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor i koja prileži Spisu.

28.3. Iz svega navedenog u tekstu vještaka vještakovo mišljenje je kako slijedi: Razlika između plaćenih mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju HNB za CHF valutu na dan plaćanja obveza i mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju HNB za CHF valutu na dan isplate kredita 3. siječnja 2007. godine u razdoblju od dana isplate kredita do dana konačne otplate kredita, te uslijed promjene kamatnih stopa koji su plaćani banci kreditoru /tuženiku/ od strane korisnika kredita /tužitelja/ u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu u utuženom razdoblju, iskazana u tablici 3 iznosi ukupno 22.967,89 HRK /3.048,36 €/, specifikacija po mjesecima u tablici 3.

Podaci iskazani u tablici 3 u vještačenju su izračunate razlike u kunskim iznosima plaćenih anuiteta po osnovi primjene valutne klauzule /primjena srednjeg tečaju HNB za CHF valutu na dan plaćanja obveze/ te promjene kamatnih stopa od strane banke kreditora i to mjesečno po svakom anuitetu, sve zbrojno u obračunskom razdoblju u odnosu na plaćene anuitete banci kreditoru u kunama obračunatih po fiksnom srednjem tečaju HNB za CHF valutu na dan isplate kredita i početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju, a nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kada je tijekom razdoblja otplate kredita otplaćeni mjesečni anuitet banci kreditoru bio manji od početno ugovorenog.

U ukupnom izračunu u tablicama 3, 4 i 5 u vještačenju prikazani su više i manje obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj HNB za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene kamatnih stopa odlukama tuženika u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu i početni am. plan otplate kredita u otplatnom razdoblju.

28.4. Ukupno pretplaćeni iznos plaćenih anuiteta u korist tužitelja /mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku/ i završni prikaz izračuna u mišljenju vještaka se prikazuje u tablici 6 (list 263 – 265 spisa).

28.5. Ukupan dug tuženika prema tužitelju po osnovi pretplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: 168-50-3278218, u odnosu na početni plan po osnovi primjene valutne klauzule u CHF i promjene kamatnih stopa sukladno odlukama kreditora u otplati predmetnog kredita, iznosi ukupno 22.967,89 HRK , /3.048,36 €/.

28.6. Više obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj HNB za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene visine kamatne stope odlukama banke kreditora u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu u obračunskom razdoblju su međusobno prebijani s negativnim razlikama kada je mjesečni anuitet bio manji od početnog, s time da je u specifikaciji u tablicama 6 i 7 u završnom mišljenju u vještačenju prikazano izračunato mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kojim su podmirena najstarija potraživanja /negativni iznosi za tužitelja se ne mogu iskazati u tužbenom zahtjevu, iz istih razloga su prebijani s pozitivnim potraživanjima tuženika /.

28.7. Ukupna razlika preplaćene glavnice /iznos pretplate samo po osnovi valutne klauzule u korist tužitelja/ sukladno Rješenju Općinskog suda u Šibeniku u otplatnom razdoblju, odnosno mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku (ukupni iznos i svaki pojedinačni iznos) koje je tužitelj preplatio, odnosno koji tužitelju pripadaju isključivo temeljem valutne klauzule se nastavno prikazuje u tablici 7 (list 266-268 spisa).

28.8. Ukupni iznos i svaki pojedinačni iznos koje je tužitelj preplatio, odnosno koji tužitelju pripadaju isključivo temeljem valutne klauzule po mjesečnim otplatnim anuitetima koje bi korisnik kredita platio da je u navedenom razdoblju otplate kredita, primijenjen fiksni, početni srednji tečaj HNB za CHF valutu na dan isplate kredita, u odnosu na iznos plaćene glavnice u otplati kredita po osnovi primjene valutne klauzule /primjena srednjeg tečaju HNB za CHF valutu na dan dospijeća obveze/ iznosi 15.961,54 HRK, /2.118,46 €/.

29. Podneskom od 15. travnja 2026. tužitelj predlaže dopunu mišljenja vještaka na način da iskaže pozitivne razlike anuiteta nastale uslijed plaćanja mjesečnih anuiteta po uvećanoj kamatnoj stopi (u odnosu na ugovorenu) i većem tečaju valute CHF (u odnosu na početni tečaj CHF), dakle iznos preplate (mjesečni i ukupni), koji nije umanjen za negativne tečajne razlike.

30. U Dopunskom vještačenju od 30. travnja 2026. vještak Deković navodi da ukupna razlika preplaćene glavnice u kunskim iznosima po mjesečnim otplatnim anuitetima koje bi korisnik kredita platio da je u navedenom razdoblju otplate kredita, primijenjen fiksni srednji tečaj za CHF valutu na dan isplate kredita i fiksna, početna kamatna stopa iz Ugovora o kreditu, u odnosu na iznos plaćene glavnice u otplati kredita po osnovi primjene valutne klauzule /primjena srednjeg tečaju za CHF valutu na dan dospijeća obveze/ i po promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđenoj od strane banke kreditora, a koje kamatne stope su obračunate pri stvarnoj otplati kredita iznosi 16.633,79 HRK /2.207,68 EUR/.

30.1. Specifikacija po mjesecima i ukupno u otplatnom razdoblju je prikazana u tablici 4 (list 314-317 spisa).

30.2. Obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku u obračunskom razdoblju nisu prebijani s negativnim razlikama kada je iznos glavnice anuiteta u mjesečnim anuitetima bio manji od početnog.

30.3. U tablici 5 (list 319-321 spisa) je prikazan napravljeni izračun razlike više plaćene kamate u amortizacijskom planu, u odnosu na izračun po početnom tečaju koji je primijenjen pri otplati kredita i početne kamate koja je ugovorena Ugovorom o kreditu, za razdoblje od dana isplate kredita do dana otplate kredita.

30.4. Iz tablice 5 vidljivo da je Tijekom otplate kredita banka kreditor je vlastitim Odlukama višekratno mijenjala kamatne stope, što je posljedično rezultiralo razlikama u iznosu obračunate kamate u u strukturi i visini anuiteta u otplatnim planovima.

30.5. Uz pretpostavku da se u otplati kredita primjenjivala početna, ugovorena kam. stopa, u Tablici 5 su uspoređeni otplatni plan iskazan u mjesečnim anuitetima realiziranog kredita i otplatni plan iskazan u mjesečnim anuitetima s početnom, ugovorenom kamatnom stopom. Oduzimanjem kamate u anuitetima ugovorenog kredita od kamate u anuitetima realiziranog kredita su dobiveni iznosi preplaćenih kamata, pri čemu negativni iznosi u obračunskom razdoblju nisu međusobno prebijali s pozitivnim razlikama /preplata/ kada je stvarna mjesečna kamata u anuitetu bila manja od početnog.

30.6. Ukupna razlika preplaćene kamate po mjesečnim otplatnim anuitetima koju bi korisnik kredita platio da je u navedenom razdoblju otplate kredita, primijenjena početna, ugovorena kamatna stopa iz Ugovora o kreditu, u odnosu na iznos plaćenih kamata u otplati kredita po promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđenoj od strane banke kreditora, a koje kamatne stope su obračunate pri stvarnoj otplati kredita iznosi 7.063,12 HRK /937,44 €/ Specifikacija po mjesecima i ukupno u otplatnom razdoblju je prikazana u tablici 5.

30.7. U tablici 5 obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene visine kamatne stope u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu u obračunskom razdoblju nisu prebijani s negativnim razlikama kada je iznos kamata u mjesečnim anuitetima bio manji od početnog.

30.8. Ukupan dug tuženika prema tužitelju po osnovi pretplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: 7103455634, u odnosu na početni plan po osnovi primjene valutne klauzule u CHF i promjene kamatnih stopa sukladno odlukama kreditora u otplati predmetnog kredita, u utuženom razdoblju iznosi ukupno 23.696,91 HRK /3.145,12 €/.

31. Tužitelj je bio suglasan s dopunom nalaza i mišljenja vještaka Željka Dekovića od 30. travnja 2026., te s istim uskladio tužbeni zahtjev.

32. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik ističe da ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja, i to iz razloga koje je iznio u dosadašnjem tijeku postupka.

33. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića, sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

34. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.

35. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci pod I.

36. U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor radi prijeboja, u odnosu na iznose za koje je tužitelj platio manju ratu kredita budući je tečaj CHF bio niži od onog početnog, ovaj sud smatra da je isto u cijelosti neosnovano jer je u postupku utvrđeno da je tuženik sam mijenjao tečaj CHF u odnosu na kune prema svojem prodajnom tečaju na pojedine datume plaćanja, kroz cijelo vrijeme otplate kredita, te tužitelj istim promjenama na manji tečaj od početnog, nije ništa stekao od tuženika, niti od tuženika primio bilo kakve uplate. Naime, tuženik nije dokazao postojanje tog potraživanja, a svakako da bi za takvo potraživanje nastupila zastara jer tuženik u ovom poslovnom odnosu nije potrošač i ne može koristiti blagodati potrošača vezano uz prekid zastare podnošenjem kolektivne tužbe, kao što ima pravo tužitelj kao potrošač.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), imajući u vidu da je sud vodio računa o tome da se prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka uzima u obzir i uspjeh u pogledu dokazivanja u vezi osnove tužbenog zahtjeva, pa stoga budući da je tužitelj uspio u cijelosti u vezi tužbenog zahtjeva, tužitelju da pripadaju parnični troškovi u cijelosti.

38. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 22. srpnja 2025., 27. siječnja 2026., 15. travnja 2026. i 7. srpnja 2026. godine u iznosu od 200,00 Eura za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 18. lipnja 2025. i 3. lipnja 2026. prema Tbr. 8.t.1., za zastupanje dana 6. svibnja 2026. i 3. lipnja 2026. godine za svako u iznosu od 100,00 Eura prema Tbr. 9.t.5., za trošak zastupanja na ročištu objave presude dana 25. kolovoza 2026. u iznosu od 100,00 Eura prema Tbr. 9.t. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa),dok je tužitelju odbijen zahtjev za sastav podneska od 10. siječnja 2025. jer isti nije bio nužan za raspravljanje i trošak za sastav podneska od 15. travnja 2026. jer je sadržaj istog mogao biti iznesen na ročištu glavne rasprave održanom istog dana, tako da trošak tužitelja iznosi 1.700,00 Eura, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 Eura jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.200,00 Eura.

39. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi budući je tužitelj oslobođen plaćanja istih temeljem čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 51/2023).

Šibenik, 25. kolovoza 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika