REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-627/2026-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari I. tužitelja mlt. KK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.-tužitelja OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa] i zastupani po oci i zakonskom zastupniku AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mateja Radočaj, odvjetnica u Čazmi, protiv I. -tužene ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. -tuženika GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi uzdržavanja, 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I.  Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II.  Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Podneskom od 23. lipnja 2026. tužitelji su povukli tužbu u ovoj pravnoj stvari.

2. Pozvani da se očituju o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), tuženici u dodijeljenom roku nisu dostavili svoje očitovanje, slijedno čemu je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23) odlučeno kao u točki I. izreke.

3. U podnesku kojim su povukli tužbu, dopunjenim podneskom od 30. lipnja 2026., tužitelji su s pozivom na odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a zatražili naknadu troška postupka u iznosu od 400,00 EUR, navodeći da je majka mlt. tužitelja nakon podnošenja tužbe, dana 11. lipnja 2026., uplatila dužni iznos uzdržavanja.

4. Odlučujući o tako postavljenom zahtjevu za naknadu troška postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupno stanje spisa predmeta iz kojeg slijedi da su mlt. tužitelji, zastupani po ocu i zakonskom zastupniku 04. svibnja 2026. podnijeli ovome sudu tužbu protiv I. i II.-tuženika, bake i djeda po majci LK, kao supsidijarnih obveznika uzdržavanja. U tužbi su iznosili da je pravomoćnom i ovršnom ovosudnom presudom P Ob-1519/24-27 od 11. rujna 2025. naloženo majci mlt. tužitelja da za uzdržavanje djece doprinosi iznos od po 150,00 EUR za svakog mlt. tužitelja s početkom od 01. srpnja 2025. i dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, no da ona nije dobrovoljno postupila po presudi, a prisilna naplata nije moguća jer na računima nema sredstava. Predložili su sudu, primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ObZ-a, donijeti presudu kojom se nalaže tuženicima za uzdržavanje svakog mlt. tužitelja plaćati iznos od 150,00 EUR počevši od dana podnošenja tužbe. Zatražili su i naknadu troška postupka.

4.1. I. tužena je u odgovoru na tužbu od 11. lipnja 2026. osporila tužbu i tužbeni zahtjev, dok II.-tuženik nije podnio odgovor na tužbu. I. -tužena navodi da je brak zz mlt. tužitelja i njihove kćeri LK razveden ovosudnim rješenjem R1 Ob- 81/24 kojim je ujedno odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 29. veljače 2024. prema kojem mlt. djeca stanuju s majkom, dok je ocu određena obveza plaćanja uzdržavanja u ukupnom iznosu od 300,00 EUR i s početkom od veljače 2024. Otac, kojemu je bila izrečena mjera zabrane približavanja prema bivšoj supruzi je samo djelomično pridonosio zakonskom uzdržavanju mlt. tužitelja i sa zakašnjenjem, te je s te osnove u razdoblju od veljače 2024. do 01. srpnja 2025. nastao dug od 2.000,00 EUR, za koji majka mlt. tužitelja nije pokretala postupak prisilne naplate zbog očeva obećanja da će dugovanje podmiriti. Mlt. tužitelji zbog promijenjenih okolnosti navedenih u presudi P Ob-1519/24 stanuju s ocem i majci je određena obveza uzdržavanja u iznosu od 300,00 EUR s početkom od 01. srpnja 2025. Dalje navode kako ne odgovara istini da bi njihova kćer prekršila tako određenu obvezu uzdržavanja već da obvezu nije izvršavala upravo na prijedlog oca mlt. tužitelja stoga što on nije izvršavao ranije svoju obvezu uzdržavanja, kao i stoga što je LK za vrijeme trajanja bračne zajednice s AK podigla nenamjenski kredit za potrebe bračne zajednice u iznosu od 120.000,00 kn, koji je po prestanku bračne zajednice u cijelosti nastavila plaćati do srpnja 2025., a kada je to prestala, obvezana je platiti iznos od 8.900,00 EUR u šest rata, što je narušilo njezinu egzistenciju, te isti iznos otplaćuje uz pomoć I.-tužene. Iznosi i da kako je sam AK dao prijedlog koji je značio otpust obveze i njezina kćer nije podmirivala obvezu iz presude smatrajući da je postignut takav sporazum te ju je zateklo ponašanje bivšeg supruga koji joj na miran način nije dao do znanja da je odustao od sporazuma već je pokrenuo postupak prisilne naplate. Njezina je kćer dodatno tome zasnovala novu bračnu zajednicu u kojoj je rođeno mlt. dijete te prima rodiljnu naknadu koja je izuzeta od ovrhe, radi čega prisilna naplata nije bila moguća. Navodi i da kao baka mlt. tužitelja ne bi nikada dopustila da njezini unuci ostanu bez novčanih sredstava, a posebice ako to njezina kćer ne bi mogla iz nekog razloga ispoštivati te podnesenu tužbu doživljava kao znak nepoštivanja i nezahvalosti oca mlt. tužitelja. Iznosi i kako ima saznanja da je njezina kćer po saznanju za podnošenje tužbe uplatila cjelokupni iznos uzdržavanja po presudi za razdoblje od 01. srpnja 2025. do dana dospijeća u iznosu od 3.790.60 EUR i da će daljnje obroke podmirivati dobrovoljno.

4.2. Nakon tako danog odgovora na tužbu I. -tužene, mlt. tužitelji su podneskom od 23. lipnja 2026. povukli tužbu navodeći da je njihova majka nakon podnošenja tužbe uplatila dužni iznos uzdržavanja, pri čemu nisu osporili činjenične navode podneska I. - tužene od 11. lipnja 2026.

5. Odredbom čl. 158. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj strani naknaditi parnične troškove, osim ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Iz navedene odredbe slijedi da se ista primjenjuje kada tuženik udovolji zahtjevu tužitelja po podnošenju tužbe, obzirom time priznaje opravdanost pokretanja postupka i samim time preuzima teret troška.

5.1. Iz stanja spisa predmeta slijedi da obvezu treće osobe, kćeri tuženika, ovdje nisu podmirili tuženici već upravo sam obveznica uzdržavanja. Dodatno tome, prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a, obveza bake i djeda je po svojoj pravnoj prirodi supsidijarna te njihova odgovornost ovisi o nepostupanju glavnog dužnika, a iz same činjenice da je majka mlt. tužitelja naknadno podmirila dugovanje slijedi da je obveza uzdržavanja njezina i da je primarna. Time ovaj sud cijeni da se radnja primarnog obveznika uzdržavanja koji je naknadno ispunio obvezu ne može materijalnopravno pripisati tuženicima, niti se može smatrati da su oni udovoljili tužbenom zahtjevu.

6. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ-a propisano je da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka.

6.1. Kako u konkretnom slučaju tuženici sami po sebi nisu dali povoda tužbi, niti su oni bili u zakašnjenju s ispunjenjem obveze, te cijeneći da tužitelji nisu osporili činjenične navode odgovora na tužbu u dijelu kojim se odnosi na obiteljsku dinamiku glede financijskih obveza, sud ocjenjuje pravičnim određenje da svaka stranka snosi svoj trošak, te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

-zz mlt. tužitelja po pun.

-I. i II.-tuženicima

-kal.