REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-813/2025-8

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove , KLASA: UP/II-560-01/25-01/86, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 25. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/25-01/86, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 25. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Vukovar, KLASA: UP/I-560- 01/25-01/62, URBROJ: 512M2-01-04-08-25-5 od 16. svibnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Prvoj samostalnoj satniji Zbora narodne garde Vukovar (dalje PS ZNG Vukovar) za razdoblje od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. i 204. brigadi Hrvatske vojske Vukovar (dalje 204. brigadi HV) za razdoblje od 1. rujna 1991. do 17. listopada 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako inzistiranje da se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske dokazuje podacima službene evidencije nema nikakvu utemeljenost za 1991. jer su se popisi, prije same okupacije Šarengrada, uništavali kako ne bi dospjeli u ruke neprijatelja. Ističe kako mu je poznato da je više ljudi ostvarilo status na temelju izjava svjedoka te da su se kod dostavljanja popisa branitelja izuzimali pojedinci koji su ostali na okupiranom području. Navodi kako se ranije nije raspitivao za svoj status jer je smatrao da mu je utvrđen, no prilikom prikupljanja dokumentacije za ostvarivanje prava na mirovinu utvrdio je kako nema status. Smatra kako ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023, dalje: ZOHBDR).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Ističe kako tužitelj nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka. Napominje, kako je u provedenom postupku ocijenjeno kako se sama izjava svjedoka ne može prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Hrvatske vojske. Tuženik navodi kako se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske temelji isključivo na podacima službene evidencije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-813/2025-5 od 11. ožujka 2026. tužitelj i tuženik pozvani su očitovati se u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja o tome jesu li suglasni da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu. Tuženik se podneskom od 31. ožujka 2026. suglasio da se konkretni spor riješi bez održavanja rasprave, a isto je učinio i tužitelj podneskom od 10. travnja 2026.

5. S obzirom na to da su se stranke o navedenom izrijekom suglasile, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je na temelju članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024., 39/2026., dalje: ZUS) ovaj spor riješio bez rasprave.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja 12. svibnja 2021. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti PS ZNG Vukovar za razdoblje od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. i 204. brigadi HV Vukovar za razdoblje od 1. rujna 1991. do 17. listopada 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je kao pripadnik PS ZNG Vukovar i 204. Brigade HV držao stražu, kopao i utvrđivao rovove i radio na sanaciji razrušenih objekata.

9. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 10. ožujka 2025. Navodi kako je PS ZNG Vukovar pristupio 1. svibnja 1991. i bio sve do 31. kolovoza 1991. te da je prešao u 204. brigadu HV i bio pripadnikom u razdoblju od 1. rujna 1991. do 17. listopada 1991. Pri tome je bio vojnik, bez zapovjednih dužnosti. Išao je na stražu na punkt Stari grad i Magacin, ti punktovi bili su okrenuti prema Dunavu na granici sa Srbijom. Postrojbu je napustio zbog predaje naoružanja i prestanka aktivnosti obrane.

U tom periodu nije bio zaposlen.

9.1. Uz zahtjev priložio je izjavu zapovjednika samostalne satnije “Nikola Šubić Zrinski“ Šarengrad TI koji izjavljuje da se tužitelj dragovoljno odazvao kao hrvatski vojnik te je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 1991. kao pripadnik samostalne satnije “Nikola Šubić Zrinski“ i 204. brigade HV. Nalazio se na mjestu zapovjednika, na punktovima Stari grad i Magacin koji su bili okrenuti prema Dunavu. Sudjelovao je u kopanju i utvrđivanju rovova i sanaciji razrušenih objekata te se brinuo o civilima. Na dužnosti se nalazio od 2. svibnja 1991. pa sve do 14. listopada 1991., odnosno pada mjesta. Napominje kako se tužitelj nalazio na originalnom popisu pripadnika koji je predan u vojarni Borongaj 1991., a njegov kasniji izostanak kao pripadnika pripisuje raširenosti tadašnjih njegovih zapovjednika od kojih su neki bili u logoru, a neki na bojišnici. Ističe kako je tužitelja mali broj ljudi znao po imenu i prezimenu, već su ga svi poznavali po nadimku Z.

10. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan i su svjedoci KI, TI i JI i to 10. ožujka 2025., a o čemu je sastavljen zapisnik, dok se svjedok ĐI, pozvan urednom dostavom, pozivu nije odazvao zbog teške bolesti.

11. Svjedok KI, pripadnik PS ZNG Vukovar i 204. brigade HV, u svojoj izjavi danoj na zapisnik navodi kako je bio zapovjednik tužitelju koji je 1. svibnja 1991. pristupio PS ZNG u Šarengradu. Pri tome navodi kako je zadaća tužitelja bila vršenje i motrenje prostora oko sela, a posebice prema granici sa Srbijom, da je imao zaduženo naoružanje, sudjelovao u organizaciji obrane, kopanju i utvrđivanju rovova i punktova obrane te da je bio na stražama do povlačenja postrojbe u [adresa], odnosno do pada sela. Ističe da je popis pripadnika ZNG Šarengrad kao i pripadnika 204. brigade za mjesto Šarengrad sastavljen na način da su ga sastavljali zapovjednici punktova zajedno sa zapovjednikom obrane TI te da je prvi popis sastavljen u prosincu 1991. Napominje kako mu nije poznato zašto se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika PS ZNG Vukovar i 204. brigade za MZ Šarengrad.

12. Svjedok TI, također pripadnik PS ZNG Vukovar i 204. brigade HV, potvrdio je navode tužitelja i svjedoka KI te dodao kako je tužitelj bio na položajima na punktu Stari grad i Magacin koji su se nalazili blizu njegove kuće. Ističe kako se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika iz razloga što su u tom trenutku njegovi zapovjednici bili rasuti diljem Domovine te da ga malo ljudi poznaje pod njegovim pravim imenom i prezimenom, već ga svi prepoznaju pod nadimkom „ Z“.

13. Svjedok UI, isto tako pripadnik PS ZNG Vukovar i 204. brigade, u bitnome je potvrdio navode tužitelja i saslušanih svjedoka.

14. Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

15. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

16. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovog Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i svjedoka KI, TI i AI i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti PS ZNG Vukovar i 204. brigade HV, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom, jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže i vršiti naoružane ophodnje po naselju, kopati rovove, motriti te nadzirati prostor, sudjelovati u obnovi razrušenih objekata, slijedom čega je jasno da isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama.

18. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik PS ZNG Vukovar i 204. brigade HV te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim postrojbama.

19. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovoga suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR, dok se prema podacima službene evidencije tužitelj niti ne vodi kao pripadnik PS ZNG Vukovar i 204. brigade HV pa je prema tome tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao, tako i uvezi činjenice da se isti ne vodi u službenim evidencijama te je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne gore navedene odredbe ZOHBDR-a i pravilno odbio zahtjev tužitelja.

20. Slijedom navedenog, zakonitost osporenog akta ocjenjuje se prema činjenicama utvrđenima u upravnom postupku. Tuženik je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pribavljanjem podataka od svih nadležnih tijela i arhiva te je, s obzirom na izostanak materijalnih i arhivskih dokaza o tužiteljevoj pripadnosti postrojbama, pravilno primijenio materijalno pravo. U nedostatku pisanih tragova i uz negativna očitovanja službenih arhiva, sami iskazi svjedoka ne predstavljaju zakonski dostatan dokaz za retroaktivno priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

21. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u izreci ove presude.

22. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to Sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 26. kolovoza 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku