Poslovni broj: Psp-25/2025-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E O S M E TA N J U P O S J E D A

Općinski sud u Dubrovniku- Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 22, protiv tuženika: 1. MP, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], 2. SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], koje tuženike zastupa punomoćnica Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2026. u prisutnosti Hrvoja Miloglava, odvjetnika u Zagrebu kao zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke, 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tuženici ad. 1. MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetali tužitelja ŠP, BANA IVANA MAŽURANIĆA 39, 20250 OREBIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u njegovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja kat. čest. je upisana u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Korčula, Općinskog suda u Dubrovniku, na način da su dana 29. svibnja 2025. godine neovlašteno uklonili lance i katance na kapiji na ulasku na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i time izvršili oduzimanje posjeda predmetne nekretnine od tužitelja.

II. Nalaže se tuženicama ad. 1. MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku postave lance i katance te da ključeve predaju tužitelju ŠP, BANA IVANA MAŽURANIĆA 39, 20250 OREBIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ili osobi koju on odredi.

III. Zabranjuje se tuženicama ad. 1. MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja ŠP, BANA IVANA MAŽURANIĆA 39, 20250 OREBIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjedovanju kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja kat. čest. je upisana u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Korčula, Općinskog suda u Dubrovniku.

IV. Nalaže se tuženicama ad. 1. MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužitelju ŠP, BANA IVANA MAŽURANIĆA 39, 20250 OREBIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja pa do isplate."

II. Odbija se i prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja određuje se zbog nečinjenja p r i v r e m e n a m j e r a

- zabranjuje se protivnicima osiguranja ili osobama koje oni ovlaste da izvršavaju radnje kojima mijenjaju postojeće stanje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da predmetnu nekretninu uređuju, pristupaju joj ili na istoj izvršavaju bilo kakve radove.

I. Protivnicima osiguranja ostavlja se rok od 24 sata, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja, da ispune navedenu obvezu.

II. Ako protivnici osiguranja ne ispunu navedenu obvezu na nečinjenje odnosno budu se ponašali suprotno navedenoj obvezi, sud protivnicima osiguranja na temelju članka 262. stavak 2. Ovršnog zakona i članka 16. Ovršnog zakona zaprječuje izricanje novčane kazne u iznosu od 2.500,00 EUR.

III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka smetanja posjeda koji se vodi po tužbi predlagatelja protiv protivnika osiguranja.

IV. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu zabilježba ove privremene mjere u zemljišnim knjigama."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima na jednake dijelove parnični trošak u iznosu od 625,00 eur (šesto dvadeset pet eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 30. lipnja 2025.navodi se da je tužitelj u samostalnom, neposrednom i mirnom posjedu nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te većinski suvlasnik iste. S tim u vezi da je tužitelj 3. travnja 2025. godine uputio tuženiku ad. 2. SP dopis kojim ga je upozorio da ga je neosnovano ometao u posjedu te je potom uspostavio posjed i zaključao pristup na predmetnoj nekretnini tako što je na kapiju postavio lanac. Inače da su tuženici 21. svibnja 2025. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine u kojem navode da će se izvršiti primopredaju posjeda odmah nakon isplate kupoprodajne cijene o čemu će se sastaviti primopredajni zapisnik. Navedena ugovorna odredba je fiktivna s obzirom na to da tuženik ad. 1. MP u trenutku potpisivanja Ugovora nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Ugovor je podnesen na uknjižbu te se vodi pod posl. br. Z-7119/2025. Predmetnu nekretninu da je tužitelj držao u isključivom, posljednjem i mirnom posjedu te je na kapiji iste držao lanac i katanac kako bi onemogućio bilo koga da pristupi navedenoj nekretnini. Neposredno nakon potpisivanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine odnosno 29. svibnja 2025. godine tuženici su brusilicom odbrusili katanac te neovlašteno ušli na predmetnu nekretninu. Iskoristivši zakonom dopuštena sredstva. Kako bi izbjegao ovaj postupak da je tužitelj prvo obavijestio tuženika ad. 2. SP da ga ne ometa u posjedu te se poslužio dopuštenom samopomoći i postavio lance i katance na nekretninu kako bi onemogućio ostale na neovlašteno ometanje. Samim tim da i nema smisla ponovno se služiti dopuštenom samopomoći jer bi takvom uspostavom moglo doći do nenadoknadive štete, tužitelj pokreće ovu tužbu kako bi zaštitio svoj posjed i svoju imovinu. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

1.2. Uz tužbu je tužitelj kao predlagatelj podnio i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere budući da su prema njegovim saznanjima, tuženici/protivnici osiguranja zajedno s drugim osobama pristupili katastarskoj čestici [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška]. [adresa] te započeli s izvođenjem radova koji narušavaju predmetnu nekretninu, umanjuju njezinu tržišnu i uporabnu vrijednost te time stvaraju opasnost od nastanka nenadoknadive štete za tužitelja/predlagatelja osiguranja. Kraj činjenice da je tužitelj većinski vlasnik predmetne katastarske čestice te da postoji stvarna i ozbiljna opasnost da tuženici/protivnici osiguranja, u nedostatku odgovarajuće pravne zaštite kroz određivanje privremene mjere, samovoljno i protivno volji tužitelja/predlagatelja mijenjanju zatečeno stanje stvari time bi se bitno narušilo pravo vlasništva i posjeda tužitelja/predlagatelja osiguranja te ugrozila mogućnost povratka u prvobitno stanje. Nadalje, da bi iz članka objavljenog u Dubrovačkom vjesniku 22. ožujka 2025. imalo jasno proizlaziti kako trgovačko društvo u vlasništvu tuženika ad. 2. SP ima očitu namjeru nastavka radova na spornoj nekretnini. Time se samo potvrđuje postojanje stvarne opasnosti od nastanka daljnje štete te namjera nastavka radova, neovisno o volji većinskog vlasnika, što dodatno opravdava hitnost i nužnost izricanja privremene mjere u cilju očuvanja imovine tužitelja/predlagatelja osiguranja. Sukladno navedenom, a osobito čl. 346 i 347. Ovršnog zakona, s ciljem osiguranja imovine, sprječavanja uništenja i umanjenja vrijednosti iste kao i stvaranja nenadoknadive štete, predloženo je da sud prihvati izdavanje privremene mjere kao u izreci.

2.1. Iz odgovora na tužbu zaprimljenih 17. srpnja 2026. koji su identičnog sadržaja proizlazi kako tuženici osporavaju činjenične navode tužbe i to ponaosob navod da bi tužitelj bio u samostalnom, neposrednom i mirnom posjedu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da bi od strane tuženika bio počinjen čin smetanja te slijedom navedenog u cijelosti se kao neistiniti i neosnovani osporavaju postavljeni tužbeni zahtjevi. Ističu kako tužitelj ne samo što nije posljednji mirni posjednik, on nikada nije niti bio u posjedu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle apsolutno nikada nije vršio posjedovne čini na predmetnoj nekretnini. Predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je temeljem klasiranja zemljišta i izlaganja katastarskog operata iz 1959. te njegove primjene iz 1960. u površini od 212 m2 bila upisana kao posjed tužiteljeva djeda GP. GP. Godine 1966. da je izvršeno cijepanje, promjena oblika, poništavanje te upisivanje građevina, nakon koje promjene čest. zem. [katastarska čestica] ima površinu od 5134 m2 i upisuje se kao posjed poduzeća Plamet. Godine 2002. briše se se poduzeće Plamet i upise kao posjednik tvrtka Dalma Inox d.o.o. Naime, prednici tužitelja (djed ŠP JP i otac ŽP) su zajedno s ostalim mještanima [adresa] ustupili tadašnjem poduzeću ”Plamet”, među ostalim i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište – neplodno, čest. zem. [katastarska čestica] - pašnjak, čest. zem. [katastarska čestica] – oranica, čest. zem. [katastarska čestica] - oranica i čest. zem. [katastarska čestica] vinograd broj ZK uloška: [broj ZK uloška] katastarska općina: 306932, [adresa], sve radi spajanja s ZK česticom 868/3 KO [katastarska općina] u svrhu formiranja tvorničkog kruga ”Plameta”. Nakon stečaja ”Plameta” vlasnik ZK čestice 868/3 postalo je trgovačko društvo Dalma-Inox d.o.o. koje je potom predmetnu ZK česticu prodalo tuženiku ad 1 MP. Dakle, da je posjed prednika tužitelja - njegova (sada pok.) djeda GP, a moguće i njegova (sada pok.) oca ŽP na kčbr. [katastarska čestica] u površini od 212 m2 trajao sve do 1966. kada je ista promijenila oblik, površinu i prešla u posjed poduzeća Plamet. Suprotno navodima iz tužbe da je tuženik ad 1 MP do prodaje nekretnine tuženiku ad 2 SP bio vanknjižni vlasnik, a do predaje u posjed koja je uslijedila početkom lipnja 2025. i posljednji mirni posjednik predmetne čestice. Tako iznesenu činjenicu da su svojim izjavama potvrdili IP iz [adresa], ČP iz [adresa], HP iz [adresa], NP iz [adresa], te ĐP iz [adresa]. U prilog svojih navoda tuženici se pozivaju na činjenicu što je upravo sam tužitelj u tabularnoj izjavi javnobilježnički ovjerenoj u njegovu potpisu pred javnim bilježnikom Stipom Mustapićem iz Stona 29. listopada 2024. izjavio da ne polaže, među ostalim ni na predmetnoj čestici ikakva vlasnička ili posjedovna prava; da su prijavnim listom po zahtjevu tadašnjeg vlasnika - poduzeća PLAMET Pijavičino, među ostalim i čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] - i čest. zem. [katastarska čestica] poništene, te da je među ostalim, i od istih formirana jedinstvena čest. zem. [katastarska čestica];- da je sada jedinstvena čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 5088 m2 u vlasništvu i posjedu MP, a koji je istu stekao od nekadašnjeg vlasnika DALMA-INOX d.o.o., OIB:65134600902, [adresa], pravnog slijednika poduzeća „Plamet“ za proizvodnju, trgovinu, turizam i usluge. Dana 22. ožujka 2025. tužitelj dolazi u posjed novinskog članka objavljenog na portalu Dubrovačkog vjesnika s naslovom „U malom mjestu na Pelješcu otvaraju trgovački centar, domaća čeljad oduševljenja“. U istom članku spominje se tuženik ad 2 SP kao novi vlasnik. Dakle, krajem ožujka 2025. tužitelj saznaje da je potencijalni investitor - tuženik ad 2/ SP, koji je ujedno i predsjednik nadzornog odbora GRAĐA d.d., te dostavlja u spis izvadak iz sudskog registra, ne znajući i ne shvaćajući da ovo dioničko društvo nema apsolutno nikakve veze s [adresa] niti ima trgovačke lance. Tužitelj sada u tome vidi priliku da si priskrbi materijalnu korist, te u namjeri da se neosnovano obogati šalje putem punomoćnika na adresu tvrtke GRAĐA d.d., dopis kojim traži hitnu obustavu radova tvrdeći kako je on vlasnik, citirajući odredbe Zakona o vlasništvu i pokušavajući indirektno navesti tuženika ad 2/ da mu ponudi određeni iznos kako bi se mogli dalje nesmetano odvijati radovi, ne shvaćajući da je u to vrijeme isključivi investitor izvođenja radova bio tuženik ad 1/ . Sada, nakon što je vidio priliku za potencijalnim bogaćenjem, tužitelj tvrdi kako nije znao što potpisuje (misleći da tabularnu izjavu), a što je potpuno neuvjerljivo, jednako kao što su neuvjerljivi i ostali navodi tužitelja. Tužitelj je potom, u nakani da inicira spor i priskrbi si „pravni interes“ za ovaj postupak, u kasnim noćnim satima 28. svibnja ili ranojutarnjim satima 29. svibnja 2025. prerezao i uklonio postojeći lanac s lokotom, postavio novi, sve to lijepo slikao u zoru 29og da izgleda kao da je taj lanac i lokot na kapiji odavno. To je međutim prividan, providan i manipulativan čin tužitelja kako bi sud doveo u zabludu da je on posljednji mirni posjednik. Osim toga, iz fotografije koja se prilaže spisu snimljene dana 29.svibnja.2025. u 10,03 h kada je tuženik ad 1 LP došao na kapiju razvidno je da je riječ o tek kupljenom i tek postavljenom lancu s lokotom. Tim više, što je kapija vrlo stara i potpuno zarđala, a lanac i lokot su bez traga rđe. Pobliže gledajući u fotografiju tog lanca i lokota vidljivo je kako je lanac vrlo masivan i težak u odnosu na gornji dio lokota koji je poprilično uzak, i takav lokot teško da bi mjesec dana izdržao težinu tog lanca. Tvrdnju da bi tužitelj bio posljednji mirni posjednik tuženici smatraju apsurdnom budući je predmetna čestica zemljište koje u naravi ima 5088 m2 i na kojem se nalazio objekt nekadašnjeg pogona za proizvodnju bačava od inoxa u vlasništvu tvrtke Dalma Inox d.o.o., a prije toga je bio proizvodni pogon poduzeća Plamet. Čestica je od gradnje prvog pogona bila ograđena i imala kapiju kroz koju su pristup imale samo ovlaštene osobe pogona i radnici, a to tužitelj zasigurno nikada nije bio. Zadnjih godina ključ od lokota na kapiji imao je samo tuženik ad 1/ MP i njegovi radnici budući je zgrade koristio kao skladišni prostor. Nakon što je tužitelj u noći 28. na 29. svibnja 2025. uklonio postojeći lanac i lokot te neovlašteno postavio novi, to se tuženik ad 1 MP dolaskom na lice mjesta 29. svibnja 2025. u 10,00 h poslužio pravom samopomoći, uklonio neovlašteno postavljeni lanac s lokotom i ponovno postavio svoj. Dakle, tužitelj je taj koji je počinio čin smetanja posjeda.

2.2. Očitujući se na prijedloga za donošenje privremene mjere tuženici tvrde da je u potpunosti neosnovan i promašen i to iz sljedećih razloga: tužitelj nije većinski vlasnik predmetne čestice, već je njegov upis supstrat nesređenog zemljišnoknjižnog stanja, a koju činjenicu je i sam tužitelj potvrdio u tabularnoj izjavi javnobilježnički ovjerenoj u njegovu potpisu pred javnim bilježnikom Stipom Mustapićem iz Stona dana 29.10.2024.; tužitelj nikada nije bio u posjedu niti je vršio ikakve posjedovne čini na predmetnoj čestici; tužitelj nikada nije bio zaposlenik poduzeća Plamet i Dalma Inox d.o.o. da bi uopće imao pravo pristupiti na predmetnu nekretninu, a kamoli istu posjedovati; donošenjem privremene mjere za novog vlasnika-tuženika ad 2 SP nastala bi teška i nenadoknadiva šteta zbog zastoja u zemljanim radovima pripreme terena za gradnju budućeg trgovačkog centra, slijedom čega bi gubici za tuženika ad 2 SP bili višemilijunski. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odbiti prijedlog za donošenje privremene mjere, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj u podnesku zaprimljenom 8. rujna 2025. navodi kako navodno cijepanje i promjena oblika predmetne katastarske čestice uopće nisu relevantni za predmetni postupak. Naime da je cijepanje/promjena oblika bilo valjano odnosno da je isto bilo na zakonskoj osnovi, isto bi se provelo u zemljišnim knjigama. Stoga se kao relevantno smatra stanje u zemljišnim knjigama. Bitnim smatra za istaći da su i poduzeće „Plamet“ i trgovačko društvo „Dama Inox d.o.o.“ prestali poslovati na području k. o. [katastarska općina] pred više desetljeća, što je u konačnici i općepoznata činjenica. Tuženici neosnovano i manipulativno navode da su tužitelj pa i ostali sumještani ustupili tadašnjem poduzeću „Plamet“ kako posjed tako i vlasništvo okolnih kat. čest. Izneseni navodi tuženika su neistiniti te za takve tvrdnje ne postoji nikakva dokumentacija koja bi isto mogla dokazati. Da je tome tako kao prvi bi to znali članovi obitelji tužitelja s obzirom na to da su i otac i djed tužitelja radili u poduzeću „Plamet“. Čak naprotiv, trgovačko društvo „Dalma Inox d.o.o.“ je pokušalo u parničnom postupku protiv oca ovdje tužitelja nezakonito priskrbiti predmetnu nekretninu, no navedeno im nije uspjelo s obzirom na to da za bilo kakvo stjecanje prava vlasništva i posjeda nisu imali nikakve zakonske osnove. S obzirom na to da tuženik u spis prilaže određene tabularne izjave predlaže se sudu saslušati potpisnike priloženih tabularnih izjava kako bi se utvrdilo kakav je tu posjed imao tužitelj ad. 1 s obzirom da je tužitelj uputio dopis tuženicima 3. travnja 2025. godine, a tabularne izjave su potpisane u lipnju 2025. godine. Također je iste svjedoke potrebno saslušati na okolnost je li im prilikom potpisivanja tabularnih izjava tuženik ad. 1. priložio dokumentaciju temeljem kojih dokazuje navode da su nekretnine navedene u tabularinim izjavama „pripadale poduzeću Plamet“ odnosno trgovačkom društvu „Dalma Inox d.o.o.“ ili ih je doveo u bitnu zabludu kao što je to napravio samom tužitelju, što se objašnjava u nastavku ovog podneska. Tabularna izjava dana od strane tužitelja nije uopće provediva u zemljišnim knjigama i ne dokazuje nikakvo pravo vlasništva jer ona sama po sebi ne predstavlja pravni temelj za stjecanje prava vlasništva niti pravo posjeda. Konkretna tabularna izjava dana od strane tužitelja je dana bitnoj zabludi u koju je isti doveden od strane tuženika ad. 1. zbog neistinitog prikazivanja i prikrivanja činjenica. Prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj smatra u potpunosti je neosnovan jer upravo iz odgovora na tužbu jasno proizlazi da su tuženici zajedno u ovom „projektu“ odnosno smetanju posjeda te da su međusobno koordinirani, što u konačnici i sami priznaju. Osim navedenog bitno je za napomenuti da tuženici u svojim odgovorima na tužbu navode da trgovačko društvo „Građa d.d.“ (str. 3. pasus 3) „nema apsolutno nikakve veze s [adresa] niti ima trgovačke lance“ dok na str. 4. t.5. navodi da bi „nastala teška i nenadoknadiva šteta zbog zastoja u zemljanim radovima pripreme terena za gradnju budućeg trgovačkog centra “. Takve su izjave kontradiktorne te potvrđuju jasne namjere tuženika u odnosu na predmetnu kat. čest. U odnosu na prijedlog tužitelja odnosno predlagatelja osiguranja da se radi osiguranja nenovčane tražbine odredi privremena mjera tužitelj/predlagatelj osiguranja i dalje izričito ustraje u navedenom prijedlogu. Ovo stoga jer su tuženici nastavili smetati posjed predmetne nekretnine, čak štoviše nastavili su raditi građevinske i druge radove na predmetnoj nekretnini s kojim radovima su promijenili izgled predmetne nekretnine, prouzročili znatnu štetu te umanjili imovinu tužitelja. Naime, da su tuženici bez ikakve građevinske dozvole, bez ikakvog odobrenja stvarnog vlasnika, bez ikakvog projekta ili koje druge građevinske dokumentacije promijenili izgled postojeće kat. čest. te nezakonito proširili gabarite čest. zgr. [katastarska čestica] i čes. zgr. 402 (koje se nalaze na kat. čest. [katastarska čestica]) na površinu kat. čest. [katastarska čestica]. Iz tako priložene fotodokumentacije da bi imalo biti vidljivo kako su tuženici nezakonito proširili gabarite izvorne čest. zgr. [katastarska čestica] te da su postojeće čest. zgr. [katastarska čestica] s novo-proširenim dijelom prekrili čeličnom konstrukcijom. Iz fotodokumentacije je jasna razlika zida stare zgrade i novo-izgrađenog zida i novo-betoniranog dijela. Ostaje nejasno odakle pravo tuženicima da izvršavaju takve građevinske radove na nekretnini u vlasništvu druge osobe bez ikakvog akta građenja ili odobrenja stvarnog vlasnika. Također ostaje nejasno kako tuženici odnosno takvo trgovačko društvo, koje je nota bene dioničko društvo, ulazi u „investicije“ na temelju nezakonitog postupanja i nepotpune kako pravne tako i građevinske dokumentacije. Svaki daljnji nastavak gradnje ili izvođenja bilo kakvih radova na predmetnoj kat. čest. od strane tuženika, za tužitelja predstavlja ogroman trošak i štetu koji kao osoba koja živi isključivo od zaposlenja nema financija za sanirati. Također, takvim postupanjem uništava se izgled, stanje i kvaliteta postojeće kat. čest. koje će se iznimno teško ili nikada moći vratiti u prvobitno stanje. Bilo kakvo djelovanje tuženika na predmetnoj nekretnini predstavlja opasnost za nastanak dodatne i još veće odnosno nenadoknadive štete. Ustraje se u prijedlogu tužitelja/predlagatelja osiguranja da se zaustave svi radovi na predmetnoj nekretnini do pravomoćnog okončanja postupka te se moli naslov hitno donijeti Rješenje o određivanju predložene privremene mjere.

4. Tijekom prethodnog postupka stranke su ustrajale u svojim navodima, tuženik je u odnosu na navode tužitelja posebno osporili postojanje zablude na strani tužitelja prilikom izdavanja tabularne isprave.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, uviđajem na licu mjesta uz provedbu identifikacije po ovlaštenom sudskom vještaku Martini Nazifovski, dipl. ing. geod., saslušanjem svjedoka ĆP pok. Hrvoja, KP pok. J, VP, CP i OP te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Korčuli Poslovni broj:P-196/08 (P586/10). Tužitelj je tijekom glavne rasprave podneskom zaprimljenim 13. svibnja 2026. odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka ČP, HP i AP.

6. Uzimajući u obzir provedene dokaze tijekom postupka, kao i činjenice utvrđene istima, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] položene u k. o. [katastarska općina].

8. Predmetna kčbr. [katastarska čestica], kako to proizlazi iz e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 27. lipnja 2025. dolazi upisana po kulturi kao dvorište-neplodno bez upisane površine s upisom uknjižbe prava suvlasništva na ime: ŽP pok. GP (prema utvrđenjima u postupku otac tužitelja), M S za 1/9 dijela, FP za 1/18 dijela, TP za 1/18 dijela, PP pok. Ivana za 1/9 dijela i ZP (tužitelj) za 2/9 dijela. Čitanjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-39/19, UPP/OS-07/19 od 5. ožujka 2019. sud je utvrdio kako su temeljem vlastoručne oporuke od 8. srpnja 2011. nasljednicima proglašeni kći BP i sin, ovdje tužitelj. Točno je kako je u toč. I/ st. 2 izreke u ostavinsku imovinu uvršten suvlasnički udio od 1/18+1/6 dijela predmetne nekretnine u odnosu na koju je nasljednikom proglašen tužitelj.

9. Iz dopisa datiranog 3. travnja 2025. proizlazi da je punomoćnik tužitelja u ime samog tužitelja od trgovačkog društva GRAĐA d.d. n/r SP, tj. ovdje tuženiku ad. 2, kao predsjedniku nadzornog odbora, i UP kao direktoru zatražio da hitno i bez odgode prekinu sve radove koje obavljaju na predmetnoj nekretnini te da istu predadu u posjed tužitelju. S tim u vezi potpisnik dopisa pozvao se na članak koji je objavljen od strane Dubrovačkog vjesnika 22. ožujka 2025. u kojem načelnik Općine Orebić navodi da je nekretninu u vlasništvu tužitelja kupio "vlasnik GRAĐE iz Solina". Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tuženika ad. 1 MP kao prodavatelja i SP kao kupca ovjerenog u potpisu imenovanog na strani prodavatelja u uredu javnog bilježnika Stipe Mustapića u Stonu pod br OV-1335/2025 21. svibnja 2025 sud nalazi kako je predmetom tako zaključenog pravnog posla bila cjelina prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] kao vanknjižno vlasništvo zajedno s kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR, u naravi zemljište na poluotoku [adresa] na kojem se nalazio ruševni objekt nekadašnjeg pogona za proizvodnju bačava od inoxa u vlasništvu tvrtke Dalma inox d.o.o. Da je Dalma inox d.o.o. držalo, koristilo predmetno zemljište proizlazilo bi i iz potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina KLASA: 930-04/25-05/168, URBROJ:541-30-04/3-25-2 od 17. lipnja 2025. koje je kao posjednik bilo upisano od 1966. time da je 1986. izvršen upis građevina.

9. Od materijalne dokumentacije spisu prileže i tabularne izjave koje su u svom potpisu u svibnju mjesecu 2025. ovjerili EP rođ. HP, NP, HP, ČP, IP, kao uknjiženi (su)vlasnici međašnih nekretnina kojom su ovdje tuženiku ad. 1 MP priznali vlasništvo tamo označenih nekretnina koje su, kako se to u tabularnim izjavama navodi, njihovi prednici ranijih godina ustupili poduzeću Plamet čiji je slijednik Dalama inox. Tabularne izjave su potpisane sa svrhom spajanja ovdje predmetne kčbr. [katastarska čestica] u, kako se tamo navodi, vlasništvu i posjedu sada tuženika ad. 1 MP temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog 2010. s Dalma inox d.o.o.

10. Tabularnu izjavu u korist tuženika ad. 1 MP potpisao je i tužitelj potpis kojeg je ovjeren u uredu javnog bilježnika Stipe Mustapića u Stonu pod br. OV- 2248/2024 29. listopada 2024. Tako potpisanom tabularnom izjavom tužitelj je tuženiku ad. 1 MP priznao suvalsništvo za 2/9+4/9 dijela sada predmetne nekretnine uz navođenje da je kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu i posjedu tuženika ad. 1 MP koji je tako označenu nekretninu stekao od nekadašnjeg vlasnika DALMA INOX do.o., pravnog slijednika poduzeća Plamet, za proizvodnju, trgovinu, turizam i usluge d.o.o. Istog dana tužitelj i tuženik ad. 1 MP ovjerili su svoj potpis na ugovoru o darovanju nekretnina kojim je tuženik ad. 1 LP kao darovatelj zaključio s tužiteljem kao daroprimateljem, a predmetom kojeg su određene nekretnine po kulturi vinogradi u k. o. [katastarska općina].

11. Izgled i lokacija predmetne nekretnine utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja na licu mjesta. Oblik utužene nekretnine vidljiv je pak na ispisu iz Geoportala (list 63 spisa). Do lica mjesta pristupa se asfaltiranom prometnicom [adresa] koja se tim predjelom proteže u smjeru istok-zapad od koje potom s donje južne strane vodi odvojak do zemljišta u koje se ulazi kroz željeznu kapiju prikazanu na fotografiji u spisu. Ujedno je od strane suda konstatirano da je kapija zatvorena lokotom kojeg je otključao tuženik ad 1 MP (op. riječ je o vratima prikazanim na listu 15-18 spisa). Po ulasku kroz kapiju zatiče se veći kompleks zemljišta na kojem je zgrada s postavljenom konstrukcijom za krovište. Na licu mjesta uočljiv je i betonom presvučeni pojas zemljišta i podignute željezne konstrukcije što je sve prikazano na fotografijama na listu 73-80 spisa. Angažirani mjernik vještak Martina Nazifovski, dipl. ing. geod. po obavljenom uviđaju identificirala je ukazano zemljište za koje navodi da je gospodarske namjene na koje se ulazi kroz željeznu kapiju. Prema službenoj evidenciji katastra zemljišta navedeno prijeporno zemljište nalazi se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se zapušteni gospodarski objekt nalazi na dijelu kčbr. [katastarska čestica] i zgradnim česticama oznake 401 ZGR i 402 ZGR k. o. [katastarska općina]. Unutar prijepornog zemljišta nalazi se i dvoje zgrade čestice oznake 409 ZGR i 410 ZGR k. o. [katastarska općina], obje upisane u službenim evidencijama katastra na Elektrojug Dubrovnik. Službena površina čestice 868/3 je 5088 m2 upisana u posjedovni list br. 184 gdje je kao posjednik navedena tvrtka Dalmainox d.o.o. iz Zadra. Također je utvrđeno kako se zgrada na prijepornom zemljištu svojim stvarnim tlocrtnim oblikom ne podudara sa službenom kopijom katastarskog plana tj. s oblikom koji je kao takav ucrtan u katastarskom operatu. Na upit punomoćnika tužitelja, a to po predočenju izvoda od katastarskog plana od 6. kolovoza 2025. i kopije katastarskog plana po broju elaborata 196 /2024 da po usporedbi tako prikazanog stanja na katastarskom planu navede na kojim se „starim“ brojevima nalazi stari dio zgrade (zapadni dio), a na kojim „starim“ brojevima nadograđeni dio prema istoku, vještakinja je navela kako bi odgovor na navedeno pitanje mogla dati po provedenoj izmjeri, dok je nalaz i mišljenje temeljila na stanju prema službenim evidencijama katastra.

Tužitelj je putem punomoćnika ustrajao u navedenom prijedlogu obzirom na podneseni prijedlog za izdavanje privremene mjere s tvrdnjom da su tuženici u međuvremenu izgradili zapadni dio zemljišta. Sud je odbio takav prijedlog tužitelja, a to imajući u vidu kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva (postavljanje lanca i katanca te predaja ključeva tužitelju ŠP).

12. Posjed je faktično stanje zaštićeno pravom (čl. 10 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV) i štiti se od svakog samovlasnog uznemiravanja ili oduzimanja neovisno o pravu na posjed, pravne osnove posjeda i savjesnosti posjednika. Svrha je posjedovne zaštite da zadrži postojeće posjedovno stanje i sprječavanje samovlasnog mijenjanja tog stanja (čl. 20 st. 1 ZV-a). Zaštita se pruža u posebnom sumarnom postupku, neovisno o tome je li posjed u skladu s pravom ili ne.

13. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.

14. U posjedovnoj parnici je predmet raspravljanja ograničen na utvrđivanje dviju činjenica i to da li je tužitelj posljednji posjednik onoga glede čega traži zaštitu i da li je u tom posjedu smetan činom tuženika.

15. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku je prije svega valjalo utvrditi odlučne, a među strankama prijeporne činjenice i to da li je tužitelj do momenata poduzimanja radnji od strane tuženika koje su okarakterizirane kao smetanje posjeda (uklanjanje lanca i katanci na kapiji na ulasku u kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bio zadnji mirni posjednik tako označen nekretnine. Sporno je, dakle, u ovom postupku prije svega pitanje pripada li tužiteljima pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbi čl. 21 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV). Prema citiranoj zakonskog odredbi svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda. Takvu zaštitu sukladno čl. 22 st. 2 istog Zakona sud pruža u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika. Drugo je, dakle, pitanje imaju li i po kojem pravnom osnovu tužitelj i tuženici pravo posjedovati prijepornu nekretninu, no takva pitanja stranke su ovlaštene riješiti u posebnoj petitornoj parnici.

16. Osoba koja čini smetanje mora pak u postupku dokazati da svojim ponašanjem nije uznemiravala, oduzela tužiteljskoj strani faktičnu vlast nad stvari ili pravom, pri čemu treba naglasiti da se, obzirom na navode na koje parnične stranke upiru tijekom postupka, u posjedovnoj parnici ne raspravlja o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika. Samim tim sud nije posebno utvrđivao iz kojih su to razlog i s kojom pobudom tužitelj i tuženik ad. 1 LP istog dana ovjerili potpis na tabularnoj izjavi i ugovoru o darovanju nekretnina koje isprave je sud naveo u toč. 10 obrazloženja. Iz istih razlog irelevantne su u ovom postupku okolnosti, prije svega pobude prilikom sastavljanja i potpisivanja tabularnih izjava od strane trećih osoba u korist tuženika ad. 1 RP kao i tijek parničnog postupka P-196/08 (P-586/2012) predmetom kojeg je vlasništvo kompleksa zemljišta utvrđenje kojeg prava je bilo zatraženo od strane Dalma inox d.o.o. Tako pokrenuti postupak nalazi se u prekidu, a iz zapisnika P-196/08 od 1. listopada 2013. proizlazi da se tamo tuženik ad. 1 ŽP, dakle, danas pok. otac tužitelja, usprotivio tužbi tamo tužitelja Dalma Inox d.o.o. radi utvrđenja prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tvrdnjom da tako označeno zemljište nikada nije eksproprirano niti je plaćena naknada.

17. Opisujući prijeporno zemljište, a upitan od strane suda tko sve i na koji način koristi prijeporno zemljište svjedok IP navodi kako su se svojevremeno u prvom desetljeću 2000ih u prostorima zgrade koja je vidljiva na licu proizvodile inox bačve od strane firme Dalmainox koja je u sklopu tog svog poslovanja koristila i ovo okolno zemljište na kojem je odlagala bačve, držala kamione, držala inox. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka KP koji je bio voditelj proizvodnje Dalma inox do 2005. pa i nakon toga po zatvaranju pogona. Kako dalje navodi kod njega su se nalazili ključevi zgrade i kapije koje je 2010. predao tuženiku ad. 1 MP koji je od tada koristio predmetno zemljište, tamo držao dio svoje stare opreme za proizvodnju vina. Imenovani svjedok sjeća se i kako mu je tuženik ad. 1 MP svojevremeno bio posudio neke bačve i opremu koju je ukrcavao baš na predmetnom zemljištu. U nastavku od 1996. izuzev radnika, DP i kupaca koji su dolazili uzeti bačvu nikoga drugoga nije viđao na ovom zemljištu. U tom pravcu je i iskaz svjedoka ĆP i VP i CP. Na okolnosti zatvaranja kapije svjedok IP navodi da su željezna vrata na licu mjesta od kad zna za sebe i uvijek bila zatvorena, ali nije zagledao na koji način niti ima saznanja da li je netko imao ključeve od tih vrata. Svjedok JŽ nemam nikakvih saznanja u vezi zatvaranja željezne kapije pri čemu tvrdi da je ta kapija uvijek zatvorena lancem i lokotom, ali nema nikakvih saznanja o skidanju tog lanca ili brušenju istog, katanac je vazda bio. Svjedok OP u svom iskazu opisuje kako u [adresa] kao privatni subjekt od 2010. posluje u prostoru koji se nalazi na udaljenosti od nekih 200-tinjak metara od predmeta spora. Od tada na predmetnom zemljištu viđa tuženika MP i njegove ljude-zaposlenike i to na način da tamo ulaze i koriste ovo zemljište. Upitan je osobno ulazio na predmetno zemljište tvrdi da jest možda u par navrata, ali ništa vezano za posao. Na daljnji upit navodim da tužitelja ŠP poznaje iz viđenja, ali ga nikada kao ni bilo koga od njegove obitelji nije viđao da nešto rade na predmetnom zemljištu ili da to zemljište na bilo koji način koriste.Upitan od strane suda kada je postavljen katanac na željeznim vratima kako je to prikazano na fotografijama iz spisa navodi da je 29. svibnja 2025. kada je došao na posao vidio da je katanac na vratima, ali mu nije poznato tko je taj katanac postavio. Prije toga da su se željezna vrata zatvarala valjda ključem, ta vrata su prije nekada bila zatvorena nekada otvorena.

18. Prema odredbi čl. 10 ZV-a posjed stvari ima osoba koja ima faktičnu vlast nad stvari. Ta se vlast, da bi se uspostavila, mora manifestirati kroz posjedovne čine. Da li je neki čin posjedovni, prosuđuje se, ne s aspekta osobe koja ga poduzima, već s aspekta njegove socijalne okoline. Dakle, kao posjedovni čin može se ocijeniti samo takav koji implicira volju osobe da njime izvršava neku vlast glede stvari, ali isključivo uz uvjet da djeluje apsolutno prema svima drugima. U konkretnom slučaju na temelju provedenih dokaza, pa i samo onih predloženih od strane tužitelja u postupku nije utvrđeno da se tužitelj nalazio u zadnjem mirnom posjedu utuženog zemljišta. Tužitelj na okolnosti iz toč. V tužbe nije do zaključenja prethodnog postupka predložio svjedoke, a na zakazano ročište koje je bilo određeno radi saslušanja stranaka kao i na ročište na licu mjesto nije pristupio. Istina, tužitelj je opravdao svoj izostanak na zadnje održano ročište no sud je odustao od provedbe dokaza saslušanjem parničnih stranaka jer na temelju provedenih dokaza nije našao koje bi to sporne činjenice utvrđivao i saslušanjem stranaka (čl. 264 ZPP-a). Shodno svemu naprijed iznesenom tužitelj nije dokazao da njemu osobno pripada posjed na prijepornom zemljištu slijedom čega je osnovan je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja pa mu već radi iznesenog ne pripada pravo na zaštitu posjeda u smislu odredbe čl. 21 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan pa je i riješeno kao u izreci pod toč. I/.

19. Prema odredi čl. 442. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP-a) u tijeku postupka zbog smetanja posjeda sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete. Odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine RH br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, u daljnjem tekstu OZ-a), propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, te ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Prema odredbi čl. 347. st.1. OZ-a sud može odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha osiguranja, a posebice određene taksativno navedene mjere, između ostalog zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina, dok je st.2. propisano da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama. Dakle, sukladno navedenim zakonskim odredbama, sud može u posjedovnoj parnici odrediti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja, ako su kumulativno ispunjene opće pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane čl. 346. st. 1. OZ-a. činiti vjerojatnim postojanje tražbine ne znači i dokazati da ona zaista postoji. U postupku osiguranja sud odlučuje na temelju ocjene o vjerojatnosti postojanja tražbine, a ne na temelju izvjesnosti o njenom postojanju. Nije naravno dovoljna tvrdnja predlagatelja da njegova tražbina postoji nego je dužan navesti okolnosti i po mogućnosti priložiti dokaze iz kojih postoji vjerojatnost postojanja tražbine, dakle sud bi trebao doći do uvjerenja da ima više argumenata u prilog postojanju određene činjenice nego onih koji govore suprotno. Tražbina u posjedovnoj parnici predstavlja pravo na zaštitu posljednjem mirnog posjeda. Da bi privremena mjera bila određena ta tražbina mora biti učinjena vjerojatnom što bi u predmetnom postupku predstavljalo vjerojatnost postojanja posljednjeg mirnog posjeda tužitelja. Međutim, takvu odlučno okolnost tužitelje nije dokazao, a niti uz privremenu mjeru predloženim dokazima učinio vjerojatnom. Da bi sud odredio privremenu mjeru nužno da je budu ispunjene i opća (objektivna) i posebna (subjektivna) pretpostavka. Opća pretpostavka je ispunjena ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a posebna ako učini vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

20. Kraj utvrđenja da predlagatelj osiguranja-ovdje tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine s osnova posjeda predmetne nekretnine to nije ni razmatrana posebna pretpostavka. Stoga je prijedlog za privremenu mjeru valjalo odbiti pa je i odlučeno kao u izreci pod toč. III/.

21. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbama čl. 154. st. 1. ZPP- a, a odmjereni se troškovi sastoje od popisanih izdataka tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa propisanom odvjetničkom tarifom prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak koje radnje u ovom slučaju predstavljaju odgovor na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu i zastupanje na dva ročišta glavne rasprave uvećano za pripadajuću stopu PDV.a sukladno Tbr. 7 toč. 2 st. 1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.138/2023, 107/2025). Stoga je i odlučeno kao u izreci pod toč. III/.

U Korčuli, 25. kolovoza 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).