1               Poslovni broj Gž R-15/2024-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola              Poslovni broj Gž R-15/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženog S. u Z., F., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10493/2020-21 od 25. svibnja 2023., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-10493/2020-25 od 15. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2024.,

 

 

presudio je

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10493/2020-21 od 25. svibnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-10493/2020-25 od 15. rujna 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I./ Nalaže se tuženiku S. u Z., F., Z., OIB: …, da tužitelju A. S. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 1.928,39 eur* / 14.529,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-  na iznos od 123,98 EUR/ 934,16 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 123,98 EUR/ 934,16 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 123,98 EUR/ 934,16 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 123,98 EUR/ 934,16 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 123,98 EUR/ 934,16 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 123,98 EUR/ 934,16 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 123,98 EUR/ 934,16 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 149,88 EUR/ 1.129,30 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 150,08 EUR/ 1.130,78 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 150,08 EUR/ 1.130,78 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 150,08 EUR/ 1.130,78 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 150,08 EUR/ 1.130,78 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

-  na iznos od 175,90 EUR/ 1.325,33 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

-  na iznos od 134,39 EUR/ 1.012,58 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II./ Nalaže se tuženiku S. u Z., F., Z., OIB: …, da tužitelju A. S. iz Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 825,37 eur* / 6.218,75 kn sa zateznom kamatom koja teče od 25. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.“

 

a rješenjem o ispravku od 15. rujna 2023. ispravljena je točka II. izreke prvostupanjske presude u četvrtom redu te u obrazloženju, točka 28., šesti red, na način da umjesto iznosa od „825,37 eur* / 6.218,75 kn“ ima pravilno stajati iznos od „1.323,06 eur* / 9.968,75 kn“.

 

2nd      Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (iz čl. 355. Zakona o parničnom postupku) te pogrešne primjene materijalnog prava (iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku). Ističe da je pobijana presuda nezakonita jer je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući izreka presude proturječi razlozima presude, presuda uopće nema razloga a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni, zbog toga što je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Sud pogrešno zauzima stav kada smatra da su prigovori tuženika u odnosu na ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa i kasnije Arbitražne odluke neosnovani. To stoga što Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu potpisana je od samo sedam potpisnika (naglašava se da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske isti samo parafirao!), dok su raniji Sporazum i Dodatak Sporazumu bili potpisani od osam potpisnika, uključujući navedeni sindikat. Stoga na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka jer predmetne Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu potpisane od svih osam potpisnika, slijedom čega iste nisu niti pravno valjane. Ističe da niti Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 2006., niti Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 2009. niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovori jer istima nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredaba Zakona o radu. To stoga što poslodavac u konkretnom slučaju o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, već samo s predstavnicima pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, koji nisu bili imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti imenovani odlukom Gospodarsko - socijalnog vijeća. Radi se o sporazumu koji je po svojoj pravnoj naravi običan ugovor odnosno sporazum obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, stoga je isti iz svih prednje navedenih razloga ništetan. Tvrdi da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Tužbeni zahtjev tužiteljice temelji se na primjeni osnovice od 5.415,37 kn i kao takav je neosnovan u cijelosti, jer se usklađivanje prema čl. III-V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma treba odgoditi za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dok za vrijeme važenja Dodatka Sporazuma nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, i presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. I odluka o trošku nije zakonita jer je tužitelju priznat trošak koji mu ne pripada po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i po čl. 155. st. 1. ZPP-a. Potražuje troškove žalbe.

 

3rd        Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP).

 

4th        Žalba tuženika nije osnovana.

 

5th        Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće kroz razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., sve to u ukupnom iznosu od 1.928,39 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pobliže opisane kao u izreci.

 

6th        Pritom, među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika (koji kao poslodavac predstavlja javnu službu) te da mu je tuženik u utuženom razdoblju obračunao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, dok visina njegove plaće prema osnovici 5.415,37 kn predstavlja upravo onaj iznos konačno specificiran u zahtjevu tužitelja koji po visini nije bio sporan.

 

7th        Među parničnim strankama je sporno je li tuženik bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema uvećanoj osnovici temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Sporna i sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena odnosno prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

 

8th        Odlučujući o istaknutom zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja je ocjenom provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke i to:

-  da su 23. studenoga 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009.;

-  da su Vlada Republike Hrvatske i isti sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je utvrđeno da se danom potpisivanja Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn, dok će se od 1. siječnja 2010. osnovica povećat za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. prema podacima Državnog zavoda za statistiku (čl. II.), dok je odredbom čl. III. ugovoreno da u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, a odredbama čl. IV. do V. istoga Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, pri čemu su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeta prosječna mjesečna bruto plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100;

-  da su Vlada Republike Hrvatske te sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim Izmjenama je izmijenjen čl. II. sukladno kome osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. sada iznosi 5.108,84 kn bruto, dok je čl. III. izmijenjen na način da osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike sada iznosi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Izmijenjen je i čl. IV. kojim je promijenjen način usklađivanja pariteta, kao i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna;

-  da je 7. prosinca 2011. donijeta Arbitražna odluka koja je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće;

-  da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe te su u čl. 2. utvrdili da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013., dok su čl. 3. istoga utvrdili da su istim otklonjene dvojbe oko primjene dokumenata iz čl. 1. tumačenja, zbog čega nema potrebe za izmjenama navedenih dokumenata izvan uvjeta i postupaka predviđenih tim dokumentima;

-  da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.;

-  da je prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10. - dalje: TKU/10.) sklopljenim 4. listopada 2010. i to čl. 51. st. 4. ugovoreno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima;

-  da je isto propisano i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12. - dalje: TKU/12.);

-  da je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna, jer je aritmetička sredina stopa rasta BDP iznosila 2%;

-  da visina tužbenog zahtjeva tužitelja nije sporna i ona iznosi 1.928,39 eur.

 

8th1st                Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatio kao osnovan kako po osnovu tako i po visini, obzirom je utvrdio da je u utuženom razdoblju osnovica plaće tužitelja bila regulirana Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koji je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa da a temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09. i 124/09.) valja primijeniti te odredbe kao kolektivni ugovor sve do 26. siječnja 2017. obzirom da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene na razdoblje od pet godina koje je vrijeme produženo na tri mjeseca prema odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14 - dalje: ZR). Naime, sud je zaključio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto) slijedom čega je tuženik dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

 

9th        Pritom, sud je kao neosnovane otklonio tuženikove prigovore koji se odnose na ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, obzirom je zaključio da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. U konkretnom slučaju, niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila niti osporavala valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici plaće u javnim službama pa je neosnovan spomenuti prigovor ništetnosti, istaknut u tom pravcu od strane tuženika u ovom postupku.

 

10th   Također, u odnosu na odgodu primjene članka III. Izmjena i dopuna, sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na „uskladbu“, odnosno „Način usklađivanja pariteta“ određen čl. IV. dok je čl. III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, slijedom čega nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

 

11th   Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

12th   Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje istih nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

 

13th   Činjenično stanje bitno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja pravilno i potpuno je utvrđeno te je na isto materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

14th   Neosnovano tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti. Naime, navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), ali da bi to utjecalo na valjanosti tih Izmjena, odnosno da bi zbog toga bile ništetne, navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene, stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Pri tome valja ukazati na identična shvaćanja zauzeta u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev-408/2012-2 od 3. travnja 2017., Revr-847/2010-2 od 7. prosinca 2011. te Revr-1797/2009-2 od 7. veljače 2012.), kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

 

15th   Odredbom čl. 254. st. 2. Zakona o radu propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je st. 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi, sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora.

 

16th   Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i to čl. 51. st. 4. („Narodne novine“ broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće postale i dio Kolektivnog ugovora te da su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

 

17th   Mjerodavno materijalno pravo sadržano je u Zakonu o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09.), a prema odredbi iz čl. 192. Zakona o radu kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se u čl. 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom Republike Hrvatske, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

 

18th   Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

 

19th   Obzirom na naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, br. 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU-a (Narodne novine, br. 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

20th   U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade Republike Hrvatske je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn.

 

21st    Pritom, valja reći da je odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV. st. 5 izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn,odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan kako je navedeno u točki I. izreke pobijane odluke.

 

22nd Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan, kako po osnovu, tako i po visini koja je pravilno usklađenja sa nespornim izračunom tuženika koji prileži predmetu.

 

23rd   Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja, da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

24th   I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.). Neosnovano žalitelj navodi da podnesak kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu nije bio potreban, jer je isti bio potreban i na taj trošak tužitelj ima pravo po Tbr. 8.toč.1. Tarife. I za ročište 05.travnja 2023. pravilno je tužitelju odmjeren trošak po Tbr.9.toč.1.Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, te je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka.

 

25th   Slijedom navedenoga, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Puli-Pola, 19. veljače 2024.

 

                            Predsjednica vijeća:

 

                            Biljana Bojanić, v.r.