1               Poslovni broj Gž-227/2024-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola              Poslovni broj Gž-227/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz M., OIB …, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o., R., protiv tužene I. C. iz M., OIB …, koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u P., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-203/2019-80 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2024.,

 

 

presudio je

 

 

1.        Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-203/2019-80 od 21. prosinca 2023.

 

2.     Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

 

3.   Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I. Odbija se u kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništav Opoziv javne oporuke pok. S. C. od dana 28. travnja 2015. godine, dan na Zapisniku o opozivu javne oporuke kod javnog bilježnika M. P. Č. iz P., pod posl. br. OU-417/13-3.;

Utvrđuje se da je valjana javna oporuka pok. S. C. od dana 2. kolovoza 2013. godine, sastavljena kod javnog bilježnika M. P. Č. pod posl. br. OU-417/13-1.;

Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju D. L. da tuženici I. C. u roku od 15 dana isplati trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR/ 14.598,09 HRK, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice odbija kao neosnovan.“

 

2nd      Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je donošenjem pobijane presude sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka sukladno čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku te samih isprava i zapisnika. Također, da je sud počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka sukladno čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku a što je sve od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Sud je propustio potpuno i točno utvrditi stvarno činjenično stanje, a navedeno je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ukazuje da sud nije cijenio sve dokaze zasebno, već vjeru poklanja prvenstveno navodima tužene te svjedocima predloženima od strane iste, dok je propustio ocijeniti pisano očitovanje svjedoka Z. P., suprug pok. V. L.-P., sestre tužitelja koje je uloženo u sudski spis. Također, da sud u tijeku postupka nije ni saslušao tužitelja, već samo tuženu čime mu nije dao priliku izjasniti se o svim okolnostima i činjenicama koje su ključne za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari, usprkos tome što je tužitelj spriječenost dolaska na raspravu opravdao. Smatra da sud nije pravilno ocijenio niti nalaz i mišljenje vještaka dr. P. M.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodim. Potražuje troškove žalbe.

 

3rd        Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

 

3rd1st                U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženica se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

 

4th        Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5th        Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je ništav Opoziv javne oporuke pok. S. C. od dana 28. travnja 2015., koji je dan na Zapisniku o opozivu javne oporuke kod javnog bilježnika M. P. Č. iz P., pod poslovnim brojem OU-417/13-3, a posljedično tome, i zahtjev za utvrđenje da je valjana javna oporuka pok. S. C. od 2. kolovoza 2013., sastavljena kod javnog bilježnika M. P. Č. pod poslovnim brojem OU-417/13-1.

 

5th1st                Odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja ocjenom provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio je činjenično stanje bitno za donošenje odluke i to:

-  da je tužitelj na pokretanje predmetnog parničnog postupka upućen iz ostavinskog postupka poslovni broj O-163/2019 koji se vodi iza pok. S. C. a sve to rješenjem od 31. siječnja 2019.,

-  da je pok. S. C. sastavio Izjavu posljednje volje u obliku vlastoručne oporuke od 25. rujna 2001., koja je proglašena na zapisniku kod suda prvoga stupnja 28. kolovoza 2017., kojom je za univerzalnu nasljednicu odredio svoju suprugu E. C., rođ. D. te naveo da ukoliko iz bilo kojeg razloga ona ga ne bi mogla naslijediti, tada svu svoju imovinu ostavlja V. L.-P. i D. L.,

-  da je pok. S. C. sastavio i Izjavu posljednje volje u obliku javne oporuke od 8. veljače 2013. sastavljene na zapisniku kod javnoga bilježnika M. P. Č. pod poslovnim brojem OU-417/13-1 kojom je za univerzalnog nasljednika odredio ovdje tužitelja D. L.,

-  da navedena javna oporuka nije proglašena u ostavinskom postupku s obzirom da ju je pok. S. C. opozvao Zapisnikom o opozivu javne oporuke od 28. travnja 2015. također sačinjenom kod javnog bilježnika M. P. Č. pod poslovnim brojem OU-417/13-3, kojim je opozvao sve svoje ranije oporuke,

-  da obzirom je pok. S. C. Z. o opozivu javne oporuke od 28. travnja 2015. opozvao sve svoje ranije oporuke, da ne postoji oporuka koja bi bila temelj za oporučno nasljeđivanje pok. S. C., već pok. S. C. na temelju zakona trebala naslijediti njegova zakonska nasljednica, supruga I. C., ovdje tuženica,

-  da iz iskaza svih saslušanih svjedoka (M. G., B. M., L. B., M. Z., B. K., J. M., D. K., E. K., R. Đ., M. P. Č., M. G., M. Š., E. B. te tuženice kao parnične stranke - kojima sud poklanja vjeru jer su logični, životni, uvjerljivi i podudarni u bitnim okolnostima) proizlazi da je pok. S. C. kako u vrijeme spornog opoziva oporuke (28. travnja 2015.) tako i do svoje smrti (umro je 10. kolovoza 2017.), bio orijentiran u vremenu i prostoru, brinuo se o svojoj imovini, sam je donosio odluke u vezi svoje imovine, sklapao je pravne poslove, sam je raspolagao novcem, razumio je koje i kakve radnje poduzima,

-  da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke spec. psihijatra dr. P. M. (str. 277 do 280 spisa) te njegove usmene dopune koju je isti dao po prigovorima tužitelja na njegov osnovni nalaz (str. 300 do 303 spisa) – koji sud u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan, proizlazi da je pok. S. C. u vrijeme opoziva javne oporuke 28. travnja 2015. bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da je mogao shvatiti značenje svoga očitovanja i njegove posljedice, te da je bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu sa tim znanjem.

 

5th2nd              Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te sadržaja odredbe čl. 64. st. 1. i čl. 26. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. - dalje: ZN) sud prvoga stupnja zaključio je da je pok. S. C. u vrijeme sastavljanja Izjave o opozivu oporuke od 28. travnja 2015. bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da je mogao shvatiti značenje svoga očitovanja i njegove posljedice, te da je bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu sa tim znanjem. To stoga što je u kritično vrijeme, gotovo sve do svoje smrti, sam vodio računa o svojoj imovini, sklapao je pravne poslove, odlazio je u banku i raspolagao svojim novcem, odlazio je na sudska ročišta (u postupcima koje je vodio), bio je prisutan kada je sklopio sudske nagodbe sa ovdje tužiteljem, odlazio je kod javnog bilježnika, a koje sve radnje ne bi mogao sam poduzimati da je bilo upitno njegovo mentalno zdravlje. Obzirom je zaključio da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz 26. st. 2. ZN-a, sud prvoga stupnja predmetnom odlukom odbio je tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan kao u izreci.

 

6th        Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja sud je pravilno utvrdio i na isto je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

6th1st                Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u pobijanoj odluci navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama pa odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

 

6th2nd              Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6th3rd                Neosnovano tuženik prigovara počinjenoj relativno bitnoj povredi odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer je sud nakon provedenog postupka činjenice utvrdio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski je sud iskaze svjedoka cijenio na temelju onoga o čemu su iskazivali odnosno o čemu su imali saznanja, ali je odluku donio uvažavajući sve izvedene dokaze pa tako i materijalnu dokumentaciju koja prileži predmetu, što proizlazi iz obrazloženja presude. Prvostupanjski sud je također dao valjano obrazloženje razloga kojima se rukovodio poklanjajući vjeru iskazima saslušanih svjedoka te tuženice kao parnične stranke. Stoga žalbeni navodi tuženika istaknuti u pravcu da sud nije cijenio ocijeniti pisano očitovanje svjedoka Z. P., suprug pok. V. L.-P., sestre tužitelja koje je uloženo u sudski spis, ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom, valja istaknuti da sukladno odredbama čl. 235. do 249. ZPP-a, svjedoci svoj iskaz daju usmeno pred sudom o okolnostima koje su im poznate, a pisano očitovanje Z. P. nema karakter takva dokaznog sredstva, posebno i u situaciji kada je izostala suglasnost stranaka da se pismeno očitovanje koristi za potrebe postupka.

 

6th4th                U odnosu na žalbeni navod tužitelja da mu je sud onemogućio da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su ključne za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari, jer nije proveo dokaz njegovim saslušanjem već samo saslušanjem tuženice kao parnične stranke, valja reći da taj žalbeni navod nije osnovan, jer je sud ročište za provođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka odredio za dan 1. ožujka 2021. (str. 69 do 71 spisa), o kom ročištu je tužitelj bio uredno obaviješten ali na isto nije došao uz obrazloženje njegova punomoćnika odvjetnika „da je tužitelj u zadnji čas javio da je spriječen pristupiti na današnje ročište na kojem je određeno provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka.“ Pritom, tužitelj po svom punomoćniku suglasio se da se na istom ročištu izvede dokaz saslušanjem tuženice kao parnične stranke. U takvim okolnostima tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da mu je onemogućeno da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su ključne za donošenje odluke u predmetu, pri čemu se posebno ističe da sud svoju odluku nije temeljio isključivo na iskazu tuženice već je uzeo u obzir ukupnost svih provedenih dokaza.

 

6th5th                Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvoga stupnja pravilno je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke spec. psihijatra dr. P. M. i njegovu usmenu dopunu danu na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 5. listopada 2023. Naime, vještak je jasno iskazao da je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži predmetu te iskaze saslušanih svjedoka, utvrdio da je pok. S. C. u kritično vrijeme bio sposoban za rasuđivanje.

 

7th        Odredbom čl. 26. ZN-a propisano je da je opoziv oporuke ništav ako u trenutku sastavljanja opoziva oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, a oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

 

8th        Obzirom je sud prvoga stupnja na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da je pok. S. C. u vrijeme sastavljanja Izjave o opozivu oporuke od 28. travnja 2015. bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da je mogao shvatiti značenje svoga očitovanja i njegove posljedice, te da je bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu sa tim znanjem, pravilnom primjenom materijalnoga prava i to prethodno citirane odredbe čl. 26. ZN-a, pravilno je postupio kada je zahtjev tužitelja pobliže opisan kao u toč. I. izreke odbio kao neosnovan.

 

9th        Obzirom na navedeno, kako je prvostupanjski sud na za ovaj spor, pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i na koje ukazuje tužitelj, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

10th   O trošku žalbe odlučeno je prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa tužitelju nije dosuđen trošak žalbe jer sa žalbom nije uspio.

 

11th   Tuženici ne pripada trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o žalbi.

 

U Puli-Pola 19. veljače 2024.

 

                            Predsjednica vijeća:

 

                            Nataša Babić, v.r.