REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6368/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Katarini Jukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 25. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB 92963223473 isplatiti tužiteljici BO OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.383,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od:
16.10.2007. na iznos od 2,76 EUR
14.11.2007. na iznos od 2,76 EUR
13.12.2007. na iznos od 2,76 EUR
14.1.2008. na iznos od 2,76 EUR
14.3.2008. na iznos od 8,96 EUR
14.4.2008. na iznos od 8,96 EUR
15.5.2008. na iznos od 8,96 EUR
16.6.2008. na iznos od 8,96 EUR
14.7.2008. na iznos od 8,96 EUR
14.8.2008. na iznos od 8,96 EUR
12.9.2008. na iznos od 8,96 EUR
15.10.2008. na iznos od 8,96 EUR
17.11.2008. na iznos od 8,96 EUR
15.12.2008. na iznos od 8,96 EUR
20.1.2009. na iznos od 8,96 EUR
28.1.2009. na iznos od 8,96 EUR
16.2.2009. na iznos od 8,96 EUR
16.3.2009. na iznos od 8,96 EUR
15.4.2009. na iznos od 8,96 EUR
16.5.2009. na iznos od 8,96 EUR
15.6.2009. na iznos od 8,96 EUR
16.7.2009. na iznos od 16,53 EUR
14.8.2009. na iznos od 16,53 EUR
15.9.2009. na iznos od 16,53 EUR
15.10.2009. na iznos od 16,53 EUR
13.11.2009. na iznos od 16,53 EUR
15.12.2009. na iznos od 16,53 EUR
15.1.2010. na iznos od 16,53 EUR
12.2.2010. na iznos od 16,53 EUR
15.3.2010. na iznos od 16,53 EUR
14.5.2010. na iznos od 16,53 EUR
15.5.2010. na iznos od 14,61 EUR
15.7.2010. na iznos od 14,61 EUR
13.6.2010. na iznos od 14,61 EUR
15.9.2010. na iznos od 14,61 EUR
15.10.2010. na iznos od 14,61 EUR
15.11.2010. na iznos od 14,61 EUR
15.12.2010. na iznos od 14,61 EUR
14.1.2011. na iznos od 14,61 EUR
15.2.2011. na iznos od 14,61 EUR
15.3.2011. na iznos od 14,61 EUR
15.4.2011. na iznos od 14,61 EUR
13.5.2011. na iznos od 14,61 EUR
16.6.2011. na iznos od 14,61 EUR
15.7.2011. na iznos od 14,61 EUR
12.8.2011. na iznos od 12,97 EUR
15.9.2011. na iznos od 12,97 EUR
14.10.2011. na iznos od 12,97 EUR
15.11.2011. na iznos od 12,97 EUR
15.12.2011. na iznos od 12,97 EUR
13.1.2012. na iznos od 12,97 EUR
15.2.2012. na iznos od 12,97 EUR
15.3.2012. na iznos od 12,97 EUR
13.4.2012. na iznos od 12,97 EUR
15.5.2012. na iznos od 12,97 EUR
15.6.2012. na iznos od 12,97 EUR
13.7.2012. na iznos od 12,97 EUR
14.8.2012. na iznos od 12,97 EUR
14.9.2012. na iznos od 12,97 EUR
15.10.2012. na iznos od 12,97 EUR
15.11.2012. na iznos od 12,97 EUR
14.12.2012. na iznos od 12,97 EUR
15.1.2013. na iznos od 12,97 EUR
15.2.2013. na iznos od 12,97 EUR
15.3.2013. na iznos od 12,97 EUR
15.4.2013. na iznos od 12,97 EUR
15.5.2013. na iznos od 12,97 EUR
14.6.2013. na iznos od 12,97 EUR
15.7.2013. na iznos od 12,97 EUR
14.8.2013. na iznos od 13,15 EUR
13.9.2013. na iznos od 13,15 EUR
15.10.2013. na iznos od 13,15 EUR
15.11.2013. na iznos od 13,15 EUR
13.12.2013. na iznos od 13,15 EUR
22.1.2014. na iznos od 13,15 EUR
14.2.2014. na iznos od 12,24 EUR
14.3.2014. na iznos od 12,24 EUR
15.4.2014. na iznos od 12,24 EUR
15.5.2014. na iznos od 12,24 EUR
13.5.2014. na iznos od 12,24 EUR
15.7.2014. na iznos od 12,24 EUR
21.7.2014. na iznos od 11,34 EUR
14.8.2014. na iznos od 11,34 EUR
12.9.2014. na iznos od 11,34 EUR
15.10.2014. na iznos od 11,34 EUR
14.11.2014. na iznos od 11,34 EUR
15.12.2014. na iznos od 11,34 EUR
15.1.2015. na iznos od 10,87 EUR
13.2.2015. na iznos od 10,87 EUR
13.3.2015. na iznos od 10,87 EUR
15-4-151 na iznos od 10,87 EUR
15.5.2015. na iznos od 10,87 EUR
12.6.2015. na iznos od 10,87 EUR
15.7.2015. na iznos od 10,51 EUR
14.8.2015. na iznos od 10,51 EUR
15.9.2015. na iznos od 10,51 EUR
15.10.2015. na iznos od 10,51 EUR
13.11.2015. na iznos od 10,51 EUR
15.12.2015. na iznos od 10,51 EUR
15.1.2016. na iznos od 10,15 EUR
15.2.2016. na iznos od 10,15 EUR
15.3.2016. na iznos od 10,15 EUR
15.4.2016. na iznos od 10,15 EUR
13.5.2016. na iznos od 10,15 EUR
15.6.2016. na iznos od 10,15 EUR
15.7.2016. na iznos od 10,02 EUR
12.8.2016. na iznos od 10,02 EUR
15.9.2016. na iznos od 10,02 EUR
14.10.2016. na iznos od 10,02 EUR
15.11.2016. na iznos od 10,02 EUR
15.12.2016. na iznos od 10,02 EUR
13.1.2017. na iznos od 9,85 EUR
15.2.2017. na iznos od 9,85 EUR
15.3.2017. na iznos od 9,85 EUR
14.4.2017. na iznos od 9,85 EUR
15.5.2017. na iznos od 9,85 EUR
14.6.2017. na iznos od 9,85 EUR te
14.7.2017. na iznos od 9,89 EUR, a sve u roku 15 dana.
II./ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB 92963223473 isplatiti tužiteljici BO OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 29,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25.07.2007. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB 92963223473 naknaditi tužiteljici BO OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.182,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25. kolovoza 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica BO navodi da je 12. srpnja 2007. kao potrošač s tuženikom Zagrebačkom bankom d.d. zaključila ugovor o kreditu, na iznos od 150.000,00 kn te 10.09.2007. Dodatak istome, o odredbama kojega ugovora nije s tuženikom mogla pregovarati.
1.1 Navodi da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa , bez jasnih parametara o kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati kao će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla kao potrošač utjecati ili pregovarati s tuženikom.
1.2 Nadalje navodi da je bilo ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade te da joj je 25.07.2007. naplaćena ulazna naknada u iznosu od 225,00 kn – 29,86 EUR.
1.3 Tužiteljica tvrdi da se radi o ništetnim odredbama, zaključenima kao dijelu tipskog ugovora o kreditu, bez da su ugovorne strane o sadržaju toga ugovora pregovarale. Stoga tužiteljica, po provedenom financijskom vještačenju, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 194), citiranim pod točkom I./ izreke ove presude, potražuje od tuženika vraćanje stečenog bez osnove primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja pojedinih anuiteta do isplate te nadalje tužbenim zahtjevom citiranim pod točkom II./ izreke ove presude tužiteljica od tuženika potražuje vraćanje stečenog bez osnove primjenom ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja iste do isplate (točka II./ izreke ove presude).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu oba tužbena zahtjeva. Osporava visinu kondikcijskog zahtjeva vezano uz tužbene navode o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te čini nespornom visinu potraživanja glede zahtjeva za vraćanje tzv. ulazne naknade. Tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da je potrošač te ističe da se tužiteljica ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora. Tvrdi da je sve promjene kamatne stope izvršio u skladu s tada važećim pozitivnim propisima, da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nepoštena te da nije moguće, niti pravno dopušteno, kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa. Ističe da su parnične stranke prilikom zaključenja ugovora očitovale svoju volju da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Osporava da bi na strani tužiteljice primjenom ove odredbe nastupila bilo kakva šteta te navodi da je u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužiteljicu o izmjeni kamatne stope te da je ona imala pravo na raskid ugovora. Ističe prigovor zastare te osporava zatraženi tijek zatezne kamate jer da je tuženik kao stjecatelj bio pošten.
2.1 U pogledu naknade za obradu kredita, tuženik navodi da je ta ugovorne odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da je odredbom čl. 57. ZZP propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ističe da je tužiteljica mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe te da je tuženik tužiteljicu u cijelosti o toj obvezi informirao tijekom pregovora, kada su službenici banke jasno iskomunicirali da postoji obveza u slučaju odobrenja kredita platiti naknadu za odobrenje tog kredita te kao dokaz dostavlja upute službenicima za odobravanje kredita građanima – Osnovna uputa, u kojoj se navodi da se naknada za obradu kredita naplaćuje sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge te da se ta naknada može platiti iz sredstava kredita ili iz vlastitih sredstava. Navodi da pravo EU ne nalaže da se u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu detaljno navedu sve usluge koje se pružaju u zamjenu za naknade. Tvrdi da odredba o ulaznoj naknadi ne uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama između parničnih stranaka u smislu odredbe čl. 53. ZZP te ističe prigovor zastare u odnosu na naplaćenu naknadu.
2.2. Slijedom svega izloženoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.
3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković te dokaz saslušanjem tužiteljice.
4. Po ovako provedenom postupku, ocijenivši izvedene dokaze primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik 10. rujna 2007. zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita na raspolaganje stavio iznos od 150.000,00 kn te da su potom 10. rujna 2007. zaključili Dodatak tom ugovoru.
5.1 Nije sporno niti da je Ugovorom o namjenskom kreditu, kao i njegovim dodatkom, između stranaka ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika (čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu i Dodatka tom Ugovoru).
5.2 Nije sporno nadalje niti da je ugovoreno da se tužiteljica obvezuje platiti naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora (čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu).
5.3 Naposljetku, nesporno je da je u Ugovoru o kreditu navedeno da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika te da potpisom ugovora o kreditu stranke izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu te da izrijekom potvrđuju da im je primjerak istih utučen prilikom sklapanja ugovora; kao i da stranke pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika na taj ugovorni odnos primijene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja toga ugovora (odredba čl. 21. st.1. J) Ugovora o namjenskom kreditu).
5.4 U pogledu visine tužbenog zahtjeva, nije sporno da je tužiteljici 25. srpnja 2007. naplaćen iznos od 29.86 EUR po osnovi tzv. ulazne naknade.
6. Između stranaka je sporno jesu li ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena primjena promjenjive kamatne stope te obveza plaćanja tzv. ulazne naknade. Nadalje je sporna visina potraživanja plaćenoga primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naposljetku je sporno je li nastupila zastara.
7. Prvenstveno treba reći da se na ovu parnicu ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz parnice koja se vodila radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12, jer se u tom postupku raspravljalo i odlučivalo isključivo o kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF i u kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, dok se u ovom slučaju radi o kreditu ugovorenom u kunama. Stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 502.c ZPP, što znači da je potrebno ispitati valjanost odredbi predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika; dakle, jednostranom odlukom banke, kao i odredbe ugovora o namjenskom kreditu kojom je ugovoreno da se tužiteljica obvezuje platiti naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora.
8. Radi utvrđenja je li tužiteljica ugovor o kreditu zaključila kao potrošač, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između stranaka.
8.1 Tužiteljica je iskazala da je s tuženikom ugovor o kreditu zaključila jer je njezinoj obitelji bio potreban novac za adaptaciju kuće- za izgradnju krovišta i fasade. Ugovor je zaključila kod tuženika nakon što se raspitala o uvjetima kod više banka, no ispalo je ''da se to sve svodi na isto'', pa se odlučila kredit podići kod tuženika jer je njegov dugogodišnji štediša. Kod tuženika je dobila gotovi ugovor, pod tim misli - unaprijed sastavljen. Ugovor je pročitala; rekli su joj da će kamatna stopa biti promjenjiva, ali nije znala da će se tako jako mijenjati te je to ''na kraju to bila jako jako velika'' kamata. Ne može se sjetiti je li zaključen dodatak ugovoru o kreditu, ne zna je li dobila otplatni plan, sigurno su joj rekli koliko će joj iznositi rata, jer ona inače ne bi znala može li taj ugovor zaključiti.
8.2 Naposljetku je tužiteljica iskazala da radi kao medicinska sestra u bolnici u Marofu, za što je i obrazovana te da nema nikakvog znanja iz financija ''osim primanja plaće i plaćanja računa''; da se nije nikada bavila nekim poduzetništvom, niti je imala neku firmu, na adresi kuće adaptirane predmetnim kreditom nije nikad bila registrirana neka firma.
8.3 Odredbom čl. 3. st. 1. al. 9. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07., 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu određeno je da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz sadržaja Ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između stranaka ne proizlazi da je tužiteljica bila kreditirana kao trgovac. Naime, u tom Ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužiteljice, kao niti za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužiteljica bila kreditirana, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužiteljica kreditirana kao trgovac. Nadalje, saslušanjem tužiteljice te prihvaćanjem njezinog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza, koji je u skladu s pisanim sadržajem ugovora o kreditu (čl. 6. ugovora o kreditu – namjena kredita je adaptacija kuće, te je ugovor evidentno zaključen na obrascu tuženika) utvrđeno je da se tužiteljica nikada nije bavila poduzetništvom te da osim toga ni prema svojem zvanju niti prema svojem zanimanju - medicinska sestra - ne raspolaže znanjem o financijama koje bi je prilikom zaključenja ugovora o kreditu dovelo u ravnopravnu poziciju s tuženikom, koji je banka. Stoga ovaj sud zaključuje da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 9. ZZP te da kao potrošač uživa zaštitu prema odredbama ZZP.
9. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 96. st.1. ZZP). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredba unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 96. st.2. ZZP).
9.2 Prihvaćanjem gore izloženoga iskaza tužiteljice utvrđeno je da tužiteljici nije bilo omogućeno s tuženikom pregovarati niti o jednoj odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, pa tako niti o u ovoj parnici spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i obvezi plaćanja troškova na temelju koje je tužiteljici naplaćena tzv. ulazna naknada. Naime, čitanjem Ugovora kreditu, kao i iz iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je taj ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane banke, tj. tuženika, a što tuženik i ne osporava.
9.3 Kao što je gore navedeno te između stranaka nesporno, ugovorom o namjenskom kreditu zaključenim između stranaka ugovorena je promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te nadalje da se tužiteljica obvezuje platiti naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora, kao i da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika te da potpisom ugovora o kreditu stranke izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu te da izrijekom potvrđuju da im je primjerak istih utučen prilikom sklapanja ugovora; kao i da stranke pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika na taj ugovorni odnos primijene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja toga ugovora.
9.4 Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici ikada predao ili predočio Odluke o kamatnim stopama tuženika, kojom je određivao promjenu redovne kamatne stope, niti Odluku o tarifi naknada za usluge kreditora, na temelju koje je tužiteljici naplaćena tzv. ulazna naknada, bilo prije zaključenja, bilo tijekom trajanja predmetnog ugovora o kreditu.
9.5 Nadalje, tuženik nije dokazao da Opći uvjeti tuženika predstavljaju sastavni dio Ugovora o kreditu. Naime, u predmetnom ugovoru o kreditu nije izrijekom navedeno kada su doneseni ili od kada su u primjeni ili koji je poslovni broj ovih općih uvjeta tuženika koji se primjenjuju upravo na ovaj sporni odnos stranaka.
9.6 Naposljetku, tuženik nije niti tijekom ovog postupka dostavio Odluku o kamatnim stopama, kojom je, kako to tvrdi sam tuženik, donosio odluke o promjeni kamatne stope na više od početno ugovorene u skladu s promjenama tržišnih uvjeta.
9.7 Isto tako, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je odluke o kamatnim stopama, koje su rezultirale porastom početno ugovorene kamatne stope, donosio uz suglasnost tužiteljice, pa stoga ovaj sud primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a i čl. 290. st. 1. u vezi s čl. 1022. st. 1 i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO) zaključuje da Opći uvjeti tuženika, kao niti Odluke o kamatnim stopama, ne predstavljaju sastavni dio ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, pa stoga niti nemaju učinak na njihove pravne odnose.
9.8 Nadalje, spornom odredbom ugovora o kreditu zaključenog između stranaka jedino je tuženiku dano pravo da mijenja redovnu kamatnu stopu, bez da tužiteljica na bilo koji način u tome sudjeluje. Pritom su sporne ugovorne odredbe nejasne i nerazumljive, u dijelu u kojem se određuje promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, zato što nije jasno primjerice koje tijelo donosi odluku o tome da su tržišni uvjeti promijenjeni, niti tko i kada čini kalkulaciju visine nove stope redovne kamate. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
10. Prema odredbi čl. 99. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Budući da je spornom odredbom ugovora o kreditu određeno da se korisnik obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, a plaćanje troškova ni naknada nije predmet ugovore o kreditu niti cijena, već je predmet ugovora o kreditu obveza banke staviti korisniku na raspolaganje određeni iznos sredstava te obveza korisnika iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, dok je cijena kredita ugovorena kamata (čl. 2021. u svezi sa čl. 247. ZOO), proizlazi da nije osnovan prigovor tuženika da nije dopušteno ocjenjivati je li poštena sporna odredba ugovora o kreditu zaključenog između stranaka (s tim da navedeno proizlazi i iz t. 8. Zaključka VSRH od 5. studenog 2020. posl.br. Su IV – 308/2020).
10.1 Nadalje, načelo transparentnosti, kao načelo prava EU kojim se uređuje zaštita potrošača, nalaže da potrošaču u trenutku sklapanja nekog pravnog posla odredbe tog ugovora moraju biti jasne ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošaču treba biti pruženo dovoljno informacija na temelju kojih može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene obveze, odnosno da je trgovac dužan omogućiti potrošaču da odluka o sklapanju određenog pravnog posla bude posljedica informiranog izbora potrošača. U odredbi ugovora o kreditu, koja glasi: ''Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora'' uopće nije navedeno koliko te naknade (pa tako niti naknada koju je tužiteljica platio i vraćanje koje potražuje u ovom postupku) iznose. Kao što je gore navedeno, tuženik tvrdi da su službenici tuženika sigurno tužiteljici prilikom zaključenja ugovora objasnili da postoji obveza plaćanja naknade za odobrenje kredita, a što tuženik dokazuje internim Uputama službenicima za odobravanje kredita građanima. Tuženik međutim svoju navedenu tvrdnju ničim nije dokazao, jer postojanje upute službenicima tuženika da prilikom sklapanja ugovora o kreditu s građanima postupaju na određeni način ne dokazuje da su službenici tuženika tako zaista postupili prilikom zaključenja konkretnog ugovora s tužiteljico, a isto ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljice. Dakle, nije utvrđeno da bi tužiteljici bila predana bilo kakva specifikacija na temelju koje bi tužiteljica imala informaciju o visini predmetne tzv. ''ulazne naknade''. Takvo postupanje tuženika upravo je suprotno načelu transparentnosti prema kojemu je tuženik kao trgovac bio dužan postupati kod zaključenja ugovora s tužiteljicom, koji je taj ugovor zaključio kao potrošač.
10.2 Nadalje, budući da se u Ugovoru o nenamjenskom kreditu nigdje ne navodi niti iznos naknade koji je tužiteljica prema tom ugovoru dužan platiti, niti je Odluka o tarifi naknada za usluge kreditora dio Ugovora o zaključenog između stranaka, proizlazi da je obveza tužitelja platiti naknadu u visini koja nije određena ugovorom, već je neodređena te da je visina te naknade neodrediva tužiteljici, odnosno radi se o odredbi kojom se tužiteljici kao potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač pritom nije bio u mogućnosti upoznati se s odredbom kojoj se visina obveze koja se potrošaču nameće određuje; konkretno, s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora (čl. 97. st.1. al. 10. ZZP).
11. Radi utvrđivanja iznosa koji je tužiteljica platila tuženiku primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, koja u svojem pisanom nalazu i mišljenju navodi da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa, da razlika u iznosima koje je tužiteljica platila primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćala da je kamatna stopa cijelo vrijeme početno ugovorena, iznosi 1.383,25 EUR, s tim da su pojedini mjesečni iznosi razlika prikazani Tabeli 1 nalaza vještaka.
11.1 Stranke nisu imale primjedbi na izračun vještakinje, a njezin nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer ga smatra stručnim i objektivnim te u njemu ne nalazi nikakvih proturječnosti ni nedostataka. Tako je po provedenom vještačenju utvrđeno da je tužiteljica tuženiku, primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplatila iznos od ukupno 1.383,15 EUR.
11.2 Nije sporno da je tužiteljici na temelju odredbe o obvezi plaćanja naknada naplaćen iznos od 29,86 EUR.
11.3 Stavljajući u odnos iznos kredita odobrenog tužiteljici –iznos od 150.000,00 kn, što iznosi 19.908,42 EUR sa iznosom od ukupno 1.383,15 EUR koji je tužiteljica isplatila primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosom od 29,86 EUR, koji je tužiteljica isplatila po osnovi tzv. ulazne naknade, ovaj sud zaključuje da je primjena tih odredbi prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača.
12. Slijedom svega izloženoga, ovaj sud zaključuje da su odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te obveza plaćanja tzv. ulazne naknade, nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 96. st.1. ZZP. Naime, o tim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo te one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 102. st.1. ZZP), pa je stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno je kao pod točkama I./ i II./ izreke ove presude. Pritom se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu bilo poznato da je u taj Ugovor ugradio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi, pa je tužiteljici dosuđena kamata na iznose od plaćanja, pa do isplate, pri čemu je tužiteljica tužbeni zahtjev za kamatu na vraćanje iznosa plaćenih primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postavila u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a tužbeni zahtjev za plaćanje kamate na plaćenu tzv. ulaznu naknadu počevši od dana kad je tu naknadu nesporno platila.
13. Prethodno je sud neosnovanima ocijenio navode tuženika da je tužiteljica usklađivanjem tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka preinačila tužbu. Naime, radi se o specifikaciji jer tužiteljica nije izmijenila osnovu zahtjeva. Isto tako, neosnovanim je ocijenjen prigovor da je tužiteljica ugovor mogla raskinuti kad je kamatna stopa izmijenjena, jer ništetna odredbe nije razlog za raskid ugovora. Osim što je ništetnost ekvivalent nepostojanju odredbe, ovaj ugovor može opstati i bez sporne ništetne odredbe. Naposljetku, neosnovan je i prigovor zastare. Osim što je odredbom čl. 328. ZOO određeno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-2) glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Ništetnost spornih ugovornih odredbi ovaj sud utvrdio je u ovom postupku kao prethodno pitanje, a početak tijeka zastarnog roka za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi isticanjem deklaratornog zahtjeva ne može se razlikovati od tijeka zastarnog roka u slučaju kad sud ništetnost utvrdi kao prethodno pitanje (Rev- 893/2025-2 od 16.09.2025.). Stoga prigovor zastare nije osnovan.
14. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.
14.1 Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to za sastavljanje zahtjeva u mirnom postupku i za sastavljanje tužbe – po 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 03.01.2025. i 17.03.2026. po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, za sastavljanje podneska od 22.10.2025. – 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT te za zastupanje na ročištima 16.10.2925. i 07.07.2026. – po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 625 bodova, odnosno 1.250,00 EUR te uvećano za PDV 1.562,00 EUR. Nadalje joj je priznat trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 110,00 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.182,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.
14.2 Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 10.05.2025. jer je sve navode iz tog podneska mogla iznijeti u podnesku od 03.01.2025., za sastavljanje kojega joj je trošak priznat i dosuđen.
14.3 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Sutkinja
Katarina Jukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja, uz nalog za pristojbu na tužbu i na presudu – po 110,00 EUR (VPS 1.413,01 EUR)
2. Pun. tuženika
