REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Poslovni broj: 1 R1-334/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u izvanparničnom predmetu predlagateljice DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku u Puli-Pola, Marsovo polje 8, protiv protustranke ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Sandiju Grubiću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, Decumanus 18, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, 25. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se prijedlog predlagateljice DO za razvrgnuće suvlasničke zajednice na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavom etažnog vlasništva .
II Nalaže se protustranci ŽO naknaditi predlagateljici DO troškove postupka u iznosu od 1.142,35 EUR, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu odbija se zahtjev predlagateljice za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka
Obrazloženje
1. Predlagateljica je ovom sudu 23. listopada 2023. podnijela prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica, pašnjak, zgrada i dvorište, površine 1476 m², navodeći da je na predmetnoj nekretnini suvlasnica u 1/3 dijela, dok je protustranka suvlasnik u 2/3 dijela. Predložila je da se suvlasnička zajednica, nakon provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke radi identifikacije nekretnine i sudskog procjenitelja radi procjene njezine vrijednosti, razvrgne na način da se na predmetnoj nekretnini uspostavi etažno vlasništvo i izvrši geometrijska dioba.
2. Protustranka se u odgovoru na prijedlog od 15. studenog 2023. nije protivila diobi suvlasničke zajednice, ali je istaknula da su stranke u postupku radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, vođenom pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalnoj službi u Pazinu pod brojem P Ob-347/2016, sklopile sudsku nagodbu kojom su sporazumno odredile budući način diobe predmetne nekretnine uspostavom etažnog vlasništva. Navela je da je tom nagodbom određeno da suvlasnički dio predlagateljice od 1/3 u naravi predstavlja stan na drugom katu obiteljske kuće s pripadajućim dijelom okućnice i parkirnim mjestom, dok suvlasnički dio protustranke od 2/3 u naravi predstavlja konobu u prizemlju i prvi kat obiteljske kuće s pripadajućim dijelom okućnice i parkirnim mjestom, uz određene zajedničke dijelove nekretnine. Smatra da je sud u ovom postupku vezan navedenim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća.
3. Na ročištu održanom 20. prosinca 2023. predlagateljica je ostala kod prijedloga te se suglasila da se dioba izvrši sukladno sudskoj nagodbi od 29. studenoga 2018., ističući da prilikom izrade elaborata treba uzeti u obzir okolnost da nema kolni pristup do dijela zemljišta iza kuće. Protustranka je ostala kod odgovora na prijedlog, navodeći da predlagateljica prema sudskoj nagodbi ima pristup dijelu zemljišta koji joj treba pripasti kao pripadak posebnom dijelu. Sud je radi utvrđenja mogućnosti provedbe takvog načina razvrgnuća odredio uviđaj na licu mjesta te vještačenje po vještacima mjerničke i građevinske struke.
4. Uviđaj na licu mjesta proveden je 16. rujna 2024. na kojem je predlagateljica i tada ostala kod prijedloga za razvrgnuće, navodeći da se prilikom izrade elaborata mora uzeti u obzir nedostatak kolnog pristupa do zemljišta iza kuće, dok je u preostalom dijelu izričito navela da sudsku nagodbu od 29. studenoga 2018. ne osporava. Protustranka je ostala kod stajališta da je razvrgnuće potrebno provesti sukladno toj nagodbi.
5. Na istom očevidu vještak geodetske struke Marija Brajković identificirala je predmetnu nekretninu te utvrdila da zemljišna čestica koja u zemljišnoj knjizi nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u novoj katastarskoj izmjeri nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1476 m², na kojoj se nalazi predmetna stambena zgrada, dvorište i uređeni vrt. Nakon izvršene identifikacije sud je vještaku građevinske struke Anti Bandiću naložio izradu etažnog elaborata radi diobe suvlasničke zajednice stranaka.
6. Uvidom u sudsku nagodbu sklopljenu 29. studenoga 2018. u predmetu P Ob- 347/2016 utvrđeno je da je predlagateljici pripao suvlasnički dio od 1/3 predmetne nekretnine, a protustranci suvlasnički dio od 2/3. Stranke su potom u članku IV. nagodbe odredile što navedeni suvlasnički dijelovi predstavljaju u naravi, pa je dio predlagateljice određen kao stan na drugom katu, odnosno visokom potkrovlju, s pripadajućim dijelom okućnice i parkirnim mjestom, dok je dio protustranke određen kao konoba u prizemlju i prvi kat zgrade s pripadajućim dijelom okućnice i parkirnim mjestom, uz određene zajedničke dijelove nekretnine.
6.1. U članku IV. sudske nagodbe stranke su također odredile da će se dijelovi okućnice koji pripadaju pojedinim posebnim dijelovima prilikom izrade etažnog elaborata iskazati kao odgovarajući pripadci tih etaža, dok je dio okućnice koji okružuje zgradu, zajedno s vanjskim stepenicama i natkrivenim pretprostorom, određen kao zajednički dio nekretnine. Člankom VI. nagodbe stranke su izričito utvrdile da podjela opisana u članku IV. predstavlja način izvršavanja posjeda na predmetnoj nekretnini i njihov budući način razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva. Nagodbom je također određeno da će protustranka nakon provedbe etažnog elaborata u zemljišnoj knjizi u korist etaže predlagateljice osnovati služnost prolaza i provoza preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Iz sadržaja navedene nagodbe, kao i kasnijih očitovanja stranaka tijekom ovog postupka, slijedi da predmet ovog postupka nije geometrijska dioba zemljišne čestice stvaranjem novih samostalnih katastarskih čestica, već razvrgnuće suvlasničke zajednice povezivanjem postojećih suvlasničkih dijelova stranaka s određenim posebnim dijelovima zgrade i njihovim pripadcima, dakle uspostavom etažnog vlasništva na način prethodno ugovoren sudskom nagodbom. Stoga izraz iz prvotnog prijedloga da se nekretnina uz uspostavu etažnog vlasništva i „geometrijski podijeli“, sagledan zajedno s naknadnim očitovanjima predlagateljice da traži diobu sukladno sudskoj nagodbi, nema značenje zasebnog zahtjeva za geometrijsku diobu iz članka 50. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje u tekstu: ZV). Pri tome je uzeta u obzir odredba članka 30. stavka 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj: 59/23.; dalje u tekstu: ZIP), prema kojoj se u postupku koji se može pokrenuti samo prijedlogom rješenje donosi u granicama prijedloga.
8. Vještak građevinske struke Ante Bandić izradio je 20. veljače 2026. nalaz i mišljenje te Plan posebnih dijelova višeobiteljske stambene zgrade, etažni elaborat broj E-2-02/2026. Vještak je utvrdio da se u predmetnoj zgradi nalaze četiri samostalne funkcionalne cjeline: stan „A“, stan „B“, stan „C“ te samostalne gospodarske prostorije „D“. Prema izrađenom elaboratu stan „C“ koristi predlagateljica, dok stanove „A“ i „B“ te gospodarske prostorije „D“ koristi protustranka. Korisnim vrijednostima prema elaboratu predlagateljici odgovara 340/1000 idealnih dijelova, a protustranci 660/1000 dijelova, pri čemu je vještak utvrdio da je razlika u odnosu na postojeće zemljišnoknjižno stanje neznatna.
8.1. U tehničkom opisu etažnog elaborata vještak je, nakon usporedbe zatečenog stanja s rješenjem nadležnog tijela od 12. ožujka 1990., osobito glede namjene, gabarita i smještaja građevine, naveo da etažni elaborat nije moguće potvrditi prije ozakonjenja izvedenih izmjena.
9. Na nalaz i mišljenje vještaka predlagateljica se očitovala podneskom od 8. svibnja 2026., ističući da joj je predloženi način korištenja okućnice neprihvatljiv jer vrt V1, koji bi trebao pripasti stanu „C“, nema osiguran kolni pristup, zbog čega smatra da plan korištenja okućnice nije prikladan za normalno korištenje njezina stana i vrta.
10. Protustranka je podneskom od 13. svibnja 2026. predložila da se vještak dodatno očituje je li prilikom izrade elaborata uzeo u obzir sadržaj sudske nagodbe, a istodobno je sama ukazala da na izrađenom etažnom elaboratu izostaje potvrda nadležnog upravnog tijela, za koju je navela da predstavlja pretpostavku za njegovu provedbu u zemljišnoj knjizi.
11. Vještak se 19. svibnja 2026. dodatno očitovao te naveo da je etažni elaborat izradio upravo prema sporazumu stranaka sadržanom u sudskoj nagodbi i u granicama zadatka koji mu je sud odredio. U odnosu na prigovor predlagateljice o kolnom pristupu pojasnio je da druge katastarske čestice, koje nisu predmet suvlasništva stranaka i nisu obuhvaćene nalogom suda, nije mogao uključiti u etažni elaborat. Naveo je da predlagateljica do vrta koji koristi ima pješački pristup preko zajedničkog dijela okućnice, dok bi eventualno osiguravanje drugog kolnog pristupa zahtijevalo suglasnost protustranke ili odgovarajuću sudsku odluku.
11.1. Na ročištu održanom 24. kolovoza 2026. predlagateljica je ostala kod prijedloga te je, ustrajući na prigovoru da dijelu nekretnine koji bi pripao njezinu posebnom dijelu nije osiguran kolni pristup, predložila saslušanje vještaka građevinske struke. Taj dokazni prijedlog nije prihvaćen jer se vještak o pitanju pristupa već pisano očitovao 19. svibnja 2026., a navedeno pitanje, s obzirom na utvrđenu zapreku za uspostavu etažnog vlasništva, nije odlučno za donošenje odluke.
12. Nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, zajedno s njegovim dopunskim očitovanjem i izrađenim etažnim elaboratom, ocijenjeni su u smislu članka 24. ZIP kao stručni, jasni i obrazloženi u dijelu koji se odnosi na zatečeno stanje građevine, raspored i površine posebnih dijelova te način korištenja nekretnine.
13. Člankom 47. stavkom 1. ZV propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je ono moguće i dopušteno. Prema članku 49. stavku 1. ZV suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća u granicama mogućega i dopuštenoga.
14. Člankom 50. stavkom 1. ZV propisano je da je sud, kada provodi razvrgnuće, u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji i ako je ugovoreni način moguć i dopušten.
15. Prema članku 53. ZV, ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine, smatra se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, na koju se na odgovarajući način primjenjuju pravila o razvrgnuću.
16. U konkretnom slučaju sudska nagodba od 29. studenoga 2018. predstavlja suglasan sporazum stranaka o budućem načinu razvrgnuća u smislu članka 53. ZV. Međutim, postojanje takvog sporazuma ne oslobađa sud od obveze da ispita jesu li ispunjene sve prisilne zakonske pretpostavke za uspostavu vlasništva posebnih dijelova nekretnine. Naime, sporazumom o načinu razvrgnuća sud je vezan tek nakon strogih zakonskih odredbi koje određuju kada je uspostava etažnog vlasništva moguća i dopuštena.
17. Odredbom članka 73. stavka 1. ZV propisano je da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika. Prema stavku 3. istoga članka vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina, pri čemu potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine te da su oni izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Prema stavku 4. istoga članka potvrdu iz stavka 3. može zamijeniti uporabna dozvola pod pretpostavkama propisanim tom odredbom.
17.1. Prema članku 10. Zakona o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ broj: 79/06.), ni u slučaju zgrade ucrtane u katastarskom operatu do stupanja na snagu tog Zakona vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti bez potvrde nadležnog tijela da određeni stan ili druga prostorija predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.
18. Prema tome, neovisno o tome primjenjuje li se na predmetnu zgradu odredba članka 73. stavka 3. ZV ili prijelazna odredba članka 10. Zakona o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ broj: 79/06.), za uspostavu vlasništva posebnih dijelova nekretnine potrebno je postojanje zakonom propisane potvrde nadležnog tijela da pojedini posebni dijelovi predstavljaju samostalne uporabne cjeline. Odredbom članka 73. stavka 4. ZV propisano je da potvrdu iz stavka 3. toga članka, pod pretpostavkama propisanim tom odredbom, može zamijeniti uporabna dozvola. U konkretnom slučaju u spisu se ne nalazi navedena potvrda niti uporabna dozvola koja bi ispunjavala pretpostavke iz članka 73. stavka 4. ZV.
19. Slijedom navedenog, u trenutku donošenja ove odluke nije ispunjena zakonska pretpostavka za razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva. Na navedeni zaključak ne utječe činjenica da sudska nagodba od 29. studenoga 2018. ima svojstvo ovršne isprave. Iz njezina sadržaja proizlazi da stranke tom nagodbom nisu već uspostavile etažno vlasništvo, nego su sporazumno odredile budući način razvrgnuća suvlasničke zajednice. Sudska nagodba stoga predstavlja suglasnost stranaka o načinu razvrgnuća, ali ne može nadomjestiti prisilne zakonske pretpostavke za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine.
20. Jednako tako, navodi predlagateljice o nedostatku kolnog pristupa vrtu V1 nisu odlučni za ishod ovog postupka. Neovisno o pitanju na koji bi se način mogao urediti pristup pojedinom pripatku posebnog dijela, nisu ispunjene prethodno navedene zakonske pretpostavke za uspostavu etažnog vlasništva. Stoga rješavanje pitanja eventualnog dodatnog kolnog pristupa ne bi moglo otkloniti utvrđenu zapreku za razvrgnuće na predloženi način.
21. Nedostatak navedene pretpostavke ne predstavlja procesnu zapreku zbog koje bi prijedlog bio nedopušten i trebalo ga odbaciti. Predlagateljica kao suvlasnica ima pravo zahtijevati razvrgnuće, a stranke su ovlaštene sporazumjeti se da se ono provede uspostavom etažnog vlasništva. Međutim, prema činjeničnom stanju utvrđenom u ovom postupku nisu ispunjene materijalnopravne pretpostavke da se upravo takav način razvrgnuća odredi.
22. Formulacija iz početnog prijedloga o „geometrijskoj podjeli“ nije predstavljala zaseban prijedlog za geometrijsko razvrgnuće, već je bila navedena u okviru prijedloga da se suvlasnička zajednica razvrgne uspostavom etažnog vlasništva. Predlagateljica je i tijekom daljnjeg postupka ustrajala na razvrgnuću sukladno sudskoj nagodbi od 29. studenoga 2018. Slijedom toga, sukladno članku 30. stavku 2. ZIP, odlučeno je u granicama tako postavljenog prijedloga, pa nije bilo mjesta određivanju drugog načina razvrgnuća suvlasničke zajednice.
23. Slijedom navedenog, budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za uspostavu vlasništva posebnih dijelova predmetne nekretnine, traženo razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva u ovom postupku nije moguće odrediti, zbog čega je prijedlog predlagateljice valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 32. stavcima 1., 4. i 5. ZIP.
24.1. Troškovi geodetskog i građevinskog vještačenja nastali su radi utvrđenja može li se suvlasnička zajednica stranaka razvrgnuti uspostavom etažnog vlasništva na način određen sudskom nagodbom od 29. studenoga 2018. Protustranka se razvrgnuću nije protivila, već je i sama tijekom postupka ustrajala na tome da se ono provede sukladno navedenoj nagodbi. Stoga činjenica da prijedlog za takav način razvrgnuća u konačnici nije prihvaćen ne znači da su troškovi potrebni za ispitivanje mogućnosti njegove provedbe nastali isključivo u interesu predlagateljice. Riječ je o troškovima nastalim radi ostvarivanja zajedničkog interesa stranaka u smislu članka 32. stavka 4. ZIP, pa ih stranke snose razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima .
24.2. Tijekom postupka nastali su troškovi geodetskog i građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.713,52 EUR, i to trošak vještakinje geodetske struke Marije Brajković u iznosu od 212,36 EUR te trošak vještaka građevinske struke Ante Bandića u iznosu od 1.501,16 EUR. Slijedom navedenog, predlagateljica je dužna snositi 1/3 tih troškova, odnosno 571,17 EUR, a protustranka 2/3, odnosno 1.142,35 EUR.
24.3. Budući da je iz predujma koji je položila predlagateljica podmiren iznos od 950,52 EUR, dok joj je rješenjem od 16. travnja 2026. naloženo vještaku Anti Bandiću izravno isplatiti daljnjih 763,00 EUR, predlagateljica je predujmila odnosno dužna podmiriti cjelokupan trošak vještačenja. Stoga joj je protustranka dužna naknaditi dio tog troška koji prema njegovu suvlasničkom udjelu od 2/3 pada na njega, odnosno iznos od 1.142,35 EUR.
24.4. U odnosu na ostale troškove postupka, osobito troškove zastupanja po punomoćnicima, nema osnove za njihovu međusobnu naknadu. Ti troškovi nisu nastali radi ostvarivanja zajedničkog interesa stranaka, već radi zastupanja njihovih pojedinačnih procesnih interesa, pa ih, sukladno članku 32. stavku 5. ZIP-a, svaka stranka snosi sama. Stoga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev predlagateljice za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka
24.5. Troškovi vještačenja u iznosu od 950,52 EUR podmireni su iz predujma koji je položila predlagateljica, dok je predlagateljici rješenjem ovog suda od 16. travnja 2026. naloženo vještaku Anti Bandiću izravno isplatiti daljnji iznos od 763,00 EUR. Budući da cjelokupni trošak vještačenja tereti predlagateljicu, protustranci je, razmjerno njegovu suvlasničkom dijelu od 2/3, naloženo naknaditi predlagateljici iznos od 1.142,35 EUR.
24.6. U odnosu na ostale troškove koji se odnose na trošak zastupanja po punomoćnicima, sud je, imajući u vidu da se protustranka nije protivila samom razvrgnuću suvlasničke zajednice te da je prijedlog odbijen zbog neispunjenja zakonskih pretpostavki za predloženi način razvrgnuća, ocijenio da nema osnove da jedna stranka drugoj naknađuje te troškove. Stoga je, sukladno članku 32. stavku 5. ZIP, u preostalom dijelu odbijen zahtjev predlagateljice za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka.
U Pazinu, 25. kolovoza 2026.
Sudac:
Luka Zenić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Predlagateljici po pun. – uz sudsku pristojbu na rješenje
2. Protustranci po pun.