Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P Ob-174/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, nakon glavne i nejavne rasprave održane dana 25. kolovoza 2026. u nazočnosti stranaka, dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak između tužiteljice ĆČ, rođene Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je sklopljen 28. ožujka 1998. u Vrhovinama, a upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Vrhovine matičnog ureda Otočac za godinu 1998. pod rednim brojem 1.

II. Svaka stranka snositi će svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Podneskom zaprimljeni kod ovog suda dana 30. lipnja 2026. tužiteljica je podnijela tužbu radi razvoda braka s tuženikom. Tužiteljica u tužbi navodi su stranke bračni drugovi čiji brak je sklopljen dana 28. ožujka 1998., a nemaju maloljetnu djecu niti djecu na kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti. Nadalje tužiteljica ističe da faktična bračna zajednica stranaka ne egzistira, a odnosi stranaka su teško i trajno poremećeni te nastavak zajedničkog života više nije moguć, slijedom čega predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporio tužbeni zahtjev navodeći da se protivi razvodu braka jer smatra da odnosi između stranaka nisu teško i trajno poremećeni, postoji nada da će se brak očuvati, a iz kojih razloga je predložio da sud strankama dodijeli kraći rok radi rješavanja međusobnih nesuglasica.

3. Na ročištu održanom dana 25. kolovoza 2026. tužiteljica je ponovila kako smatra da su bračni odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni iz kojih razloga se protivi odgodi ročišta i predlaže da sud donesene odluku o razvodu braka.

4. Sud nije prihvatio prijedlog za odgodu ročišta, ocijenivši da za odgodu nisu postojali opravdani razlozi koji bi nadjačali potrebu za pravodobnim okončanjem postupka. Daljnje odgađanje ročišta, a time i produljenje postupka, bilo bi protivno pravu tužiteljice da se o njezinu zahtjevu odluči u razumnom roku te načelu brzog i učinkovitog vođenja postupka, osobito imajući u vidu narav predmetnog obiteljskopravnog spora i činjenicu da tužiteljica nedvojbeno ustraje u zahtjevu za razvod braka.

5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u vjenčani list (list 2 spisa) te je tijekom postupka saslušao stranke (list 6 – 7 spisa).

6. Temeljem tako provedenih dokaza sud je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnivanim u cijelosti.

7. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 28. ožujka 1998- sklopili brak koji je upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Vrhovine, Matičnog ureda Otočac za godinu 1998. pod rednim brojem 1 , ako i da stranke u trenutku podnošenja tužbe nemaju zajedničku maloljetnu djecu.

8. Sporno je jesu li bračni odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni u mjeri.

9. Na naprijed spornu okolnost sud je poveo dokaz saslušanjem stranaka.

10. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da su ona i tuženik sklopili brak 28. ožujka 1998. a u braku je rođen sin H koji je punoljetan. Bračni odnosi između nje i tuženika su se poremetili prije četiri godine, a prestali su živjeti zajedno 10. svibnja 2026. kada se tužiteljica iz roditeljske kuće u [adresa] u kojoj je živjela s tuženikom preselila u kuću u [adresa] u kojoj sada žive njezin sin i buduća snaha, a koju smo ja i tuženik izgradili za vrijeme trajanja braka. Bračni odnosi između stranaka su se poremetili prije četiri godine kada je tužiteljica saznala da je tuženik u ljubavnoj vezi sa jednom ženom i nakon što ga je suočila s tom činjenicom tuženik je pokazao kajanje, priznao je svoju grešku i obećao da se to neće ponoviti. Tužiteljica je u želji da sačuva svoj brak pokušala preći preko toga, oprostiti tuženiku i nastaviti zajednički život. Međutim, saznala je da ta veza nikada nije prekinuta i da se tuženik i dalje viđa sa tom ženom. Tužiteljica je i ranije već napuštala obiteljski dom i to u rujnu 2025. sa namjerom da okonča brak, ali se na nagovor tuženika vratila u listopadu 2025. Međutim nastavak skladnih bračnih odnosa više nije bio moguć te je tužiteljica doživljavala i psihičko i fizičko maltretiranje od strane tuženika te je konačno 10. svibnja 2026. otišla od tuženika i odlučila pokrenuti ovaj postupak. Tužiteljica smatra da su bračni odnosi između nje i tuženika teško i trajno poremećeni te nastavak njihovog braka nije moguć jer je ona tuženiku pružila već bezbroj šansi da sačuva ju brak, ali na žalost to nije uspjelo i stoga se protivi prijedlogu tuženika da se odgodi odluka o zahtjevu za razvod braka jer je ona čvrsto odlučila da je najbolje razvesti se, a obzirom da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni i prema njenom stajalištu nema mogućnosti da se isti poprave.

11. Suprotno iskazu tužiteljice tuženik je u svom iskazu naveo kako smatra da se brak između njega i tužiteljice ne bi trebao razvesti jer on još uvijek osjeća veliku ljubav prema njoj, uvijek su jedan drugome bili velika potpora i misli da i dalje to mogu biti. U odnosu na navode tužiteljice o postojanju bračne nevjere s njegove strane tuženik je izjavio da ti navodi nisu točni. Pojasnio je da on radi u Zavodu za hitnu medicinu kao vozač i njegov posao je takav da dolazi u kontakt s većim brojem ljudi pa time i medicinskim sestrama i drugim ženama. U svom poslu ponekad pomogne ljudima u naručivanju na zdravstvene zahvate ili im učini sličnu uslugu pa ga iz tog razloga ljudi znaju počastiti u gradu i pozdraviti. Što se tiče priča o njegovoj nevjeri, tuženik je dodao i da stranke žive u maloj sredini u kojoj kolaju svakakve priče i svašta se na kraju može iz toga izroditi. U odnosu na dinamiku bračnih odnosa između njega i tužiteljice je iskazao da se uvijek skrbio o svojoj obitelji te ih nikada nije zanemario niti u kojem pogledu. Jedino je izlazio na domjenke i sahrane, a svu svoju zaradu je ulagao u potrebe obitelji, nije trošio novac po kafićima, nije išao na ljetovanja dok je tužiteljici znao omogućiti ljetovanje, uvijek je štedio i brinuo o potrebama obitelji. Nikada nije bio grubijan niti nasilnik, uvijek je brinuo o tužiteljici, poljubio je prije odlaska na posao, brinuo se kada bi bila loše volje.

12. Odredbom čl. 51. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023; dalje Obz) propisano je da će sud razvesti brak: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma

2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili

3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

13. Sud je tijekom postupka uzeo u obzir i uvažava izraženu želju tuženika da brak stranaka opstane i da se bračna zajednica nastavi. Međutim, sama želja jednog bračnog druga za nastavkom braka nije dostatna za njegovo održanje kada drugi bračni drug jasno, nedvojbeno i ustrajno izražava protivnu volju, osobito u okolnostima kada faktična zajednica bračnih drugova već dulje vrijeme ne postoji.

14. Naime, bračna zajednica pretpostavlja slobodnu i uzajamnu volju bračnih drugova za njezinim postojanjem i nastavkom. Stoga, neovisno o tome što se tuženik jasno protivi razvodu braka, nastavak bračne zajednice između stranaka nije moguć protivno jasno izraženoj volji tužiteljice. Sud ne može tužiteljicu prisiliti na nastavak bračnog života koji ona više ne želi niti je obvezati da ostane u braku samo zato što tuženik želi njegov nastavak.

15. Upravo okolnost da tužiteljica već gotovo godinu dana ne živi s tuženikom, što tuženik ne osporava, zajedno s njezinom jasnom i ustrajnom voljom da se brak razvede, prema ocjeni ovog suda potvrđuje da su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni te da ne postoji realna mogućnost ponovne uspostave bračne zajednice. Pritom i sama činjenica da stranke imaju potpuno oprečna stajališta o temeljnom pitanju nastavka zajedničkog bračnog života dodatno potvrđuje zaključak da njihova bračna zajednica više ne ostvaruje svoju stvarnu svrhu i sadržaj.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju utvrđenih činjenica i rezultata provedenog postupka, sud je utvrdio da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, da faktična bračna zajednica više ne postoji te da, unatoč želji tuženika za očuvanjem braka, ne postoji obostrana volja niti realna mogućnost nastavka bračne zajednice.

17. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, prihvatio zahtjev za razvod braka te odlučio kao u toč. I. izreke presude.

18. Obzirom da stranke nisu potraživale naknadu troškova postupka, sud je u odnosu na troškove postupka odlučio kao u toč. II. izreke.

U Karlovcu 25. kolovoza 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ĆČ, [adresa]

2. HČ, [adresa]