P-5993/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], zastupan po pun. Ivanu Šalini i Boži Vrkić odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića zastupani po O.D. Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mate Glibota, odvjetnik u Splitu i zamjenik punomoćnika tuženika Filip Fuštin, odvjetnik u Zagrebu, objavljeno istog dana.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2 Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi koji su stranke zaključile dana 13.svibnja 2008. godine te da su nezakonite odluke tuženika o promjena kamatnih stopa koje je tuženik donio temeljem tih odredbi slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 13. svibnja 2008. godine pa nadalje.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 20.914,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

-iznos od 93,40 EUR sa kamatom od 01.01.2009.godine

-iznos od 93,93 EUR sa kamatom od 01.02.2009.godine

-iznos od 94,28 EUR sa kamatom od 01.03.2009.godine

-iznos od 173,93 EUR sa kamatom od 01.04.2009.godine

-iznos od 172,91 EUR sa kamatom od 01.05.2009. godine

-iznos od 170,59 EUR sa kamatom od 01.06.2009.godine

-iznos od 204,54 EUR sa kamatom od 01.07.2009.godine

-iznos od 222,76 EUR sa kamatom od 01.08.2009.godine

-iznos od 222,78 EUR sa kamatom od 01.09.2009.godine

-iznos od 238,71 EUR sa kamatom od 01.10.2009.godine

-iznos od 237,30 EUR sa kamatom od 01.11.2009.godine

-iznos od 240,25 EUR sa kamatom od 01.12.2009.godine

-iznos od 242,46 EUR sa kamatom od 01.01.2010.godine

-iznos od 242,98 EUR sa kamatom od 01.02.2010.godine

-iznos od 241,49 EUR sa kamatom od 01.03.2010.godine

-iznos od 244,63 EUR sa kamatom od 01.04.2010.godine

-iznos od 247,38 EUR sa kamatom od 01.05.2010. godine

-iznos od 230,80 EUR sa kamatom od 01.06.2010.godine

-iznos od 220,28 EUR sa kamatom od 01.07.2010.godine

-iznos od 222,04 EUR sa kamatom od 01.08.2010.godine

-iznos od 222,68 EUR sa kamatom od 01.09.2010.godine

-iznos od 241,60 EUR sa kamatom od 01.10.2010.godine

-iznos od 215,78 EUR sa kamatom od 01.11.2010.godine

-iznos od 218,17 EUR sa kamatom od 01.12.2010.godine

-iznos od 213,71 EUR sa kamatom od 01.01.2011.godine

-iznos od 214,55 EUR sa kamatom od 01.02.2011.godine

-iznos od 214,57 EUR sa kamatom od 01.03.2011.godine

-iznos od 199,73 EUR sa kamatom od 01.04.2011.godine

-iznos od 199,04 EUR sa kamatom od 01.05.2011. godine

-iznos od 198,82 EUR sa kamatom od 01.06.2011.godine

-iznos od 183,01 EUR sa kamatom od 01.07.2011.godine

-iznos od 170,39 EUR sa kamatom od 01.08.2011.godine

-iznos od 170,96 EUR sa kamatom od 01.09.2011.godine

-iznos od 171,31 EUR sa kamatom od 01.10.2011.godine

-iznos od 171,16 EUR sa kamatom od 01.11.2011.godine

-iznos od 171,55 EUR sa kamatom od 01.12.2011.godine

-iznos od 183,76 EUR sa kamatom od 01.01.2012.godine

-iznos od 184,72 EUR sa kamatom od 01.02.2012.godine

-iznos od 184,69 EUR sa kamatom od 01.03.2012.godine

-iznos od 214,04 EUR sa kamatom od 01.04.2012.godine

-iznos od 214,16 EUR sa kamatom od 01.05.2012. godine

-iznos od 215,16 EUR sa kamatom od 01.06.2012.godine

-iznos od 220,21 EUR sa kamatom od 01.07.2012.godine

-iznos od 220,19 EUR sa kamatom od 01.08.2012.godine

-iznos od 218,71 EUR sa kamatom od 01.09.2012.godine

-iznos od 240,88 EUR sa kamatom od 01.10.2012.godine

-iznos od 243,30 EUR sa kamatom od 01.11.2012.godine

-iznos od 243,53 EUR sa kamatom od 01.12.2012.godine

-iznos od 245,38 EUR sa kamatom od 01.01.2013.godine

-iznos od 246,48 EUR sa kamatom od 01.02.2013.godine

-iznos od 246,33 EUR sa kamatom od 01.03.2013.godine

-iznos od 244,96 EUR sa kamatom od 01.04.2013.godine

-iznos od 244,95 EUR sa kamatom od 01.05.2013. godine

-iznos od 243,80 EUR sa kamatom od 01.06.2013.godine

-iznos od 239,41 EUR sa kamatom od 01.07.2013.godine

-iznos od 238,50 EUR sa kamatom od 01.08.2013.godine

-iznos od 240,12 EUR sa kamatom od 01.09.2013.godine

-iznos od 241,51 EUR sa kamatom od 01.10.2013.godine

-iznos od 241,50 EUR sa kamatom od 01.11.2013.godine

-iznos od 241,82 EUR sa kamatom od 01.12.2013.godine

-iznos od 238,41 EUR sa kamatom od 01.01.2014.godine

-iznos od 227,86 EUR sa kamatom od 01.02.2014.godine

-iznos od 227,78 EUR sa kamatom od 01.03.2014.godine

-iznos od 226,00 EUR sa kamatom od 01.04.2014.godine

-iznos od 224,37 EUR sa kamatom od 01.05.2014. godine

-iznos od 223,69 EUR sa kamatom od 01.06.2014.godine

-iznos od 228,30 EUR sa kamatom od 01.07.2014.godine

-iznos od 215,90 EUR sa kamatom od 01.08.2014.godine

-iznos od 215,44 EUR sa kamatom od 01.09.2014.godine

-iznos od 221,57 EUR sa kamatom od 01.10.2014.godine

-iznos od 222,21 EUR sa kamatom od 01.11.2014.godine

-iznos od 222,44 EUR sa kamatom od 01.12.2014.godine

-iznos od 222,07 EUR sa kamatom od 01.01.2015.godine

-iznos od 211,36 EUR sa kamatom od 01.02.2015.godine

-iznos od 210,95 EUR sa kamatom od 01.03.2015.godine

-iznos od 212,44 EUR sa kamatom od 01.04.2015.godine

-iznos od 210,35 EUR sa kamatom od 01.05.2015. godine

-iznos od 210,20 EUR sa kamatom od 01.06.2015.godine

-iznos od 211,57 EUR sa kamatom od 01.07.2015.godine

-iznos od 200,72 EUR sa kamatom od 01.08.2015.godine

-iznos od 199,56 EUR sa kamatom od 01.09.2015.godine

-iznos od 203,24 EUR sa kamatom od 01.10.2015.godine

-iznos od 201,73 EUR sa kamatom od 01.11.2015.godine

-iznos od 201,97 EUR sa kamatom od 01.12.2015.godine

-iznos od 206,52 EUR sa kamatom od 01.01.2016.godine

-iznos od 195,06 EUR sa kamatom od 01.02.2016.godine

-iznos od 193,88 EUR sa kamatom od 01.03.2016.godine

-iznos od 196,54 EUR sa kamatom od 01.04.2016.godine

-iznos od 195,08 EUR sa kamatom od 01.05.2016. godine

-iznos od 194,88 EUR sa kamatom od 01.06.2016.godine

-iznos od 197,72 EUR sa kamatom od 01.07.2016.godine

-iznos od 180,32 EUR sa kamatom od 01.08.2016.godine

-iznos od 180,08 EUR sa kamatom od 01.09.2016.godine

-iznos od 139,27 EUR sa kamatom od 01.10.2016.godine

-iznos od 138,83 EUR sa kamatom od 01.11.2016.godine

-iznos od 139,20 EUR sa kamatom od 01.12.2016.godine

-iznos od 140,15 EUR sa kamatom od 01.01.2017.godine

-iznos od 121,03 EUR sa kamatom od 01.02.2017.godine

-iznos od 120,05 EUR sa kamatom od 01.03.2017.godine

-iznos od 120,64 EUR sa kamatom od 01.04.2017.godine

-iznos od 120,79 EUR sa kamatom od 01.05.2017. godine

-iznos od 119,61 EUR sa kamatom od 01.06.2017.godine

-iznos od 119,33 EUR sa kamatom od 01.07.2017.godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 13. svibnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2.Dužan je tužitelj u roku 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.498,47 eura s zateznom kamatom po stopi propisanom odredbom čl.29. ZOO-a koja teče od 25. kolovoza 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj 13.5.2008. zaključio ugovor o kreditu na iznos od 70.707,07 eura s promjenjivom kamatnom stopom od 3,25%. Tuženik da je promjene kamatne stope vršio bez obavještavanja tužitelje kao ugovorene stranke, te da tužitelj nije imao mogućnost prigovora. Radi navedenog, tužitelju da je znatno rasla mjesečna rata. Poziva se na zaključke sudova u postupcima koji su vođeni po kolektivnim tužbama potrošača, ističe da se radi o tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, odnosno da se radi o neravnoteži u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača čime je tužitelj doveden u neravnopravan položaj. Tužbom se traži utvrđenje ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu te isplata iznosa od 35.000,00 kuna, dok je tužbeni zahtjev konačno preciziran podneskom od 3.1.2023. na način da tužitelj u točci 2. potražuju isplatu iznosa od 20.914,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče svakog prvog u mjesecu na utužene anuitete kroz razdoblje od 1.1.2009. do 1.7.2017.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Istakao je prigovor zastare, te je osporio i visinu tužbenog zahtjeva. Ujedno je istakao da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe. U nastavku postupka tuženik je istakao da tužitelj nije potrošač, te je prigovarao metodama izračuna utužene razlike vještaka financijske struke koji su angažirani.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu od 13.5.2008., izvatka iz zemljišne knjige ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 19421 k. o. [katastarska općina], Obavijesti o promjeni kamatne stope od 7.4.2010., otplatnog plana, Općih uvjeta poslovanja tuženika, Općih uvjeta kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, Obavijesti o novostima o utvrđivanju visine kamatne stope tuženika od 8.1.2013., knjigovodstvene dokumentacije tuženika-promet po kreditu, vještačenjem po vještacima financijske struke Vladimiru Krklecu i LN, te saslušanjem tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5.Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 107. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine80/22, 114/22), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

6.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da su stranke 13.5.2008. zaključile Ugovor o nenamjenskom kreditu temeljem kojega je tužitelju, kao korisniku kredita, isplaćen iznos od 70.707,07 eura,

- kako se radi o namjenskom kreditu radi kupnje stana,

- kako je u čl.2. st.2. ugovora ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,50% godišnje, dok je u st.3. navedeno da se ista utvrđuje kao tromjesečni euribor uvećan za 2% u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja ugovora iznosi xxx godišnje,

- kako je ugovoren rok otplate od 360 mjeseci,

- kako prvi anuitet dospijeva 1.7.2008. u iznosu od 446,93 eura,

- kako je tužitelj otplatio kredit prijevremeno 11.7.2017.,

- kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit iskoristio za kupnju stana za stanovanje, te iz rezultata raspravljanja ne proizlazi da bi se stan koristio u neke druge, odnosno komercijalne svrhe.

7.Dakle, iz navedenih utvrđenja proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti, kao prethodno pitanje, je li odredba čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora, ništetne ili ne. Međutim, s obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti o osnovanosti tog prigovora. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

8.U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenog po osnovu ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti.

9.Zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO u svezi s čl. 1111. ZOO-a). Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kada počinje teći opći zastarni rok od pet godina.

10.Pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020- 2 Zagreb, 30. siječnja 2020. glasi: „ 1. "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su Ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

11.Stoga dakle, zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od utvrđenja ništetnosti. Slijedom svega navedenog istaknuti prigovor zastare je neosnovan u cijelosti.

12.U odnosu na pozivanje tužitelja na presude Trgovačkog suda u Zagrebu P1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a time i na odluku VSRH Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. za navesti je slijedeće.

U konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom eur, ne CHF. Navedene presude odnose se na kolektivni spor u pogledu kredita s valutnom klauzulom u CHF (tzv. slučaj „Švicarski franak“). Navedene odluke ne odnose se na kredite s valutnom klauzulom u EUR.

Za istaknuti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-4071/2019 od 14. listopada 2021. izrazio stav da se učinci presuda iz navedenog kolektivnog spora odnose samo na kredite s valutnom klauzulom u CHF, ali ne i na kredite u kunama. Mutatis mutandis navedene presude iz kolektivnog spora ne odnose se ni na kredite s valutnom klauzulom EUR.

13.Sud prihvaća iskaz tužitelja, iz kojeg proizlazi da mu je ponuđen tipski, unaprijed sastavljeni ugovor o kreditu o čijim ugovornim odredbama nije mogao pregovarati s bankom, da su mu bile razumljive odredbe koje se odnose na visinu iznosa kredita, rok otplate i kamatnu stopu, te da je ponuđeni ugovor ponudio jer mu je cilj bio kupnja stana. Kredit da je otplaćivao sam te da je prodajom kupljenog stana zatvorio isti 2017. Iskaz tužitelja vjerno opisuje ponašanje prosječnog građanina prilikom podizanja kredita, odnosno ponašanje prosječnog građanina sve do trenutka kada je eskalirao problem otplate kredita s jednostrano promjenjivom kamatnom stopom.

14.S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede ugovorene jednostrano promjenjive kamatne stope (Ugovor je zaključen 13.5.2008., a utuženi period je od 1.1.2009. do 1.7.2017.), za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07), koji je bio važeći u vrijeme otplate u utuženom periodu.

15.Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

16.Prema odredbi čl.99. istog zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je odredbom čl. 102. propisano da su nepoštene ugovorne odredbe ništetne, s time da je u stavku 2. istog članka propisano kako ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17.Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

18.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

19.Odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

20.Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

21.Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

22.Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23.Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

24.Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

25.Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.

26.Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

27.Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

28.Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

29.ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

30.Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

31.Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.

32.Iako se odluke iz tzv. predmeta „Švicarski franak“ ne odnose na kredite s valutnom odlukom EUR, prema mišljenju ovog suda jednostrana promjena kamatne stope od strane banke dovodi do ništetnosti neovisno o valuti u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen.

33.Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO-a.

Naime, kako je naprijed objašnjeno odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke su nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 6,50% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

34.Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tužene bila određena i to u visini od 6,50%, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

35.Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene.

36.S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tužena nije odredila referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

37.Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

38.Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema čl. 1115. istog Zakona, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

39.Što se tiče visine tužbenog zahtjeva sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, s time što je odredio vještaka koji vještači na području Županijskog suda u Splitu, smatrajući to svrsishornim i ekonomičnim, budući je tuženik inzistirao na vještacima čije je sjedište na području Županijskog suda u Zagrebu. Vještak Vladimir Krklec kao početni parametar uzima kamatnu stopu koja se utvrđuje kao tromjesečni EURIBOR uvećan za 2%, te činjenicu da je banka tijekom otplatnog razdoblja mijenjala kamatnu stopu, te je utvrdio kretanje tromjesečnog EURIBOR-a koji je uvećao za 2,0 p.p. i na taj način utvrdio visinu ugovorene redovne kamatne stope što je prikazao u priležećim tablicama u koloni broj 5. Vještak je visinu anuiteta i redovnu kamatu utvrdio na osnovi kamatnih stopa koja je utvrđena kao 3- mjesečnih EURIBOR uvećan za 2,0 p.p., te su rezultati prikazani u koloni broj 3 i 4, dok su kamatne stope prikazane u koloni broj 12, a usporedbom rezultate utvrdio je razlike u kamatnim iznosima prikazane u koloni broj 7 i 8, te tako došao do izračuna po kojemu je tužitelj platio više kamata do konačne otplate kredita u iznosu od 21.027,40 eura, što je tabelarno prikazao po mjesecima.

Očitujući se pismeno na prigovore tuženika da se radi o pogrešnom izračunu jer je ugovorena kamatna stopa od 6,50% godišnje, a ne kako to vještak zaključuje u svom nalazu, što potvrđuju i brojke jer je tromjesečni EURIBOR na dan sklapanja ugovora iznosi 4,855% što bi uvećano za 2,00 p.p. iznosilo 6,855%, u kojem iznosu nije ugovorena kamatna stopa, vještak ustraje u svom izračunu pozivajući se na Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika, prema kojima promjenjivi dio kamatne stope predstavlja ugovoreni parametar ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima, dok fiksni dio kamatne stope predstavlja ugovorni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Međutim, vještak navodi da kada bi se koristile kamatne stope po prijedlogu tužene, ne bi postojala razlika, odnosno pretplaćeni kamatni iznos.

40.Tuženik je u podnesku od 10.3.2020. prigovorio i dopuni nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Vladimira Krkleca tražeći i njegovo izuzeće uz obrazloženje da je protiv istog podnesena kaznena prijava u predmetu kolokvijalnog nazvanom "bankomat". Međutim, sud nije prihvatio ovaj zahtjev za izuzeće iz razloga što je odredbom čl. 254. ZPP-a propisano da se zahtjev za izuzeće vještaka podnosi čim stranka sazna za postojanje tih razloga, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem, što u konkretnom slučaju nije riječ.

41.Vještak Vladimir Krklec ustraje u svom nalazu i na ročištu održanom 13.3.2020., radi čega je s obzirom na prigovore tuženika odlučeno izvesti dokaz novim financijskim vještačenjem. Naime, radi se o stručnom znanju financijske i bankarske sfere, radi čega sud drži opravdanim izvesti dokaz novim financijskim vještačenjem te tako omogućiti tuženiku objektivan pristup sudu. Vještak LN u svom nalazu i mišljenju izračunava na isti načina kao i vještak Vladimir Krklec, tvrdeći da se radi o dvije početne kamatne stope i to od 6,50% i tromjesečni EURIBOR uvećan za 2,00 p.p., što iznosi 6,856%, a temeljem njegovog izračuna u razdoblju od 13.5.2008. do 11.7.2007. tužitelj je platio više kamata u iznos od 151.924,02 HRK, a kada bi se kao kamatna stopa uzela ona od 6,50%, tužitelj je platio manje kamata u iznosu od 15.726,90 HRK. Razlika u nalazima vještaka odnosi se na činjenicu da je vještak Krklec dospijeće anuiteta računao prema ugovoru, a vještak LN prema plaćanju.

42.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu pretplate kamata nije utemeljen. Naime, bez obzira na nalaze i mišljenje vještaka stav je ovog suda da su vještaci trebali izračunati razliku između ugovorene kamatne stope od 6,50% koja je jasno i nedvosmisleno navedena u čl. 2. st.2. predmetnog ugovora, a ne kamatnu stopu koju su vještaci primijenili. No, iz nalaza obaju vještaka proizlazi da kada se uzme kamatna stopa od 6,50% kako je ugovoreno, nema pretplate, štoviše prema nalazu vještaka LN tužitelj je platio manje kamata u iznosu od 15.726,90 HRK.

Dakle, sud smatra kako je kamatna stopa utvrđena u iznosu od 6,50% godišnje, a ne kao redovna koja se utvrđuje kao tromjesečni EURIBOR uvećan za 2,00 p.p., niti su vještaci utvrdili postojanje bonusa tužitelja u konkretnom ugovoru i priležećim dokazima o izvršenim isplatama, te se njihov nalaz u tom dijelu ne može prihvatiti kao objektivan i stručan. Ugovorena kamatna stopa iz čl. 2. st. 2. predmetnog ugovora iznosi 6,50% godišnje i određena je kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika. Nadalje, prema podacima tuženika koji se nalaze u spisu, kamatna stopa mijenjala se na način kako je to naveo i vještak LN u svome nalazu i mišljenju tako da je od 1.7.2009. do 1.5.2010. iznosila 7,00%, od 1.5.2010. iznosila je 6,75%, te se potom snižavala na 6,50% od 1.7.2011., 6,46% od 1.7.2013., 6,26% od 1.1.2014., 6,00% od 1.7.2014., 5,79% od 1.1.2014., 5,59% od 1.7.2015., 5,37% od 1.1.2016., 5,06% od 1.7.2016., 4,25% od 1.9.2016. i 3,91% od 1.7.2015., a sukladno tome mijenjao se i mjesečni anuitetu s početno 446,93 eura, na 469,90 eura od 1.7.2009. do 1.5.2010., 458,55 eura od 1.5.2010., 447,62 eura od 1.7.2011., 445,96 eura od 1.7.2013., nakon čega slijedi smanjivanje anuiteta na iznos od 437,86 eura od 1.1.2014., 427,58 eura od 1.7.2014., 419,49 eura od 1.1.2015., 411,97 eura od 1.7.2015., 403,91 eura od 1.1.2016., 392,90 eura od 1.7.2016., 365,03 eura od 1.9.2016. i 353,82 eura od 1.7.2015., što bi prema izračunu tuženika značilo da je prosječni anuitet iznosio 421,65 eura. Bez obzira na činjenicu što se radi o izračunu tuženika, kako je naprijed navedeno, oba vještaka ne nalaze da bi uzimajući u obzir početnu ugovorenu kamatnu stopu od 6,50% došlo do pretplate kamata kroz otplatno razdoblje, radi čega je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu odbijen kao neutemeljen.

43.Tužitelj je tijekom postupka, nakon vještačenja povećao tužbeni zahtjev, čemu se tuženik usprotivio. Međutim, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o situaciji propisanoj odredbom čl. 191. st. 2 ZPP-a, tj. o situaciji da je tužitelj temeljem iste činjenične osnove povećao tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Tužitelj je neuka osoba te sud drži kako je tek nakon vještačenja mogao pravilno postaviti tužbeni zahtjev što se visine istog tiče, radi čega je dopustio izvršenu preinaku.

44.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: Sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 19.07.2019.,sastav podneska od 09.01.2020.,sastav podneska od 07.02.2020., sastav podneska od 06.03.2020., zastupanje na ročištu 13.5.2020., Sastav podnesak od 23.3.2020.,sastav podnesak od 22.5.2020.po 100 bodova, sastav podnesak od 29.6.2020.,sastav podnesak od 29.6.2020.,zastupanje na ročištu 9.7.2020.,sastav podnesak od 29.1.2021.,zastupanje na ročištu 9.4.2021., sastav podnesak od 7.5.2021.,zastupanje na ročištu 17.5.2021., sastav podnesak od 24.8.2021.,zastupanje na ročištu 10.9.2021., sastav podnesak od 23.12.2021.,sastav podnesak od 10.10.2022., zastupanje na ročištu 19.10.2022., sastav podnesak od 30.01.2023., sastav podnesak od 06.04.2023., zastupanje na ročištu 17.04.2023., Sastav podnesak od 16.10.2023. sve po 250 bodova, što ukupno iznosi 9.600,00 eura uvećano za 2.400,00 eura PDV-a, tako da trošak zastupanja iznosi 12.000,00 eura. Tuženiku pripada i trošak predujma vještačenja u iznosu od 996,24 eura, tako da ukupni trošak iznosi 12.996,94 eura. Kako je tuženik uspio u sporu u omjeru od 50% to mu pripada trošak u iznosu od 6.498,47 eura.

U Splitu 25. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Vica Roščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun. tužitelja

:pun. tuženika

:u spis