REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-503/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja NEW GAMES d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76593162315, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Zagreb, Ul. kneza Branimira 4, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti odluku o zahtjevu tužitelja od 3. listopada 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. ožujka 2026. osporava zakonitost propuštanja tuženika odlučiti o zahtjevu tužitelja od 3. listopada 2025. za produljenje dozvole za boravak i rad za stranog državljanina ZI. Ističe kako je tuženi bio dužan odlučiti o zahtjevu prije isteka važeće dozvole sukladno odredbi čl. 92. st. 2. Zakona o strancima, a što nije učinio do dana podnošenja tužbe. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti odlučivanje o zahtjevu.

2. Tuženik je rješenjem suda posl.br. Us I-503/2026-4 pozvan u roku od 30 dana dostaviti odgovor na tužbu, koje rješenje je zaprimio 18. svibnja 2026., ali po istom nije postupio u smislu odredbe čl. 48. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS).

3. Obzirom da stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, a odlučne činjenice su nesporne, sud je spor riješio bez rasprave sukladno odredbi čl. 98. t. 4. ZUS-a.

4. Na temelju razmatranja svih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Sukladno odredbi čl. 92. st. 1. Zakona o strancima (Narodne novine br. 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje: Zakon o strancima) zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i istog državljanina treće zemlje u istom zanimanju podnosi se najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje, koja i odlučuje o produljenju.

6. Sukladno odredbi čl. 92. st. 2. Zakona o strancima ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti o zahtjevu za produljenje iz stavka 1. istoga članka prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora sud utvrđuje da je tužitelj 3. listopada 2025. podnio tuženiku Zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za imenovanog stranog radnika te da je ranija dozvola važila do 7. studenoga 2025. (str. 13/3-15/4 spisa).

8. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na tužbu niti spis predmeta upravnog postupka, odnosno nije osporio navode tužitelja niti je dostavio rješenje doneseno povodom navedenog zahtjeva. Pri ovakvom stanju spisa ovog spora izazvanog nepostupanjem tuženika po pozivu suda na davanje odgovora i spisa predmeta, sud ne može otkloniti prigovore na zakonitost propuštanja tuženika iznesene u tužbi.

9. Tužba u ovome sporu podnesena je 31. ožujka 2026., dakle nakon proteka roka u kojem je tuženik bio dužan donijeti rješenje prema citiranom člancima Zakona o strancima i nakon proteka dodatnog dilatornog roka iz čl. 40. st. 2. ZUS-a.

10. Obzirom da tuženik nije u propisanom roku odlučio o zahtjevu, to su nastupili uvjeti iz čl. 117. st. 3. ZUS-a da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja zbog šutnje uprave.

11. Sud nije sam riješio stvar (čl. 117. st. 3. ZUS) obzirom da tuženik nije dostavio spis predmeta u smislu čl. 48. st. 4. ZUS-a.

12. Rok za postupanje je određen sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a.

13. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.

14. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (500 bodova), a što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.

15. Tužitelj je, pored navedenog troška, zatražio i naknadu troška za sastav podneska od 11. svibnja 2026. Međutim, prema ocjeni ovog suda, ne radi se o opravdanom izdatku u smislu odredbe čl. 144. st. 1. ZUS-a. Naime, navedenim podneskom tužitelj je uredio tužbu na način da je po pozivu suda dopunio oznaku tuženika, a što je bio obvezan već uz tužbu sukladno odredbi čl. 39. st. 1. ZUS-a vezano uz čl. 19. toga Zakona. Trošak nastao radi otklanjanja vlastitog propusta ne može se staviti na teret protivnoj strani. Slijedom navedenog, u tom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.

1. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. i III. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.