REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2370/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva JAGAR & GREBENAR u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nikoline Rukonić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Sanje Svalina, odvjetnice, dana 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 24.10.2025. godine, KLASA: DIR/25-0l/727, URBROJ: 00-07-01/02-25-23 tuženika Hrvatske šume d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31.07.2020., te da radni odnos tužitelja BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Hrvatske šume d.o.o. nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 u roku od 8 (osam) dana, vratiti tužitelja BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad na radno mjesto.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 21. listopada 2025. prihvatio ponudu tuženika i potpisao ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stručnog suradnika za iskorištavanje šuma u UŠP Našice, koji mu je prethodno ponuđen uz odluku o redovitom otkazu od 14. listopada 2025., te je potpisani ugovor istoga dana dostavio tuženiku. Tuženik je 24. listopada 2025. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom je tužitelju otkazao raniji ugovor o radu za radno mjesto upravitelja Šumarije Donji Miholjac, zbog navodno neprimjerenog sadržaja dopisa tužitelja od 15. listopada 2025. upućenog nadređenom radniku te zbog korištenja memoranduma i službenog pečata poslodavca. Tuženik je navedeno ponašanje ocijenio zlouporabom odnosno prekoračenjem ovlasti i osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 54. st. 1. alineje 2. i 7. Pravilnika o radu. Tužitelj je protiv odluke pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odlukom od 13. studenoga 2025. odbio kao neosnovan. Osporavajući zakonitost otkaza, tužitelj prvenstveno ističe da je prije donošenja pobijane odluke već bio sklopljen novi ugovor o radu, budući da je 21. listopada 2025. prihvatio ponudu tuženika i dostavio mu potpisani primjerak ugovora. Pozivajući se na čl. 8. st. 4. Zakona o radu te odredbe Zakona o obveznim odnosima o sklapanju ugovora prihvatom ponude, smatra da je pobijanom odlukom otkazan ugovor koji u vrijeme njezina donošenja više nije bio na snazi, dok novi ugovor nije bio obuhvaćen otkazom. Tužitelj osporava i postojanje razloga za izvanredni otkaz, navodeći da dopis od 15. listopada 2025. predstavlja njegovu osobnu reakciju i pritužbu na odnose i postupanje prema njemu u radnoj sredini, a ne osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz. Smatra da sadržaj i ton dopisa, čak i ako bi se ocijenili neprimjerenima, ne opravdavaju najstrožu radnopravnu sankciju, osobito jer je dopis bio interne naravi i nije prouzročio štetu ugledu poslodavca. Poziva se i na čl. 117. Zakona o radu, ističući da podnošenje pritužbe radi zaštite prava radnika ne može predstavljati opravdani razlog za otkaz. Nadalje navodi da ni korištenje memoranduma i službenog pečata, s obzirom na internu narav dopisa, ne predstavlja zlouporabu ovlasti niti osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa u smislu odredbi Pravilnika o radu na koje se tuženik pozvao. Konačno, tužitelj ističe da je radničko vijeće dalo negativno mišljenje na prijedlog izvanrednog otkaza te da mu prije donošenja odluke nije omogućeno iznošenje obrane, a razlozi zbog kojih je obrana izostala nisu konkretno obrazloženi. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi da je predmetni izvanredni otkaz nedopušten te naložiti tuženiku da ga vrati na rad.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužitelj prije donošenja pobijane odluke obavljao poslove upravitelja Šumarije Donji Miholjac te da su unutarnjim nadzorom utvrđeni brojni propusti i nepravilnosti u njegovu radu, zbog čega mu je redovito otkazan ugovor o radu uz istodobnu ponudu novog ugovora za radno mjesto stručnog suradnika za iskorištavanje šuma u UŠP Našice. Tuženik navodi da je tužitelj, nezadovoljan takvom odlukom, sa službene adrese elektroničke pošte na 79 službenih adresa radnika UŠP Našice uputio dopis na memorandumu Hrvatskih šuma, koji je potpisao kao upravitelj Šumarije Donji Miholjac i ovjerio službenim pečatom. Smatra da je sadržajem dopisa tužitelj iskazao nepoštovanje prema Upravi društva, voditelju UŠP-a i njegovim suradnicima, postupajući protivno Kodeksu poslovnog ponašanja, dok korištenje službenog memoranduma i pečata predstavlja zlouporabu položaja. Navedeno ponašanje, uz činjenicu da je tužitelju i ranije bila izrečena opomena zbog povrede obveza iz radnog odnosa, tuženik ocjenjuje teškom povredom obveza iz radnog odnosa koja je opravdavala izvanredni otkaz. Osporava tvrdnju tužitelja da je 21. listopada 2025. sklopljen novi ugovor o radu, navodeći da je ponuđeni ugovor potpisao samo tužitelj, da ne sadrži datum početka rada na novom radnom mjestu te da tužitelj te poslove nije ni počeo obavljati. Tuženik smatra da je postupanjem tužitelja ozbiljno narušeno međusobno povjerenje zbog čega nastavak radnog odnosa više nije bio moguć te da je odluka o izvanrednom otkazu od 24. listopada 2025. donesena u skladu sa Zakonom o radu i Pravilnikom o radu tuženika. Opreza radi, tuženik ističe i prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu iz čl. 133. Zakona o radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka BĆU, EĆ i tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 24. listopada 2025. te za vraćanje tužitelja na rad.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove upravitelja Šumarije Donji Miholjac, da mu je tuženik 14. listopada 2025. redovito otkazao ugovor o radu uz ponudu novog ugovora za radno mjesto stručnog suradnika za iskorištavanje šuma u UŠP Našice te da je tužitelj ponuđeni ugovor potpisao i 21. listopada 2025. dostavio tuženiku. Nije sporno ni da je tužitelj 15. listopada 2025. sa službene adrese elektroničke pošte uputio dopis radnicima UŠP Našice, koristeći memorandum i službeni pečat Šumarije Donji Miholjac, kao ni da mu je tuženik 24. listopada 2025. izvanredno otkazao ugovor o radu.

7. Sporno je je li ponuđeni novi ugovor o radu sklopljen već 21. listopada 2025. prihvatom ponude od strane tužitelja te, posljedično, na koji je ugovor o radu pobijani izvanredni otkaz mogao proizvesti pravne učinke. Nadalje, sporno je predstavlja li sadržaj i način upućivanja dopisa od 15. listopada 2025., uključujući korištenje službenog memoranduma i pečata, osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa odnosno drugu osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a time i je li pobijani izvanredni otkaz dopušten. Sporna je i pravilnost postupka koji je prethodio otkazu, osobito u pogledu omogućavanja tužitelju da iznese obranu, kao i istaknuti prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu.

8. Iz Odluke o izvanrednom otkazu od 24. listopada 2025. proizlazi da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu za radno mjesto upravitelja Šumarije Donji Miholjac zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Kao razlog otkaza navodi se dopis koji je tužitelj, nakon primitka odluke o redovitom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, sa službene adrese elektroničke pošte uputio na 79 službenih adresa radnika UŠP Našice, koristeći memorandum i službeni pečat Šumarije Donji Miholjac. Tuženik je sadržaj i način upućivanja dopisa ocijenio neprimjerenim i protivnim Kodeksu poslovnog ponašanja te zlouporabom položaja odnosno prekoračenjem ovlasti, smatrajući da je time trajno narušeno povjerenje i onemogućen nastavak radnog odnosa. Iz Odluke također proizlazi da tužitelju prije otkaza nije omogućeno iznošenje obrane jer je tuženik ocijenio da ona ne bi mogla utjecati na njegovu odluku, kao i da se radničko vijeće negativno očitovalo o prijedlogu izvanrednog otkaza.

9. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na tuženiku (čl. 135. st. 3. ZR).

10. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).

11. Neosnovan je prigovor tuženika da je tužitelj prekludiran u pravu na sudsku zaštitu u smislu čl. 133. ZR. Naime, pobijana odluka o izvanrednom otkazu donesena je 24. listopada 2025., protiv koje je tužitelj 7. studenoga 2025. pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu. Tuženik je zahtjev odbio odlukom od 13. studenoga 2025., koju je tužitelj zaprimio 27. studenoga 2025., dok je predmetna tužba podnesena 9. prosinca 2025. Slijedom navedenog, tužitelj je i zahtjev za zaštitu prava poslodavcu i tužbu sudu podnio unutar zakonom propisanih rokova, zbog čega je prigovor prekluzije tuženika ocijenjen neosnovanim.

12. Iz zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da je tužitelj osporio zakonitost izvanrednog otkaza, smatrajući da mu se ne može staviti na teret osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa te da je izvanredni otkaz nerazmjerna mjera. Istaknuo je i da je prije donošenja izvanrednog otkaza prihvatio ponuđeni novi ugovor o radu, zbog čega smatra da je izvanredno otkazan ugovor koji više nije bio na snazi.

13. Iz odluke tuženika od 13. studenoga 2025. proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava odbijen kao neosnovan, uz ocjenu da su utvrđene povrede obveza iz radnog odnosa opravdavale izvanredni otkaz, da je postupak otkazivanja zakonito proveden te da tužitelj nije iznio nove činjenice ni dokaze koji bi opravdavali drukčiju odluku.

14. Iz dopisa tužitelja od 15. listopada 2025. i dokumentacije o njegovu slanju proizlazi da je tužitelj, nakon primitka redovitog otkaza, sa službene adrese elektroničke pošte dopis uputio na 79 službenih adresa u UŠP Našice, na memorandumu Hrvatskih šuma, potpisavši ga kao upravitelj Šumarije Donji Miholjac i ovjerivši službenim pečatom. U dopisu je kritički govorio o Upravi društva, voditelju UŠP Našice i njegovim suradnicima te iznio tvrdnje o njihovu postupanju prema njemu.

15. Iz prijedloga za izvanredni otkaz proizlazi da je tuženik upravo sadržaj i način slanja navedenog dopisa, kao i korištenje službenog memoranduma i pečata, ocijenio neprimjerenim ponašanjem, zlouporabom sredstava Društva i povredom internih akata, zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Također je ocijenjeno da postoje okolnosti zbog kojih od poslodavca nije bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane.

16. Iz očitovanja Radničkog vijeća proizlazi da je ono ocijenilo da je tužitelj svojim postupanjem povrijedio pravila poslovnog ponašanja i korištenja službenih obilježja tuženika, ali da izvanredni otkaz predstavlja prestrogu radnopravnu mjeru, zbog čega se usprotivilo njegovu donošenju.

17. Iz ranije opomene od 15. studenog 2024. proizlazi da je tužitelj već bio upozoren zbog nepravilnosti u obavljanju poslova upravitelja Šumarije, pri čemu mu tom opomenom nije bilo ukazano na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, a tuženik je izričito naveo da tužitelj u prethodne dvije godine nije bio pisano upozoravan.

18. Svjedok BĆU iskazao je da je kao voditelj UŠP Našice bio neposredno nadređen tužitelju, upravitelju Šumarije Donji Miholjac. Naveo je da su u toj šumariji postojali loši međuljudski odnosi, pritužbe na manjkove i krađe te pritužbe na samog tužitelja, zbog čega mu je predlagao prelazak na druga radna mjesta, što je tužitelj odbijao. Nakon provedenog unutarnjeg nadzora tužitelju je 14. listopada 2025. uručen redoviti otkaz s ponudom novog ugovora za radno mjesto stručnog suradnika za iskorištavanje. Potvrdio je da je tužitelj sljedećeg dana, 15. listopada 2025., sa službene adrese elektroničke pošte na 79 službenih adresa radnika UŠP Našice poslao sporni dopis na memorandumu Hrvatskih šuma, potpisan kao upravitelj Šumarije i ovjeren službenim pečatom. Za taj je dopis saznao 16. listopada 2025., nakon čega je zatražio izvanredni otkaz, navodeći da je zbog takvog postupanja u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja. Prema njegovu iskazu, tužitelj je nakon toga potpisao ponuđeni izmijenjeni ugovor i predao ga pravnoj službi. Iskazao je i da je tužitelj približno mjesec dana ranije na sastanku upravitelja iznosio slične optužbe prema Upravi i nadređenima, ali mu tada nije izrečeno upozorenje niti je pokrenut postupak otkazivanja. Potvrdio je da tužitelju prije izvanrednog otkaza nije omogućeno iznošenje obrane. Nakon slanja spornog dopisa radni proces nije bio prekinut, ali je, prema iskazu svjedoka, dopis izazvao nemir i o njemu se učestalo raspravljalo među radnicima.

19. Svjedok EĆ iskazao je da je zaposlen kod tuženika kao rukovoditelj Odjela za proizvodnju UŠP Našice te da je 15. listopada 2025. zaprimio sporni e-mail tužitelja, o čemu je obavijestio voditelja BĆU. Naveo je da je takav način obraćanja bio neuobičajen te da se o dopisu pričalo među radnicima, ali da se posao nakon njegova slanja normalno odvijao. Potvrdio je da je tužitelju uz redoviti otkaz ponuđeno radno mjesto stručnog suradnika za iskorištavanje šuma te da mu je tužitelj 21. listopada 2025. osobno rekao da je ponuđeni ugovor potpisao. Tužitelj, međutim, nikada nije započeo obavljati poslove tog radnog mjesta. Kada je 4. studenoga 2025. došao kod svjedoka navodeći da želi započeti raditi kao stručni suradnik, svjedok je kontaktirao nadređene, nakon čega mu je rečeno da tužitelj treba napustiti prostorije.

20. Tužitelj BĆ iskazao je da je bio upravitelj Šumarije Donji Miholjac od 2019. te da su se njegovi odnosi s BĆU pogoršali nakon što je potonji postao voditelj UŠP Našice. Potvrdio je da mu je BĆU prije otkaza nudio više drugih radnih mjesta, što nije prihvatio. Naveo je da je 14. listopada 2025. zaprimio redoviti otkaz s ponudom novog ugovora, pri čemu mu je rečeno da više ne obavlja poslove upravitelja i da ne dolazi na dotadašnje radno mjesto. Istoga je dana, zbog frustracije nastalom situacijom, sastavio sporni dopis na službenom memorandumu, koji je 15. listopada 2025. sa službene adrese poslao na 79 adresa, uglavnom radnicima tuženika. Naveo je da mu namjera nije bila nikoga vrijeđati, već upoznati kolege sa svojim položajem te da, prema njegovim saznanjima, dopis nije prouzročio poremećaj radnog procesa. Iskazao je da je ponuđeni novi ugovor potpisao i predao pravnoj službi 21. listopada 2025., smatrajući da je time ugovor sklopljen, te da mu je rečeno da će naknadno biti obaviješten o početku rada. Prije donošenja izvanrednog otkaza nije mu omogućeno iznošenje obrane. Potvrdio je i da je tijekom rada na mjestu upravitelja ranije primao pisana upozorenja, uključujući jednu opomenu pred otkaz, koja su se, prema njegovu iskazu, odnosila na njegovu odgovornost kao upravitelja.

21. Sud je iskaze svjedoka BĆU i EĆ ocijenio uvjerljivima i vjerodostojnima jer su u odlučnim činjenicama međusobno suglasni, a potvrđeni su i sadržajem izvedenih isprava. Oba svjedoka potvrdila su da je tužitelj 15. listopada 2025., nakon što mu je prethodnog dana uručen redoviti otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, sa službene adrese elektroničke pošte uputio sporni dopis na 79 službenih adresa radnika UŠP Našice. Navedeno u konačnici nije sporno ni među strankama, a proizlazi i iz same odluke o izvanrednom otkazu.

21. Navedene odlučne činjenice potvrdio je i sam tužitelj, koji je iskazao da je nakon primitka redovitog otkaza otišao u svoj dotadašnji ured, sastavio predmetni dopis na službenom memorandumu tuženika, odnio ga kući te ga sljedećeg jutra sa službene adrese elektroničke pošte poslao na 79 adresa, uglavnom radnicima tuženika. Stoga u odnosu na samo postupanje tužitelja između njegova iskaza, iskaza saslušanih svjedoka i materijalne dokumentacije nema bitnih proturječnosti.

23. Sadržaj samog dopisa sud je utvrdio neposrednim uvidom u ispravu. Iz njega proizlazi da tužitelj nije samo izrazio nezadovoljstvo odlukom poslodavca, već je, između ostalog, naveo da mu se od dolaska BĆU na mjesto voditelja život i život njegove obitelji „pretvorio u pravu noćnu moru“, da su postupci nadređenih usmjereni na „opstrukciju rada Upravitelja šumarije“ te da ga „žele prikazati kao lopova i kriminalca“. Dopis je sastavljen na službenom memorandumu tuženika, naslovljen na radnike UŠP Našice te potpisan od tužitelja kao upravitelja Šumarije i ovjeren službenim pečatom.

24. Sud stoga nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem svoje postupanje nastoji prikazati isključivo kao osobnu pritužbu kojom je kolege želio upoznati sa svojim položajem. Pravo radnika izraziti nezadovoljstvo postupanjem poslodavca i štititi svoja prava nije sporno, međutim odlučno je na koji način je tužitelj to učinio. Tužitelj nije pritužbu uputio nadležnoj osobi ili tijelu radi zaštite svojih prava, već ju je korištenjem službenih sredstava i obilježja poslodavca distribuirao velikom broju radnika, iznoseći pritom ozbiljne optužbe na račun neposredno nadređenog i Uprave Društva.

25. Takvo postupanje objektivno nije u skladu s Kodeksom poslovnog ponašanja tuženika, prema kojem se od radnika zahtijeva uljudan i profesionalan odnos u međuljudskim odnosima i komunikaciji te odgovornost prema kolegama i poslodavcu, dok je korištenje opreme, informacija i drugih sredstava Društva dopušteno isključivo u interesu i za dobrobit Društva.

26. Iskaz svjedoka BĆU sud je prihvatio i u dijelu u kojem je naveo da je nakon predmetnog dopisa izgubio povjerenje u tužitelja. Svjedok EĆ također je potvrdio da je način obraćanja tužitelja bio neuobičajen, da takvo postupanje tijekom 25 godina rada kod tuženika nije doživio te da se o dopisu među radnicima govorilo. Okolnost da nakon slanja dopisa nije došlo do poremećaja u odvijanju radnog procesa, što su potvrdili svjedoci EĆ i BĆU, ne umanjuje težinu počinjene povrede. Naime, njezine posljedice valja sagledati i kroz utjecaj takvog postupanja na profesionalne odnose među radnicima te, osobito, na odnos povjerenja između tužitelja i poslodavca.

27. Sud je imao u vidu i zaključak Radničkog vijeća, koje je dalo negativno mišljenje na prijedlog izvanrednog otkaza smatrajući predloženu mjeru prestrogom. Međutim, istodobno je upravo Radničko vijeće ocijenilo nespornim da je tužitelj počinio povredu Kodeksa poslovnog ponašanja te Pravilnika o znaku, memorandumu, stijegu, pečatu i štambilju tuženika. Stoga navedeno mišljenje ne dovodi u pitanje postojanje same povrede, već predstavlja drukčiju ocjenu njezine težine i primjerene radnopravne sankcije.

28. Neosnovan je prigovor tužitelja da pobijani izvanredni otkaz ne može proizvoditi pravne učinke jer je prije njegova donošenja prihvatio ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto stručnog suradnika za iskorištavanje šuma.

Naime, tuženik je uz redoviti otkaz tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima te mu ostavio rok od osam dana za prihvat ponude. Tužitelj je ponuđeni ugovor potpisao i 21. listopada 2025. dostavio tuženiku, čime je prihvatio ponudu poslodavca. U smislu čl. 247., 257., 258. i 262. ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koji se supsidijarno primjenjuje na ugovor o radu, sud stoga ocjenjuje da je toga dana između stranaka postignuta suglasnost o nastavku radnog odnosa pod izmijenjenim uvjetima. Naknadni izostanak potpisa tuženika na primjerku ugovora ne može sam za sebe otkloniti pravni učinak prihvata ponude koju je sam tuženik prethodno učinio i za čiji je prihvat odredio rok.

Međutim, navedeno ne utječe na dopuštenost pobijanog izvanrednog otkaza. Povreda zbog koje je izvanredni otkaz dan počinjena je 15. listopada 2025., dakle za vrijeme trajanja radnog odnosa stranaka i prije nego što je tužitelj prihvatio ponuđene izmijenjene uvjete rada. Prihvatom ponude nije zasnovan novi, od dotadašnjeg radnog odnosa neovisan pravni odnos između stranaka, već je postojeći radni odnos nastavljen pod izmijenjenim ugovornim uvjetima.

Stoga prihvaćanje ponuđenog ugovora 21. listopada 2025. ne predstavlja zapreku tuženiku da zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa počinjene 15. listopada 2025. naknadno izvanredno otkaže ugovor o radu. Okolnost što je u odluci o izvanrednom otkazu označen raniji ugovor o radu ne mijenja navedeni zaključak, jer iz sadržaja i razloga odluke nedvojbeno proizlazi volja tuženika da zbog predmetne povrede okonča radni odnos s tužiteljem, a ne samo pojedine ugovorne uvjete pod kojima se taj radni odnos nastavlja.

29. Stoga sud iskaze stranaka i svjedoka cijeni u međusobnoj povezanosti s materijalnim dokazima te utvrđuje da je tužitelj svjesno sastavio i velikom broju radnika distribuirao dopis sadržaja koji prelazi granice primjerene i profesionalne komunikacije, pri tome koristeći službeni memorandum, službenu adresu elektroničke pošte i pečat tuženika te se predstavljajući u svojstvu upravitelja Šumarije. Takvo postupanje, sagledano u cjelini i u kontekstu već ozbiljno narušenih odnosa između tužitelja i neposredno nadređenog, predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa koja je objektivno mogla dovesti do gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja.

30. Kada se u konkretnom slučaju provede test razmjernosti između prava tužitelja na slobodu izražavanja, odnosno prava radnika da izrazi nezadovoljstvo i kritiku postupanjem poslodavca, s jedne strane, te prava poslodavca zahtijevati od radnika pridržavanje pravila profesionalnog ponašanja, zaštitu ugleda poslodavca i očuvanje odnosa međusobnog povjerenja, s druge strane, sud ocjenjuje da u konkretnim okolnostima pretežniji značaj imaju potonja prava i interesi poslodavca.

31. Sud pritom ne dovodi u pitanje pravo tužitelja da izrazi neslaganje s odlukama poslodavca, da kritizira postupanje svojih nadređenih niti da radi zaštite svojih prava ukaže na postupanje koje smatra nepravilnim. Međutim, sloboda izražavanja radnika u radnom odnosu nije neograničena, već se mora ostvarivati uz poštovanje obveza koje proizlaze iz radnog odnosa te pravila profesionalne i primjerene komunikacije.

32. U konkretnom slučaju tužitelj nije svoje nezadovoljstvo izrazio samo prema poslodavcu, nadležnim tijelima ili u postupku zaštite svojih prava, već je sporni dopis uputio na 79 službenih adresa radnika UŠP Našice, koristeći pritom službenu adresu elektroničke pošte, memorandum i službeni pečat Šumarije Donji Miholjac te ga potpisujući u svojstvu upravitelja Šumarije. U dopisu je iznio izrazito negativne kvalifikacije postupanja nadređenih osoba, navodeći, između ostalog, da mu se život i život njegove obitelji pretvorio u „pravu noćnu moru“, da su postupci nadređenih usmjereni na opstrukciju njegova rada te da ga žele prikazati kao „lopova i kriminalca“. Upravo je takav način i opseg komunikacije poslodavac u odluci o izvanrednom otkazu ocijenio protivnim pravilima poslovnog ponašanja i nespojivim s nastavkom odnosa povjerenja.

33. Pri ocjeni razmjernosti sud posebno cijeni da tužitelju nije otkazan ugovor o radu zato što je izrazio nezadovoljstvo ili kritizirao poslodavca, već zbog načina na koji je to učinio. Drugim riječima, predmet zaštite nije sama sadržajna kritika odluke poslodavca, nego granice dopuštenog načina njezina izražavanja u radnom okruženju. Tužitelj je mogao zaštitu svojih prava ostvarivati raspoloživim pravnim i internim putem, bez korištenja službenih obilježja poslodavca radi masovnog distribuiranja osobnih optužbi i kvalifikacija na račun nadređenih osoba.

34. Sud je pritom imao u vidu da tužitelj navodi kako je njegovo postupanje bilo reakcija na prethodno postupanje poslodavca i na odluku o redovitom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Međutim, eventualno prethodno nezakonito ili nepravično postupanje poslodavca samo po sebi ne daje radniku pravo da u komunikaciji prema drugim radnicima prijeđe granice profesionalnog i primjerenog izražavanja. Za zaštitu prava iz radnog odnosa radniku stoje na raspolaganju zakonom predviđeni mehanizmi, koje je tužitelj mogao koristiti neovisno o predmetnom obraćanju radnicima.

35. Sud je u okviru testa razmjernosti cijenio i težinu posljedice za tužitelja, odnosno činjenicu da izvanredni otkaz predstavlja najstrožu radnopravnu sankciju. Međutim, odlučujućim smatra da je tužitelj obavljao rukovodeće poslove upravitelja Šumarije, zbog čega se od njega opravdano mogao očekivati viši stupanj odgovornosti i profesionalnosti u službenoj komunikaciji, kao i da je sporni dopis distribuirao velikom broju radnika neposredno nakon primitka odluke poslodavca, koristeći upravo sredstva i službena obilježja poslodavca.

36. Stoga, odvagnuvši pravo tužitelja na slobodu izražavanja i zaštitu vlastitih prava s pravom poslodavca na zaštitu profesionalnih odnosa, ugleda i odnosa povjerenja, sud ocjenjuje da izvanredni otkaz u konkretnim okolnostima ne predstavlja nerazmjerno ograničenje prava tužitelja. Naime, otkaz nije posljedica samog izražavanja kritičkog mišljenja, već načina, sadržaja, opsega i okolnosti njegova izražavanja, koji su, promatrani zajedno, opravdano doveli do gubitka povjerenja potrebnog za nastavak radnog odnosa.

37. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da je tužitelj svojim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 116. st. 1. ZR.

38. Sud ne nalazi nezakonitost odluke ni u činjenici da tuženik prije izvanrednog otkaza nije omogućio tužitelju iznošenje obrane. Naime, samo postupanje tužitelja bilo je nesporno i dokumentirano, budući da nije bilo sporno da je tužitelj sastavio i na 79 službenih adresa uputio predmetni dopis. Stoga sud ocjenjuje da su postojale okolnosti zbog kojih od tuženika nije bilo opravdano očekivati da tužitelju prethodno omogući iznošenje obrane.

39. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sud ocjenjuje da je, s obzirom na način, sadržaj, opseg i okolnosti predmetne komunikacije te trajno narušeno povjerenje između tužitelja i neposredno nadređenog, nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Stoga su bile ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZR za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, pa je pobijana odluka o otkazu zakonita i dopuštena, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

40. Sud je odbio preostale personalne dokazne prijedloge stranaka kao suvišne, budući da je na temelju izvedenih isprava te iskaza svjedoka BĆU i EĆ, kao i saslušanjem tužitelja, činjenično stanje u pogledu svih odlučnih činjenica utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

Tako sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka SĆ i CĆ, predloženih na okolnosti koje su prethodile donošenju izvanrednog otkaza, budući da su odlučne okolnosti vezane uz samu povredu radne obveze, način i posljedice slanja spornog dopisa te pitanje početka rada po ponuđenom ugovoru utvrđene izvedenim dokazima. Osim toga, okolnosti vezane uz unutarnji nadzor i nepravilnosti u radu Šumarije Donji Miholjac bile su razlog ranijeg redovitog otkaza, a ne neposredni razlog pobijanog izvanrednog otkaza, pa njihovo daljnje dokazivanje nije bilo potrebno za odluku u ovom sporu.

Sud je odbio i prijedlog za saslušanje predsjednika i članova Radničkog vijeća te pribavljanje cjelokupnog spisa Radničkog vijeća, budući da je tuženik po nalogu suda dostavio pisano mišljenje Radničkog vijeća, iz kojeg jasno proizlaze razlozi njegova protivljenja izvanrednom otkazu. Stoga dodatno saslušanje članova Radničkog vijeća o sadržaju i razlozima tog mišljenja ne bi pridonijelo potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja, već bi predstavljalo nepotrebno ponavljanje već utvrđenih činjenica.

41. Tuženik je tek nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 27. travnja 2026. dostavio daljnju dokumentaciju, iako je riječ o ispravama kojima je kao poslodavac raspolagao i ranije. Pritom nije naveo niti učinio vjerojatnim postojanje okolnosti zbog kojih te dokaze bez svoje krivnje nije mogao predložiti odnosno dostaviti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ih sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom troška je odbijen te je dužan, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2), uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) što sve ukupno iznosi 625,00 eura.

43. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku