Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-725/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja MPR BAUMONT d.o.o iz Osijeka, K. Zvonimira 11, OIB: 17216555864, zastupanog po punomoćniku Ranku Zatezalu, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženika ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II. tuženice VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III. tuženika PK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Peri Juriću, odvjetniku u Osijeku, radi povrata kapare, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. srpnja 2026., u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja, I. i II. tuženika te punomoćnika parničnih stranaka, uz javnu objavu presude, 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženici VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III. tuženiku PK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženiku ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju MPR BAUMONT d.o.o. iz Osijeka, K. Zvonimira 11, OIB 17216555864, na ime povrata primljene kapare, isplate iznos od 30.000,00 EUR-a (tridesettisućaeura) sa zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2022. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženici VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III. tuženiku PK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženiku ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju MPR BAUMONT d.o.o. iz Osijeka, K. Zvonimira 11, OIB 17216555864, plate trošak postupka u iznosu od 2.673,23 EUR-a (dvijetisuće- šestosedamdesettrieura-dvadesettricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao kupac s tuženicima kao prodavateljima 3. prosinca 2021. sklopio Predugovor za prodajni ugovor o kupnji nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zemljišnim knjigama kao Stambeno – poslovni objekat, ekonomsko dvorište, Drniška 9. u površini 1175 m2. Takvim Predugovorom, naveo je, prodavatelji su se obvezali prodati mu nekretninu, dok je on iskazao namjeru kupiti nekretninu iz toč. I. slobodnu od stvari i osoba i upisanih tereta, nakon što se za to stvore dogovoreni preduvjeti. Prilikom sklapanja takvog Predugovora, isplatio je prodavateljima na ime dogovorene kapare iznos od 30.000,00 EUR-a, primitak kojeg iznosa su prodavatelji, ovdje tuženici, potvrdili potpisom Predugovora. U odnosu na isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene, naveo je da su se dogovorili da će on kao kupac izvršiti isplatu u roku od 40 dana od dana sklapanja Predugovora iz toč. I., odnosno da će isplatu izvršiti i ranije, po pozivu prodavatelja, uz uvjet da mu je omogućeno stupanje u posjed nekretnine. Opisanim predugovorom predviđena je obveza prodavatelja omogućiti mu stupanje u posjed u roku od 40 dana od dana sklapanja Predugovora. Nakon što je dospio rok od 40 dana za isplatu kupovnine i stupanje u posjed nekretnine, da je 19. siječnja 2022. obavijestio tuženike kako je osigurao sredstva za isplatu kupovnine i spreman je u svakom trenutku izvršiti svoju ugovornu obvezu isplate preostalog dijela kupovnine. Kako tuženici nisu ispunili svoju ugovornu obvezu i ispraznili nekretninu od osoba i stvari, tom prilikom ih je pozvao da u daljnjem roku od 8 dana, najkasnije do 28. siječnja 2022. isprazne nekretninu i omoguće mu stupanje u posjed, kako bi mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu i isplatiti kupovninu. Naime, naveo je, u dijelu predmetne nekretnine nalazili su se strojevi i oprema, pa je svjestan činjenice da je za njihovo uklanjanje potrebno određeno vrijeme, tuženicima ostavio dodatni rok za ispražnjenje nekretnine. Nadalje, tuženik ĆK ga je nakon primitka dopisa i poziva na ispunjenje ugovorne obveze, 25. siječnja 2022. obavijestio putem punomoćnika, kako se obvezuje nakon uplate kupovnine u roku od maksimalno 15 dana potpuno iseliti i regulirati režijska davanja do dana iseljenja. Tužitelj je istaknuo da su tuženici odstupili od postignutog dogovora te mu nisu dostavili niti dokaz iz kojega bi bilo razvidno da je njihova obveza ispunjena, te da su na taj način stvoreni dogovoreni preduvjeti za sklapanje konačnog ugovora, već su ga suprotnom tome obavijestili da nisu spremni započeti sa iseljenjem strojeva i opreme, prije nego prime uplatu kupovnine u cijelosti, s tim da iseljenje predviđaju u daljnjem roku od 15 dana od primljene uplate. Kako ni u daljnjem roku od 8 dana od primitka takve obavijesti tuženici nisu niti započeli sa iseljenjem opreme i strojeva iz nekretnine, niti su pokazivali spremnost da započnu sa radovima na demontaži strojeva, istaknuo je, shvatio je da je ispunjenje preuzete obveze od strane tuženika postalo neizvjesno. Slijedom toga, 3. ožujka 2022. uručio je tuženicima dopis kojim raskida Predugovor za prodajni ugovor o kupnji nekretnine. Naime, tuženici bez ikakvog razloga i opravdanja, nisu pristupili ispražnjenju nekretnine, niti su pokazali spremnost omogućiti mu stupanje u posjed nekretnine slobodne od stvari i opreme, prilikom primitka uplate kupoprodaje. Napomenuo je da su se tuženici odredbom čl. 4.1.2. obvezali “ustegnuti od svih pravnih i drugih radnji koje bi otežale, onemogućile ili odgodile provedbu gore opisanih radnji, u protivnom se obvezuju kupcu naknaditi svaku pričinjenu imovinsku i neimovinsku štetu, kao i izgubljenu dobit.” Kako na opisani način tuženici nisu ispunili preuzete ugovorne obveze, a svojim postupanjem nisu dali niti naznaku da imaju namjeru ispoštovati dogovorene uvjete za sklapanje konačnog ugovora, isti za raskid ugovora snose isključivu odgovornost. Prilikom raskida Predugovora, pozvao je tuženike na povrat primljene kapare u iznosu od 30.000,00 EUR-a, što tuženici do danas nisu učinili. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio sudu da sukladno odredbama čl. 304., u svezi s čl. 358., 359., 361. i dr. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev. Potraživao je i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da je tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan, ali da nije sporno da su od tužitelja primili iznos kapare u iznosu od 30.000,00 EUR-a. Nadalje, naveli su da kupoprodaja nekretnine između stranaka nije realizirana isključivom krivnjom tužitelja. Naime, iz priloženog predugovora od 3. prosinca 2021., članka 6. posebno se uređuje stupanje u posjed, te da jasno piše da su prodavatelji-tuženici dužni kupcu-tužitelju omogućiti stupanje u posjed kupljenih nekretnina nakon što prime uplatu kupovnine iz čl. 2.3 predugovora, a to je cijeli iznos kupovnine. Tuženici su naveli da nikada nisu primili od tužitelja iznos kupovnine pa stoga ugovor nikada nije niti sklopljen, odnosno tužitelj je predugovor raskinuo, a njihova obveza predaje posjeda nije dospjela. Stoga, a budući da je tužitelj isključivo odgovoran za izostanak realizacije kupoprodaje, istaknuli su, isti nema zakonsku osnovu za povrat plaćene kapare.

3. Neposredno prije održavanja ročišta koje je bilo zakazano za 21. listopada 2025., sud je izvršio uvid u Jedinstveni registar osoba MUP-a RH za parnične stranke, te je utvrdio da je II. tuženica GK preminula dana **.**.2024. (list spisa 31), nakon čega je na donio rješenje posl.br. P-725/2024-8 od 21. listopada 2025. kojim je utvrdio prekid postupka u odnosu na II. tuženicu, kao i da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili skrbnik ostavine, novi zakonski zastupnik, sada pok., II. tuženice GK, preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

3.1. Sud je priklopio ostavinski spis ovog suda br. O2489/2024 i izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-2489/2024-4, UPP/OS-O-54/24 od 19. studenog 2024. doneseno po javnom bilježniku Vedranu Boriću u Osijeku te je utvrdio da su nasljednicima iza pok. GK imenovani ĆK, suprug ostaviteljice te VK, PK i ĐK, djeca ostaviteljice. Rješenjem poslovni broj P-725/2024-9 od 4. prosinca 2025. sud je odredio nastavak postupka koji je prekinut rješenjem P-725/2024-8 od 21. listopada 2025. te je pozvao ĆK, VK, PK i ĐK, da kao nasljednici sada pok. II. tuženice BK preuzmu ovosudni postupak.

4. Nakon što je sud donio rješenje o nastavku postupka br. P-725/2024-9 od 04. prosinca 2025., tuženici su podneskom od 2. veljače 2026., obavijestili sud da sukladno rješenju suda o nastavku postupka, postupak preuzimaju VK, PK i ĐK, kao nasljednici sada pokojne II. tuženice BK.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Predugovor za prodajni ugovor o kupnji nekretnine (list spisa 6-11), Potvrda o izvršenoj platnoj transakciji (list spisa 12), Potvrda banke Kovanica (list spisa 13), dopis odvj. Ranka Zatezala od 19.1.2022. upućen tuženicima s povratnicom i potvrdom o primitku (list spisa 14-16),

dopis tuženika ĆK od 25.1.2022. (list spisa 17), dopis odvj. Ranka Zatezala od 2.2.2022. upućen tuženicima (list spisa 18-19), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 20) te je saslušao svjedoka, z.z. tužitelja i I. i II. tuženika. Sud je izvršio uvid u ostavinski spis ovog suda O-2489/2024.

5.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ŽK, djelatnika banke, iz razloga što nije sporno da je bila dogovorena kupoprodajna cijena i da je isplaćena kapara.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi ispate iznosa od 30.000,00 EUR-a a koji iznos je tužitelj isplatio I. tuženiku ĆK i sada pok. BK a na ime kapare koja je dana prilikom sklapanja Predugovora za prodajni ugovor o kupnji nekretnine od 3. prosinca 2021., ali do sklapanja ugovora o kupoprodaji nije došlo.

8. Među parničnim strankama nije sporno da su sklopile Predugovor za prodajni ugovor o kupnji nekretnine te da su temeljem istog tuženici od tužitelja primili iznos kapare od 30.000,00 EUR-a.

9. Među parničnim strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, te tko je odgovoran što ugovor o kupoprodaji nije sklopljen.

10.Iz Predugovora za prodajni ugovor o kupnji nekretnine (list spisa 6-11), proizlazi da su ga sklopili ĆK i BK kao prodavatelji s jedne strane i MPR Baumont d.o.o. Osijek kao kupac s druge strane 3. prosinca 2021., da je predmet ugovora nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje, ugovoreno je da je kupac iskazao namjeru kupiti predmetnu nekretninu slobodnu od stvari, osoba i upisanih tereta, nakon što se za to stvore svi dogovoreni preduvjeti, te je ugovoreno je da kupoprodajna cijena iznosi 450.000,00 EUR-a. Odredbom čl. 2.4. ugovoreno da će kupac izvršiti isplatu kupovnine u roku od 40 dana od dana sklapanja Predugovora, dok je čl. 2.5. ugovoreno da će kupac izvršiti isplatu kupovnine i prije roka iz čl. 2.4. po pozivu prodavatelja, uz uvjet da je kupcu omogućeno stupanje u posjed nekretnine. Nadalje, odredbom čl. 2.6. ugovoreno je da će se tako utvrđen rok za isplatu kupovnine produžiti za onoliko dana koliko je produžen rok za iseljenje prodavatelja iz nekretnine i stupanja u posjed kupca. Ugovoreno je čl. 2.7. da će kupac izvršiti isplatu kapare u visini od 30.000,00 EUR-a.

10.1. Nadalje, odredbom čl. 6. Predugovora o kupnji nekretnine proizlazi da se prodavatelji obvezuju kupcu omogućiti stupanje u posjed kupljenih nekretnina u roku od 40 dana od dana sklapanja Pedugovora, a nakon što prodavatelji prime uplatu kupovnine iz čl. 2.3.Predugovra.

11. Iz Potvrde o izvršenoj platnoj transakciji od 3. prosinca 2021. proizlazi da je tužitelj uplatio na račun I. tuženika ĆK iznos od 224.889,00 kn (list spisa 12) s opisom plaćanja: Uplata prema ugovoru o kupoprodaji nekretnine.

12. Iz Potvrde banke Kovanica od 8. srpnja 2024. (list spisa 13) proizlazi da banka Kovanica d.d. potvrđuje da je društvo MPR BAUMONT d.o.o. Osijek podnijelo zahtjev za kredit, ali isti nije realiziran.

13. Iz dopisa odvjetnika Ranka Zatezala od 19. siječnja 2022. upućen ĆK i BK s povratnicom i potvrdom o primitku (list spisa 14-16) proizlazi da je njegova stranka – MPR BAUMONT d.o.o. osigurala sredstava za isplatu kupovnine i da je spremna u svakom trenutku izvršiti isplatu preostalog dijela kupovnine, pod pretpostavkom da je u trenutku isplate osigurano stupanje u posjed nekretnine. Nadalje, navedeno je da su u telefonskom razgovoru sa ĐK i ĆK, dobili informaciju da po proteku roka od 40 dana nisu započeli sa ispražnjenjem objekta od strojeva i opreme, te da su zaključili da nemaju namjeru započeti sa iseljenjem strojeva prije nego primi uplatu kupovnine. Nadalje, ĆK i BK su pozvani da u roku od osam dana, najkasnije do 28. siječnja 2022. omoguće stupanje u posjed nekretnine slobodne od osoba i stvari, kako bi njegova stranka bila u mogućnosti istodobno izvršiti svoju ugovornu obvezu i isplatiti preostali dio kupovnine.

14. Iz dopisa tuženika ĆK od 25. siječnja 2022. (list spisa 17), a koji dopis nije potpisan, proizlazi da ĆK obavještava punomoćnika tužitelja da je 20. siječnja održan sastanak sa gospodinom JK kao kupcem, te da su dogovorili plaćanje cijelog preostalog iznosa (420,000 eura u kunskoj protuvrijednosti) nakon čega slijedi potpisivanje ugovora sa rokom iseljenja uz predočenje novog vlasničkog lista bez tereta, čime je kupcu omogućeno stupanje u posjed nekretnine. Prodavač se nakon uplate u roku od maksimalno 15 dana obvezuje potpuno iseliti, regulirati režijska davanja do dana iseljenja. Nadalje, navedeno je da su pri tom dogovoru bili prisutni: ĆK, PK i ĐK.

15. Iz dopisa odvjetnika Ranka Zatezala od 2. veljače 2022. upućenog tuženicima (list spisa 18-19) proizlazi da je sukladno Predugovoru kupac iskazao namjeru kupnje nekretnine bez osoba, stvari i tereta, te je navedenim predugovorom određeno da se prodavatelji obvezuju kupcu omogućiti stupanje u posjed kupljenih nekretnina u roku od 40 dana od dana sklapanja istog, dok se kupac obvezuje u istom roku izvršiti isplatu kupovnine, te da je rok za ispunjenje obveza istekao 12. siječnja 2022. Nadalje, navedeno je da su 19. siječnja 2022. obavješteni da su osigurana sredstava za isplatu kupovnine i da je MPR BAUMONT d.o.o. spreman izvršiti isplatu preostalog dijela kupovnine, a kako je iz komunikacije koja je uslijedila nakon proteka roka za iseljenjem proizlazilo da prodavatelji nisu spremni započeti sa iseljenjem strojeva i opreme prije nego primi uplatu kupovnine u cijelosti, te da nisu niti započeli s iseljenjem, tužitelj kao kupac je raskinuo predugovor za kupoprodaju predmetne nekretnine s danom 2. veljače 2022., te pozvao prodavatelje da vrate uplaćeni iznos kapare, u roku od osam dana.

16. Iz izvatka iz Zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list spisa 20) od dana 11.siječnja 2022. proizlazi da su ĆK i BK vlasnici nekretnine označene kao stambeno poslovna građevina, garaža i dvor površine 320 m2.

17. Sud je izvršio uvid u ostavinski spis O-2489/2024 kojega proizlazi da je javni bilježnik Vedran Borić u Osijeku donio rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-2489/2024- 4, UPP/OS-O-54/24 od 19. studenog 2024. temeljem kojeg su nasljednicima iza pok. GK imenovani ĆK, suprug ostaviteljice te VK, PK i ĐK, djeca ostaviteljice.

18. Iz iskaza svjedoka RK proizlazi da je radio do prije šezdeset, sedamdeset dana kod tužitelja i sjeća se pregovora između tužitelja i tuženika, u vezi kupnje predmetne nekretnine. Bio je prisutan prilikom pregovora. Sjeća se da je prilikom pregovora od strane tužitelja bio prisutan JK, a od strane tuženika I. tuženik, te njegova dvojica sinova. Dolazio je tamo u dva do tri navrata, jer je pregledavao objekt, statiku te koje je sve radove potrebno sve obaviti. Sjeća se da je riječ o stambeno-poslovnoj zgradi, a točne adrese se ne sjeća. Bio je dva do tri puta prilikom pregovora. Sjeća se da je uvjet bio da se objekt isprazni, da tužitelj može ući u posjed. Sjeća se da je bio problem jer je jedan od sinova tuženika imao u tom prostoru ogromne strojeve, grdosije od par tona, misli da je tamo imao tiskaru ili tako nešto, a osim tih strojeva tamo su bile velike role s papirom ili tekstilom. Sjeća se da je bilo dogovoreno da moraju iseliti stvari u roku 15 dana od uplate kapare. Misli da je to bio preambiciozna plan jer je tamo stvarno bilo puno stvari za iseliti. Drugi put kada su došli, a došli su jedno 15-tak dana nakon prvog puta i vidjeli su da se ništa nije promijenilo. Tada je tražen dopunski rok od nekih 15-tak dana da bi to iselili. Poslije toga su još jedanput bili JK, on i još jedan zaposlenik tužitelja, misli da je to bio FK, gdje su opet vidjeli da je stanje nepromijenjeno. Otišao je tada da pravi plan što će s objektom, napominje da je objekt bio statički ispravan i trebali su samo pregradne zidove od rigipsa raditi. Bio je prisutan prilikom pregovora, sjedio je s njima za stolom i sjeća se da je kapara uplaćena i da je to bilo dogovoreno na prvom sastanku, a kapara je isplaćena poslije prvog sastanka tri, pet ili sedam dana, nije siguran. Sjeća se da su sredstva kredita bila spremna za isplatu kupoprodajne cijene. Dogovor je bio da kada se isprazni objekt da će se isplatiti ostatak kupoprodajne cijene. Nakon toga mu je JK rekao da mu se ne sviđa kako se sve to odvija i da će morati kontaktirati nekog pravnog stručnjaka. Kasnije je obaviješten od strane JK da kupoprodaja ne ide dalje i da su pregovori zapali. Prodavatelji su trebali iseliti stvari i zna da je kupac tražio od prodavatelja iseljenje stvari, ali oni nisu napuštali objekt, odnosno nisu iselili stvari. Za ove informacije zna od JK, koji mu je to pričao. Kao što je već rekao na samom sastanku je bilo dogovoreno da će se uplatit kapara, te su dogovoreni daljnji detalji odnosno koraci i to da će oni – prodavatelji pokrenuti iseljenje, a kada se isprazni nekretnina da će se isplatiti ostatak kupoprodajne cijene, s tim da ističe da su novci za isplatu kupoprodajne cijene bili spremni i sve se moglo realizirati u roku sedam dana. Bio je prisutan prilikom pregovora, a JK je bio prvi čovjek koji je dogovarao kupoprodaju, dok je njegova uloga bila procjena obima radova. Iseljenje iz prostora je bio uvjet, to je bio uvjet da bi se nastavio sljedeći korak, a sljedeći korak je bila isplata kupoprodajne cijene te preuzimanje potom objekta. Prvo su bili pregovori na kojima su bili dogovoreni detalji, te je potom bila isplaćena kapara u roku koji je bio dogovoren, a kako bi se zaustavilo nuđenje objekta drugim kupcima. Bilo mu je poznato da je između kupca i prodavatelja bio sklopljen predugovor o kupnji nekretnine. Taj predugovor nije pročitao cijelog, pročitao je samo ono što je njemu bilo bitno, a to su bile tehničke stvari, površina, kvadratura i sl. S direktorom, g. JK, nakon što su nastali problemi, razgovarao je o tome što je ugovoreno predugovorom, to je već naveo, rekao mu je da su nastali problemi u kupoprodaji. Kao što je i rekao već na prvom sastanku su bili dogovoreni detalji kojim će se korakom što rješavati. Isto je pitao i nakon što su nastali problemi, te mu je rekao to što je već naveo da se kupci ne iseljavaju.

18.1. Iskaz svjedoka RK sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, jasan, je je u vezi spornih i odlučnih činjenica u skladu s iskazom zakonskog zastupnika tužitelja JK. Nadalje, svjedok je detaljno i bez proturječnosti opisao pregovore i razgovore kojima je prisustvovao. Iskaz svjedoka RK je i u skladu sa sadržajem predugovora a iz kojeg proizlazi, tumačeći ugovor u cijelosti, da su ugovorne strane dogovorile da će prodavatelj prije isplate kupoprodajne cijene isprazniti nekretninu od osoba, stvari, opreme i tereta.

19. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja JK proizlazi da je su pregovore ušli dva do tri mjeseca prije potpisivanja predugovora i to nakon što je dobio informaciju da tuženici žele prodati nekretninu. Prilikom prvog susreta iskazao je interes da su zainteresirani za kupnju i okvirno su dogovarali cijenu. Imali su ukupno 15-20-tak susreta i sastanaka, a u prvih šest su pregovarali o cijeni i kada su došli od cijene, onda su ušli u sljedeću fazu i to je sklapanje predugovora. Nekretnina je imala upisanu hipoteku Porezne uprave u iznosu od 28.000,00 EUR-a pa su zato dogovorili da će uplatiti 30.000,00 EUR-a da se skine hipoteka pa da krenu u sklapanje glavnog ugovora. Tih 30.000,00 EUR-a bilo je isplaćeno na ime kapare i to isti dan kada je potpisan predugovor. Skinuta je hipoteka i krenuli su u postupak pravljenja kupoprodajnog ugovora. Prije potpisivanja predugovora prodavatelji, odnosno jedan od sinova prodavatelja tražili su rok kako bi iselili opremu. Prvo je bio prijedlog da se iseli u roku 15 dana, ali nisu mogli naći prostor gdje bi prenijeli opremu pa su pokušali dogovoriti da se u roku 30 dana komplet preseli oprema, pa je predložio rok od 40 dana da se iseli oprema i da tada naprave kupoprodajni ugovor, isti taj dan uđu u posjed i isti taj dan isplati ostatak kupoprodajne cijene. Ovo o čemu je iskazivao je dogovoreno prije potpisivanja predugovora. Kao što je rekao prilikom potpisivanja predugovora uplaćen je avans, te su oni novce proslijedili Poreznoj upravi te je hipoteka skinuta kroz sedam dana, u to vrijeme je bila normalna komunikacija. Na objekt je dolazio svaki tjedan dva do tri puta i mora reći da je poslije skidanja hipoteke I. tuženika ĆK vidio samo jedanput, a kada bi dolazio jedan od sinova i to onaj koji je imao tiskaru je uvijek bio prisutan, a drugi povremeno. Nije siguran u ime tog sina koji je bio svaki puta prisutan, misli da je to bio mlađi sin. Razgovarao je s njim, ali nikada nije dobio odgovor na pitanje koje je tražio. Nakon jedno dva do tri tjedna saznao je da objekt nude i dalje na prodaju, a to je saznao jer je surađivao s drugim građevinskim firmama, ugl. saznao je da im je njihova kupoprodajna cijena bila mala. Pokušao je kontaktirati I. tuženika, da dobije neki odgovor, ali ga nije dobio. Sjeća se da je 31. dan od sklapanja predugovora došao u objekt i ušao u raspravu sa sinom, odnosno s jednim od sinova, koji mu je tom prilikom rekao da ne može iseliti te mu je predložio da on ostane u prostoru, ali da mu plaća zakup. Nije na to mogao pristati jer je imao drugačije poslovne planove. Saznao je i da drugi kupac radi projekt za taj prostor, čak je vidio projekt od osam stanova gdje je prepoznao objekt, a to je vidio u prodavaonici Viva keramika. Nakon što je čuo i vidio da drugi prave projekte za navedene objekte, isto nije povjerio jer je mislio da su napravili dogovor. Dalje je dolazio tamo na objekt, dva do tri dana prije isteka roka, rekao je sinu I. tuženika da se još nisu iselili, a on mu je rekao da zove tatu, odnosno I. tuženika. Nazvao je I. tuženika, a on mu je rekao da on nema novce i ti ne želi to isplatiti, a on (z.z. tužitelj) je čak htio produžiti rok jer je radio projekt za objekt. Mora reći da je banka poslala svog procjenitelja koji je procijenio nekretninu na iznos od 620.000,00 EUR-a, a njihova kupoprodajna cijena iznosila je 450.000,00 EUR-a. Procjenitelj im je pokazao procijenjenu vrijednost nekretnine te su mu oni na to rekli vidiš za koju mi cijenu tebi prodajemo. Nakon što je istekao rok od 40 dana nisu imali termin za sklapanje glavnog ugovora, a on je imao prijedlog da mu vrate kaparu, ali nakon toga nisu imali nikakvu komunikaciju. Kupoprodajna cijena trebala je biti isplaćena 40 dana nakon sklapanja predugovora, tada su trebali stupiti u posjed uz uvjet da stupe u posjed nekretnine koja je prethodno iseljena od stvari, ali iseljenje nije niti započeto. Predugovor o prodaji nekretnine koji je sklopio s tuženicima, radio je odvjetnik Ranko Zatezalo. Pročitao je Predugovor. Nakon sklapanja predugovora, prvih sedam do osam dana nije striktno tražio, a nakon toga je tražio da se isele kako bi stupio u posjed. Nakon što mu je predočen predugovor i nakon što je pročitao čl. 6. predugovora, tužitelj je naveo da ima još jedan članak da je isti dan isplata i stupanje u posjed. Nakon što ste pročitao čl. 6., naveo je da iz navedenog proizlazi da oni trebaju platiti novac da bi preuzeli objekt. Iz sadržaja cijelog ugovora i svih odredbi zajedno je zaključio da je njegova obveza da u roku 40 dana nakon što su iseljeni potpiše ugovor i uplati cijenu i uđe u posjed.

19.1. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja JK sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, jasan i bez proturječnosti. Nadalje, iskaz zakonskog zastupnika tužitelja je u bitnom u skladu s iskazom svjedoka RK i u to vezi spornih činjenica, odnosno da je su ugovorne strane predgovora o kupoprodaji nekretnine dogovorile da će nakon što kupac plati kaparu iseliti stvari iz nekretnine, te da tuženici nisu niti počeli iseljavati stvari iz predmetne nekretnine. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja JK je u skladu s potvrdom Banke Kovanica d.d. u dijelu da je tuženik imao osigurana sredstva za isplatu kupovnine. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja JK je i u skladu sa sadržajem predugovora a iz kojeg proizlazi, tumačeći ugovor u cijelosti, da su ugovorne strane dogovorile da će prodavatelj prije isplate kupoprodajne cijene isprazniti nekretninu od osoba, stvari, opreme i tereta.

20. Iz iskaza I. tuženika ĆK proizlazi da su kupci pogriješili što su razgovarali i sa njegovim sinovima, a ne samo s njim. Supruga i on su potpisali predugovor. Supruga i on su dogovarali kupoprodajnu cijenu, dogovorili su i kaparu i to u iznosu koji je bio potreban da bi se skinula hipoteka i da ne bi bilo smetnji da prijeđe nekretnina u vlasništvo tužitelja. Mislili su da će predugovor vrijediti i da će ga oni poštivati, jer je tamo pisalo da, ako isplate sve, da će tada početi selidba, a stupanje u posjed će moći kada isplate sve, a bez isplate nema smisla sve iseliti. Ne zna što su oni razgovarali sa njegovim sinovima, ali svaki put nije bilo rečeno da će iseliti pa tek da će oni isplatiti, nego da će oni prvo isplatiti. Pročitao je predugovor, a pročitao ga je i prilikom potpisivanja. I on i sinovi su rekli da nema selidbe, dok se ne isplati. Rok od 40 dana je predložio tužitelj, a kako bi on mogao stupiti u vlasništvo, a on je s tim novcem, koji bi dobio od kupoprodaje, mogao iznajmiti halu kako bi prebacili proizvodnju, a imaju dvije firme – obje su tiskare. Nakon pregovara, dok je tekao rok od 40 dana predviđen predugovorom, tužitelj je od njih tražio iseljenje, a oni bi mu odgovorili da ih nije isplatio. Tražili su prostor u koji bi preselili proizvodnju, ali čekali su uplatu da bi mogli iznajmiti halu. Oglas za nekretninu je cijelo vrijeme bio aktivan, nije ga povlačio, a u tom procesu je izgubio nekoliko kupaca. Nakon što mu je tužitelj izjavio raskid predugovora, krenuli su opet prodavati nekretninu te je nakon nekih mjesec dana prodao nekretninu drugom kupcu za cijenu, misli, 450.000,00 EUR-a, iako je procjena bila oko 600.000,00 EUR-a, on se samo toga htio riješiti. Mora još reći da u tih 40 dana nakon sklapanja predugovora su radili potragu za ovdje tužiteljem, odnosno pozivali su njega i putem odvjetnika da plati kupoprodajnu cijenu, a kupac im se u tom periodu nije javljao, jer je bio u drugoj državi. Tih 40 dana nije se vidio niti jedanput sa zakonskim zastupnikom tužitelja, a vrata te nekretnine u kojoj je bio sin su bila otvorena i svi su mogli dolaziti i majstori i svi. Kod njegovog sina tih 40 dana dolazili su razni ljudi, ali ne zna je li tužitelj dolazio i tko je sve dolazio. Procjenitelj banke nije dolazio, a nije ga nitko to ni tražio. Nakon proteka roka od 40 dana koji je u predugovoru bio definiran, tužitelj je nešto produživao jer nije plaćao na vrijeme, nije izvršavao svoju obvezu. Pisano je bio otkaz ugovora, a na njegov upit da plati, nije ga mogao naći. Ne sjeća a je li ga tužitelj putem odvjetnika zahtijevao da iseli stvari.

20.1. Iskaz I. tuženika ĆK sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je u predugovoru pisalo da će pisalo da, ako isplate sve, da će tada početi selidba, a stupanje u posjed će moći kada isplate sve, a jer da bez isplate nema smisla sve iseliti, jer suprotno proizlazi iz tumačenja odredbi čl. 2.2., 2.4., 2.5., 2.6. i čl. 6. predugovora, a koji predugovor je pročitao i potpisao I. tuženik ĆK. Nadalje, iskaz I. tuženika ĆK sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da za vrijeme trajanja roka od 40 dana nije mogao stupiti u kontakt sa zakonskim zastupnikom tužitelja jer I. tuženik nije dostavio dokaze da je doista pokušavao stupiti u kontakt sa zakonskim zastupnikom tužitelja, dok suprotno proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja JK i svjedoka RK, odnosno da je zakonski zastupnik tužitelja u razdoblju od 40 dana nakon sklapanja predugovora dolazio na predmetnu nekretninu i bio dostupan.

20.2. Iskaz I. tuženika ĆK sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je oglas za nekretninu je cijelo vrijeme bio aktivan, nije ga povlačio, kao i da nije iselio stvari i opremu iz predmetne nekretnine, jer je u tom dijelu iskaz I. tuženika u skladu sa iskazom zakonskog zastupnika tužitelja JK.

21. Iz iskaza II. tuženice VK proizlazi da je kći I. tuženika i zna vrlo malo o pregovorima sa tužiteljem. Njezina braća su trebala biti ovdje, ali oni ne vole ići na sud pa je došla ona. O ovome sve zna iz priča u obitelji, jer je ovo veliki zahvat za njih, a i došla je kao predstavnica pokojne majke. Uključila se u priču kada su krenuli problemi i kada su otišli kod odvjetnika Pere Jurića. Zna da se on dva puta obraćao odvjetniku Zatezalu u vezi nastavka kupoprodaje, ali se odvjetnik Zatezalo nije očitovao. Kada su mu se obraćali, tražili su da se nastavi suradnja i da vide što će biti s kupoprodajom. Nije bila prisutna prilikom pregovora, bila je u kući s majkom jer je ista bila bolesna, pa tako zna dosta informacija. Zna da je njezin brat ĐK dao ključeve tužitelju od tog objekta te su imali slobodu i mogli su ulaziti u objekt kada su htjeli i dolazili su majstori te sl. Zna da je trebala ići prvo isplata, a potom iseljenje, to zna jer je pročitala predugovor, a i zna što se pričalo u kući i što se čekalo. Čekalo se da se uplati iznos da se mogu preseliti strojevi, a išli su u potragu prostora u koje će staviti strojeve. Nikada nije do danas vidjela tužitelja, nije bila prisutna niti prilikom telefonskih razgovora tužitelja i oca, odnosno ne zna ni da su isti uopće bili. Ne zna niti je li se, nakon što je sklopljen predugovor, tužitelj obraćao njima da isele stvari. Misli da je oglas bio skinut, a da to tata nije ni znao, jer to rade oni, a ne tata, a nakon

1 0

pregovora nisu dolazili drugi kupci. Nekretnina je prodana nakon što su raskinuli suradnju s tužiteljem. Nije bila prisutna prilikom nikakvih pregovora, sve što zna, zna iz predugovora i priča koje je čula u obiteljskom okruženju. Ne zna je li dolazio procjenitelj. Dolazila je u objekt, bio je njihov, ali nije nikada zatekla tamo g. JK ili nekoga od njegovih ljudi. Nakon što je proteklo vrijeme u kojem su čekali da tužitelj isplati kupoprodajnu cijenu, javili su se odvjetniku jer su morali krenuti dalje. Ne zna za koju je cijenu prodana nekretnina.

21.1. Iskaz II. tuženice VK sud je ocijenio nevjerodstojnim. Naime, II. tuženica VK nema neposrednih saznanja o pregovorima i dogovorima između tužitelja kao kupca i prodavatelja predmetne nekretnine, kao i o događajima nakon sklapanja predugovora nego je sve što zna čula u pričama u svojoj obitelji. Osim toga, o bitnim dijelovima dogovora između ugovornih strana zaključila je čitajući i samostalno tumačeći predugovor, a ne sudjelovanjem u pregovorima, pa II. tuženica VK nema saznanja koja je volja i namjera ugovornih strana bila prilikom sklapanja predugovora.

22. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud je utvrdio:

- da su 3. prosinca 2021. ugovorne strane i to ĆK i GK kao prodavatelji i tužitelj kao kupac sklopili Predugovor za prodajni ugovor o kupnji nekretnine,

- da je tužitelj 3. prosinca 2021. na račun I. tuženika ĆK uplatio iznos od

30.000,00 EUR-a na ime kapare,

- da su se u vrijeme sklapanja predugovora u nekretnini nalazili strojevi i oprema prodavatelja, odnosno tuženika, te da su ti strojevi bili veliki – za tiskanje, te su zahtijevali veliki aganžman oko preseljenja,

- da je tužitelj kod Banke Kovanica d.d. osigurao novčana sredstva, temeljem kredita, a kako bi isplatio kupoprodajnu cijenu,

- da je 19. siječnja 2022. tužitelj putem punomoćnika Ranka Zatezala, zahtijevao od prodavatelja da isele stvari i opremu iz nekretnine, te da će im potom isplatiti kupoprodajnu cijenu,

- da su na zahtjev tužitelja za iseljenjem stvari prodavatelji, odnosno I. tuženik ĆK, odgovorili tužitelju da će se iseliti nakon isplate kupoprodajne cijene, te da je potom 2. veljače 2022. tužitelj izjavio da raskida predmetni predugovor.

23. Kao što je već prethodno navedeno, tijekom postupka sporno je tko je odgovoran što je došlo do raskida predugovora, odnosno jesu li tuženici dužni tužitelju vratiti kaparu koju su primili.

23.1. Da bi se utvrdilo tko je odgovoran što je došlo do raskida predugovora, odnosno koja ugovorna strana nije ispunila svoju obvezu, bilo je potrebno utvrditi što su ugovorne strane ugovorile, odnosno jesu li ugovorne strane ugovorile da su prodavatelji dužni iseliti stvari iz predmetne nekretnine pa da će potom tužitelj isplatiti kupoprodajnu cijenu, ili su ugovorne strane ugovorile da će kupac prvo isplatiti kupoprodajnu cijenu pa da će potom prodavatelji iseliti stvari iz predmetne nekretnine.

23.2. Ugovorne strane su sadržaj Predugovora za prodajni ugovor o kupnji nekretnine tumačile na različite načine, pa su time i svoje obveze iz ugovora različito tumačile.

24. Odredbom čl. 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da se

1 1

odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase. Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako odgovara načelima obveznog prava utvrđenog ZOO-om.

24.1. Kako bi utvrdio zajedničku namjeru ugovornih strana ovaj sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja, I. tuženika ĆK, svjedoka RK i II. tuženicu VK.

25. Nakon saslušanja stranaka i svjedoka, ovaj sud je utvrdio da je zajednička namjera ugovornih strana bila da nekretnina oslobodi od svih osoba, stvari i tereta, a da će potom uslijediti isplata kupoprodajne cijene i stupanje u posjed kupca.

25.1. Nadalje, ovaj sud je tumačio odredbu čl. 2.2. Predugovora kojom je ugovoreno:

Kupac je iskazao namjeru kupiti nekretninu opisanu u čl. 1.1. Predugovora, slobodnu od stvari, osoba i upisanih tereta, nakon što se za to stvore svi dogovoreni preduvjeti, odredbom čl. 2.4. Predugovora ugovoreno je : Isplatu kupovnine kupac je dužan izvršiti u roku od 40 dana od dana sklapanja ovog predugovora, odredbom čl. 2.5. Predugovora ugovoreno je: Isplatu kupovnine, kupac će izvršiti i prije roka iz toč. 2.4., po pozivu prodavatelja, uz uvjet da je kupcu omogućeno stupanje u posjed nekretnine, odredbom čl. 2.6. ugovoreno je: Tako utvrđen rok za isplatu kupovnine produžit će se za onoliko dana koliko je produžen rok za iseljenje prodavatelja iz nekretnine i stupanja u posjed kupca, dok je odredbom čl. 6. Predugovora ugovoreno: Prodavatelji se obvezuju kupcu omogućiti stupanje u posjed kupljenih nekretnina u roku od 40 dana od dana sklapanja Predugovora, a nakon što prodavatelji prime uplatu kupovnine iz čl. 2.3. Predugovora.

25.2. Imajući na umu zajedničku namjeru ugovornih strana koju je sud utvrdio saslušanjem stranaka i svjedoka, ovaj sud je odredbe čl. 2.2., 2.4., 2.5., 2.6. i čl. 6. Predugovora razumio na način da je namjera kupca bilo kupiti nekretninu slobodnu od osoba, stvari i tereta, a budući da je kupac, odnosno zakonski zastupnik tuženika znao da se u nekretnini nalaze veliki strojevi čije je premještanje zahtjevno i da je potrebno određeno vrijeme, ugovorio je sa prodavateljima da će kupoprodajnu cijenu isplatiti u roku od 40 dana od sklapanja predugovora.

25.3. Da je kupac imao namjeru isplatiti kupoprodajnu cijenu tek po ispražnjenju nekretnine očituje se u ugovaranju odredbe čl. 2.6. kojim je ugovoreno da će se produžiti isplata kupoprodajne cijene za onoliko dana koliko je produžen rok za iseljenje i stupanje u posjed.

25.4. Nadalje, odredbu čl. 6. Predugovora kojom je ugovoreno da da će prodavatelji omogućiti stupanje u posjed kupljene nekretnine u roku od 40 dana od dana sklapanja Predugovora, a nakon što prodavatelji prime uplatu kupoprodajne cijene, ovaj sud je tumačio i razumio na način da je su prodavatelji u roku od 40 dana trebali isprazniti nekretninu i primiti uplatu kupoprodajne cijene a kako bi kupcu omogućili stupanje u posjed.

25.5. Dakle, obveza kupca da u roku od 40 dana isplati kupoprodajnu cijenu ovisi o prethodnom ispražnjenju nekretnine, iz tog razloga je ugovoreno i da se rok za isplatu

1 2

kupoprodajne cijene može produžiti ili čak i isplatiti i ranije ako je kupcu omogućeno stupanje u posjed.

25.6. Imajući na umu sve navedeno, pogrešni su navodi tuženika iz kojih bi proizlazilo da bi se odredba čl. 6. Predugovora trebala tumačiti gramatički i sama za sebe, bez obzira na ostale odredbe ugovora i namjeru stranaka.

26. Dakle, prodavatelji, odnosno I. tuženik ĆK i sada pok. BK, prednica II. tuženice VK, III. tuženika PK i IV. tuženika ĐK nisu ispraznili predmetnu nekretninu u roku, a nisu je ispraznili niti nakon što ih je na to poznao tužitelj putem punomoćnika, nego su naveli da tužitelj prvo treba isplatiti kupoprodajnu cijenu u cijelosti, radi čega je tužitelj raskinuo predmetni predugovor.

26.1. S obzirom na to da I. tuženik ĆK i sada pok. BK nisu ispunili svoju obvezu koju su ugovorili predmetnim predugovorom, te da je radi toga tužitelj raskinuo predugovor, ovaj sud je utvrdio da su I. tuženik ĆK i sada pok. BK odgovorni za neispunjenje ugovora.

27. Odredbom čl. 304. ZOO-a propisano je da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primjenom kaparom (stavak 1). Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svom izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još uvijek moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare (stavak 2).

28. Budući da je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, tužitelj kao strana koja je dala kaparu i koja nije odgovorna za neispunjenje ugovora osnovano zahtjeva vraćanje kapare u iznosu od 30.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2021. pa do isplate, odnosno od kada je kapara dana a sve sukladno čl. 304. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 368. st. 5. ZOO-a. Slijedom navedenoga ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

29. Budući da je tijekom postupka umrla tuženica BK, i da je postupak nastavljen i na njezine nasljednike VK, PK i ĐK, a da je nasljednik ĆK već tužbom bio označen kao tuženik, ovaj sud je u uvodu presude i u izreci kao tuženike naveo nasljednike pok. BK. U vezi s navedenim potrebno je reći da tužitelj nakon što je postupak prekinut zbog smrti tuženice BK nije uredio tužbeni zahtjev na način da je kao tuženike označio i VK, PK i ĐK. Međutim, budući da je do promjene došlo po samom zakonu, sud je isto sam naznačio i u uvodu i u izreci presude (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-991/2024-2 od 15. listopada 2024., toč. 13. obrazloženja presude).

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tužitelju pripada naknada troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 10. lipanja 2025., 21. listopada 2025. i 3. srpnja 2026., za svako ročište iznos od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 2.000,00 EUR-a, uvećano za

1 3

25%PDV-a iznosi 2.500,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 173,23 EUR-a, što sveukupno iznosi 2.673,23 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2025. pa do isplate.

31. Tužitelju nije priznata naknada troška sudske pristojbe na presudu jer istu nije niti platio.

32. Tuženici nisu uspjeli u sporu pa im ne pripada naknada troška postupka, stoga je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan.

Osijek, 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika