1

Poslovni broj: P-30/2021-32

 

Poslovni broj: P-30/2021-32

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja D. O. iz J., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. Š. M., M., S. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 23. siječnja 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 19. veljače 2024.

 

             

p  r  e  s  u  d  i   o     j  e

 

 

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 9011366086 koji su dana 19.05.2006. zaključili tužitelj D. O., J., OIB: … i tuženica P. B. Z. d.d., Z., OIB: …, i to odredba čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9011366086 od 19.05.2006., a kojom odredbom je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

 

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 9011366086 koji su dana 19.05.2006. zaključili tužitelj D. O., J., OIB: … i tuženica P. B. Z. d.d., Z., OIB: …,i to odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 9011366086 od 19.05.2006., a kojom odredbom je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.

 

III. Nalaže se tuženici P. b. Z. d. d. isplatiti tužitelju D. O. iznos od 1.427,88 EUR / 10.758,37 kn zajedno sa zateznim kamatama računajući ove na iznos od:

 

14,20 EUR od 01.11.2008.,

15,31 EUR od 01.01.2009.,

17,99 EUR od 01.02.2009.,

19,16 EUR od 01.03.2009.,

15,47 EUR od 01.04.2009.,

16,06 EUR od 01.05.2009.,

11,24 EUR od 01.06.2009.,

7,13 EUR od 01.07.2009.,

8,05 EUR od 01.08.2009.,

10,42 EUR od 01.09.2009.,

10,16 EUR od 01.10.2009.,

7,90 EUR od 01.11.2009.,

12,12 EUR od 01.12.2009.,

15,21 EUR od 01.01.2010.,

20,16 EUR od 01.02.2010.,

18,87 EUR od 01.03.2010.,

25,28 EUR od 01.04.2010.,

23,88 EUR od 01.05.2010.,

26,80 EUR od 01.06.2010.,

46,18 EUR od 01.07.2010.,

42,04 EUR od 01.08.2010.,

53,21 EUR od 01.09.2010.,

49,62 EUR od 01.10.2010.,

941,42 EUR od 02.10.2010.,

do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

 

IV. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju D. O. iz J., OIB: …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.063,24 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. veljače 2024., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj je 22. veljače 2021. podnio tužbu protiv tužene, radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 19. svibnja 2006. (list spisa 5 spisa), te preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF. Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 4. i 6. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 31. svibnja 2023. (list 265 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

 

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je

uložila i prigovor zastare.

 

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 19. svibnja 2006. (list 5 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 24.467,27 CHF. U članku 4. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 4,99% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku J. F., utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena u visini od 4,99%, a da je došlo do promjene kamatnih stopa u više navrata u tijeku otplate. Vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita platio po osnovu kamata iznos od 5.412,38 kuna, više nego što bi platio kamata po početnom otplatnom planu u vrijeme zaključenja ugovora, za period od 30. lipnja 2006., pa do 1. listopada 2010. To je prikazano u pismenom nalazu vještaka (list 239-240 spisa).

 

4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 19. svibnja 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelj tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 4.99% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

5. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom I. izreke. Ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja nije u zastari. Prema odredbi članka 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako se pravo na isticanje

ništetnosti ne gasi, odnosno ne zastarijeva.

 

 

6. Što se tiče ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu sud je mišljenja da se i u tom slučaju radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Stoga je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo, niti se je moglo pregovarati, jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. To je potvrdio i tužitelj u svom iskazu koji je po struci veterinarski tehničar, pa nije stručnjak za bankarske poslove i financije.

 

7. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati. Odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako su odredbe ovog ugovora o kreditu glede valutne klauzule, protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to navedeno pod točkom II. izreke.

Na ove okolnosti saslušan je tužitelj koji je potvrdio da je tekst ugovora sačinila banka, te da mu nisu pojašnjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužitelj je po struci strojobravar, pa nije stručnjak za financijska pitanja.

 

8. U svojem nalazu financijski vještak je utvrdio da je tužitelj po osnovi valutne klauzule u odnosu na početni otplatni plan platio više 10.758,37 kuna, odnosno 1.427,88 eura, a sve u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Vještak je navedene iznose prikazao u mjesečnim anuitetima u svom nalazu (list 241 i 242 spisa).

 

9. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i u ovom dijelu sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 31. svibnja 2023. (list 265 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani tužbeni zahtjev, a kako je to navedeno u točki III. izreke ove presude.

 

10. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka, tek u trenutku pravomoćnosti

sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužitelj

podnio tužbu 22. veljače 2021., vidljivo je da nije došlo do zastare njegove tražbine koja se odnosi na ništetnu valutnu klauzulu.

 

11. Sud nije usvojio prigovor tuženika da se uzmu u obzir i negativne razlike nastale zbog smanjenja tečaja kamatne stope, s obzirom da u tom dijelu tuženik nije postavio određeni zahtjev, pa se po istom nije moglo ni odlučivati.

 

12. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, prema članku 154. ZPP-a. Troškovi se odnose na sastav tužbe, sastav podnesaka od 25.11.2021., 13.6.2022., 16.2.2023. i 31.5.2023., zastupanje na ročištima od 7.3.2022., 12.12.2022., 17.4.2023. i 23.1.2024., sve po 200,00 eura, sastav podneska od 2.3.2021., 18.1.2022. i 11.8.2022., po 50,00 eura, što sve zajedno sa PDV-om iznosi 2.437,50 eura.

Tužitelj je imao i troškove pristojbe na tužbu 46,45 eura, na presudu 67,95 eura, te troškove vještačenja 199,08 eura, pa troškovi tužitelja ukupno iznose 2.750,98 eura.

 

13. Tužitelj je tek svojim preciziranim tužbenim zahtjevom od 31. svibnja 2023., odustao od dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu za plaćene kamate u iznosu od 5.412,38 kuna, dok je ostao kod zahtjeva za isplatu po osnovi valutne klauzule u iznosu od 10.758,37 kuna.

 

14. 50% tužbenog zahtjeva se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovornih odredbi,

glede promjenjivih kamata i valutne klauzule, pa je u tom dijelu tužitelj uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom. Drugih 50% zahtjeva se odnosi na isplatu i tužitelj je tu uspio sa 37,50%.Ukupan uspjeh tužitelja u parnici je 87,5%, a tuženika 12,5%. Razlika ovih uspjeha u parnici je 75% u korist tužitelja, pa je u tom omjeru, tužitelju dosuđen priznati parnični trošak 2.750,98 eura, a što iznosi 2.063,24 eura.

 

Kutina, 19. veljače 2024.

             

 

             

 

 

S u d a c

Draženko Stanušić

 

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

Dna

1. O. B. P., K.

2. OD Š. M., M., S.&P., Z.