REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1587/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca GS, rođenog **.**.1997., državljanina Irana, 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Županja, KLASA: UP/I-216-04/26- 01/4831, URBROJ: 511-15-12-26-2 od 21. kolovoza 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem naznačenim u izreci ove presude strancu GS, državljaninu Irana, određen je smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka na vrijeme do najdulje dva mjeseca pozivom na odredbe čl. 216. st. 1., a u svezi s čl. 213. st. 1., čl. 212. st. 2. i čl. 214. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25., 55/26.; dalje: Zakon o strancima).

2. Upravni sud u Osijeku je na temelju rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-429/2026-3 od 13. srpnja 2026. dostavio ovome sudu navedeno rješenje i spis predmeta radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja na temelju odredbe čl. 216. st. 4. Zakona o strancima.

3. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24. , 39/26.; dalje: ZUS), a nakon što je izvršio uvid u predmetni spis i priložene isprave, ocijenio da je rješenje o smještaju stranca u prihvatni centar za strance zakonito.

4. Sud u smislu odredbe čl. 216. st. 7. Zakona o strancima nije održao ročište za usmenu raspravu.

5. Uvidom u dostavljeni spis utvrđeno je da je za imenovanog stranog državljanina doneseno rješenje o protjerivanju kojim se navedeni stranac, koji nezakonito boravi u [adresa], prisilno udaljuje iz Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora (EGP), te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 godine od dana prisilnog udaljenja.

6. Iz izjave koje je imenovani stranac dao u tijeku postupka proizlazi da nema putne isprave, da je nezakonito ušao u EGP, odnosno Republiku Hrvatsku, i da nezakonito boravi u [adresa].

7. Odredbom čl. 212. st. 1. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja, povratka i dubinske provjere državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje, povratak i dubinska provjera ne mogu osigurati blažim mjerama. St. 2. istoga članka propisano je da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Što se smatra blažim mjerama je propisano odredbom čl. 213. st. 1. istoga Zakona.

8. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o strancima državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno čl. 183. st. 2. i 3. toga Zakona. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz st. 1. toga članka, između ostalog, jesu da državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, nema prijavljen boravak, te da je nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku.

9. Prema ocjeni suda, donositelj rješenja je pravilno, uzevši u obzir sve okolnosti, individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, utvrdio postojanje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stranac nema ispravu o identitetu, ni prijavljen boravak, odnosno adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti te je nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku kako to proizlazi iz sadržaja vlastite izjave sadržajno prenesen u obrazloženju rješenja), kao i to da se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama propisanih odredbom čl. 213. st. 1. istoga Zakona, te je zakonito odredio smještaj u centru u trajanju kraćem od šest mjeseci, u skladu s citiranom odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o strancima.

10. Uvidom u spis predmeta sud je utvrdio da je strancu u postupku omogućeno prevođenje na jezik koji razumije (čl. 196. st. 1. Zakona o strancima).

11. Slijedom svega navedenog, u konkretnom predmetu je zakonito, vodeći računa o svim utvrđenim činjenicama i okolnostima, pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o strancima, doneseno rješenje o smještaju stranca u prihvatni centar za strance.

12. Stoga je, na temelju odredbe čl. 216. st. 4. Zakona o strancima i čl. 12. st. 2. t. 5. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).