Poslovni broj: Pp-715/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mirjani Lujak, uz sudjelovanje Mihaele Matić kao zapisničara, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika Dubrovnik ceste d.d. kao pravne osobe i ED kao odgovorne osobe, nakon prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Dubrovnik Klasa: 211-07/23-4/84511, Urbroj: 511-03-14-23-1 od 17. listopada 2023. godine, zbog prekršaja iz čl.6. st.5. i 6. u svezi čl.293. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju čl.244. st.1. Prekršajnog zakona,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENICI: 1. Dubrovnik ceste d.d., 60216477432, sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba,
2. ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E, rođen **.**.1960. godine, s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin RH, nekažnjavan, kao odgovorna osoba,
k r i v i s u
I. što nisu vodili brigu i poduzimali primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, tj. nisu uklonili nestabilno kamenje sa pokosa ceste što su bili dužni u sklopu redovnog održavanja, na dijelu državne ceste D-420 kod km stupa 1 i 916 metara, 1. dionice u Dubrovniku gdje je dana 29. kolovoza 2023. godine oko 00:40 sati na ravnom cestovnom potezu, s brda sa južne strane kolnika, gdje nije postavljena odgovarajuća zaštitna mreža, došlo do urušavanja kamena te pada istog na južnu kolničku traku u trenutku nailaska osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je navedenim kolnikom, iz smjera zapada u smjeru istoka upravljao CD, prilikom čega je došlo do udara kamena u prednji desni bočni dio navedenog vozila
čime su počinili prekršaj opisan po čl.6. st.1. i st.2., a kažnjiv po čl.6. st.5. i st.6., a u svezi čl.293. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se okrivljenicima, na temelju cit. propisa,
i z r i č e
II. okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 790,00 /sedamstodevedeset/ eura.
III. okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 320,00
/tristodvadeset/ eura.
IV. Okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka ove presude. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude plaćena primijenit će se odredba čl.34. Prekršajnog zakona.
V. Na temelju čl.152. st.3. i čl.183. st.2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
VI. Temeljem čl.139. st.3., a u vezi s čl.138. st.3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od po 30,00 /trideset/ eura u roku od 30 dana od primitka ove presude, a također u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. Ukoliko se trošak postupka ne uplati u zadanom roku izvršit će se prisilno.
Obrazloženje
1. Postaja prometne policije Dubrovnik izdala je protiv okrivljenika obavezni prekršajni nalog radi prekršaja opisanog u izreci na kojeg su okrivljenici prigovorili, te je proveden žurni prekršajni postupak.
2. Okrivljenici su iznijeli svoju obranu u pisanoj formi. Negiraju da bi počinili prekršaj. Smatraju da za eventualni prekršaj može biti odgovorno jedino i isključivo trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. u čijoj je nadležnosti upravljanje, gradnja i rekonstruiranje, pa tako i održavanje i zaštita cesta. Prilažu Ugovor o izvođenju radova, redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 6 zaključen između Hrvatskih cesta d.o.o. i Dubrovnik cesta d.d. Prilažu presude i rješenja nadležnih sudova. Pozivaju se na čl.26. Zakona o cestama u odnosu na distinkciju redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta. Također citiraju odredbu čl.12. i čl.13. Pravilnika o održavanju cesta (NN 19/14 i 3/21 – u daljnjem tekstu Pravilnik). Pozivaju se na čl.42. i čl.45. Pravilnika, a sve u pogledu opisivanja radova koji spadaju u redovito održavanje cesta. Ističu da je kamen dospio na cestu neposredno prije nezgode pa ga objektivno nije bilo moguće ukloniti iako je ophodarska služba uredno obavljala nadzor. Tvrde da nemaju ovlasti izvršiti sanaciju pokosa i postavljati žičane mreže, a u cilju osiguranja stabilnosti i trajnosti ceste i povećanja sigurnosti prometa. Pozivaju se na sudsku praksu u tom smislu.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena zabilješka (ls 13-14), zapisnik o očevidu (ls 8-12), Ugovor o izvođenju radova, redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 6 zaključen između Hrvatskih cesta d.o.o. i Dubrovnik cesta d.d. (priložen u pisanoj obrani), te su pročitani i pregledani svi prilozi dostavljeni uz pisanu obranu.
4. Iz ovako provedenog postupka, nesporno je, a to i okrivljenici priznaju, da je došlo do "pada nestabilnog kamena sa pokosa ceste". Nesporno je također da je dana 29. kolovoza 2023.g. oko 00:40 sati automobil reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao CD, naišao na kameni odron koji je u trenutku nailaska automobila pao na cestu, te je došlo do udara automobila u kameni odron.
5. Okrivljenici negiraju svoju odgovornost za taj događaj na način da:
a) smatraju da se odredba čl.6. st.1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne odnosi na okrivljenu pravnu osobu, već bi eventualno okrivljena osoba mogla biti jedino i isključivo trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. budući da to društvo upravlja cestama na području RH odnosno upravlja, gradi i rekonstruira i održava ceste. Smatraju da je odgovornost upravitelja ceste normirana zakonom te da je nije moguće ugovorom prenijeti na drugu pravnu osobu,
b) da sukladno Zakonu o cestama te Pravilniku radovi koji bi mogli spriječiti odron kamenja na cestu, ne spadaju u redovito održavanje cesta,
c) da je do odrona došlo u trenutku nailaska automobila reg. oznake [registarska oznaka] što ophodarska služba nije mogla ukloniti.
6. Neosnovana je obrana okrivljenika. Ne stoji navod da Hrvatske ceste d.o.o. kao upravitelj ceste ne mogu svoju eventualnu odgovornost bilo kakvim ugovorom prenijeti na drugu pravnu osobu, u ovom slučaju okrivljenika. Ne radi se u konkretnom slučaju ni o kakvom prijenosu odgovornosti nego o obvezama okrivljenika preuzetih „Ugovorom o izvođenju radova, redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 6“ koji su okrivljenici sklopili sa Hrvatskim cestama d.o.o. Radi se o nepoštivanju tih obaveza, koje nepoštivanje i nepostupanje po preuzetim ugovornim obvezama su dovele do posljedica u vidu nastanka opisane prometne nesreće. Naime u čl.1. točka 1. Ugovora se navodi kao predmet Ugovora ustupanje izvođenja radova, Redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 6. U točki 2. istog članka se opisuje što sve to uključuje „redovito održavanje“ državne ceste pa je navedeno da redovito održavanje podrazumijeva „skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine, sa svrhom održavanja njihove prohodnosti i tehničke ispravnosti te sigurnosti prometa koji se odvija po njima“. Na isti način „redovito održavanje“ definira i Zakon o cestama u čl.2. st.1. točka 13.
7. Netočno je također da (sukladno Zakonu o cestama te Pravilniku), radovi koji bi mogli spriječiti odron kamenja na cestu ne spadaju u redovito održavanje ceste. U konkretnom slučaju došlo je do odrona nestabilnog kamenja sa pokosa ceste. Radilo se o stijenskom pokosu sa kojega se odronio odnosno urušio kamen. Prema čl.13. alineja 4. Pravilnika, pod redovitim održavanjem cesta podrazumijeva redovito održavanje pokosa, dok isti pravilnik u čl .24. detaljnije opisuje što je redovito održavanje pokosa, pa navodi da tu spada stalno osiguravanje ili odstranjenje nestabilnog materijala te održavanje u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste. Propust je okrivljenika da u sklopu redovitog održavanja ceste te pokosa uz cestu nisu poduzeli sve mjere da bi sa pokosa odstranili nestabilan materijal pa tako spriječili da taj materijal, u ovom slučaju kamen, dospije na cestu te bude uzrok nastanka prometne nesreće. Dakle redovito održavanje pokosa te opisani radovi na sprječavanju i odstranjivanju nestabilnog materijala sa pokosa spadaju u redovito, a ne izvanredno održavanje javnih cesta kako okrivljenici navode u svojoj obrani.
8. I na kraju, neosnovana je obrana okrivljenih u dijelu gdje navode da je do odrona došlo neposredno prije nailaska automobila reg. oznake [registarska oznaka] te da ophodarska služba nije mogla otkloniti kamenje koje se urušilo. Propust okrivljenih, a što je predmet ovog postupka, nije u činjenici da nisu na vrijeme otklonili kamenje koje je palo sa pokosa ceste, već da su propustili spriječiti, a u sklopu redovitog održavanja ceste, da do odrona uopće dođe.
9. Zbog svega navedenog okrivljenici su oglašeni krivim i kažnjeni.
10. Prilikom odlučivanja o kazni vodilo se računa o svim odlučnim okolnostima iz čl.36. Prekršajnog zakona. Kao olakšavajuće u pogledu okrivljenih cijenjeno je da je od počinjenja prekršaja protekao duži vremenski period, dok neke otežavajuće okolnosti na strani počinitelja nisu uočene pa su im odmjerene novčane kazne u minimalnom iznosu u uvjerenju da su te kazne primjerene i da će se njima postići svrha kažnjavanja u cilju specijalne i generalne prevencije.
11. U skladu s odredbom čl.152. st.3. Prekršajnog zakona (NN 107/07 i 39/13) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od primitka presude.
12. Troškovi prekršajnog postupka odnose se paušalni trošak ovog postupka, pri čijem se određivanju vodilo računa o trajanju i složenosti postupka, te o imovnom stanju okrivljenika, a sve u okviru raspona za ove troškove, propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN18/2013).
13. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, 25. kolovoza 2026. godine
Sudac
Mirjana Lujak
Pravna pouka:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Dostaviti:
1. okrivljenicima,
2. ovlaštenom tužitelju
